Moje oči otvaraju dušu

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Potpuno miran

Dusa

Nisam ja zao, niti crn
samo me tako gledaju oci koje sam u sebe uronio
onog momenta kada sam ih pogledao
te oci su me prozdrirale
polako
nijezno
uzele srce
ali podarile emociju.

Ko je Adnan Sokolović?

Rodjen u Sarajevu, neke 1984.
Piše poeziju od neke 1993
Nije objavio više od dvije pjesme
Nije dopustio da izgubi zagrljaj sa danas.
Pise pod pseudonimima Adrian Solakhov
i Therrarrius Golliath.
Zivi i studira u Sarajevu.

Kontakt
adnansokolovi@yahoo.com

Neko drugi

Sakrivena između stihova
redaka koji opisuju tvoje znamenke
namještaš kosu i zazivaš đavola.
Nisam ja molio da se staviš među moje osjećaje
to si ti sama izabrala
odredila sopstvenu sudbinu
zatvorila odaje slobode
i postala moj lični demon.

Koje vragove sam vidio na asfaltu
magla je bila previše gusta
nisam razaznao oblik
nisam vidio kožu
možda je bio samo pas
ja siguran ne mogu biti
ali ti si se osmjehnula.

Ja nisam on
tvoje stope si potrošila sa njim
ja svoje ne dajem olako
pa zašto uporno insistiraš na tom?

Ja ne mogu biti on
moje sobe nisu bjele
crne im se zidovi
samo ovaj stih u koji si se skrila
bjelinom svojom laže oči moje.

Vaše su odaje izgorile
izabrala si takav kraj
tvoja davna prahistorija
crnči nad tvojom ljepotom
ti
voljena ne možeš biti.

Moj izbor postoji
sthovi nisu moja sudbina
ja mogu da ih spalim
i njih i demone sa njima
prestati pisati requieme za sve i svakoga
pokušavati objašnjavati kojeg vraga
griješim u gramatici
pjevati poeme o svojoj divnoj duši
kada ih NIKO NEČE SHVATITI.

ZAŠTO SE SMIJEŠ
TVOJ PAKAO JE U MOJIM STIHOVIMA
TVOJ ŽIVOT MEĐU PTICAMA NIJE STVARAN
TI SI OSUĐENA NA PROPAST KOJI JA PIŠEM
TI NE POSTOJIŠ NIGDJE DRUGO
JA VIŠE NE ŽELIM BITI SHVATAN
NEGO VOLJEN.

DOSTA SAM STIHOVE PISKARAO
MISLEĆI DA MJENJAM OSJEĆANJA U UTROBI
JA NE MOGU BITI ADNAN
JA NIKADA NEČU BITI ON
ON JE PREDALEKO OTIŠAO U SVOJIM SLUTNJAMA
ZA BOLJE SUTRA KOJE NE DOLAZI
ZA VOLJENIM DODIROM KOJEG JE GLADAN
ZA OSMIJESIMA KOJE NE OSJEĆA.

HVALA ONIMA KOJI VOLE
KOJI INSPIRACIJU SVOJU DAJU
KOJI OSJEĆAJE UZGAJAJU
JA VIŠE TO NE MOGU
SOBA JE PREVIŠE CRNA
DEMONI SU U KLOPCI
OTVORITI PEČ, SPALITI SVE
IZOSTATI IZ SREĆE
ŽIVOTA
SMRTI
DANA
JUTRA
NOĆI
ŽIVJETI U BEZSVIJESTI
TIH U GNIJEZDIMA SVOJE MLADOSTI.

Konačno smiren
osjećaj da sam demone ubio jasan je
osjećaj da nisam sam lažan je
o da
sam
konačno mogu da zaspem
konačno mogu da se odmorim
obgrlim prostoriju koju osjećam domom
a ona kurva neka vrišti
njen kraj je zapisan u stihove
u koje se i sakrila.

Laku noč.