PRIJATELJSTO I LJUBAV

AKO TI TREBA PRIJATELJ

-Možeš učiniti sve stvari
na ovom svijetu...
ali jednu ne....
"Ne možeš napustiti druga svog,
a ne pustiti ni suzu!"
- to ne može nitko...

-Kada se osjećaš potišteno,
kad u tvojim očima tuga vlada,
kada izgubiš svoju bitku
i želiš pobjeći od straha...
Kada suze počnu teći
sa svim ranama i boli;
sjeti se mog imena,
ako ti treba prijatelj...

Kada tama prekrije tvoju sjenu;
nadu u tvom životu,
kada se sve čini pogrešno
što ide tvojom stazom;
Biti ću tvoj put
najbrže što mogu;
samo to reci jednom,
ako ti treba prijatelj...

Kada smijanje nestane
i smiješka nema dugo na
tvojim usnama,
kada ti se sretni trenuci
čine strani...
Kada su sva tvoja sjećanja
iz prošlosti
bez sadržaja;
ja cu te bodriti
ako ti treba prijatelj...

Kada poželiš razgovarati;
i tvoji osjećaji ne slušaju,
kada pronađeš svoj cilj
i spremiš ga u arhivu...
Kada ti sunce daje svoju toplinu,
i kada šetaš sam po kiši;
još uvijek, ovdje sam
da ti vjerujem,
ako ti treba prijatelj..




ZAPAMTI (za sve one koji ne znaju smisao ovog života!!!)

NE…
…nikad se ne predomišljaj oko nečega
za što znaš da ti može donijeti samo osmijeh na lice…

…ne očekuj mnogo, i dobit ćeš sve
ali budi spreman,
jer neke se stvari dogode kad najmanje očekujemo
a kad te iznenade
ne razmišljaj o posljedicama
jer SAMO SE JEDNOM ŽIVI…

…ne bježi od trenutka
isključi mozak
opusti se i potpuno se predaj
nek te vodi srce
učini sve što kaže
jer znaš-SRCEM SE NAJBOLJE VIDI…

…smogni hrabrosti
negdje duboko
ona je uvijek tu u nama…

…smogni hrabrosti i PREKORAĆI GRANICU
taj korak je uvijek najteži
ali kad se granica prijeđe više ništa nije važno,
što si bio ili što ćeš biti
važno je samo SADA
jer SADA je jedino što imaš
i od toga napravi trenutak
koji će ti što duže biti razlog za život
koji će ti u starim danima mamiti osmijeh na lice
kad ćeš se prisjećati vremena kada si sve mogao
samo da si htio…

…nemoj tada žaliti zbog nečeg što je moglo biti
--NEKA BUDE--
uhvati se za SADA i ne puštaj
imaš samo jednu priliku
jer kad jednom ode više se neće vratiti…

…igraj na SVE ILI NIŠTA
uloži sve
jer zamisli koliko možeš dobiti
a kad bolje pogledaš shvatiš-
pa NEMAŠ ŠTO IZGUBITI…

…VRIJEME PROLAZI
ne možeš ga zaustaviti
ne možeš ga pobijediti
uvijek radi protiv nas…
…ali uvijek se bori DO ZADNJE KAPI KRVI
jer na kraju jedino što se broji
je koliko je bitaka završeno neodlučeno
koliko je puta jedini njegov adut bio samo
da proteče što brže može
jer vrijeme je najbrže kada živiš život punim plućima
a to ni u kom slučaju nije poraz
ŽIVJETI ŽIVOT PUNIM PLUÆIMA jedino je i samo
POBJEDA!!!…




jednostavno...želim te

…Želim te ljubiti
svakoga dana
i svake noći,
u našoj ljubavi
život će proći

Želim te osjetiti
svakoga jutra
kad oči otvorim,
i noću zaspati
kad te zagrlim

Želim ti dati
svaki trenutak
života svoga,
svaki otkucaj
srca moga

Želim ti pjevati
iz moje duše
svoje pjesme,
za tebe raditi
i što se ne smije

Želim ti pokloniti
najljepše snove
svaki svoj osmijeh,
poglede ljubavi
dok nas smrt ne rastavi…





