Walking with Satie

petak, 27.06.2008.

Prospero!

Make Model - The LSB - KLIK KLIK

Kažem ti: Prospero,
i ne mislim na vatru
koja ostaje u tami,
ali trag je zarobljen u
zidu i ja kopam do njega
kad ga nađem, poklonit ću
sebi onaj stari tranzistor
na kojem slušamo o Mjesecu
...izglačat ću koridu i čekati,
već odavno mi je poznat
taj osjećaj: otputovati,
stajati pred prozorima
i promatrati
ljude koje odvlači rijeka




Sjećaš li se moja M., kad se nije moglo uzmaknuti, s desne strane litice,
s lijeve bezdan i nebo raspuklo kao tratinčice...vrtilo se sve...
trebalo bi potopiti egzistenciju u mlaki vode s pepelom, kao što su
stari prali plahte, možda bi se pročistili...titrav je ovaj dan, mek je
asfalt, ne zaobilazim ga...u njega se utiskuju stopala, sjećaš li se:
moram li ti ponoviti kako se cijedi voda iz čaše vremena,
kako se promatraju strane svijeta i čisti plijesan s dovratnika?

Sitni svakodnevni rituali je ono što nas spašava.

U komori, kakav je život, može se živjeti sasvim ugodno
i sretno bez suvišne apatičnosti, samo ako znaš gdje su vrata
i koji je ključ...o da, reci, je li te nakon toga otpratio
do stanice, stisnuo ruku ljubopitljivo i nasmijao se
kao da mu je drago što si bila, što se pozornica
razrušila....M, zaboravljaš da ovo nisu godine noći,
ni dana...to su samo godine i to je samo epizoda.

27.06.2008. u 17:23 • 10 KomentaraPrint#

utorak, 24.06.2008.

Tralalalaliranje

Pixies - Here comes your man - KLIK KLIK

mogla bih pokoriti dan
jetak od bistrine
dok izgovaram prijeglase
i svoje ime na francuskom
/od njega boli me grlo,
umirujem ga vodom/
šupljine umora, neprimjetne su
i pokreti koje pravim po
dnevnim polohama ne mogu
zamijeniti prekidač
koji takne kad je potrebno
da se pretvorim u osmijeh
uokviren ušima

U životu uvijek postoji bar jedan trenutak kad se osjećamo kao da smo se upravo prosvijetlili – sve nam je jasno osim činjenice kako nam to već ranije nije bilo jasno. Naizgledna lakoća u poimanju stvari nažalost ne traje toliko dugo da bismo doista nešto i promijenili u sebi, na sebi, oko sebe....ili mi se čini...Nakon intenzivne i progresivne faze, obično slijedi retrogradna, ali i to je privid jer se upravo u toj retrogradnoj ili katkad statičnoj fazi događaju utiskivanja bitnih stvari u matrice nas samih...Skoro cijela dekada jednoga dijela mog života, a tu ne mislim na onu prvu, bila je u stanju progresa i naizglednih prosvjetljenja, stoga je valjda razumljivo da mi ova naizgledana retrogradna faza, koja sad već traje neko vrijeme, nije baš mila. Ali navikavam se i, umjesto da se borim kao inače, pokušavam sporijim tempom usisavati stvari oko sebe, dulje ih kušati i probavljati kako bi sve rjeđa prosvjetljenja duže trajala...
I onda jednoga dana se dogodi onaj trenutak kad shvatite da ste osvojili jack pot i da imate devet mjeseci za oprostiti se od starog načina života i pripremiti se za intimni Veliki prasak svoga malog svemira. Tad znate da ste sigurni i da će sva trenutna tupila potupuno nestati.

24.06.2008. u 08:49 • 16 KomentaraPrint#

nedjelja, 22.06.2008.

enfant (de la) chance

dead disco - automatic - KLIK KLIK


penetriram se u ovaj solisticij
potpuno nespremna: bubrim
treba mi sekunda, a onda skačem
u zrak : naši gradovi su
napukli atomi
fasadama stružem lice
kako bih se pronašla
u bojama skrivene su poruke
znala sam da na dlanovima
plove jedrilice
noću kad sklopim oči
i tvoje bubnjanje se pojača:
dolazi iznutra
i čini me sretnom

22.06.2008. u 01:03 • 9 KomentaraPrint#

petak, 20.06.2008.

Sve brže...

IDM - intelligent dance music - KLIK KLIK

zatvoren u tri kruga,
na tri koraka od tri prozora
koji putuju u nebo - tamo žuti mjesec
ko gerber raspukao ljepotom
usisava ti oči i noć
koja čeka da se nastanim
u tišini:
ne živim pored jezera,
ruke su mi suhe,
riža koju jedem iz
neke daleke je zemlje,
čovjek koji je pričao iz palminog lišća
nije rekao toliko toga...
...nisam ni pitala...
mislila sam....
nije bitno....
a bitno je....
da zgrade ne rastu iz pitara,
oblaci nisu od pamuka,
ja ne znam letjeti,
ali rastem poslije kiše




20.06.2008. u 00:14 • 4 KomentaraPrint#

srijeda, 11.06.2008.

