nedjelja, 12.08.2012.

Ne isplati se biti kulturan

***

Pazi ovo, kartu za kazalište ne možeš dobit ispod 60 kuna...nekad zna bit i 100...a ako povedeš još nekog, 200 ti ne gine...
E, al treba i književnost pratit. A najjeftinija knjiga 100 kuna...i to ako kupiš onu samo sa slovima. S monografijom već možeš i ratu kredita otplatit.


***

1 nova poruka
Martin

''kad budes mogo daj dodji do mene nekad, imam nekog kulturnog smeca u podrumu pa da mi pomognes izbacit''

***

Onda kupiš i cede nekad, jer treba bit fin i pristojan i ne skidat s interneta...bilo bi fer da i glazbenik živi od svog rada, jel tako? Al ajd nađi cede ispod 100 kuna...osim ako nije nešto od onog smeća ''3 za 10''...Alan Hržica + Deen + Etnofest Neum 2006...

A koncerti? Jebote, pa teta Milica iz Konzuma mora 4 radna dana sjedit na blagajni za 2 karte i 90 minuta svirke. Mislim ono...kenja mi se nekad od ozbiljne glazbe s ozbiljnim cijenama, ali i ova neozbiljna sve te češće neozbiljno iznenadi...


***

- Haha, daj me nemoj zajebavat da je ovo skulputra?! – smijao sam se dok smo stajali na vratima i gledali u drvenu gredu dugu skoro tri metra, dijagonalno uglavljenu preko cijele šupe.
- Dio skulpture. – odgovorio je Martin – I to ti predstavlja čovjeka. Valjda...

Znao sam da mu je tetka nekakva umjetnica i kao klinac sam se uvijek sprdao s onim nasumično prosutim bojama po platnima što su visjela na zidu dnevne mu sobe. Ali ovo je bila neka nova dimenzija...
Spomenuta greda od tri metra, plus dvije nešto kraće, četiri ogromna panja i par dobrih naramaka sitnog drvlja sačinjavali su skulpturu ''Čovjek i pas''. Autor umjetnine ipak nije bila njegova tetka, nego njen nekadašnji dečko, a današnji dekan Likovne akademije; mladi i nagrađivani kipar koji je jednu od svojih nagrada dobio upravo za tog čovjeka s psom.

- Opa...vidim, Sanader nije jedini koji u podrumu ne drži krumpire nego skupi art.
- E, znaš šta, – iz aviona se moglo vidjeti koliko su mu dodijali i čovjek i pas jer im je spominjao mater (odnosno ćaću kipara) svaki put kad bi pokušao ući u šupu – deset godina se patim s ovim drvljem i samo gledam kako da ga se riješim. Imam sad ovo maslinovo ulje za prodat, al nemam ga di držat... Sto puta sam govorio svojima da napravimo malo reda, al oni ne daju...kao, vrijedna je to skulptura, a i uspomena je nekakva, nek stoji...
Al sad ću ih fino zajebat. Neću nikoga ništa pitat niti šta govorit, nego danas ovo izbacujemo i miran sam.

***

Ako voliš film i trudiš se bit kulturan, red bi bio da, s vremena na vrijeme, posjetiš i koji festival.
Kako je jedna festivalska projekcija isto ko nijedna, valja uzet ulaznicu za sve projekcije jer samo tako možeš festival doživjeti u potpunosti. Cijena tog doživljaja je 300-400 kuna.


***

Ako postoji visoko prizemlje, onda je ono, valjda, bio duboki podrum. Jedva smo nabadali stepenice noseći panjeve koje nismo mogli ni obuhvatiti rukama i, u onom proširenom značenju te riječi, nabijali i podrum i umjetnost superteške kategorije.

- Jel čuo taj tvoj nesuđeni tetak ikad za javor? Ili je možda mogo, ko svaki drugi pošteni građanin, tetki napisat pjesmu...

Al sve mi se čini da bi mu pjesme bile duže od Mahabharate, a vjerojatno bi ih stavio i u tvrdi uvez...mogo bi komotno s tom poezijom pritisnut kacu za kiseli kupus.

Na kraju smo čitavih sat vremena lili znoj tegleći dijelove tog umjetničkog djela dok ih nismo sve iznijeli.
I dok gledaš tu gomilu nabacanu na prikolicu, a bilo je tu, brat bratu, tristo kila nekakve hrastovine, misao o bremenitosti umjetnosti navre sama od sebe...

- Razmišljo sam ranije di da odnesem sve. Da odem u neku galeriju i probam utopit ovo čudo – nema smisla. Ne bi im ga ni sastavit znao... Da odvezem na vikendicu – ne da mi se jer će mi tamo ili smetat unutra ili će istrunut na otvorenom...
E, onda mi je palo na pamet da prodam to u drva za ogrjev. Ima tu blizu nas firma koja se bavi tim stvarima. Pedeset eura je metar drva, a ovdje bi se dalo navuć možda tri metra drva. Nek mi daju sto, meni dobro.

***

Jedna kino ulaznica je 30 kuna...valja otić barem jednom u dva tjedna...
A samo čudaci idu sami u kino...


***

- Žao mi je, momci, ne mogu vam ništa dat za to. Dok ja to ispilam, složim, a ni drvo nije baš u najboljem stanju...
- Ali ovdje ima bar tri metra drva...

Čovjek je samo slegnuo ramenima.

- Reci da ima umjetničku vrijednost! – rekao sam Martinu ispod glasa na što mi je odgovorio laktom ispod rebra.

- Kažem vam, možete ga ostavit ovdje ako želite ili ga nosite...to vam ništa ne vrijedi!

Martin je već bio izmoren dugogodišnjom bitkom s ''Čovjekom i psom'' i nije ih želio ni zamisliti još jednom u podrumu pa je samo snuždeno rekao da će ih onda tu i ostaviti.

I tako mi istovarili, krenuli prema autu, kad zove ovaj iza leđa

- Alo, momci, ajd evo vam za piće...da niste džaba dolazili.

