Captain's Log

< prosinac, 2004 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
Opis moje plovidbe kroz život.

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Internet Monitor
Ovdje idu vaši linkovi.

21.12.2004., utorak

Uvečer smo morali gledati TV dnevnik. Bila je to godina 1968. pa se dogodila i studentska pobuna. Nakon demonstracija u Beogradu sve su nas postrojili i komandant nam je «objasnio» da se tu radio samo o nekim propalim studentima i stranim provokatorima. Nešto kasnije Tito je održao govor i lukavo «podržao» opravdane zahtjeve studenata. Sutradan su nas opet postrojili i komandant je polizao ono što je ranije popljuvao.

No više nego politikom bavili smo se «vojnom obukom». To se ponajviše odnosilo na vježbanje strojevog koraka, postrojavanje i stjecanje drugih strateški važnih znanja za moderno ratovanje. Takve su me stvari ubijale u pojam: vojska se bavi idiotarijama koje su mogle biti važne prije par tisuća ili (u najboljem slučaju) prije par stotina godina.
Osim toga naučili su nas pucati iz puške M-48 (koja je valjda bila dobra za lov na medvjede) i puškomitraljeza. Začudo na gađanju sam bio drugi pa sam dobio značku odličnog strijelca.
U rano ljeto najgore su bile vježbe marširanje (pod punom ratnom spremom) i izbjegavanje «atomsklih udara», osobito zgodno kad nosiš 12,5 kg težak puškomitraljez uz ostalu opremu, na groznoj pripeci. Brzo sam shvatio da je najbolje bilo biti kažnjen puzanjem. To mi je dobro išlo, pa bih ja bar pola vremena glumio crva u prašini dok bi ostali marširali i bacali se na tlo pod «atomskim zdesna» i «s leva».
Kada bi vodnik bio osobito dobre volje mogli smo birati između strojevog i «pjesme». Uvijek sam volio pjevati, ali ovdje se radilo o groznoj kakofoniji jer većina nije imala pojma o pjevanju, pa bi to bolje bilo nazvati urlanjem u zboru.

Bio sam dobar u šahu pa sam određen za drugu ploču u meču s civilima (građani Bačke Topole) i tu sam spasio čast naše ekipe. Bila je to luda partija jer sam na samom početku izgubio (previd) figuru i mogao sam odmah i predat. Ali kako stara mudrost kaže da još nitko nije dobio partiju koju je predao, počeo sam igrati divlje poteze koji su izbezumili mojeg protivnika (igrao je "po knjizi") pa je na kraju izgubio. Izgubila su i ostala dvojica naših predstavnika, pa sam tako ublažio ukupan poraz.

Kada smo prešli na specijalistički obuku bilo je malo bolje jer sam obično (kao izviđač) dobio grupicu vojnika da ih vodim po karti, azimutu i sl. do zadanog odredišta. Najčešće bih odredio približno kamo moramo doći pa bismo onda išli od višnje do marelice i od hlada do hlada, pa na vrijeme stigli kamo treba.
U Bačkoj je vladalo nepisao pravilo da voća možeš jesti koliko hoćeš samo ništa ne smiješ odnijeti i tako smo uživali u vitaminima.

- 14:16 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se