Horizont

ladytron-sugar-KLIK KLIK


šutjela šest solarnih godina,
gibala se ko ameba
i razmišljala jednako tome,
sasvim svejedno je....
kopiram te kako bih dosegla briljantnost,
dok sama kao kopirni aparat u sebi upravo
štancam milijarde stanica,
imati u tijelu dva srca najveće je otkriće
pred kojim su sve pizdarije najobičnije
koračnice i sve nepravde pravično
zadovoljene, karma poslagana,
misli ko mirne žice,
isključene i mirne – ravna crta egk-a

11.06.2008. u 21:54 • 6 KomentaraPrint#

utorak, 10.06.2008.

for(little)ma(n)

goldfrapp - happiness - KLIK KLIK

cijeli dan se gubim
u poluzatvorenim formama
radim stilske vježbe na preskoke
/sladoled-led-med/
u novim jutrima /u njima, u njemu, na njemu/
probudim se kao drugačiji klaun /milenijskih očiju
osmijeha širokog kao kattegat and skagerat/
smijeh mi je zvonak, probio
iz djetinstva, šaren balona sunca koje
progutano bubri, a ja mu se divim
i čekam da se grlimo
kroz dane koji slijede, šiljaste,
oble, sasvim svejedno:
kiša, snijeg, sunce, kamenje...


10.06.2008. u 22:06 • 5 KomentaraPrint#

subota, 07.06.2008.

Žena – Muškarac 70:30

Goldfrapp - Lovely head - KLIK KLIK


Kažeš: izgledam ženstvenije,
moj hod je trapav,
naočale koje kupih zamijenih
drugima: ogromnih stakala:
kroz njih promatram uokvireno nebo
oblacima iz kojeg ti kapaju
suze od prije 6 mjeseci:
pusti: neon nije dobar,
na heliju se više smije:
mi smo djevojke koje
skupljaju kestene
i imaju 4 retrogradna planeta:
pa što? vidiš kako mi stomak
raste: pojela sam vreću oblutaka
a muškarac koji me zaposjeo
napokon je postao služavka
u sjeni: znaš da je frenki uvijek u pravu
i da Einstuerzende Neubauten
uvijek bolje zvuče u živo...
skoro jednako kao i
gomila vrištećih jagoda
kroz koje pulsira neka druga stvarnost


07.06.2008. u 14:00 • 9 KomentaraPrint#

srijeda, 04.06.2008.

Cosmic Belt

De Phazz - Anchorless - KLIK KLIK

u šutnji naslanjam ti se na nevidljivo tijelo,
iskrivljujem želje i misli kao prepreke
uklanjam u spokojstvo
dan da postane bezizražajno tih
u njemu projezdim smijući se
kao nikad ranije
jer sve mogu kad sam ostala
bez svega (plavo, zeleno...paštete u frižideru)
i dobila sve (šareno, kričavo...uličnu lampu)
nekako mi se čini trivijalnim,
olako sam počela:
krenula s floskulama
nastavila s uličnim damama
koje fragmentalno slažu
puzzle i žilavo bodre prolaznike
htjela bih te dotaknuti – ove ulične
lampe ne mogu obasjati dovoljno duboko
stoga te zamišljam kosatim
kako hodamo uz rubove ulica,
dok tvoji prsti skidaju ptice s neba
kao loli-pop lizalice s polica

04.06.2008. u 15:00 • 6 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>


STOP
ONE
Free rice


onehappyislandmusic

make model
david sylvian
cocteau twins
dead can dance
and also the trees
cowboy junkies
talking heads
air
violent femmes
Tortoise
sigur ros
ms. john soda
tarwater
amon tobin
yonderboi
trans am
cinematic orchestra
calexico
stina nordenstam
lunar
bilk
apparat organ quartet
olvis

architecture in helsinki
brazilian girls
arctic monkeys
death cab for cutie
modest mouse
arcadefire
bloc party
muse
royksopp
coldcut
the shins
65daysofstatic
frou frou
explosions in the sky
Godspeed You Black Emperor
vuneny
le tigre
the dining rooms
bajafondo
KIMIKO
Laura Veirs
Feist
tina brooks
PORTFOLIO
art brut
the rakes

harrisons
logh
fujiya & miyagi
Whitest boy alive
regina spektor
gnarls barkley
smoosh
the new pornographers
minus the bear
cursive
your33blackangels
she wants revenge
The album leaf
M83
do may say think
eluvium
Rupert Falsch
electrocute
Styrofoam
the appleseed cast
as tall as lion

______________________

*nu-jazz*
peacespeakers,
jazzamor
the funky lowlives (sail into the sun)
les gammas
king kooba
mondo grosso
Nils petter molvaer
Nostalgia 77

______________________

*chill out*
smith&mighty
micatone
4hero
goldfrap
prefuse73
nightmare on wax
akasha
9 lazy 9
nuspirit helsinki
moodorama
sun kil moon
the books

____________________

Yo no soy yo.
Soy este
Que va a mi lado sin yo verlo;
Que, a veces, voy a ver
Y que, a veces, olvido.
El que calla, sereno, cuando hablo,
El que perdona, dulce, cuando odio,
El que pasea por donde no estoy,
El que quedera en pie cuando yo muero.

Juan Ramón Jimenéz



______________________



Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se

Free Stats Hit Counter Web Analytics

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se