*All marketers are liars © Seth Godin 2005.
Evo nakon dugog vremena nakupljanja prašine na ovom blogu, opet sam odlučio nešto napisati i svojoj za sada malobrojnoj čitateljskoj publici pružiti nešto novo za ubijanje nekoliko minuta dnevno koje uspiju uhvatiti, a da ne moraju npr. izvesti psa u šetnju ili hitno izbaciti smeće u kontejner.
Inspiracije je tijekom proteklog vremena doduše i bilo, ali nikako one prave, onakvog posta kakvog ni sam ne bih oklijevao iskomentirati. Doduše možda vas ni ovo «brisanje prašine» s bloga ne će navesti da me zaspete pohvalama, ali barem tamo negdje oko Božića ne ću morati izmišljati isprike za višemjesečno ljenčarenje ;)
Ideja za ovaj post opalila me je prekjučer i to doslovno odjednom. Zapravo mogao sam to i očekivati jer već dugo želim nešto reći o marketingu ili bolje rečeno njegovom blijedom naziranju kod naših putničkih prijevoznika, a to što sam napokon i pročitao odličnu knjigu marketinškog gurua Setha Godina neminovno je ubrzalo moju namjeru.
Čitajući u vlaku od Osijeka do Požege njegovu knjigu «Svi marketinški stručnjaci su lažljivci», puna 3 i pol sata su me pratile dvije misli. Prva: otkud odjednom toliko putnika u vlaku? I druga: Zar ih ne bi moglo biti i više?
Odgovore na ova pitanja naravno nisam našao u knjizi, ali me je odličan, jednostavan i pametan jezik autora potaknuo da razmislim o tome kako bi HŽ mogao na svoje linije privući sve one putnike koje je zadnjih desetak godina očigledno izgubio. Ovaj polupuni vlak «šinobus» ili «plavac» ipak je bio samo slučajnost, a i vikend je.
Osnovno što Godin u svojoj knjizi kaže je da marketinški stručnjaci zapravo ne lažu. Oni pričaju priče, a korisnici proizvoda i usluga su ti koji sebi «lažu» odnosno tu priču još više uljepšavaju kako bi se ugodnije osjećali i šire ju dalje. Npr. zašto Milku volite više od Zvečeva? Čokladni šmekeri, prvo priznajte da i jedan i drugi proizvođač imaju odlične čokolade (nova Mikado s brusnicama je za prste polizati), a onda nam recite zašto ćete s police ipak prije zgrabiti Milku kada znate da će vam zbog toga još barem kuna ili dvije pobjeći iz novčanika? Vjerojatno je Seth u pravu kada kaže da ste to učinili jer se uz Milku osjećate posebnije, vrijednije, opuštenije... Zvečevo i drugi naši proizvođači uz sve napore na tržištu još nisu uspjeli kod nas izazvati taj osjećaj posebnosti, ali samo zato što nam ni nakon brojnih reklamnih kampanja nisu uspjeli «prodati priču» iza koje stoji prava kvaliteta. I u oglasu za Coca-Colu nam kažu da je ona najbolja, a toplina poznate božićne reklame nas potiče da sebe i naše prijatelje iznova u to uvjeravamo i da nam u to blagadnsko doba ne padne na pamet popiti nešto drugo. Pepsi se ne pije u toplini obiteljskog doma ;) Stvar je u našem svjetonazoru, društveni smo ljudi.
Svaka marketinška poruka mora biti vjerodostojna. Marketing nije samo dobra reklama, u njemu se ne radi puko istraživanje ciljnog tržišta. On je sve to, ali uz pričanje dobre i istinite priče onima s kojima dijelimo ista razmišljanja, iste svjetonazore. Oni će zatim tu ideju iza našeg proizvoda ili usluge širiti dalje jer im se sviđa što ih mi shvaćamo i napokon im nudimo nešto što ne samo trebaju već i vole. Samo onda je to uspješan marketing.
I na kraju da se vratim na početak. Marketinški stručnjaci su «lažljivci», a na našim željeznicama izgleda zbilja ne znaju «lagati». Kakav je marketing Željeznica? Ne postojeći ili još gore – ne iskren je!
Oni nas muljaju jer ni nagibni vlak nije «najbolji doživljaj vožnje» ili mudro šute i opet gube putnike. Uskoro će im voda doći do grla i od nekih će linija odustati zbog neisplativosti. Pruga Osijek-Požega je spora, a putnika gotovo i nema. Tko bi se htio tri i pol sata truckati po brdskoj pruzi kada autobusu treba do dva sata? Prijedlog HŽ-u: počnite promovirati svoje usluge putnicima pothitno, ali pri tome govorite istinu u stilu «Možda s nama nećete putovati brzo, ali kada ćete opet imati priliku u jednom «cugu» pročitati cijelu knjigu?» To je ipak i u skladu s nekim našim svjetonazorom – polagano ;)
Hvala HŽ-u i Sethu Godinu na inspiraciji!
|