Ako umreš prije mene,
pitaj možeš li povesti prijatelja.
Doživiš li stotu,
ja ću živjeti jedan dan manje od sto godina,
tako da ne moram živjeti bez tebe.
Pravo prijateljstvo je kao dobro zdravlje,
vrijednost mu se prepozna tek kada se izgubi.
Pravi prijatelj je onaj,
koji ulazi ,
kada ostatak svijeta izlazi.
Otac je uvijek rgovorio:
"Kada umreš, ako si imao pet pravih prijatelja,
imao si divan život.
Objeručke drži pravog prijatelja.
Oslonit ću se na tebe,
a ti se osloni na mene
i bit će sve u redu.
Prijateljstvo je um u dva tijela.
Ako bi svi moji prijatelji skočili s mosta,
ja ne bih skočio s njima,
bio bi dolje da ih uhvatim.
Ne hodaj ispred mene,
možda te neću slijediti.
Ne hodaj iza mene,
možda te neću voditi.
Hodaj pored mene i budi mi prijatelj.
Svi čuju što govoriš.
Prijatelji slušaju što govoriš.
Najbolji prijatelji slušaju što ne govoriš.
Prijatelj je onaj tko poznaje pjesmu tvoga srca
i može ti ju otpjevati kada zaboraviš riječi.
Idemo različitim životnim putevima,
ali svejedno kuda idemo nosimo dio jedan drugog.
Prijatelji su Božji način kako brine o nama.
Stranci su samo budući prijatelji.
Prijatelji su kockice pečene slanine
razasute po tanjuru životne salate.


KADA NE BUDE NAS
I kada prođe sve, kada ne bude ni tebe ni mene, ništa više neće biti važno, ni ono istinito ni ono lažno, kad nas ne bude! Hoću li imati hrabrosti u oči pogledati ljude, hoću li imati vjere u život koji će predamnom biti ili ću se negdje skriti, tugovati, možda i radovati! I kada prođe sve, kada ne bude tebe, kada ne bude mene, kada ne bude nas, u čemu ću onda tražiti spas kada je nisam u nama našao...



MOLIM TE...
Molim te, nemoj mi govoriti kako život trebam živjeti, nemoj mi Reći da poslije kiše sunce dolazi, kad mene uvijek neki crni Oblak pronalazi, nemoj mi govoriti da na sve trebam gledati s Vedre strane, jer gdje god se okrenem oko mene je sranje, Nemoj od mene promjenu očekivati jer uvijek će te ove tužne Plave oči dočekivati, Nemoj tražiti u svemu smisao kada je oko Mene besmisao, nemoj, nemoj to činiti sada, ne kažem da ne Postoji nada, ali pusti neka iz mene izađe sva ona bol što se Godinama taloži, pusti neka se sve posloži, jer ako itko Život Voli, to sam ja koji sam opstao unatoč silnoj boli...


Danas ću sačekati kišu da padne...
Danas ću sačekati kišu da padne, da me zatekne sama
Dok ulicam hodam, spreman svaku kap osjetiti na licu,
Danas ću čekati kišu da me potpuno smoči i da sapere
Moje oči navikle na suze, danas ću čekati kišu da padne
I gledati kako natapa ulice, travnjake sve, kako se
Spušta niz krovove kroz oluke i otječe ne znam kuda,
Danas ću hodati gradom kao neka luda koje se svi klone,
I slušati zvona kako zvone i sve one zvukove čudne,
Danas ću dopustiti i da me auto u prolazu zapljusne,
I sve one poglede pune čuđenja, prezira, gnjusne,
Danas ću, samo danas sačekati kišu da padne jer mi je
Došlo tako, eto samo onako, ali kakve sam sreće ni ta
Kiša danas pasti neće kada se meni hoće...


SVE ĆU UČINITI
Prosuti ću latice ruža pod noge tvoje, da lako gaziš
Koračajući ka meni, izlit ću korita rijeka da možeš kraticom
Do mene doći, lakše prijeći, pomaknuti ću brda i planine,
Očistiti sve udoline da ti bude lakše, nagovorit ću sunce
Da dulje sjaji, da te više grije, da ti bude toplije, zvjezdama
Ću reći da se skupe na jedno mjesto, da ti osvijetle put do
Mene, pticama ću reći da ti pjevaju pjesme o sreći, zaustaviti
Ću vrijeme da nevrijeme ne dođe, da ovaj trenutak ne prođe,
Sve ću učiniti i mnogo više, samo da lakše do mene dođeš,
Nasloniš glavu na moje rame i da te čujem kako dišeš..