- Pazi ovo, pedeset kuna mi je dao... haha, o, jebem te kustose! Živo me zanima čije će se dupe kulturno ogrijat ove zime. Nego, di ćemo na piće? Treba spiskat ovu silnu otkupninu...

- Ne moramo na piće uopće. Evo, dodat ću ja još 10 kuna pa možemo u kino.

- 13:51 - Dedera, reci ti svome meni... (1) - Upri ođe ako želiš isprintat -

srijeda, 13.07.2011.

Zatvorske zgode građanina I. S. (58)

Prije dvadesetak dana, večerajući s bardom hrvatske gastro kritike (i ne samo nje!) Davorom Butkovićem, negdje između trećeg ili četvrtog slijeda...ne sjećam se točno...vjerojatno zbog fenomenalnog Gran Terana Morena Coronice (berba 2008.)...otprilike onda kad nam je jedan konobar odnosio foie gras, a drugi donosio dimljenu oradu u umaku od meda...sasvim sam slučajno spustio pogled ispd stola i opazio ljubičasti fascikl bez ikakva natpisa. Nisam o tome ništa govorio, već sam ga kriomice podigao tek kad je Davor otišao na wc i nešto se dulje zadržao ondje (moram napomenuti da čak ni meni nije baš najbolje sjeo onaj souffle od čokolade).
Došavši kući, znatiželjno sam bacio pogled na papire i skontao da se tu radi o veoma zanimljivom štivu. Bili su to transkripti iz salzburške tamnice, dugi noćni razgovori dvojice cimera – Milorada iz Valjeva i Ive iz Dugobaba.
Te transkripte uglazbio je Quartet Moderato Cantabile, a kako o sudbi kletoj, ženama, sapunu i umjetnosti kao takvoj zbore dva balkanca u srcu klasične Austrije, možete poslušati u idućih nekoliko minuta.

- 14:32 - Dedera, reci ti svome meni... (3) - Upri ođe ako želiš isprintat -

subota, 04.06.2011.

Papa jede burek

Okej, sve kužim...ljudi se vole isprsit kad im netko dolazi u goste. A što je gost bogatiji i "ugledniji", to je i pršenje veće.
Znate to i sami kad ste se kao klinci pitali zbog čega i vi i svi gosti jedete iz jednog tanjura, ali kad dođe tetak Mirko koji je bio gradonačelnikovog pomoćnika pomoćnik, e onda se iznosi novi stolnjak, šest tanjura na svako mjesto za stolom, vilice se vade iz najgornjeg ormara, a pripreme počinju tri dana ranije...

Mi Hrvati smo takvi...kurčimo se bez pokrića otkad je Boga i svijeta.
Nećemo baš imati za hranu, al bitno je da je novi auto u garaži...dignut ćemo i kredit ako treba, al neće svadba od mog malog bit gora od susjedove...škrta đubrad švedska će organizirati SP u rukometu 2 godine poslije nas i napravit će dvorane koje će realno funkcionirati i kasnije, al mi moramo sklepat arenu od 20 iljada mjesta zbog koje će nam i praunučad stezat remen (a čak i London ima 18, jadnici!)...ma bitno je da se priča...

Sve kužim, kažem...kurčenje nam je u genima. Al jednu stvar nikako ne kužim...

Hrvatska je katolička zemlja. Kao...
85, 90 posto...kolko već...evo čekamo službene rezultate. I sad, u tu i takvu, više nego kvalificiranom većinom katoličku, Hrvatsku dolazi Papa, a mi ga dočekujemo kao da smo u Iranu...helikopteri, specijalci, zatvoreni prozori, blokiran grad i šta još sve ne...
Ili je ovih 10ak posto nekatolika baš toliko zajebano? Krvoločni pederi, mudžahedinski teroristi, neuračunljivi ateisti, sveprisutni antikristi i masoni, komunisti, ovi, oni...

Poglavar miroljubive Crkve i vjesnik mira i ljubavi dolazi među svoje...dobro, među 90% svoje...a mi ga čuvamo bolje nego bi Mladića čuvali da se do Haaga vozio preko Srebrenice.

Okej, mi smo idioti...šta ćeš, djeca, glupost, naivnost...al zašto nam onda otac naš Benedikt ne odvali šesnaest zidarskih preko ušiju i ne kaže nam da se malo saberemo i urazumimo?

Oče Benedikte, pouči nas skromnosti...želim te vidjeti kako s aerodroma dolaziš na trg truckajući se u ZET-ovom busu...i dok čekaš na semaforu žvačeš burek koji si kupio negdje usput, jer nekako si misliš kako ima i puno plemenitijih načina na koji su se mogli potrošiti novci kojima su kupljena najkvalitetnija vina i delicije koje su ti pokušali servirati u avionu Croatia Airlinesa, ali ti si to izričito odbio...

Ti prvi, a onda i svi ostali za tobom...

- 11:40 - Dedera, reci ti svome meni... (5) - Upri ođe ako želiš isprintat -

subota, 09.04.2011.

Koliko vrijedi slava u Hrvata?

Andy Warhol je pričao o 15 minuta slave, a danas je i to sve teže uhvatljivo...
I kad pomisliš da ti je božja brada nadohvat ruke, sudba ti kleta počesto uvali lakat pod rebra i...nema te...u novinama mislim...
I ona je htjela sliku u Gloriji pa se dvijeiljadeineke prijavila na izbor za miss turizma Hrvatske...i ne samo da je pobijedila u nas, nego je najbolje napisala test čak i na izboru za miss turizma svijeta, aha!
A kako joj je to pamtila pa vratila nezahvalna novinarska bagra?
Tako da je danas najavljuju kao (već deseti put čitam), pazi sad, curu brata Jelene Veljače...
O, jebem te živote...

- 21:06 - Dedera, reci ti svome meni... (3) - Upri ođe ako želiš isprintat -

utorak, 29.09.2009.

Moja prva ljubav...

...moj prvi preeeeeeeeđen most...

(M.Kitić)



Eh...

Zvala se Nataša.
Ne znam ni gdje je, ni šta je, al dobro se sjećam kako je počela i završila moja priča s njom...

