06.09.2007., četvrtak

Andro, Teil 1 - Der Verfremdungseffekt

Preambula

Iako sam do sada pisao postove u kojima sam rekao uglavnom sve što sam o određenoj temi želio reći, onako... Ab ovo usque ad mala (*1), ovaj će post donijeti izvjesnu promjenu u tom smislu... Naime, tema o kojoj ću početi razglabati, isuviše je duga za jedan, pa čak i za dva posta... stoga ću je razdijeliti na epizode, koje ću okupiti u jedan serijal... Da, još i ovo: svaka veza s realnim svijetom može biti slučajna i/ili namjerna.

Nadam se da će vam tema biti zanimljiva... No, isto tako bih volio čuti i vaš feedback... čisto da znam... da li vas tema zanima... Shall I pull the plug... or simply... should I stay or should I go (© by The Clash)… ima li ova moja galopirajuća skribomanija ikakva smisla, da li da vam kazujem ono što me muči, ono što me brine, što me veseli, ljuti… Da li da vam povjeravam sve one tajne koje NIKADA NITKO nije saznao… ili da umuknem… jednom za svagda… i da otputujem dalje... u neke druge krajeve, bez ijedne daljnje riječi… no, nipošto ne i bez pozdrava! :))

Der Verfremdungseffekt (V-Effekt) (*2)

Brecht je meni s desna od kada je ovoga bloga i svijeta. No neću ovdje o njemu, o njegovim songovima ni o Kurtu Weilu... Govorit ću o onome što za mene V-Effekt znači.

Ljudi misle da sam rutiner. Šablonac. Da mislim u jednoj, eventualno u dvije dimenzije... Što, čak u tri??? Ma neee... to nije on... to ne može biti!!! (Za četvrtu mnogi nisu ni čuli... hee-hee-hee)

I tu ih uvijek zateknem nespremne... onako, na lijevu nogu... iznova se čude mojim reakcijama na kapi koje prelijevaju čašu... They should know better!!!

Godina 2001. mi je bila izuzetno teška... Ali, stopppp!!! Stopppp!

Pa neću valjda govoriti o sebi!!! To ne bi imalo nikakvog smisla!!! Dopustite mi da vam predstavim Andronika... Andru, odmilja :))

Andro je, isto kao i ja, rođen pod znakom riba, 1970. godine.



Antonello Venditti - Sotto il segno dei pesci(*3)

Znamo se od gimnazije... išli smo u isti razred... U nekim smo stvarima slični, dok u drugima uopće nemamo nikakovih dodirnih točaka... zato i jesmo prijatelji...

2001. godina mu je, kao uostalom i meni, bila izuzetno teška... upravo je bio prešao tridesetu... bez pravoga posla, krpario je sa sezonskima, što i ne bi bilo loše, kada bi oni duže trajali...

Nije bio zadovoljan onime što se zbiva oko njega... ali ni s njim samim... žudio je za Lovorkom, ali je ona bila... čudna... sva je bila čudna... Kada se upoznala s njim, rekla mu je da je u vezi... njenog momka nikada nije bilo tu... niti u blizini... A Andro je jedan čudan, čudan karakter... čim je čuo da je Lovorka u vezi, udaljio se od nje... organski nije trpio ulogu Trećega... to bi bilo protiv njegove prirode... no osjećao je privlačnost prema Lovorki... o, daaa... osjećao je on i mnogo više od onoga što bi bio spreman priznati i pod najtežim mukama... a osjećao je da i Lovorka ima nešto 'protiv' njega :))... i imao je dobar, dobar feeling...

Bez obzira na to što je Andro držao distancu, povremeno su se nalazili na kavi... po striktno prijateljskoj osnovi... i tada se Lovorka jednostavno nije htjela – ili nije mogla (to mu je ostalo nepoznato) otrgnuti od njega... jedna je kava vukla u drugu... druga u treću... i na koncu jednog tjedna, emotivno užasno iscrpljujućeg po Andru, odlučio je izokrenuti svoju nutrinu i dovesti Lovorku do situacije u kojoj se bira jednim od dva glasa... s DA ili s NE...

