Moje oči otvaraju dušu

ponedjeljak, 23.02.2009.

Tvoje more

Ne osluskuj
glasove iza vrata
sapate nepoznatih sjena
vristanja neznanih pacenika
jer oni ti dobro ne zele
od voljenog te skrivaju
od osjecanja progone
a da toga niti svjesna nisi.

Skrivaju se iza zavjesa
ispod poda tvoje sobe
iznad lustera
na plafonu risu planove
ne vidis ih jer su brzi
sklanjaju se i prije nego
pogled uputis ka njima
tvoji licni demoni.

Zalud ih molis da prestanu
tvoje molbe
za njih krivudave rijeci logike
koja kod njih smisao nema
pa te ismijavaju
trazeci nacin da te slome
da te u snovima progone
da ni u njima mira nemas.

U tvoju se kosu zapetljaju
pa ih nosis van
kada mislis da si sama
smirena i raznijezena
na suncevoj svjetlosti
oni i tada po glavi tumaraju
trazeci nacine kako da ti naude
da te pomaknu sa puta kojim hodis.

Tako vec godinama
oni pokusavaju
ti odolijevas
kao stari polutruli panj
na padini koju vjetar stoljecima siba
ti stojis
ne pomisljas da padnes.

Oni ce da padnu
oni su porazeni
jer kada kosu zavezes u rep
oni nemaju gdje da se upetljaju
kada podignes zastore
otvoris sva vrata
upalis sijalicu po noci
oni se nece imati gdje skriti
oni ce pobjeci.

23.02.2009. u 16:01 • 3 KomentaraPrint#

četvrtak, 12.02.2009.

Izlaz?

Na potiljak
prisloni uzarenu sipku
i otisni znake koje vaznima smatras
zlotvore koji po mojoj zemlji sijes vocke gorke.

Natjeraj da ti se klanjam
da te molim za slobodu
za dom
za sigurno odrastanje mog potomstva.

Ucini me svojim robom
polomi mi zglobove na nogama
da bjezati ne mogu
urezi svoje ime na moje grudi.

Pusti svoje pse na mene
zasipaj me mecima i srapnelima
trazi da zavijam na mjesec
da ti lizem cipele.

Kasnije
naredi da ti budem most preko lokvi
da ti moja djeca budu igracke
trazi da me sakatis.

Ucini da mi se svi smiju
poneko sazaljeva
niko ne pomaze
ucini da budem bolno usamljen i jadan.

Mozes sve to
niko te zaustaviti nece
reci da grijesis
jer ja sam avet
ne postojim ako ti to ne kazes
ako mi postojanje ne dopustis.

Moje danas
sutra
ikada
ovisi o tebi
nocna moro moga postojanja
koja imas blagoslov mnogih
i beskorisnu sutnju ostalih.

12.02.2009. u 21:34 • 3 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Travanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (1)
Veljača 2009 (2)
Listopad 2008 (6)
Rujan 2008 (5)
Kolovoz 2008 (8)
Srpanj 2008 (18)
Lipanj 2008 (9)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Potpuno miran





Dusa

Nisam ja zao, niti crn
samo me tako gledaju oci koje sam u sebe uronio
onog momenta kada sam ih pogledao
te oci su me prozdrirale
polako
nijezno
uzele srce
ali podarile emociju.

Ko je Adnan Sokolović?

Rodjen u Sarajevu, neke 1984.
Piše poeziju od neke 1993
Nije objavio više od dvije pjesme
Nije dopustio da izgubi zagrljaj sa danas.
Pise pod pseudonimima Adrian Solakhov
i Therrarrius Golliath.
Zivi i studira u Sarajevu.

Kontakt
adnansokolovi@yahoo.com

Neko drugi


Sakrivena između stihova
redaka koji opisuju tvoje znamenke
namještaš kosu i zazivaš đavola.
Nisam ja molio da se staviš među moje osjećaje
to si ti sama izabrala
odredila sopstvenu sudbinu
zatvorila odaje slobode
i postala moj lični demon.

Koje vragove sam vidio na asfaltu
magla je bila previše gusta
nisam razaznao oblik
nisam vidio kožu
možda je bio samo pas
ja siguran ne mogu biti
ali ti si se osmjehnula.

Ja nisam on
tvoje stope si potrošila sa njim
ja svoje ne dajem olako
pa zašto uporno insistiraš na tom?

Ja ne mogu biti on
moje sobe nisu bjele
crne im se zidovi
samo ovaj stih u koji si se skrila
bjelinom svojom laže oči moje.

Vaše su odaje izgorile
izabrala si takav kraj
tvoja davna prahistorija
crnči nad tvojom ljepotom
ti
voljena ne možeš biti.

Moj izbor postoji
sthovi nisu moja sudbina
ja mogu da ih spalim
i njih i demone sa njima
prestati pisati requieme za sve i svakoga
pokušavati objašnjavati kojeg vraga
griješim u gramatici
pjevati poeme o svojoj divnoj duši
kada ih NIKO NEČE SHVATITI.

ZAŠTO SE SMIJEŠ
TVOJ PAKAO JE U MOJIM STIHOVIMA
TVOJ ŽIVOT MEĐU PTICAMA NIJE STVARAN
TI SI OSUĐENA NA PROPAST KOJI JA PIŠEM
TI NE POSTOJIŠ NIGDJE DRUGO
JA VIŠE NE ŽELIM BITI SHVATAN
NEGO VOLJEN.

DOSTA SAM STIHOVE PISKARAO
MISLEĆI DA MJENJAM OSJEĆANJA U UTROBI
JA NE MOGU BITI ADNAN
JA NIKADA NEČU BITI ON
ON JE PREDALEKO OTIŠAO U SVOJIM SLUTNJAMA
ZA BOLJE SUTRA KOJE NE DOLAZI
ZA VOLJENIM DODIROM KOJEG JE GLADAN
ZA OSMIJESIMA KOJE NE OSJEĆA.

HVALA ONIMA KOJI VOLE
KOJI INSPIRACIJU SVOJU DAJU
KOJI OSJEĆAJE UZGAJAJU
JA VIŠE TO NE MOGU
SOBA JE PREVIŠE CRNA
DEMONI SU U KLOPCI
OTVORITI PEČ, SPALITI SVE
IZOSTATI IZ SREĆE
ŽIVOTA
SMRTI
DANA
JUTRA
NOĆI
ŽIVJETI U BEZSVIJESTI
TIH U GNIJEZDIMA SVOJE MLADOSTI.

Konačno smiren
osjećaj da sam demone ubio jasan je
osjećaj da nisam sam lažan je
o da
sam
konačno mogu da zaspem
konačno mogu da se odmorim
obgrlim prostoriju koju osjećam domom
a ona kurva neka vrišti
njen kraj je zapisan u stihove
u koje se i sakrila.

Laku noč.

Free Hit Counter
Free Hit Counter