30.09.2007., nedjelja

Kazimierz, part 1 – Who Wants to Live Forever, iliti Leicht Motiv

Kazimierzova se duša već danima, prvo egzaltirana, a zatim prizemljena u stanje neoklasicističke realnosti, koprcala iza vrata MadDogova Pakla.

I on je znao da tome tako još dugo ne može biti... I spremao se na svoj vlastiti pogreb, uređivao je legacije, pisao posljednju volju i oporuku...

Jer, uistinu...


Who Wants To Live Forever
Queen

There's no time for us
There's no place for us
What is this thing that builds our dreams
Yet slips away from us

Who wants to live forever
Who wants to live forever....?

There's no chance for us
It's all decided for us
This world has only one sweet moment
Set aside for us

Who wants to live forever
Who wants to live forever?

Who dares to love forever?
When love must die

But touch my tears with your lips
Touch my world with your fingertips
And we can have forever
And we can love forever
Forever is our today

Who wants to live forever
Who wants to live forever?
Forever is our today

Who waits forever anyway?

Kroz bujičavost misli koja ga je pratila tijekom cijeloga ponedjeljka, iako u gradu, među ljudima, on nije izšao iz sjene, na svjetlost dana... Funkcionirao je mehanički... Misli su bile premnoge, preintenzivne... a kada je konačno nastupilo otrježnjenje, osjećao se vrlo zahvalno... jer bilo je previše, premnogo svega...

I kao već nebrojeno puta do sada, uronio je u pjesmu... kao što je to i inače činio u kritičnim momentima...


There Is the Light That Never Goes Out
The Smiths

Take me out tonight
Where there's music and there's people
Who are young and alive
Driving in your car
I never never want to go home
Because I haven't got one anymore

Take me out tonight
Because I want to see people
And I want to see life
Driving in your car
Oh please don't drop me home
Because it's not my home, it's their home
And I'm welcome no more

And if a double-decker bus
Crashes into us
To die by your side
Is such a heavenly way to die
And if a ten ton truck
Kills the both of us
To die by your side
Well the pleasure, the privilege is mine

Take me out tonight
Take me anywhere, I don't care
I don't care, I don't care
And in the darkened underpass
I thought Oh God, my chance has come at last
But then a strange fear gripped me
And I just couldn't ask

Take me out tonight
Oh take me anywhere, I don't care
I don't care, I don't care
Driving in your car
I never never want to go home
Because I haven't got one
No, I haven't got one

And if a double-decker bus
Crashes in to us
To die by your side
Is such a heavenly way to die
And if a ten ton truck
Kills the both of us
To die by your side
Well the pleasure, the privilege is mine

There is a light that never goes out
There is a light that never goes out
There is a light that never goes out
There is a light that never goes out

Iako je pouzdano znao da u toj pjesmi može prepoznati bar nekoliko scena iz njegova života, (na kojega se Kazimierz nikada nije žalio...) prihvaćao je pražnjenje njegove klepsidre onako kako je i trebao prihvatiti... ponizno... krotko...

Premda mu je ta pjesma značila mnogo, on je više nije doživljavao auto-destruktivno, kao što ju je doživljavao nekada... sada je konačno znao izdići se iznad njene destruktivnosti, naći u njoj onu punoću osjećaja... A upravo je ta punoća osjećaja, prepuštanja i svega ostaloga bila afirmativna... ona je bila destrukcija destrukcije... ergo... konstrukcija...

Opet, prisjećanja... i opet taj strašni leicht motiv koji se je već toliko puta zrcalio u njegovom mozgu... u njegovoj duši...

Nick Cave & The Bad Seeds - Into My Arms

I don't believe in an interventionist God
But I know, darling, that you do
But if I did I would kneel down and ask Him
Not to intervene when it came to you
Not to touch a hair on your head
To leave you as you are
And if He felt He had to direct you
Then direct you into my arms

Into my arms, O Lord
Into my arms, O Lord
Into my arms, O Lord
Into my arms

And I don't believe in the existence of angels
But looking at you I wonder if that's true
But if I did I would summon them together
And ask them to watch over you
To each burn a candle for you
To make bright and clear your path
And to walk, like Christ, in grace and love
And guide you into my arms

Into my arms, O Lord
Into my arms, O Lord
Into my arms, O Lord
Into my arms

And I believe in Love
And I know that you do too
And I believe in some kind of path
That we can walk down, me and you
So keep your candles burning
And make her journey bright and pure
That she will keep returning
Always and evermore

Into my arms, O Lord
Into my arms, O Lord
Into my arms, O Lord
Into my arms

No ovoga je puta sve bilo drugačije... i iako to Kazimierz neće nikada priznati, potresen pjesmom, proživio je ono što je toliko trebao – katarzu... oslobođenje... smirenje...

I tada je Kazimierz otkazao pokornost... iz sporadičnih reminiscencija, zapisa, on se iznenadno, ali definitivno, profilirao u neovisnu osobu... I počeo je egzistirati svom svojom nepredvidivošću, kao neukroćeni vulkan... tako različit od Andre, tako... živ...

Prisjetio rekurentnog sna, kojega je sanjao u nastavcima između Cvjetnice i Uskrsa ove godine, a sami su nastavci slijedili točno tamo gdje su i bili prekinuti prilikom prethodnog buđenja...