KADA BI
I kada bi sve zvijezde zgasnule, lastavice u proljeće zakasnile,
Kada bi zora zaboravila na jutro a sunce se zakasnilo probuditi,
Izaći na put koji je Bog utro, kada bi rijeke tok promijenile
A godišnja doba mjesta zamijenula, svaka travka, cvijet, biljka
Uvenula, moja misao skrenula, kada bi noć postala dan,
Nestao svaki san i život na planetu, svaki smisao na ovome
I onome svijetu, ja ću te zauvijek u srcu nositi, tobom se
Ponositi i svemu tome prkositi..



Kada jednog dana glava mi klone na jastuk tvoj,
Kada prestane ovaj kratak život moj, znaj draga
Da ne napuštam tebe ja! Ostajem zauvijek tu
U tvome naručju, pogledu, srcu, u tvome snu!
Ostajem čuvati sve ono lijepo što život nam dade,
I znaj da ću uvijek da ti se prikradem i malo snage
Dadem za korak više, kada ti srce bude tiše!
Ja ću te pomilovati, nad tobom bdjeti iako ću
Htjeti na usne poljubac ti spustiti, tvoje lijepo
Lice dodirnuti, neću moći, neću smjeti stajati na
Putu tebi i tvojoj sreći, ali znaj da ću ti uvijek doći
Kada me pozove srce tvoje, jer će zauvijek biti moje...


Kako šutiti, kako šutiti više...
Kako šutiti, pogled skriti, kako misli ne otkriti
Pokretima dobro znanim? Kako osjećaje zatomiti,
Kako se ne polakomiti izreći, trag zamesti sreći
Koja se nazire? Kako pod plaštem tuge koja izvire,
Naći bar jedan kutak, sakriti trenutak od pogleda
Koji proždiru? Kako ponovno dobiti vjeru?
Kako šutiti više nego što šutim, nego što slutim,
Svaku misao pomutim, tugom išaram dok
U samoći izgaram pogleda sjetna, daleka,
S bolom u očima, u besanim noćima koje se
I na dan protežu, narušavaju ravnotežu
Nečega što već dugo živim? Kako šutiti više,
Kako biti tiše nego što jesam, biti svjestan
Da se ništa promijeniti neće, da neću
Otkinuti bar jedan mali komadić sreće,
Ni manji ni veći nego što mi treba pod ovo
Malo neba što me natkriljuje dok iz dana u dan
Kiša lije li lije, a mene već dugo nitko ne
Razumije, nitko mi se ne osmjehuje?
Kako šutiti, kako šutiti više...



Kada me ne bude više...
Kada me više ne bude, kasno će biti!
A htio bi bar još malo, bar malo zaspati,
Usnuti, koji san odsanjati, probuditi se,
Zoru dočekati, svitanje novoga dana! Želio bi
Vidjeti izlazak sunca, plavo nebo, nebeski svod!
Želio bi još malo prošetati ulicama ovoga grada,
Čuti buku glasova i automobila, nekoga susresti,
Ruku mu pružiti, mahnuti, osmjehnuti se,
Ka ptici posegnuti! Negdje sjesti, kavu popiti,
Novine pročitati!Želio bi još malo poljem
Prošetati, misli raspustiti, želio bi se opustiti,
Sagnuti, cvijet ubrati, pomirisati, na tebe misliti!
Bar još malo ovaj zrak udisati! Nisam ga želio
Drugima krasti, dovoljna ga ima za sve nas!
Želio sam još malo, još malo toga! Večer dočekati,
U nebo pogledati, zvijezde prebrojati i znam da ne
Bih stigao sve! Eto, samo sam to želio, još malo
Tužan biti, tugu svoju dijeliti, možda nekoga uveseliti,
Sreću dočekati bar na tren, a bit će kasno kada me
Više ne bude! Zar sam puno tražio? Zar sam se toliko
Odvažio za nečim posegnuti što nisam smio?
Zar sam htio biti veći nego što sam bio?
Nekome zasmetao, u vrt bez odobrenja ušetao,
Tuđim putem hodao, nešto ubrao što nisam smio?
Zar sam bezobrazan, tašt, ohol bio? Zar sam puno htio?
Bit će kasno! Kasno promijeniti misli, tok rijeke,
Ispraviti pogreške neke, koje možda nisu bile!
Kasno je, kasno! Nemam vremena više, ni da
Posljednje riječi ispišem i odem putem bez povratka-
Kada me ne bude više...