Davno je to bilo...vrtić na Jarunu...doba Zagija i crtića prije dnevnika... Ja sramežljiv, a ona najljepša u vrtićkoj grupi. I šta ćeš, zaljubio se ja u nju pa je proglasio svojom curom.
Triput sam je potiho zvonuo: Nataša! i to je, eto, bilo sve što se našeg odnosa tiče.
Jela je sve, a ne ko njezina najbolja prijateljica Bojana koja nije htjela ništa jesti.
Možda ona i nije znala da mi je bila cura, ali je zato to znalo par mojih vrtićkih jarana. Jedan od njih, Davor, je bio dijete bogatih roditelja i uvijek je imao najbolje igračke i, što je najbitnije, najviše sličica. Nekakve su formule bile u pitanju budući da je Italija 90 trebala biti aktualna tek za 2-3 godine...
Ali jednog se dana i Davor zaljubi u Natašu, a kako je Nataša bila moja, stvar je mogla postati vrlo delikatna.
Da nije bilo njegovih sličica...
Po drevnom hrvatskom običaju, našli smo način da se dogovrimo pa je rezultat svega bio sljedeći - ja njemu Natašu, on meni poveći bunt sličica.
I svi (?!) sretni i zadovoljni...

Nataša i ja smo pošli u različite škole i nikad se više nismo sreli...

Eh još jednom...

Image and video hosting by TinyPic

- 23:56 - Dedera, reci ti svome meni... (3) - Upri ođe ako želiš isprintat -

četvrtak, 27.08.2009.

Prvi hercegovački gej film (?!)

Image Hosted by ImageShack.us


Štovana rajo, evo vam predstavljam prvi hercegovački (možda i hrvatski) gej film koji je pobijedio na ovogodišnjem WHFestu.
Film je začet jedne skoro zimske večeri kad smo s Quartetom Moderato Cantabile nastupili kao predgrupa Rambu Amadeusu. Za tu prigodu naš drug, brico Kežić, meni i Gali napravio je prekrasne fen-frizure na četku zbog kojih smo izgledali...kako da to opišem...baš ono tetkasto...toliko tetkasto da su u jednom trenutku ti uvojci jednostavno zavapili: "Oćemo rimejk Planine Brokeback!". I mi ih poslušali.
I to je to. Nikakvi uzvišeniji ni dubokoumniji razlozi poput rušenja tabua ili komentara izešenih u nekim osvrtima na film kao na primjer: film plastično tematizira temu segregacije i rasizma prema latentnim i inim homoseksualacima u Hercegovini...u klerikalnoj Hercegovini koju svi već po defaultu vole predstavljati kao izrazito konzervativnu i anakronu, iako ona to u suštini nikad nije bila, ove godine na festivalu stvaralaštva pobijedio je film koji brutalno progovara o homoseksualnosti na hercegovački način i kojeg je jedan novinar nazvao gastarbeiterskom gay baladom.
A ja mislio da smo se samo zajebavali...

Da ne duljim, evo filma u dva dijela...

Čakarovi Doci 1.dio

Čakarovi Doci 2.dio

- 01:02 - Dedera, reci ti svome meni... (1) - Upri ođe ako želiš isprintat -

petak, 18.04.2008.

Fašizam je u očima promatrača...

...ili sve je to do perspektive wink
Zovite Zuroffa, brzooooo...mater im!

Image and video hosting by TinyPic

*slika uvaćena na jednom od zagrebačkih pazara, a nije isključeno ni da su na drugim mjestima postavljene slične provokacije*

- 11:11 - Dedera, reci ti svome meni... (9) - Upri ođe ako želiš isprintat -

četvrtak, 31.01.2008.

Uljudba u Zagrebu

Rodila mater sedam sinova.
Balkanaca.
I svih osam otišlo u Quartet Moderato Cantabile...








Štovani prijatelji,

koncertna direkcija Get-a-lajf proizvodnje s ponosom najavljuje i poziva Vas na gala večer koja će se održati u velikoj koncertnoj dvorani KSET-a 5.2.2008.

Tu prekrasnu, srednje prohladnu zimsku večer (prema prognozi Borivoja Čapke), svojim umjetničkim izričajem obogatit će multiseoski šesteročlani Quartet Moderato Cantabile, dok bi se poslije njih javnosti trebala obratiti i njihova postgrupa Andrija iz Livna, a sve to u cilju svekolike uljudbe zagrebačkog čeljadeta koje nasušno vapije za kulturno-duhovnim uzdignućem. A da toga najvjerojatnije nije niti svjesno...
Na programu ovog ruralnog spektakla su djela Rihanne, Georgea Michaela, Miše Kovača i mnogih drugih istaknutih skladatelja.

Glazba je zvonka radost - radujemo se Vašem dolasku!

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

- 16:04 - Dedera, reci ti svome meni... (5) - Upri ođe ako želiš isprintat -

utorak, 28.08.2007.

Eeee da mi je samo još 3 babe...al dobre...

Osnovasmo bend. Majkemi...
Kršćeno mu je ime Quartet Moderato Cantabile. I kao što i samo ime govori, nemamo nikakve veze s Arsenom, samo da se zna.
Prvi nastup bijaše nomadne u Grudama, na školskom igralištu između vinograda i krmetara, u sklopu petog po redu WHFesta (obavezno doć ko nije bio). Članove ovog multiseoskog šesteročlanog kvarteta (+ćurka) možete vidjeti na sljedećoj slici, počevši s antitomsonove strane (ovo dajemo intervju za televiziju cool).

Image and video hosting by TinyPic

Slobo - prateći plesač, vokal i čuvar ćurke Azre (Grabovo Vrilo)
Aarsla - vokal, bas gitara (Krehin Gradac)
Manje - harmonika, trenerka + sandale na čarape (Mesihovina)
Gala - gitara, prateći vokal (Ljubotići; peto bogno)
Gogo - gitara (Ljubotići; od Vukoja)
Peko - bubnjevi (Knešpolje)

*Pošto se ne možemo pohvaliti nekim velikim pjevačkim umijećem, potražujemo 3 babe na neodređeno vrijeme. I to tri babe iznad 65 (i godina i kila), spremne za pjevno-plesnu suradnju, uz uvjet da ne znaju engleski. Zainteresirane nek nagovore unuke da mi pošalju mejl s podacima i slikom. Prednost hercegovačkim babama.

