11.01.2010., ponedjeljak
Druga vojna vježba
|
Drugi je poziv uslijedio par godina kasnije, ali usred zime i bio je potencijalno puno opasniji - zbog brade. Naime kad sam diplomirao engleski (s njim sam se dosta namučio) nagradio sam sam sebe „puštanjem“ brade, tj. odlučio sam da se više nikad ne brijem. Uvijek sam mrzio taj mazohistički običaj, a bio sam već dovoljno mator da pustim bradu „znanje“. Kako reče pokojni stric postoje tri vrste brade: a) brada znanje, b) brada zvanje i c) brada sranje.  Čim smo došli u vojarnu pade silan snijeg i blokira svu tehniku. Tako smo umjesto na teren svako jutro sjedili u učionici, gdje su nam držali glupe govorancije i ŠIŠALI. Svatko sa malo duljom kosom (uvijek sam imao kratku) postao je žrtva brice. Ja sam bio bradat, a to je bio puno veći grijeh od duge kose. I tako nas postroje, a stari brko svakom trećem ili četvrtom kaže: „Na šišanje!“  Kad jedošo do mene, mladi poručnik (kojeg uopće nisam poznavao) veli: „Ovaj je drug s Televiizije“, a Brko ga ni ne pogleda nego će meni: "A šta vi na televiziji svi imate bradu?“  „Ne druže pukovniče!“ odgovorim ja kao dobar vojak Švejk. „Dobro, za ovaj put“ reče brko,“ali na jesen ćemo vas sve ošišati.“ I ode dalje. Tako sam spasio bradu i bez problema preživio drugu vojnu vježbu. Ni danas ne znam je li poručnik htio namagarčiti pukovnika ili je to rekao zbog generacijske solidarnosti. Možda jedno i drugo ?  |