Dr. Arslanagić spiking

Daaaaaavnih dana, dok još nije bilo Borisa Mirkovića i big bradera, Vlatke Pokos i hrvatskih sapunica, dok su dr.Arslanagić i njegove sestre bili djeca iz vrtića, a mala im je škola (kamoli prvi razred) bila daleki san, njihova mater je zapisivala provale, mudrosti, aforizme, sentencije ili jednostavno gluposti (obične domaće) koje su izašle iz dječjih usta...

Naletjevši po tko zna koji put na tu knjigu zapisa, dr.Arslanagić se prisjetio djetinjstva i uzdahnuo: Eh, usude kleti, što mi mater nije bar malo više takvih stvari zapisivala...
A suzu žalosnicu izmamilo je prisjećanje na ranotinejdžerski trenutak kad je presnimio audio kazetu na kojoj su zabilježene pjevne točke, recitacije, vicevi, male radio-drame i neobavezni razgovori neopterećene dječurlije.
Još kad se sjetim da sam preko toga nasnimio...štajaznam...Juricu Pađena, Milu Hrnića, Severinu, ili šta se već puštalo na onim emisijama – Želje, čestitke i pozdravi... :(( Bože, Bože...
Hrkljuš, hrkljuš, hrkljuš!!!!
Al ajde..bar je knjiga ostala.

Pa evo par izvadaka iz nje iz kojih je moguće štošta saznati o mladom Aarsli, njegovim gledanjma na svijet, filozofskom usmjerenju...itd.

Aarslino viđenje homoseksualizma kao takvog

Aarsla: Mama, znaš šta je peder?
Mama: Ne znam! (hehe..kako ga je navukla) Šta je peder?
Aarsla: Pederi su oni dečki koji ne nađu curu.
Mama: A jesi li ti našao curu?
Aarlsa: Nisam, ja sam još peder!

Aarslina želja i motivi da postane svećenik

Aarsla: Blago Petru (lokalni župnik), njemu svi daju novce i on kupi golfa. Ja ću isto ići u fratre, neću se ženiti i kupit ću auto bolji od golfa.

Aarslina žudnja za bratom jerbo je bio sam pored dvije sestre :(

Aarsla: Mama, molim te puno jedi pa mi rodi brata!
Mama: Ne mogu sama. Moraš i tatu pitati.
Aarsla: A šta ti tata radi da ti rodiš?
Mama: Ma ništa....
Aarsla: Je li te ljubi?
Mama: Da!
Aarsla: Hihi, to sam si i mislio. Onda beba nastane od pljuvačke. (mudro zaključi mali Aarsla)

(nevezano s ovim, jednom je prilikom, čudom se čudeći, izjavio: Kad gledam ljubljenje naraste mi pimpek!)

Kad mu je mater bila trudna s četvrtim djetetom, nitko nije želio više od malog Aarsle da to dijete bude brat... Jednom prilikom je rukom gladio narasli materin trbuh, a nakon što ga je ona upitala šta to radi, on je odgovorio: Gledam ima li pimpek.

Kad se mater vratila s ultrazvučnog pregleda i rekla da je vidjela bebu, mali Aarsla ju je upitao: A jesi li vidjela pimpek?
Mama: Nisam.
Aarsla: Ajde, molim te, otiđi opet pa pažljivo gledaj!

Čak ni nakon rođenja još jedne sestre (treće po redu) nije gubio vjeru te je upitao: Mama, može li Bog dati kad ona naraste da postane muško?

Glede samog čina rođenja zbunjivala su ga i još neka pitanja, npr.

Aarsla: Kako će izaći beba?
Mama: Na pišu.
Aarsla: Nemoguće?!?!?!? Tako velika beba kroz tako malu rupu?!?!

Ima toga još...zasad dosta :) možda neki drugi put...