Kada sam te vidio prvi put, imao sam osjećaj da sve gori,
Da mi se asfalt topi pod nogama! Da se nalazim u žarištu
Plamena, koliko me tvoja ljepota dojmila! U tvojim očima
Vidio sam tugu kao u očima robinje, a tijela kao u boginje!
Kretala si se kao kraljica, jednostavna koraka laka!
Bila si prava gracija prepuna tajni nekih, koje si svojim
Držanjem skrivala, bolna iskušenja koja si prolazila!
Ti si bila rođena za ljubav koja tugu može zamijeniti u
Očima, koje su izgleda samo za suze znale! Ljepotom tvojom
Bio sam opčinjen kao nekim jakim svjetlom! Donijela si mi
Neki tajanstveni udisaj, koji mi je od pomirisane ruže ostao!
Što danas ostade? Čaša vina neispijena, cigareta ugašena,
Trag od tvoga ležanja! Ostade praznina i ova prokleta tišina!
Ostade trag tvojih usana na usnama mojim, posljednjeg
Dodira i gomila nemira nakon tvoga odlaska! Ostade moj
Pogled zakovan u neistinitost tvojih riječi! Kažeš;
Da ja to sve hoću, ovu jebenu samoću? E pa draga, neću!
Ništa od toga što si rekla nisam htio, a najmanje ovo!
S tobom sam život snio, iako sam temelje gradio na pijesku,
Vjerovao sam, jer čvrstina njihova u srcu je bila, osjećajima
Koje sam isprepleo kao pauk svoju mrežu! Neraskidiv je svaki
Osjećaj, svaka noć i dan! Ostati će mi ova četiri zida u
Kojima imam Tebe! Ne možeš ništa pokvariti, sliku o sebi
Zamutiti, ni tvoje posljednje riječi meni izgovorene, da te
Nikada više vidjeti neću! Ja ti želim samo sreću!
Proklinjem ovo vrijeme, i noć i dan, proklinjem i svaki san
Koji je sazdan, tebi dan! Ne proklinjem tebe, proklinjem
Sebe! Izbrisao sam svu ljepotu snova, porušio sve lijepo
Što si gradila o meni! Otišla si! Zalupila vratima svoga srca!
Otišla! Odlepršala poput male ptičice s grane, preplašene
Bukom života, osjećajima, koji u nas unesoše nemire!
Bila si preplašena, srca nemirnoga, poput nekog putnika
Koji u nepoznato odlazi! Kažeš; Bio sam ti drag! Kažem;
Volio sam te draga, ali odlepršala si bez traga,
Ostavivši mi gnijezdo ljubavi sablasno prazno, da na rubu
Grane stoji I neko drugo vrijeme čeka, koje doći neće!
Sve što sada želim, je zaspati, zaspati i više se nikada
ne probuditi..



...

...i kada poželiš plakati
ti se nasmij...
...i kada osjećaš da se lomiš
ti pogledaj visoko...
...i kad vidiš da ti sreća dolazi
ti stavi život na kocku...
...i kada vidiš da gaze po tebi
ti se digni s poda...
...i kada vidiš da ljubav odlazi
ti je pusti da ide...
...život te neće maziti...
...ne dopusti da budeš lutka
ne dopusti da ljudi kažu da si bila kukavica
jer to bi bilo kao da se nisi ni rodila...
...digni glavu visoko,
nasmij se tuzi,
suzama prkosno pogledaj gore...
...i što god te u životu čeka
ti budi svoj...
...SAMO ĆEŠ TAKO POSTATI ČOVJEK...



djacki zivot ....

prodje vrijeme prodje cas i eto prosao djacki zivot nas...vise se vidjeti necemo,zivot dobar bio je ali na zalost sad zavrsio je...njega sada nema ali ostala je uspomena,na takav zivot nas kad skupa smo bili i sve zajedno radili,upustali se u lude ideje avanture bez kraja..ali i kad se rastanemo opet ce u sjecanju ovog raja ostati uspomena bila je luda raja....