Našli su se na kavi u ljetno predvečerje... u predvečerje okupano milijunima nijansi razbijenog seta akvarela, u omiljenom kafiću u srcu Grada... i počeli razgovarati... oduvijek su razgovarali o svemu, osobito su voljeli ontološke diskusije, kao i diskusije o posljednjim stvarima, koje su im s usana izlazile tako tekuće... tako lako, kao da razgovaraju o planovima za sutrašnju kupnju...

U tim su se raspravama slagali ili ne... nadmetali zaključcima ili ne... ali, nametali – e to pak ne... Prilikom zastupanja neke teze, u koju najvjerojatnije ni sam nije vjerovao, Andro je volio provocirati, izigravajući Đavoljeg Odvjetnika ... to mu je bila omiljena logičko-retorička figura... dovesti nekoga do ruba priznanja poraza, a nakon toga... potezom debelog kista umočenog u crnu boju sve prebojati... sve srušiti... i izvrnuti tezu s reversa na avers... Druge je ljude to obično dovodilo do posvemašnjeg, frenetičnog ludila... često su ljudi zaista smiješni... No Lovorku to nije smetalo... još je u samom početku probila njegovu šifru i znala je u kom smjeru teče priča... i on je znao da ona zna :))... bez obzira na sve to, svatko od njih je savršeno uigrano igrao zadanu ulogu... polako i sistematski... gotovo kao da vrijeme stoji... kao u dugoj partiji šaha, kod koje se već u prvom-drugom potezu pouzdano zna da će završiti u patu...

No, bilo je tu i običnih razgovora:
LV: - Andro... Andro... pa kakvo ti je to ime???
AD: - Što mu fali??? Meni je baš OK...
LV: - Ma nije da mu nešto fali... ali, tako... Pitam?
AD: - To ti je skraćeno od Andronik... znaš onaj... Tit...
LV: - Pa kakve sad veze ima Joža s tobom?
AD: - Tko??? Joža??? Ha-ha-haaa... ma nema ti to nikakve veze s Maršalom... nego sa Veljkom...
LV: - Kojim sad Veljkom???
AD: - Pa kako s kojim Veljkom... s Veljkom... Kopljotresićem...
LV: - S KIME???
AD: - Pa sa Shakespeareom... znaš ono: kopljo-tresić... Shake-spear...
LV: - A Veljko je William... ha-ha-haaa.... ovu još nisam čula...
AD: - Svašta ćeš ti još čuti od mene...
LV: - No, i što s time?
AD: - Pa Shakespearova drama... Tit Andronik... nije baš previše poznata...
LV: - Nisam je čitala...
AD: - Ja sam je čitao u neka pradavna vremena... Kad bi me pitala o čemu je riječ, ne bih ti znao više reći... jednostavno sam zaboravio... sjećam se samo da mi se svidjela...
LV: - A ja sam mislila da ti je to od Andrija, Andraš...
AD: - Neee... prije bi bilo - od andros...
LV: - A što pak ti je sada to???
AD: - Čovjek, muškarac... na grčkom... A bilo bi štosno da si ti Gina... ili Geena... ha-ha-ha....
LV: - Zaštooooo?
AD: - Zato što bi skupa bili andro-gini, onako... u paketu... kužiš???... Ha-ha-haaaa...
LV: - Androgini???
AD: - Pa da... hermafroditi... Hermes plus Afrodita... dvospolci...
LV: - Meni to baš i nije smiješno...
AD: - A meni baš i je... hiiihhhiiii...

Da se odmah razumijemo... Lovorka nije bila glupa djevojka... jednostavno, njena je izobrazba bila usmjerena na drugu stranu... a Andro je bio gimnazijalac... ili, kako je on volio reći dovoljno dobar za sve i svašta, no nedovoljno dobar za nešto konkretno...

Lovorka se nije ljutila na te njegove štoseve... znala je da njemu nije cilj razmetati se znanjem... često je iz njega morala cijediti informacije, na kojima je on škrtario... nije želio ispasti arogantno-neotesan... on to ni u kom slučaju nije ni bio...

Anyway...

