30.08.2007., četvrtak

Muy, muy, ali onooo... muy spicy post!

Oh! Oh! Oh!
Eto, pomrsiše mi se planovi... uf! uf! Umjesto da pišem planirani post koji sam najavio u protekloj epizodi, neplanirano mi danas uletješe dva! Moram se prisiliti da onaj ranije navedeni postponiram za neko 'bolje sutra' :))

Post današnji - pars prima - Spicy, spicy, baby!

Nemrem b'livit!!! Ma što mi se danas bijaše bilo dogodilo!!!

Eto, krenuh danas s prijateljem-kolegom poslovno za Rijeku. OK... Veni, vidi, obavi... Ter se njemu nešto prigladnilo, ter se radnja dalje bijaše zbivala kako slijedi:
On: - A bi li ti možda nešto pojeo?
AD: - Pa šta ja znam, ma baš sam danas nešto anti-protivan...
On: - Ja danas nisam još ništa jeo (bijaše to oko sati 14, Op.A.)
AD: - Hmmm... a dobro, a?

I tako krenusmo... i tako stigosmo... oprobana lokacija, dobra klopa, sve 5... neću izrijekom reći gdje je to zbog indirektne reklame :), samo ću pripomenuti približnu lokaciju: stara cesta Rijeka - Trst... za pobliže informacije stojim Vam na raspolaganju (vidi emajl)

Digresija # 1:)) - nisam ranije pripomenuo da sam se, u skladu s godinama, prometnuo u bonvivana, pače... u lukulana... tja, što ću??? Volim jesti... :))

OK... Zasjedosmo mi, naručismo... ja naručih sebi ombolić punjen s pršutom i sirom (preporučam! za one koji nisu familijarni s leksikom - ombolo, ili po fjumanski ombulo je u stvari svinjska pisanica, olitiga kare bez kostiju, Op. A.), on pak šnicle s šampinjonima... dobroooo...

(...) five to seven minutes later (...)

Stiže kloooopaaaa... Ter mi prionusmo :))

Digresija # 2 - nisam ranije pripomenuo da volim ljjjjjuuuuutttto (po mom osobnom sudu, to i nije tak' ljuto, OK, OK, moj prirodni habitat za to ne kaže ljuto, već extremno ljuto... budiBogsnama ljuto... ) u bilo kojoj formi pa zvali mi to chili, tabasco, jalapeńo (uh, uh, kak' ja volim Jalapeńo... :))

Elem... prionusmo...
AD: - Dobaaar teeek!!!
On: - Dobar tek i tebi!

Nož, vilica... malo kruhića... Pa da, papar!... Papra mora biti!... Ter posegnuh za hm... khmmm... kako se ono zvaše? ne soljenka, neee, neee... Paprenka? Paprrr... za paprorastrestieljicom... (pa da, a kako bi se drugo i mogla zvati!!!) Pik, pik po paprorastresiteljici... piik, piik, piiiik, pik, pik, pik, pik, pIIIIIkrghIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIkkkk... kkk.. k... what the f***???!!!???
AD: - U jeee... Sabotaža!!! Vid' umfalaaaa!!!! U jeeeeee...
On: - Šta je bilo???
AD: - Izgleda da je neko zmrdao poklopac ove klinčeve papren... kako se već zove... [skoro pa šmrc-šmrc, čista tuga...]
On: - Pa 'oćeš ti to moć pojest'?
AD: - A valjda hoću... šta ja znam...

(...) four and twenty seconds after that (...)

On: - I, jel' valja?
AD: - A štatigajaznam... od tolikog papra ne kužim više ništa [hvata ga lagana mučnina, ma koji klinčevi Sartre, Jean-Paul je mala beba... ali neće priznat'... krepat ma ne molat...]

I slistih ja sve... nekako... nept'aj ba kako!!! Slistih i gotovo...

(...) four and ten minutes after that (...)

Stiže pićeraznositeljica:
PRZNST: - Je li sve bilo u redu? Oj, oj... malo ste prosipali papra...
AD: - Ma daaa... [a meni neugodnooo] izgleda da se netko igrao s poklopcem... Jel' može još pola litre negazirane?
PRZNST: - Može...

