Moje oči otvaraju dušu

nedjelja, 31.08.2008.

Pred vjecnost

Pogled prema tlu
"Zar si snove
na kamenu ostavila
ili ti naudi neko"?

Ne odgovaras
nego nastavljas traziti
izgubljeni svijet
u refleksiji kamena.

"Zbog cega imam osjecaj
da suzama ces spirati
crninu
sa ramena mojih"?

Crvene ti se usne
od topline u utrobi
dok pogled zuri u kamen
"Dolje nema nicega".

Blago se naginjes na mene
kapcima dodirujes moje rame
sitan glas iz grla
bujica iz ociju.

"Zasto
sada providna tecnost
iz ociju tvojih
razlijeva se po ramenu mome"?

"Ne bih rekao da si kriva
gresku fatalnu
nisi nacinila
grijesan je on...

...prokled zauvjek od
ptica nebeskih
njemu je crno lice
njemu su crne oci".

Podizes pogled
i vidim smijesak
sveti odraz ljudske srece
tvoje srce ozivjelo je.

"Ne moze ti on
reci rijeci nijezne
pa za kosu tvoju
on mekan dlan nema".

Nesto si prozborila
nesto sto samo rijetki cuti mogu
a jos rijedji
razumjeti znaju.

"Zato si me zvala nocas
da mi kazes
placuci na ramenu
rijeci koje dugo cekam".

. . . . . . (progovaras)

"I ja tebe" (odgovaram)

31.08.2008. u 12:08 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 24.08.2008.

**

Potpuno smiren
otvaram vrata iza kojih
smirena
sa osmjehom na usnama
i pogledom sretnim
sjedi i ceka
moja sutrasnjica.

24.08.2008. u 22:07 • 0 KomentaraPrint#

subota, 16.08.2008.

Linija

S neba je svileno platno palo
tisina se na zidove ljepila
sa zivotima se na tren stalo
dan je obolio od sljepila.

U mojoj sobi vec je davno noc
od momenta kad sam na ocaj nagazio
tad sam zalud vristao u pomoc
prag ovog svijeta sam pregazio.

....

Po meni kapi sa krovova
i zvuci u daljini pusaka
dubina nasih rovova
miris trulih krusaka.

Oko tijela su se skupile sjene
tijela moga i prijatelja mojih
niciji dasak, miris oko mene
duse idu put nebesa svojih.

Zivot pred ocima prolazi
vidim sve proljetne kise
dusa od tijela odlazi
ne vidim nista vise.

(31.07.1995)

16.08.2008. u 21:44 • 1 KomentaraPrint#

Bar kodovi

Naletih na netu na ove bar kodove kakve koriste u japanu, zaista originalno i simpaticno.
Hehehe crkni dosado.


Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Inace, veli wiki...
The first patent for a bar code type product (US Patent #2,612,994) was issued to inventors Joseph Woodland, Jordin Johanson and Bernard Silver on October 7, 1952. Its implementation was made possible through the work of Raymond Alexander and Frank Stietz, two engineers with Sylvania (who were also granted a patent), as a result of their work on a system to identify railroad cars using the Automatic Car Identification system. It was not until 1966 that barcodes were put to commercial use and they were not commercially successful until the 1980s


Napomena: Ako je ovo vec neko objavio, izvinjavam se.

16.08.2008. u 11:11 • 0 KomentaraPrint#

četvrtak, 14.08.2008.

Sretan

Nocas se ne izjasnjavam o zvijezdama
o mjesecu nemam nista novo za reci
niti o tami
niti o jutru koje ce izroniti.

Usne su mi spojene
sa usnama voljene.

14.08.2008. u 22:05 • 0 KomentaraPrint#

srijeda, 13.08.2008.

Neko drugi

(Zima 1999, Sarajevo, u kaficu Park)

Sakrivena između stihova
redaka koji opisuju tvoje znamenke
namještaš kosu i zazivaš đavola.
Nisam ja molio da se staviš među moje osjecaje
to si ti sama izabrala
odredila sopstvenu sudbinu
zatvorila odaje slobode
i postala moj licni demon.

