vicevi
Šeće ateist šumom. I divi se:
> - Kakva divna stabla!
> - Kakve snažne rijeke!
> - Kakve prekrasne životinje!
> Dok tako šeće uz rijeku, začuje šuškanje u grmlju iza sebe.
> Okrene se i ugleda grizlija od 3 metra kako ga napada. Potrči najbrže
> što može puteljkom. Pogleda preko ramena, medvjed mu se sve više
> približava.
> Ponovno pogleda preko ramena, a medvjed još bliže. Spotakne se
> i padne. Počne se pridizati i ugleda medvjeda kako se nadvio nad
> njega i podiže desnu šapu da ga svlada. U tom trenu ateist procvili "O,
> moj Bože!"
> Vrijeme se zaustavi.
> Medvjed zastane na mjestu.
> šuma umukne.
> Obasja ga snažna svjetlost, a s nebesa se začuje glas:
> - Negiraš moje postojanje svih ovih godina, učiš druge da ne
> postojim, a stvaranje života pripisuješ kozmičkoj slučajnosti.
> Očekuješ li da ti pomognem iz ove nevolje? Trebam li te smatrati vjernikom?
> Ateist pogleda ravno u svjetlost.
> - Bilo bi licemjerno odjednom od Tebe tražiti da me tretiraš
> kao kršćanina, no možda bi mogao medvjeda učiniti vjernikom?
> - Dobro, reče glas.
> Svjetlo se ugasi. Šumom ožive glasovi. A medvjed spusti svoju
> desnu šapu, sklopi obje zajedno, pogne glavu i kaže:
> - Gospodine, blagoslovi ove darove koje ću primiti od tvog
> obilja po Kristu, našemu Gospodinu. Amen.
|
