Acha kaže da...

10.04.2006., ponedjeljak


Mjesečina
Image Hosted by ImageShack.us


Hodam po oblacima
Daleko sam od tla koje mi je izranjavalo stopala,
zaprljalo moje bijele haljine.
Daleko sam od vjetra koji je rezao kožu
nemilice šibao lice
ostavljajući duboke tragove na njemu.
Nema više ni onih opasnih kiša
koje su svojom gorčinom obilježile put niz obraze.
Nema više drhtavih ruku u noći
ni tihe strepnje zbog neispunjenih nada
zbog iznevjerenih očekivanja.

Sada me u okrilje uzela blistava mjesečina.
Ona koja tiho pjevuši svake noći
koja zove sve one kojih nema,
one koji su izgubili put.
Ta divna mjesečina vodi me u okrilje Neba,
u zagrljaj nježnog lahora koji liječi rane.
Vine me u naručje zvijezda vodi me zagrljaj Mjeseca,
grije me svojom hladnom bijelinom
Dok vrijeme prolazi i lete sati
bijela haljina ponosno sjaji.
Čuje se samo tiho šuškanje svile
popračeno žuborom vode koja tiho bdije.
Nikoga nema ...nikoga više,
Tek me jedna žabica gleda kako plešem sama
gleda i suzu krije.

Sve je tiho, a noć kao da bježi,
ja stojim na obali rijeke i opet se smiješim.
U ruci držim bisera dva
poskakujem od sreće sva
jer noćas sam ja bila mjesečina.

- 15:37 - Šapni mi... (47) - Nije potrebno... - #

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se