Koje vragove sam vidio na asfaltu
magla je bila previše gusta
nisam razaznao oblik
nisam vidio kožu
možda je bio samo pas
ja siguran ne mogu biti
ali ti si se osmjehnula.

Ja nisam on
tvoje stope si potrošila sa njim
ja svoje ne dajem olako
pa zašto uporno insistiraš na tom?

Ja ne mogu biti on
moje sobe nisu bjele
crne im se zidovi
samo ovaj stih u koji si se skrila
bjelinom svojom laže oči moje.

Vaše su odaje izgorile
izabrala si takav kraj
tvoja davna prahistorija
crnci nad tvojom ljepotom
ti
voljena ne možeš biti.

Moj izbor postoji
sthovi nisu moja sudbina
ja mogu da ih spalim
i njih i demone sa njima
prestati pisati requieme za sve i svakoga
pokušavati objašnjavati kojeg vraga
griješim u gramatici
pjevati poeme o svojoj divnoj duši
kada ih NIKO NECE SHVATITI.

ZAŠTO SE SMIJEŠ
TVOJ PAKAO JE U MOJIM STIHOVIMA
TVOJ ŽIVOT MEĐU PTICAMA NIJE STVARAN
TI SI OSUĐENA NA PROPAST KOJI JA PIŠEM
TI NE POSTOJIŠ NIGDJE DRUGO
JA VIŠE NE ŽELIM BITI SHVATAN
NEGO VOLJEN.

DOSTA SAM STIHOVE PISKARAO
MISLEĆI DA MJENJAM OSJEĆANJA U UTROBI
JA NE MOGU BITI ADNAN
JA NIKADA NEČU BITI ON
ON JE PREDALEKO OTIŠAO U SVOJIM SLUTNJAMA
ZA BOLJE SUTRA KOJE NE DOLAZI
ZA VOLJENIM DODIROM KOJEG JE GLADAN
ZA OSMIJESIMA KOJE NE OSJECA.

HVALA ONIMA KOJI VOLE
KOJI INSPIRACIJU SVOJU DAJU
KOJI OSJECAJE UZGAJAJU
JA VIŠE TO NE MOGU
SOBA JE PREVIŠE CRNA
DEMONI SU U KLOPCI
OTVORITI PEC, SPALITI SVE
IZOSTATI IZ SREĆE
ŽIVOTA
SMRTI
DANA
JUTRA
NOCI
ŽIVJETI U BEZSVIJESTI
TIH U GNIJEZDIMA SVOJE MLADOSTI.

Konacno smiren
osjećaj da sam demone ubio jasan je
osjećaj da nisam sam lažan je
o da
sam
konacno mogu da zaspem
konačno mogu da se odmorim
obgrlim prostoriju koju osjećam domom
a ona kurva neka vrišti
njen kraj je zapisan u stihove
u koje se i sakrila.

Laku noc.

(Napomena da velika slova simboliziraju vristanje)

13.08.2008. u 20:17 • 1 KomentaraPrint#

utorak, 12.08.2008.

Milost

Pored spaljene kuce
zadimljenog tijela njemu bliznjeg
stoji djecak ociju vlaznih
i pita se:
"Zasto Ga nema"?

Smiraj dusa u poletu
pored kojih djecak jecanjem zove gluhe
slegao se
i pogledao djecaka u lice...
...

...iza njega prasina se podize
nevidljivo Sve pristize.

12.08.2008. u 22:39 • 6 KomentaraPrint#

Blam

Stih ili osjecaj?
Drugacije nikada necu ni moci.

Usamljenost i pokusaji sklapanja srece,
uzaludan modus nadanja.

Talentovan ili proklet?
Prozet sjenama koje odisu nesretnim.

Optimizam...