Gornja je posuda klepsidre, doduše sporo, ali nezaustavljivo ispuštala pijesak, i to im je bio savršeno jasno... no oni su razgovarali dalje... i dalje... kada su shvatili da, osim njih, nema više nikoga u kafiću, Andro je žurno platio račun i krenuli su u šetnju... noć je bila meka i topla, punašni mjesec je već poodavno izašao u noćni provod, a zvijezde su tvorile neke njemu sasvim neprepoznatljive konstelacije... Hodali su i razgovarali... tako maleni ispod zvijezda...

Bilo je već vrlo, vrlo kasno... u stvari: bilo je već prekasno... Andro je to znao istoga trena kada je dohvatio njenu desnu podlaktcu i držao je nježno i mirno... Nije joj dao nikakav ultimatum... već joj je samo rekao da je voli više od svega... Koliko je samo puta te iste riječi jedan Mladić već izrekao jednoj Djevojci... Sve kombinacije su bar već jednom bile u opticaju... neki novi, nepoznati scenario više ne postoji... Sve što se može napraviti jest pokušati pronaći najbolju moguću varijaciju... najdražu Bachovu fugu, koju su kontrapunktom već svi pokušali dohvatiti, ali im ipak, nekim čudom, to nije uspjelo...

Rekla je da će mu odgovoriti za tjedan dana...

I odgovorila je... niječno... Andro je to, dakako, već i sam znao...

Za mjesec dana je čuo da se udaje...

Dva mjeseca nakon toga čuo je da Lovorka čeka bebu...

I tada je nastupio taj famozni, zloglasni Verfremdungseffekt...



Richard Wagner - Ride of the Valkyries

Tijekom iduća dva tjedna je sredio papire...

Tjedan nakon toga više ga nije bilo u Gradu...

I osjećao je da, samo i jedino za njega, započinje posljednji sedmogodišnji ciklus Samoće.

***

Jedan disklejmerić na kraju ove epizode... čisto reda radi... ono... neka se nađe... ne trebate tražiti sličnosti, ali niti razlike s vašim odanim tekstopiscem... ima ih u istoj mjeri koliko ih i nema...

Jor truli,
Adwocatus Dyabolly
--------------------------
(*1) lat. - Od jajeta pa sve do jabuke (doslovno); od početka do kraja (preneseno)
(*2) njem. - Efekat začudnosti
(*3) tal. - (Rođen) Pod znakom riba
- 02:11 - Komentari (19) - Isprintaj - #

< rujan, 2007 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Svibanj 2012 (1)
Prosinac 2010 (1)
Rujan 2010 (2)
Srpanj 2010 (1)
Veljača 2010 (1)
Siječanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (1)
Studeni 2009 (1)
Listopad 2009 (1)
Rujan 2009 (1)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (1)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (1)
Kolovoz 2008 (2)
Srpanj 2008 (1)
Svibanj 2008 (2)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (2)
Prosinac 2007 (2)
Studeni 2007 (4)
Listopad 2007 (10)
Rujan 2007 (27)
Kolovoz 2007 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

(1) In principio erat Verbum,
Et Verbum erat apud Deum,
Et Deus erat Verbum.
(2) Hoc erat in principio apud
Deum.
(3) Omnia per ipsum facta sunt:
Et sine ipso factum est nihil,
quod factum est.
(4) In ipso vita erat,
Et vita erat lux hominum:
(5) Et lux in tenebris lucet,
Et tenebrae eam non
comprehenderunt.

Biblia Sacra,
Novum Testamentum,
Evangelium secundum Ioannem
(1, 1-5)


Adwocatus.Dyabolly@gmail.com

since 26.08.2007.:
Free Site Counter
Free Site Counter





Copyright © 2007 - 2010
by Adwocatus Dyabolly

WARNING: Parental advisory needed!
This blog may contain expressions of informal language, some Curses, Invocations (© by The Doors), explicit language, as well as other stuff that you might or might not want to read! If you continue, you are acting on your own free will!
You have been warned!
DISCLAIMER: All the translations, unless othervise stated, are made by Adwocatus Dyabolly. The translations may vary from the original. Licentia poetica is applied.

This Mortal Coil - Song to the Siren