I da ne duljim previše, pogledajte premijerni nastup QMC-a pred mnogobrojnom, pretežno metalskom publikom nut

Zar je moglo bez Miše? Mate Miše? Ma kakvi...



QMC-ov izlet u rege vode, a ujedno i mala škola rodbinsko-svojtskih odnosa.



Pjesma o mladom metalcu s Uzarića koji je samo vršio svoje metalsko poslanje - dušio je raju svirkom smijeh, a nakon nje slijedi a cappela verzija poznatog hita Mate Bulića. Ili je to ipak Tedi Spalato?



Da nas bar oće Aco Kostadionv...eh...


*BONUS DODATAK*

Na istom WHFestu prikazana su i dva filma Get-a-lajf proizvodnje, za koje smo dobili treću nagradu žirija.
Evo ih ođe:

Osnove ekonomije i dokolice

Balkan bojs

- 02:36 - Dedera, reci ti svome meni... (16) - Upri ođe ako želiš isprintat -

ponedjeljak, 18.06.2007.

Nja nja nja nja nja...

...ili kako već ide onomatopeja kad se nekom rugaš i zajebavaš ga s nečim što ti imaš, a on ne... Eddie Murphy je u svom legendarnom stend-ap šou "Delirious" to najbolje pokazao sa scenom dolaska onog kamiona sa sladoledom koji proizvodi, uz Nives Celzijus, vjerojatno najiritantniji zvuk na svijetu. Uglavnom, klinac koji je nabavio sladoled pleše ispred ostale djece i pjeva:
aj hev en aaaaaaaajskrim
jur on a veeeeeeeelfeer
ju kent afoooooort it...


E pa

aj hev a pikčr vit Branko Uvodić
jur on veeeeeeeeeeeeeelfeeer
ju kent afooooooooooooort it
ju kent afooooooooooooort it
cool

Image Hosted by ImageShack.us

- 02:36 - Dedera, reci ti svome meni... (9) - Upri ođe ako želiš isprintat -

srijeda, 14.03.2007.

Perhan kod amidže Arslanagića

Image Hosted by ImageShack.us

Perhan nije poginuo na kraju "Doma za vešanje"...on se samo pravio mrtav, a zapravo je svojim telekinetičkim sposobnostima skrenuo metke i izbjegao sigurnu smrt. Danas se Perhan vraća življi nego ikad. Nakon godina skrivanja, samoće i depresije, napokon je odlučio kako je vrijeme da krene u novi život...da ode u novi grad i zaboravi sve tragične trenutke svog života...da zaboravi nju...Azru...i njeno dijete koje joj je napravio daidža mu Merdžan...
Na brzinu je pokupio sve svoje stvari i zadnjim dinarom platio burek i kartu za vlak do Zagreba. Stigao je kasne zimske večeri...vjetar je raznosio stare novine po asfaltu...gomila ljudi je vrvjela zagrebačkim ulicama, a Perhan je, sam bez igdje ikoga, sjedio na hladnom pločniku čekajući da po njega dođe amidža Arslanagić. Petnaest godina je prošlo od njihovog zadnjeg susreta i Perhan se pitao hoće li ga amidža prepoznati...

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

- Perhaneeeeeeeee!
- Amidža, jes to ti svega ti?
- Živ si, Perhane! Živ si bogami! Ipak je gatara dobro govorila!
- Jesam moj amidža, šuti nemoj da me pitaš ništa...vodi me što pre odavde.
- Mnogo mi je drago što te vidim, Perhane. Samo nemoj da se sekiraš...amidža je tu šta god bude trebalo. Nego, ajmo nas dva da proslavimo tvoj dolazak. Biće muzika, biće žene, sviraju trubači, a za pare nemaš da brineš - ima amidža kolko ti srce želi! Ima da se osećaš ko kod kuće!
- Može amidža, kako god ti kažeš...

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

- Konobar, daj meni dupli štok i daj malom šta će da pije!
- Nemoj amidža, nije mi baš do pića...
- Eee, moj Perhane, jebemu leb, pa što nećeš da piješ?!
- Bolje da ne pijem...kad popijem odma se setim Azre i...jebiga...
- Nije vredno sine! Ionako je tuđe dete nosila! Popij malo, proveseli se! Pogledaj kolko žena na jedno mesto. I ja sam nekad bio ko ti...voleo sam Ramziju više nego ikog, al jebiga, nisam imo para ko Hasan... Tugovo sam u početku, al onda sam svatio da je najbolji lek za ženu - druga žena. A dve još bolje! Večeras ćemo nas dva da se zezamo i da više zaboraviš tu Azru zauvek! Vidi kolko lepotica ovde ima! Popij ljutu sa svojim amidžom i nema da brineš...
Ajde, nemoj da ljutiš amidžu. Popij jednu pa ću nešto da ti dam!
- Oćeš da mi daš novu ćurku?
- Ma kakva ćurka, budalo! Nije ćurka više mamac za devojke! Danas se one pale na nove nokie. Evo ja ću tebi da dam svoju nokiu, nedavno sam je kupio u Nemačka, tako ćeš lakše da priđeš devojkama.
- Pa dobro amidža, onda može jedna rakija.
- Taaaako, to je pravi čovek! Ako može jedna, mogu i dve... Osećam da je večeras tvoje veče!

Dok su cigani trubači bez prestanka znojili raju zvukovima svojih pjesama, Perhan se sve više opuštao uz piće i muziku.

