Kazimierz, part 4 – Wilmaaaaa!!! I'm home
Tako je rekao Fred Flintstone vraćajući se kući nakon napornoga radnoga dana... A što ja kažem? Ne znam!!! Točno je... vratio sam se kući, nakon prelijepog produženog produženog vikenda s mojom Dragom... No, jesam li se vratio doma??? Because, home is where the heart is... And my heart is not here... I left it with my Love... miles & miles away from here... OK... danas sam malo u tzv. 'baladnom modu'... Naime, kao što već jako dobro znate, gotovo sve što mi se u životu događa asociram s nekom određenom glazbenom temom... Tako ću vam ovaj put reći kako ja doživljavam moju Dragu... bolje rečeno, kako sam je vidio prvi put u životu... i kako je od tada uvijek vidim... (Napomena: bez obzira na to što je tekst pjesme prilično depresivan, ne treba ga gledati doslovno, već kao svojevrsno obećanje Vječne Ljubavi...) Prema tome... jedna prekrasna irska balada... Cara Dillon - She Moved Through the Fair She Moved Through the Fair Traditional My young love said to me, My mother won't mind And my father won't slight you For your lack of kind" And she stepped away from me And this she did say: It will not be long, love, Till our wedding day" As she stepped away from me And she moved through the fair And fondly I watched her Move here and move there And then she turned homeward With one star awake Like the swan in the evening Moves over the lake The people were saying, No two e'er were wed But one had a sorrow That never was said And I smiled as she passed With her goods and her gear, And that was the last That I saw of my dear. Last night she came to me, My dead love came in So softly she came That her feet made no din As she laid her hand on me And this she did say It will not be long, love, 'Til our wedding day Sjećaš li se, Draga... pričao sam ti o ovoj prekrasnoj Battiatovoj pjesmi... koja je nekako obilježila moj život... Franco Battiato - Centro di Gravita' Permanente Una vecchia bretone con un cappello e un ombrello di carta di riso e canna di bambu' Capitani coraggiosi, furbi contrabbandieri macedoni Gesuiti euclidei, vestiti come dei bonzi per entrare a corte degli imperatori della dinastia dei Ming. Cerco un centro di gravita' permanente che non mi faccia mai cambiare idea sulle cose sulla gente avrei bisogno di... Cerco un centro di gravita` permanente che non mi faccia mai cambiare idea sulle cose sulla gente... Over and over again. Per le strade di Pechino erano giorni di maggio tra noi si scherzava a raccogliere ortiche Non sopporto i cori russi la musica finto rock la new wave italiana il free jazz punk inglese, neanche la nera africana. Cerco un centro di gravita' permanente che non mi faccia mai cambiare idea sulle cose sulla gente avrei bisogno di... Over and over again. Uvijek tražim nekakav čvrsti oslonac u životu, na kojega, isto kao i Arhimed, mogu postaviti svoju polugu i pomaknuti cijeli Svijet, premjestiti ga na drugo mjesto, u skladu s onime što meni... što nama odgovara... Naravno, Draga... a to si, dakako, ti... Ti si taj moj Centar Gravitacije i ja te baš zato volim... E pa sada... da ne bi sve bilo u nekom previše dramatičnom tonu, a kako sam već spominjao Arhimeda, jedan fizikalni vic za kraj današnjeg javljanja: Jednom su se zgodom Arhimed, Newton i Pascal igrali skrivača... Arhimed broji... Paskal pobjegne i sakrije se... Ali, Newton se ne miče, nego nacrta na zemlji kredom nekakav kvadrat, i stane u njega. Arhimed odbroji, okrene se i odmah ga spazi: - Ha, Newton!!! A Newton kaže: - A ne, ne!!! Newton po metru kvadratnom... Daaaaakle: Paaascaaaallll!!!! Ugodan dan vam želim!!! Uživajte!!! |