Osnovasmo bend. Majkemi...
Kršćeno mu je ime Quartet Moderato Cantabile. I kao što i samo ime govori, nemamo nikakve veze s Arsenom, samo da se zna.
Prvi nastup bijaše nomadne u Grudama, na školskom igralištu između vinograda i krmetara, u sklopu petog po redu WHFesta (obavezno doć ko nije bio). Članove ovog multiseoskog šesteročlanog kvarteta (+ćurka) možete vidjeti na sljedećoj slici, počevši s antitomsonove strane (ovo dajemo intervju za televiziju ).
Slobo - prateći plesač, vokal i čuvar ćurke Azre (Grabovo Vrilo) Aarsla - vokal, bas gitara (Krehin Gradac) Manje - harmonika, trenerka + sandale na čarape (Mesihovina) Gala - gitara, prateći vokal (Ljubotići; peto bogno) Gogo - gitara (Ljubotići; od Vukoja) Peko - bubnjevi (Knešpolje)
*Pošto se ne možemo pohvaliti nekim velikim pjevačkim umijećem, potražujemo 3 babe na neodređeno vrijeme. I to tri babe iznad 65 (i godina i kila), spremne za pjevno-plesnu suradnju, uz uvjet da ne znaju engleski. Zainteresirane nek nagovore unuke da mi pošalju mejl s podacima i slikom. Prednost hercegovačkim babama.
I da ne duljim previše, pogledajte premijerni nastup QMC-a pred mnogobrojnom, pretežno metalskom publikom
Zar je moglo bez Miše? Mate Miše? Ma kakvi...
QMC-ov izlet u rege vode, a ujedno i mala škola rodbinsko-svojtskih odnosa.
Pjesma o mladom metalcu s Uzarića koji je samo vršio svoje metalsko poslanje - dušio je raju svirkom , a nakon nje slijedi a cappela verzija poznatog hita Mate Bulića. Ili je to ipak Tedi Spalato?
Da nas bar oće Aco Kostadionv...eh...
*BONUS DODATAK*
Na istom WHFestu prikazana su i dva filma Get-a-lajf proizvodnje, za koje smo dobili treću nagradu žirija.
Evo ih ođe:
oooo,pa otkad te nisam vidio...jesi to ti, majke ti?...vidim, ugojilo se malo od zadnji put...sjedi, raskomoti se...al nemoj se izuvat NI SLUČAJNO, crknut će mi filadendron...oš zamezit išta? Miliceeeee, de nareži malo (al izričito pod kutem od 45°) i donesi dvi čaše i rakiju...pa di si, ljeba ti, šta ima? aj sad ćemo nas dvoje malo proljudikat, pa dok nekom ne dodije...tebi il meni, svejedno je...
ne volim sve što vole mladi
volim miris ćevapa u bilo koje doba dana...volim i kupus u sarmi, a ne samo meso...
natucam bantu, ne znam gatat iz graha pa čak ni iz kave, ne pijem kavu, išo sam na vjeronauk...
zaljubio sam se u Lisu Hannigan (bek vokalicu Damiena Ricea), da sam peder isto bih osjećo i prema Rambu Amadeusu svjetskom mega caru...
plačem kad režem luk, na svadbi će mi svirat cigani trubači (po mogućnosti Kočani)...
nisam nikad pročito Petra Pana...
bolji mi je osjećaj posrat se kad mi se sere, nego li se popišat kad mi se piša...
nisam kažnjavan
toliko za sada...
Kutak za preporučiteljski trenutak
za pojest
-kajmak (uz bilo što jestivo) za popit
-samo nek je ladno za poslušat
-Amira Medunjanin - Rosa
-Natalie Merchant - House of carpenter's daughter
-Kočani Orkestar - Alone at my wedding za pogledat
-čudovišta iz ormara (odma u videoteku ko nije gledo!) za izbjeć
-tinu
-burek u 95% pekara u gradu (o Zagrebu pričam, ne?)
-nikšu
-čačkalice u meni drugoj po redu omiljenoj ćevabdžinici (stvarno su loše - savjet: ponesite svoje od kuće!)
-jednog, zapravo dvojicu bisera s mog faksa (ne znate ih? i bolje vam je...)
-ipak trojicu bisera
-ma i trojica su malo kad bolje razmislim...
-gaće s placa (uvlače se u guzicu, a nakon tri pranja ih ne bi mogla navuć ni Kejt Mos nakon sedam dana dijareje)
-vlatku pokos
-hrvatske igrane serije kao apsolutnu i rijetko dostižnu debilanu
-borisa mirkovića kao takvog