(...) couple of minutes later (...)

PRZNST: - Evo izvolite, negazirana... Je li sve bilo u redu... mislim... osim papra?
AD: - Odličnoooo... [izraz lica: Uncle Ben's sour&sweet sauce, itself]

Naravoučenije # 1:
Ne znam sjećate li se reklame za Fantu od prije nekoliko godina - ona sa vuštekavanjem naranče u struju :)):
[gnik, gnik, gniiiiikk - tip hoda] [vidi se prst u priprjetljivom modu]:
- Djeco!!! Nemojte to nikada raditi kod kuće!!!

Naravoučenije # 2:
Na pamet mi pada pjesmica koju me učila bakica koja me čuvala kao klinca, dok su tata i mama bili na poslu:
Berem berem groooožđeee
Dok čuvar ne doooođeeeee
A kad čuvar dođe
Prisjest će mi grožžžđđđđeeeeeee...

OK, OK, nema grožđa u priči, ali ti to itak dođe na isto :(( itak mi je prisjelo .((

Post današnji - pars secunda hodieque ultima - Still Got the Blues

Tijekom cijelog pisanja posta, na slušalicama mi se vrti Gary Moore... a od ranog jutra sam nešto blue... ono... ubediran...
I tijekom cijelog dana, u glavi mi se vrti Phil Collins, točnije A Groovy Kind of Love, osobito onaj dio na početku:
When I'm feeling blue
All I have to do
Is take a look at you
Then I'm not so blue

When you're close to me
I can feel you heart beat
I can hear you breathing
In my ear

Corny, eugh? Who gives a damn!!! Danas mi je takav dan... a dan je počeo kao i svaki drugi u dugom, neprekinutom nizu... ustao se normalno... što znači na lijevu nogu (a što da mu radim??? takva mi je pozicija kreveta... i šta sad??? Niiiššttaaaaaa!!!)... odradio pripremne radove za izlazak u wide world... popio kućnu kavu... krenuo na predposlovnu kavu, došao kolega s posla... gužva u kafiću... uto stiže njegova prijateljica, mlada mama s curicom od koja dva mjeseca... ima nešto za obaviti u blizini, pa kako je stigla ranije, da li može s nama popiti kavu?... pa jasno, naravno... samo naprijed, sjedi... a djetešce preslatko, duge guste kosice... prelijepa curica...

I u čemu je bed??? O itekakodagaima!!! Nego što!!!

Nisam ja to skužio odmah, na prvu loptu nego tek mnogo kasnije, vraćajuć se iz Rijeke kući, nakon one goreiranijespomenute epizode... Mislim si ja... pa OK, a zašto sam ja danas toliko u bedu? OK, takav dan, ali ono... I sjetim se jutrošnje epizode s milom curicom koja je tih desetak minuta koliko smo tamo bili spavala anđeoskim snom, snom pravednika...

A tako dakle... tu je uzrok bedu... i u tom mi je momentu sinulo - u stvari, tada sam odlučio postati ocem... nije da nikada u svom životu nisam vidio malu djecu, dapače... imam i nećaku, staru 3 i 1/2 godine, koju obožavam, kao i ona mene... ujko ovo... ujko ono... to je meni moj ujkić dao... a ujko, imaš možda pet kunica za loptiku (AKA lopticu)... ali ovo jutros... to je nešto potpuno drugačije... valjda mi je nešto kliknulo... valjda mi je došlo vrijeme...