Image Hosted by ImageShack.us

- Perhaneeee, evo priveo sam jedno devojče samo za tebe. Vidi je, lepša od Azre! Ajde, nemoj da se stidiš!
- Lepa je, amidža, nema šta...al neka još malo...dobro mi je i ovako. Ne moram odma prvo veče svašta da radim...
- Šta si se stiso?! Nema kad vreme da se gubi! Naučiću ja tebe šta pravi muškarac treba da čini sa ženama. Popij još jednu pa ćemo da igramo.

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

- Dobar si, amidža! Pravi švaler... Da bar ja mogu bit napola ko ti. Gde bi mi bio kraj?!
- Ajde, Perhane, ne pričaj svašta. Ti ima da budeš bolji od mene. Vidi kako si lep! Još si mlad i hiljadu žena čeka u redu na tebe... Jesi primetio kako te sve devojke gledaju isto ko daidžu Ahmeda kad je dotero novu mečku u selo, a?
- Pa primetio sam...
- E pa to ti je znak da možeš da dobiješ šta god oćeš samo moraš fino da im priđeš...ajde, popij još jednu pa otiđi do ove devojke levo od šanka. Dao sam ti nokiu, idi pa je lepo pitaj broj... Ajde da vidim šta znaš i umeš sam, dok se ja zabavljam s drugaricom...

Image Hosted by ImageShack.us

Jedna rakija za drugom i Perhan se potpuno opustio i prepustio magičnim čarima noći, pjesme, plesa i djevojaka. Ohrabren prvim uspješnim dobivenim brojem, nije stao, već je sa svakom sljedećom curom išao još korak dalje. Nakon treće je shvatio kako je amidža bio u pravu. Azra je ostala daleko iza...svakom minutom sve dalja i dalja...

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Učenik je već prvu večer prestigao učitelja, pa je učitelj mogao samo s nestrpljenjem iščekivati kad će mladom Perhanu ponestati gasa. Ali nije ni on trošio vrijeme uzalud...

Image Hosted by ImageShack.us

Amidža kao da je stvarno imao pravo...bila je to Perhanova večer...
U tom silnom zanosu svih osjetila Perhanu su se iznenada vratile i telekinetičke moći za koje je mislio da ih je izgubio zajedno s Azrom...

Image Hosted by ImageShack.us

Oduševljenje tom spoznajom ubrzo je zamijenio strah od prošlosti koja je za njega predstavljala nikad riješenu enigmu. I kao za inat, kao da se i sama sudbina urotila protiv Perhana, začuli su se zvuci pjesme Ederlezi: Same amala...oro kelena...oro kelena...dive kerena...

Image Hosted by ImageShack.us

...sa o Roma, babo, babo
sa o Roma, o daje
sa o Roma, babo, babo
ej, Ederlezi
sa o Roma, daje...


Azra! Azra! Azraaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa...


Igrali:
Perhan - Slobo
amidža - Aarsla

- 08:12 - Dedera, reci ti svome meni... (12) - Upri ođe ako želiš isprintat -

nedjelja, 18.02.2007.

Dr. Arslanagić preporučuje - So What

Kako je teško biti dobar,
Kako je teško biti originalan,
Oooo, kako je teško biti oboje istovremeno...

Osim u slučaju da ste So What

Image Hosted by ImageShack.us

2005. je bila...8 mjesec...vani +800°, a meni 8 ispita do uvjeta smijeh Održavao se treći po redu WHFEST, te godine u Ljubuškom. Nekako sam skrpio par ljetnih dana u Hercegovini, ali ni pod razno nisam mislio otići na spomenuti WHF jerbo je općepoznata činjenica da su za takve stvari najzagrijaniji polugluhi metalci i propali umjetnici, a toliki mazohist baš i nisam...
Ali onda me drug Gala, dokazani antipoet...

Jaje na oko za jaje na oko
Zubić vila za zubić vilu
Ali nema više maraka za četri kune


...kralj bas gitare i čovjek sa stajlingom, obavijestio da je za tu prigodu sklepao nekakav bend. E to je već vrijedilo poslušati.

I šta da velim...došo - poslušo - zaljubio se na prvo slušanje... I odonda sam najveći fan ovog potencijalno najboljeg hercegovačkog izvoznog proizvoda.

P.S. ukoliko odavno niste čuli nešto nakon čega ste pomislili vau, opa ili neki sličan troslovni uzvik ushićenja, vrijeme je da se prisjetite kako izgleda taj osjećaj. Na!

So What - Tancule

- 13:34 - Dedera, reci ti svome meni... (11) - Upri ođe ako želiš isprintat -

utorak, 06.02.2007.

Rambo Ama-de-ustaj iđemo u život...(ili kako smo upoznali Mladu)

Aarsla: Di ćemo večeras?
Slobo: Šta ću, di ću, kurac?!
Aarsla: Aje bola, ima Rambo u Akvarijusu, bit će žena!
Slobo: Iđi jebate, otkad te Bojka Runje ostavila samo ti žemske na pameti, a triba ujtru ustat na posa.
Aarsla: Oš vozit il neš? Ja plaćam ulaz.
Slobo: Aaaa more... (teško odbit čim je nešto džabe)

Image Hosted by ImageShack.us

I tako krenusmo s mercejdeson u nove akcije. No, ovo nije bio samo puki izlazak već i potraga za mladim nadama jerbo ipak smo mi menadžeri za istočno-zapadno evropsko tržište.
Na licima prisutnih vidjelo se strahopoštovanje, al ne prema Svjetskom Mega Caru, pa su stidljivo tražili da ih primimo u svoju „Baja Trejd" agenciju koja se bavi svim i svačim: od odaj-dodaj-privezi priko granice, do jami-zajebi-nemoj nikom kazat da sam mazno.

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Neki su dobili podsjetnice, a rijetki čak i slikanje s potencijanim poslodavcima. A što se tiče onog debila od Ramba, on je, očito dekoncentriran zbog navale na „Baja-Trejdovce" i manjka pozornosti, odradio i sado-mazo show ne bi li publiku bar malo prisvojio.
Koncerat završio, a mi tek počeli... Prvo nam se javila Paris Hilton sa željom da snimi nastavak svog filmskog uratka uvjerena da ćemo joj mi izaći u suset. Jok! Šta će nam takva, eno su i na televiziji počeli govorit da Kejt Mos look više nije IN i da su obline u modi.