U svoj svojoj strašnoj ljepoti, u precrnoj, predugoj haljini struka uhvaćenog poširokom falernitanskom vinskom trakom, zaogrnuta pashminom satkanom od mirijada Mjesečevih zraka, srebrnastih, koje su parale njegov um... stajala je...

Ona Koja Je Oduvijek Bila, Koja Jest I Koja Će Zauvijek Biti…

I sjećao se svih međusobno izmjenjenih rituala između njega i njegove Premile, sjećao se ceremonije približavanja, prosidbe pod svjetlom svijeća... kao i stavljanja vjenčanog prstena na prst njegove otežale, onemoćale ruke...

Iz njegove se vanjštine ni po čemu nije moglo zaključiti o čemu razmišlja... tek je blagi smješak na njegovu licu ocrtavao neko nedefinirano unutarnje zadovoljstvo, koje nije imalo nikakovu podlogu u realnom svijetu...

Oči joj je već poklonio i nije ih želio natrag... počeo je spoznavati svijet kroz njegove zvuke, kroz njegovu toplinu... toplina dana okupala je Kazimierzovu dušu, i on je pomislio: u miru sam sa samim sobom... konačno... kakav Savršen Dan...


Perfect Day
Lou Reed & Friends

Lou Reed - Just a perfect day, Drink Sangria in the park...
Bono - ...And then later, when it gets dark...
Morcheeba - ...We go home....
David Bowie - ...Just a perfect day...
Suzanne Vega - ...Feed animals in the zoo...
Elton John - ...Then later, a movie, two, And then home...
Boyzone - ...Oh it's such a perfect day...
Lesley Garrett - ...I'm glad I spent it with you...
Burning Spear - ...Oh! such a perfect day...
Bono - ...You just keep me hanging on...
Thomas Allen - ...You just keep me hanging on...
Brodsky Quartet - (Instrumental)
Heather Small - ...Just a perfect day...
Emmylou Harris - ...Problems all left alone...
Tammy Wynette - ...Weekenders on our own...
Shane McGowan - ...It's such fun...
Sheona White - (Instrumental)
Dr. John - ...Just a perfect day...
David Bowie - ...You made me forget myself...
Robert Cray - ...I thought I was someone else...
Huey - ...Someone good... Yeah
Ian Broudie - ...Oh! it's such a perfect day...
Gabrielle - ...I'm glad I spent it with you...
Dr. John - ...Oh such a perfect day...
Evan Dando - ...You just keep me hanging on...
Emmylou Harris - ...You just keep me hanging on...
Courtney Pine - (Instrumental)
Andrew Davis/BBC Symphony Orchestra - (Instrumental)
Brett Anderson - ...You're going to reap just what you sow...
Visual Ministry Choir - ...Reap, reap reap...
Joan Armatrading - ...You're going to reap...
Laurie Anderson - ...Just what you sow...
Heather Small - ...You're going to reap just what you sow...
Tom Jones - ...You're going to reap just what you sow...
Visual Ministry Choir - ...Reap, reap reap what you sow...
Lou Reed - ...Oh! What a perfect day...

Mojoj Premiloj... za sve one Savršene Dane koje mi je blagoizvoljela pokloniti...

Hvala Ti, Premila moja :))
I love You...
Forever & Ever & Evermore


UPDATE (30.09.2007. 16:03)

Kazimierz Kažiprstowsky ovime objavljuje Urbi et Orbi da je u 15:52:27 po srednjeevrposkom vremenu prestao pušiti. Dixi. Punctum. (senilac stari, zaboravio je dvije jako bitne, pače krucijalne riječi... jer bi bez njih sve skupa moglo biti shvaćeno kao pošalica, vic... EDIT 30.09.2007. 20:10)

Ugodan ostatak dana vam želim :))


- 13:50 - Komentari (10) - Isprintaj - #

< rujan, 2007 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Svibanj 2012 (1)
Prosinac 2010 (1)
Rujan 2010 (2)
Srpanj 2010 (1)
Veljača 2010 (1)
Siječanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (1)
Studeni 2009 (1)
Listopad 2009 (1)
Rujan 2009 (1)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (1)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (1)
Kolovoz 2008 (2)
Srpanj 2008 (1)
Svibanj 2008 (2)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (2)
Prosinac 2007 (2)
Studeni 2007 (4)
Listopad 2007 (10)
Rujan 2007 (27)
Kolovoz 2007 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

(1) In principio erat Verbum,
Et Verbum erat apud Deum,
Et Deus erat Verbum.
(2) Hoc erat in principio apud
Deum.
(3) Omnia per ipsum facta sunt:
Et sine ipso factum est nihil,
quod factum est.
(4) In ipso vita erat,
Et vita erat lux hominum:
(5) Et lux in tenebris lucet,
Et tenebrae eam non
comprehenderunt.

Biblia Sacra,
Novum Testamentum,
Evangelium secundum Ioannem
(1, 1-5)


Adwocatus.Dyabolly@gmail.com

since 26.08.2007.:
Free Site Counter
Free Site Counter





Copyright © 2007 - 2010
by Adwocatus Dyabolly

WARNING: Parental advisory needed!
This blog may contain expressions of informal language, some Curses, Invocations (© by The Doors), explicit language, as well as other stuff that you might or might not want to read! If you continue, you are acting on your own free will!
You have been warned!
DISCLAIMER: All the translations, unless othervise stated, are made by Adwocatus Dyabolly. The translations may vary from the original. Licentia poetica is applied.

This Mortal Coil - Song to the Siren