Još samo da sredim jedan sitni, trivijalni gramatički detalj, koji ima veze s imenicama i s njihovom deklinacijom - INSTRUMENTAL!!!... pa da... znate ono: 7. padež - Instrumental: S KIM, s čim :((
- 18:21 - Komentari (6) - Isprintaj - #

29.08.2007., srijeda

YouTube ---> Rnda-ta-rnda-rnda

Svekolikoj blogerskoj populaciji s ponosom donosim moj prvi (pravi) post. (O usudbenim silnicama koje su me dovele do blogiranja, nekom drugom zgodom...) Zašto prvi pravi? Pa, eto... prva dva posta koja sam objavio, koristio sam kao neku vrstu eksperimentalne emisije... da vidim kako sve to funkcionira, a da se previše ne osramotim :)

I tako, razmišljajući o tome o kome/čemu bi bilo zgodno razglabati u prvom oficijelnom postu, dođoh ja i do konkretnog zaključka, ali me uto nešto omelo, i to kako slijedi:

Čitah danas na news site-u/portalu o virtualnom 'ratu' na relaciji CRO-SLO i obrnuto... Ma mislim si ja, ono... čime se to ljudi zamaraju??? No, kada ta situacija već postoji, hoću li to odignorirati kao i milijun drugih sličnih ili različitih situacija i tema... ili ću konačno progovoriti, pa makar na lakat... Ma progovorit ću, baš me boli briga...

('Well, it's gonna be a looong, looong, loooooong post', Op. A.)

Daklem...

Prije svega, kako biste bolje poimali moj stav o cijeloj toj priči, dopustite mi kraću digresiju: ('Bit će ih još mnogo, mnogo :) – I'm sorry, but j*** ga:)' Op. A.) rođen sam u Čakovcu, no živim u Umagu od mojih vrlo-najmlađih dana. Oba grada u blizini granice, kako nekoć u ex-YU, tako i dan-danas. I uvjetovan takovim geo-strateškim pozicioniranjem moje osobe u Univerzumu, od najranijih dana spoznah pojam granice kao takve, kao i limita koja ona sama po sebi donosi. Sjećam se obiteljskih odlazaka u shopping u Trst, tanko rezane mortadele i fenomenalne Fante u limenci (to su moje male madeleine!!!)… nikad poslije nisam pio tako dobru Fantu… U povratku bih nerijetko, prolazeći malograničnim prijelazom Plavje u blizini Škofija, gledao staru kuću građenu u istarskom stilu, kroz koju je prolazila granična linija između Italije i SFRJ. Meni, (klincu od kojih 5-6-7-8 godina) je to bilo jako čudno… uđeš u kuću u Jugoslaviji, a izađeš na drugoj strani, u Italiji… I tada sam počeo zamišljati… kako bi to izgledalo da granica jednostavno ne postoji… da se može slobodno kretati bez potrebe za nekakvim pasošima (da, da, tada se to tako zvalo… a kako govorim u prošlom vremenu, zvat ću stvari onako kako su se nekada i zvale), propusnicama itd… Moglo bi se reći da sam bio vrlo europski nastrojen za to doba :) (govorimo o polovini 70-ih godina prošlog stoljeća… thirty and some years ago…)

OK, granica dakle… toliko odiozna kako u praktičnom, tako i u misaonom smislu… Nikada nisam volio sputavanja bilo kakve vrste… Pa tako ni granice… a k tome i u ovo doba, doba posvemašnjeg ukrupnjivanja Europe… A iz granica proizlaze i pogranični problemi, koji osciliraju u skladu s dnevno-političkim potrebama jedne i/ili druge strane. Često se pitam da li političke elite s jedne i druge strane vide 'the broad picture' - u ovom slučaju samo nekoliko godina unaprijed, kada će pitanje razgraničenja između Slovenije i Hrvatske biti isto toliko sporedno kao i pitanje razgraničenja između Italije i Austrije, Austrije i Njemačke, itd… Da se razumijemo - nipošto nisam pobornik davanja bilo kakovih teritorijalnih ustupaka Sloveniji kako bi se (konačno!) riješio problem koji traje već dobrih 15-ak godina, i to iz vrlo jednostavnog razloga: veteran sam Domovinskog rata i sama primisao na nekakvo trgovanje teritorijem mi je ne samo mrska, već i nezamisliva… pa makar i u vidu qui pro quo solucija…

Kako dalje? Jednostavno… Uz respektiranje principa ekvidistance jurisdikcije jedne odnosno druge države, proglasiti kondominij nad spornim teritorijem, gospodariti zajednički i zajednički dijeliti odgovornost… Ionako će se, u perspektivi približavanja i budućeg članstva Hrvatske u EU, de facto, sve i svesti na to… Međutim, ako se taj problem riješi, što onda??? Koji će novi kamen postati kamen smutnje? Što će se otvoriti kao novi, nepremostivi problem? Zašto je nužno potrebno postojanje samih problema? Opet jednostavno: da nije komplicirano, ne bi bilo zanimljivo!