Image Hosted by ImageShack.us

Nakon brojnih ponuda i prilično nezadovolj(e)nog Aarsle, dogodilo se nešto što nismo ni u snu očekivali. Crvenokosa rasna ljepojka, kakvu nećete nać ni na eRTeeLu poslije ponoći, pozvala nas je na ples na glavnom podiju. Od silnog iznenađenja Aarsla je neartikuliranim zvukovima u znak odobravanja prihvatio poziv... A onda - raspašoj.

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

A ona igra vrti se kao čigra...

Mlada je u stilu Demi Mur otplesala jednu vrstu erotičnog striptiza, ali bez skidanja... Nije bilo ni potrebe za tim jer ponekad je bolje ne vidjeti sve, ostaviti nešto i za drugi put. Opijeni i omamljeni njenim čarima u vrtlogu iz kojeg povratka nema, znali smo da je ona ta. Ona je prava žena s kojom imamo budućnost ma gdje god bili i šta god radili.
Nije prošlo dugo dok nije počela puštati sokove na sve strane... Korak lagan ko u balerine me bacao u trans dok sam je pokušavao uzeti Aarsli iz naručja. No ipak sam shvatio da ona više želi njega nego mene. Možda je do cipela, a možda jednostavno voli dlakave... I kakav bi ja bio prijatelj da mu priotmen žeMsku? Ova je imala nešto posebno...isto ko Bojka Runje kad bi igrala guda i ćemlija i niko joj u selu nije bio ravan...



I zanesen tom ljepotom dobih volju zaaa životooom je stih koji bi možda najbolje mogao opisati te trenutke s Mladom....

Prljavi ples, Pakleni Šund? Ma kakvi, ovo je za klasu iznad toga...
Ovih dana očekujemo potpis ugovora s Mladom i instantnu afirmaciju u novom serijalu „Plesa Sa Zvjezdama" .
Plesni partner? Pa ko bi drugi neko naš dragi prijatelj Milan Bandić...

Zvijezda je rođena!

**Ukradeno sa Slobinog bloga. On stalno od mene krade pa mogu i ja jednom od njega...

...jer Mlada to zaslužuje...**

- 20:00 - Dedera, reci ti svome meni... (10) - Upri ođe ako želiš isprintat -

utorak, 30.01.2007.

U potrazi za izgubljenim duhom Špice

*Prije čitanja bi bilo poželjno skinuti soundtrack za post*

Nakon cjelotjednog redovitog studiranja ili možda radnog tjedna, svaki čovjek odnosno žena odnosno Vjekoslava Bach koji drže do sebe, trebali bi se pojaviti na subotnjoj špici. Tako barem kažu...
Mjesto je to na kojem se okpulja cvijet Hrvatstva; probrana elita Homo Sapiensa što obitavaju na našim područjima; najljepše ženke i najuspješniji mužjaci odjeveni u najkrasnije ruho... A svi oni koji s podsmjehom gledaju na takva mjesta, neka se slobodno upitaju šta su značajno napravili u životu. I nek crknu. Jer ionako svi znamo da su jadnici samo ljubomorni i da, ustvari, svim srcem žele biti poput poznatih lica sa špice. Ali jednostavno ne mogu...
I ja bih htio biti dio toga. Čemu kriti...

Marljivo sam učio svojski se trudeći ostvariti svoj "american dream"...čak sam prestao ići u kladionicu i sav sam novac štedio za trendi krpice koje će mi lakše pomoći da se uklopim u visoko društvo...
Već u utorak sam počeo osjećati leptiriće u trbuhu i sve teže sam mogao zaspati... Od četvrtka nisam spavao nikako, a u petak navečer sam čak i povratio zbog silnog uzbuđenja što ću sutra napokon prošetati špicom. Sreća što nisam neki pretjerani emotivko inače bi Paloma ostvarila znatan porast prodaje na ovom dijelu tržišta. I bolje je tako...ionako na špicu mogu samo pravi muškarci. Ili gejevi. Ja ipak želim biti ovo prvo...



...jednako kao i moji jarani koji su skupa sa mnom kročili nogom u tramvaj koji nas je odveo do centra grada. I nemoj da bi netko slučajno pomislio "Vidi seljaka, nemaju ni za auto!"...jok to! Mi smo samo ekološki osviješteni.





Klišejska slika, al jebiga...onaj tko se nije slikao ispod bana nije ni bio u Zagrebu... Komšije će se požderati od zavisti kad se vratimo. To je najbitnije...



Okej, na špici smo...sad bi valjalo i popiti po jednu. Gdje ćemo, šta ćemo? Pitamo nekog pristalog mladića da nam kaže koje je trenutno naj-in mjesto u gradu.
Veli on: "Hmm...kaj ja znam...Khala."
Velimo mi: "Dobro, brate."
Veli on na to: "Al daj, molim te, obuci neš drugo. Imaš tu Pierre Cardin shop pa daj si pogledaj nekaj!"
Velimo mi: "Dobro, brate!"

...

Image Hosted by ImageShack.us

"Pošto kilo odijela, domaćine?"
"...:domaćinov pogled ispod obrva:..."
"Dobar ti ovaj sako. Pošto?"
"3 000 kuna + hlače isto toliko."
"Aaaaa prrrrč...! Znam da serem svašta, al pare još nikad nisam posro. Živio rođo. Al isto malo pričaš ko žensko..."
"...:domaćinov pogled ispod obrva br.2:..."

Eto, malo je falilo da obnovimo garderobu, al valjda i bez toga možemo u Khalu. Vjerojatno će tamo i osoblje biti ugodnije...
Došli. Ušli. Sjeli. Lozu naručili.