12.08.2008. u 20:32 • 2 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Travanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (1)
Veljača 2009 (2)
Listopad 2008 (6)
Rujan 2008 (5)
Kolovoz 2008 (8)
Srpanj 2008 (18)
Lipanj 2008 (9)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Potpuno miran





Dusa

Nisam ja zao, niti crn
samo me tako gledaju oci koje sam u sebe uronio
onog momenta kada sam ih pogledao
te oci su me prozdrirale
polako
nijezno
uzele srce
ali podarile emociju.

Ko je Adnan Sokolović?

Rodjen u Sarajevu, neke 1984.
Piše poeziju od neke 1993
Nije objavio više od dvije pjesme
Nije dopustio da izgubi zagrljaj sa danas.
Pise pod pseudonimima Adrian Solakhov
i Therrarrius Golliath.
Zivi i studira u Sarajevu.

Kontakt
adnansokolovi@yahoo.com

Neko drugi


Sakrivena između stihova
redaka koji opisuju tvoje znamenke
namještaš kosu i zazivaš đavola.
Nisam ja molio da se staviš među moje osjećaje
to si ti sama izabrala
odredila sopstvenu sudbinu
zatvorila odaje slobode
i postala moj lični demon.

Koje vragove sam vidio na asfaltu
magla je bila previše gusta
nisam razaznao oblik
nisam vidio kožu
možda je bio samo pas
ja siguran ne mogu biti
ali ti si se osmjehnula.

Ja nisam on
tvoje stope si potrošila sa njim
ja svoje ne dajem olako
pa zašto uporno insistiraš na tom?

Ja ne mogu biti on
moje sobe nisu bjele
crne im se zidovi
samo ovaj stih u koji si se skrila
bjelinom svojom laže oči moje.

Vaše su odaje izgorile
izabrala si takav kraj
tvoja davna prahistorija
crnči nad tvojom ljepotom
ti
voljena ne možeš biti.

Moj izbor postoji
sthovi nisu moja sudbina
ja mogu da ih spalim
i njih i demone sa njima
prestati pisati requieme za sve i svakoga
pokušavati objašnjavati kojeg vraga
griješim u gramatici
pjevati poeme o svojoj divnoj duši
kada ih NIKO NEČE SHVATITI.

ZAŠTO SE SMIJEŠ
TVOJ PAKAO JE U MOJIM STIHOVIMA
TVOJ ŽIVOT MEĐU PTICAMA NIJE STVARAN
TI SI OSUĐENA NA PROPAST KOJI JA PIŠEM
TI NE POSTOJIŠ NIGDJE DRUGO
JA VIŠE NE ŽELIM BITI SHVATAN
NEGO VOLJEN.

DOSTA SAM STIHOVE PISKARAO
MISLEĆI DA MJENJAM OSJEĆANJA U UTROBI
JA NE MOGU BITI ADNAN
JA NIKADA NEČU BITI ON
ON JE PREDALEKO OTIŠAO U SVOJIM SLUTNJAMA
ZA BOLJE SUTRA KOJE NE DOLAZI
ZA VOLJENIM DODIROM KOJEG JE GLADAN
ZA OSMIJESIMA KOJE NE OSJEĆA.

HVALA ONIMA KOJI VOLE
KOJI INSPIRACIJU SVOJU DAJU
KOJI OSJEĆAJE UZGAJAJU
JA VIŠE TO NE MOGU
SOBA JE PREVIŠE CRNA
DEMONI SU U KLOPCI
OTVORITI PEČ, SPALITI SVE
IZOSTATI IZ SREĆE
ŽIVOTA
SMRTI
DANA
JUTRA
NOĆI
ŽIVJETI U BEZSVIJESTI
TIH U GNIJEZDIMA SVOJE MLADOSTI.

Konačno smiren
osjećaj da sam demone ubio jasan je
osjećaj da nisam sam lažan je
o da
sam
konačno mogu da zaspem
konačno mogu da se odmorim
obgrlim prostoriju koju osjećam domom
a ona kurva neka vrišti
njen kraj je zapisan u stihove
u koje se i sakrila.

Laku noč.

Free Hit Counter
Free Hit Counter