Ima tu jedna stvar koja me jako smeta, a to je nastup slovenskih političara s pozicije sile… pa to je u stvari mobbing, zar ne??? Zašto to, konačno, ne nazovemo pravim imenom?

Pogledao sam i onaj novi slovenski video-uradak, 'odgovor' autora SlovenecSebastian na video Franje111, te se ne mogu suzdržati a da ne iskomentiram jednu ordinarnu glupost: tumačenje zašto je Zagorje (i to je krivo napisao!), u stvari, bilo slovenska jezična regija, i to temeljem toga što imena mnogih sela završavaju na –nec, kao u slovenec!!! Budibogsnama!!! Slijedom iste iskrivljene logike mogli bi reći da je cijela Slovenija, u stvari, sastavni dio hrvatskog jezičnog korpusa, zato što mnoga slovenska prezimena završavaju na -ič = -ić (slovenski jezik ne poznaje slova 'ć'). I to ne samo prezimena ljudi koji su u Sloveniju došli raditi poglavito nakon Drugog Svjetskog Rata, dakle oni koje naši susjedi laskavo imenuju južnjacima u soft, a čifutima u hard varijanti, već i vodećeg slovenskog jezikoslovca, dr.-a Jožu Toporišiča, rođenog u Mostecu kod Brežica…

Što me podsjetilo na jednu anegdotu koja zaslužuje digresiju… naime, s likom i djelom dr.-a Toporišiča sam se upoznao tijekom mog kratkog bivanja na ljubljanskom FSPN-u (Fakulteta za Sociologijo, Politologijo in Novinarstvo), danas FDV (Fakulteta za Družbene Vede = Fakultet društvenih znanosti), kada je velika većina tadašnjih kolega studenata padala u komu, zato što:
- Kva se je zgodilo?
- Pust' me, pizda, dons piš'mo vej'ce!!! ('Licentia poetica, opus citatum', uz ispriku svekolikom pučanstvu na grubin ričima, Op.A.:)
A ja si mislim: ma kakove su to bolan, vej'ce, što mu to dođe?!? Kad ono, skontah… vejice, a zarezi, dakle… Zarezi su uzrok frke… pa gje je tu bedara??? Ne znate staviti zareze kamo im je mjesto???

S time u svezi… sjećam se da je Mladina kroz jedan duži period 'tjerala šegu' s ranije navedenim gosp. dr.-om, predstavljajući ga kao 'autora slovenske gramatike, dr.-a Jožu Toporiša iz sela Toporište kraj Velike Kladuše' (citat po sjećanju… Op.A.)

Eh, daaa… Mladina… it sure birngs back memories… na drage ljude, mahom slovence, s kojima sam se tijekom vojnog roka u bivšoj JNA nekako uvijek najbolje slagao… i s kojima smo krišom čitali prokrijumčarenu Mladinu… i skoro završili kod bezbednjaka (oficira za obezbeđenje)… Ha-ha-ha… mladost ludost… nije to bilo baš tako bezazleno kako sada izgleda… U ex-JNA sam bio 1988/89 godine, u Peći, frka se već počela nazirati… za one s dugim povijesnim pamćenjem kao što sam i ja – samo jedan kratak podsjetnik… Cankarjev Dom… suđenje JBTZ (Janša, Borštner, Tasić, Zavrl), 2. kosovska intifada, veeelika frka za koju se izvan Kosova uopće nije ni znalo, a u principu, meni je to bila svojevrsna uvertira zbivanjima koja su se kasnije dogodila kod nas…