Image Hosted by ImageShack.us

Zašto me konobar gleda kao da sam mu silovao sestru?! A ja pošten čovjek, uvijek sve petice iz vjeronauka...
Zašto mi zabranjuje ples?! A tako fina muzika svira...budabar se pjevač zove...nabavit ću njegov CD podhitno!
Jesam li zato drhtao tjedan dana - da me konobari finih kafića i prodavači skupih odijela gledaju kao da sam gubav? Je li ovo šipca koju sam tako silno žudio? Je li ovo, nakon ispadanja Kedže, još jedno razočaranje u mom životu? Izgleda...
Ajmo mi dalje, ovo mjesto je predepresivno za ovako lijep dan. Valjda ćemo pronaći pravi duh špice i vidjeti barem jednog celebrityja. Nazad niz Tkalču prema Trgu! Špicerska je tuga pregolema...



Rakija i pjesma oduvijek su bili najbolji lijek da se zaliječe bolnog srca rane pa smo zato svrnuli u prvu birtiju koju smo našli na Trgu – ZUSP. Pa i nije baš neko fensi ime...sve mi se čini mi se da sam čitao o nekakvim Buldozima...al ajde. Neka nas tu 10 minuta. Valjda će bit dovoljno da se ispere gorak okus...pregorak...

Image Hosted by ImageShack.us

"Mlaaaaaaaaada, daj nam pit! Nije bitno šta, samo nek je ljuto..."
A mlada je i više nego legenda. Iako nema ni borosane, ni kutu, ni zlatan zub... Eee, da je barem mlađa 20 godina...ne bi mi mater više kukala "Ženi se, sine!"...

Image Hosted by ImageShack.us

Okrijepljeni toplinom ovog divnog mjesta i obnovljene nade kako ćemo pronaći pravi duh špice, otvaramo vrata ZUSP-a i krećemo...ne bojimo se i ne sumnjamo...
Kraj izlaza je lokalni svirač rastezao harmoniku tkajući note u najljepše melodije. Kao da ga je sam Bog poslao...kao zimu Rusima četrdesetdruge...
"Kralju, deder nešto od Miše!"
"...?!" (svirao je Jesen stiže, dunjo moja...)
"Ne znaš? Nema veze, znamo mi... Samo ti sviraj iz G dura!
Ako me oooooooooooooooostaviiiiiiiiš..."

Image Hosted by ImageShack.us

Je, je...ima nekih stvari koje ne može platiti ni mastercard.
"....i nebo će plaaaaaaaaaaaaaaaakatiiiiiiiiiiiii izgubit će sjaaaaaaaaaaaaaaa...Bokte, jel ono Milan?! Mileeeeeeee, aj nam budi dirigent! Mi smo tvoji, ti si naš! Ajde Mićo, majketi. Ma znaš ti to... Kako si mogo u Lisinskom?"
Ali Mile nije bio u von Karajan điru, pa smo se, eto, morali zadovoljiti s par njegovih riječi koje ćemo pamtiti dok smo živi...i prepričavati svojim unucima. Mile je velik!



Popili jesmo, zapjevali također, al tko je vidio gladna junaka? Valjalo bi i zamezit štogod prije nego pođemo do Cvjetnog trga (jedna gospođa nam je rekla da se tu, zapravo, odvija špica). McDonald's je bio prva opcija. Ne možeš od sramote biti u Zagrebu, a ne posjetiti McDonald's...
"Daj meni taj hamburger u dva reda...ajvar za prilog...male ćevape, s kajmakom ako ima...sladoled i dvije krofne."
"Ali gospodine, nem..."
"Dobro, brate, daj šta ima...gladan sam."

Image Hosted by ImageShack.us

Pojeli smo sve u 2 (slovima: dva) zalogaja... Boktemazo, ajmo odavde dok nismo crkli...pa ovdje se ne bi najela ni anoreksična mačka Sunčice Lalić skupa s maloumnom gazdaricom. Nego, fino ćemo mi u dućanu kupit šta nam treba pa ćemo sjest ko ljudi i zamezit.

"Mlada, deder nam dva kruva, kilo tirolske, teglu krastavaca...šta ćemo pit?...aj daj nam toju Sky colu."
"Izvolte dečki. Još nekaj?"
"Kusur."



Lokacija ispod banovog kipa je bila najljepše moguće mjesto za uživanje u sunčanom danu i blagodatima prehrambene industrije.

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us



"Ma ko bi sad išo do Cvjetnog...nisam manit!"

Ništa mi neće ovi dan pokvarit....stipšuvari vari, stipšuvari vari...

- 13:34 - Dedera, reci ti svome meni... (21) - Upri ođe ako želiš isprintat -

četvrtak, 28.12.2006.

Kad sam bio mali klinac... (2)

Sredina osamdesetih...
Vrijeme kada su pjevači izgledali ovako...

Image Hosted by ImageShack.us

...a nogometaši ovako:

Image Hosted by ImageShack.us

Iz radija je zavijao glas upitne heteroseksualnosti...DžuuuuuuuuuuuuuuUUUUUUliiiiiiiii...pilo se mlijeko iz vrećice...a neki su još u kinderbetu imali veliku glavu i smisao za odijevanje smokin

Image Hosted by ImageShack.us

Starija čeljad se mogla poigrati s tuđim klincima bez da ih mame, strine i komšiluk ubijaju pogledom i potiho jebu mater pedofilsku...nisu postojali badići za djecu...klinci su pišali gdje su stigli...

Image Hosted by ImageShack.us

Svadbe su bile mega-kuuuul...kitilo se uskim kravatama i platnenim salvetama yes
Uz sve to, mali Aarsla je imao specijalni modni detalj - flaster na desnom oku.

Image Hosted by ImageShack.us

Nasuprot nekim mišljenjima, paparaci nisu nova pojava. Na sljedećim dvjema slikama možete jasno vidjeti kako je mali Aarsla uhvaćen u delikatnom trenutku češanja dupeta. Na prvoj slici prikazano je Aarslino inkognito (barem je tako mislio) traženje iritirajućeg mjesta na pozadini. Uzdah olakšanja nakon što je to mjesto pronađeno i počešano možete vidjeti na drugoj slici.