Zanimljivo, od svih problema koje je uzrokovalo izvanredno stanje na rubu više ili manje otvorenih sukoba, od svih sranja itd., sjećam se samo lijepih stvari, konkretno, prijateljstva s ljudima s kojima sam, kao što to često i bude, nakon dugog niza godina, uglavnom izgubio kontakt… Zbog čega mi je ljudski, iskreno žao… Pa si onda mislim… ma baš me briga što nasilnici vrijeđaju druge ljude, bez obzira na posljedice… i drago mi je što su naši video-odgovori na te niske provokacije bili vrlo smireni i afirmativno nastrojeni :)

Hrvaška gre naprej!!! :)

A kako je riječ o nekoj vrsti igre asocijacija, koja u mom umu ima jedno vrlo povezano i smisleno vrijemesljeđe, završit ću sa Radenskom:

Na žalost, ne sjećam se cijelog teksta :(

Help needed!!! :)

- ??? (SLO)
- Haj, krijepi duuušu (BIH?)
- ??? (CRO, poštar na biciklu, ako se ne varam)
- Bre, ova voda Radenska, sve nas osvežava (SRB)
- [Rnda-ta-rnda-rnda, Rnda-ta-rnda-rnda] {ovo je bila samo ritam-sekcija, taj komad teksta nikada nisam skužio:)} (Kosovë)
- Krijepi dušu, osvježuje (CG)
- Radenska spojuva (MAK)

Eto, to su oni za koje se tvrdi da su dotukli eSeFeRJot… kovači reklamnog bratstva i jedinstva :)

In the next episode: Ja Mrrrzim Times New Roman!!!
Stay tuned!!! :)
- 00:25 - Komentari (5) - Isprintaj - #

28.08.2007., utorak

Proljetne skitnje, part 2

Nastavak...

Slapovi Krke:

Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us
- 00:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

26.08.2007., nedjelja

Proljetne skitnje

Proba 1,2,3... Posting! Posting!

Za moj prvi post, nešto sasvim neobavezno...

Ovo su sličice s mog kratkog proljetnog izleta... Znam da nisu baš svježe, ali od nečega se treba početi :))
Ako mi proba uspije, nastavljam dalje...

Kosinj:
Image Hosted by ImageShack.us


Vodice:
Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Knin:
Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


... to be continued...


- 23:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

  kolovoz, 2007 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Svibanj 2012 (1)
Prosinac 2010 (1)
Rujan 2010 (2)
Srpanj 2010 (1)
Veljača 2010 (1)
Siječanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (1)
Studeni 2009 (1)
Listopad 2009 (1)
Rujan 2009 (1)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (1)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (1)
Kolovoz 2008 (2)
Srpanj 2008 (1)
Svibanj 2008 (2)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (2)
Prosinac 2007 (2)
Studeni 2007 (4)
Listopad 2007 (10)
Rujan 2007 (27)
Kolovoz 2007 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

(1) In principio erat Verbum,
Et Verbum erat apud Deum,
Et Deus erat Verbum.
(2) Hoc erat in principio apud
Deum.
(3) Omnia per ipsum facta sunt:
Et sine ipso factum est nihil,
quod factum est.
(4) In ipso vita erat,
Et vita erat lux hominum:
(5) Et lux in tenebris lucet,
Et tenebrae eam non
comprehenderunt.

Biblia Sacra,
Novum Testamentum,
Evangelium secundum Ioannem
(1, 1-5)


Adwocatus.Dyabolly@gmail.com

since 26.08.2007.:
Free Site Counter
Free Site Counter





Copyright © 2007 - 2010
by Adwocatus Dyabolly

WARNING: Parental advisory needed!
This blog may contain expressions of informal language, some Curses, Invocations (© by The Doors), explicit language, as well as other stuff that you might or might not want to read! If you continue, you are acting on your own free will!
You have been warned!
DISCLAIMER: All the translations, unless othervise stated, are made by Adwocatus Dyabolly. The translations may vary from the original. Licentia poetica is applied.

This Mortal Coil - Song to the Siren