Image Hosted by ImageShack.us Image Hosted by ImageShack.us

Kako djeca odrastaju, sve im više kroz glavu prolaze maštarije o parama, direktorskim foteljama, novom golfu jedinici...

Image Hosted by ImageShack.us Image Hosted by ImageShack.us

...ali...sudba kleta igra po svom i, uglavnom, brzo prizemlji sve sanjare bez pokrića... Pogledajte samo taj izraz lica, tu duboku razočaranost životom koja je malog Aarslu ostavila i golog i bosog (okej...ne baš bosog, već naopako obuvenih sandala) i razbijenih koljena i šta još sve ne no Eh, živote...

Image Hosted by ImageShack.us

Rađeno prema istinitom događaju. 20 godina nakon snimanja fotografija pjevači su promijenili izgled pa danas izgledaju ko Deen, nogometaši se furaju na Beckhama, djeca nose skupe badiće, svadbe su postale same sebi smisao, izišao je plejstejšn 3... Aarsla je još uvijek klinac mah

- 13:52 - Dedera, reci ti svome meni... (21) - Upri ođe ako želiš isprintat -

ponedjeljak, 06.11.2006.

Američki san na Jakuševcu

Svanulo je prohladno nedjeljno jutro. Dr. Arslanagić i Slobo su ustali odlučni da toga dana zarade štogod love kako više ne bi morali majke stare tlačiti svojim Ustavom zajamčenim pravom na džeparac. Pokupili su stvari, obukli se u najfinije ruho i sve je bilo spremno za seobu naroda put Jakuševca odnosno Hrelića odnosno najveće buvlje pijace u Hrvata.

Ima, ima stila, ja se zaljuuuuubila....malo kocka, malo pije, zasad naaaaajbolji jeeeeee...

Image Hosted by ImageShack.us

Žene su poludjele toliko da su čak i meteorlozi zabilježili pojačano vlaženje u određenom dijelu grada. Školski razdjeljak, tanak brk uz usnu, širok osmijeh...samo fali zlatan zub...

Image Hosted by ImageShack.us

Svatko tko je ikad glumio trgovačkog putnika na Jakuševcu dobro zna jednu stvar - što se kasnije dođe to su manje šanse da se uhvati iole dobro mjesto za postavljanje štanda. Naravno da nas dvojica to nismo znali. Jebga, prišnije je bilo ispuniti svoju građansku dužnost i podebljati konto vlasnika kladionice...

Samo da Šartuks nije odigrao neriješeno imali bi tri iljade u džepu. Deder, mlada, stavi der mi još Lečester, 548 – jedinica!



Kasno Marko na Kosovo stiže...slobodnog mjesta ni za lijeka. Bokte, pa ovi dolaze ranije čak i od Čeha koji ujutro ostvaljaju ručnike po našim plažama. Al šta ćeš...ne isplati se dangubiti, već ajmo prošetati među rajom; možda se pazari nešto dobro za jeftine pare. Na primjer, kao na ovom štandu – čovjek između ostalog čandrljina prodaje i ispunjene đačke knjižice iz bivše Juge. Jedna je deset kuna, ali majstor ima akciju pa za 30 kuna možete dobiti 6 komada. Tko bi tome odolio...

Image Hosted by ImageShack.us

A šta reći za sljedećeg junaka koji prodaje isključivo pederske i shemale porniće nasnimljene preko kazeta iz videoteke? Na kazeti piše Beethoven 3, ali baja govori da se ne obaziremo na to jer su na kazetama stvarno pornići. Za svo to vrijeme sin (4 godine maksimalno) mu se bezbrižno igra s ostalim čandrljinama sa štanda.

Image Hosted by ImageShack.us

Prošlo je 11 sati i prvi prodavači se kupe kući ostavljajući mjesta para željnom dvojcu da i oni rasprostru svoju deku/šatorsko krilo/najlon. Napokon! Trgovina može početi, a asortiman je i više nego šarolik. Svaki artikl nosi uspomenu i priču, al oskudica nije dobra prijateljica sentimentalnosti. stari brojevi Hrvatskog slova, špriherica, kazeta s rođakovog vjenčanja, kazete Mate Bulića, naramak cedeova (Saša, Tin & Kedžo, Severina & Milan, Sugababes, Fra Šito Ćorić, šalabahteri za ispit iz Povijesti političkih ideja...rekoh oskudica ne mari za senitmentalnost :(

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Dobra ponuda praćena niskom cijenom (sve po 5) ubrzo je privukla mnoštvo mušterija, a s njima i mrkih medvjeda koji su počeli otežavati naše džepove.

- Pošto ovaj peškir?
- 5 kuna, bratko.
- (miriše) Nooov peškir! Evo 5 kuna. A jel imaš sintesajzera?
- Evo, taman prodo prije 5 minuta jedan.
- A jebemti, kud nisam ranije došo... Ajde zdravo.


Image Hosted by ImageShack.us

Svaki je kupac poseban na svoj način, ali ovoga specijalca vrijedi izdvojiti. Čovjek se obrušio na naš štandić brzinom penzionera kad ugleda prazno sjedalo u tramvaju i zgrabio kazetu s vjenčanja.

- Jel može za 10 ovo?
- Ajde nosi!


Vjerojatno će drkat na mladu. Svašta majka rodi...

Image Hosted by ImageShack.us

Ustrajni u svojoj namjeri da se oparimo, odolijevali smo i kiši i vjetru ostavši posljednji prodavači na, sve do malo prije, prepunom šoping centru. Nikako da prodamo gitaru, đavo je ne odnio...

Image Hosted by ImageShack.us

Nakon što su se u nama smirili i zadnji trzaji protestantske etike i duha kapitalizma, zatvorili smo radnju, napravili inventuru i otišli pojesti štogod. Samo nek je masno...



Ne tapši me po ramenu, ne čini mi toooooo...kad me sretneš ne govori đe si legendooooo...

Život je lijep.

Image Hosted by ImageShack.us

P.S. tko nije bio na Jakuševcu ne zna šta je život...ne zna...

- 04:52 - Dedera, reci ti svome meni... (17) - Upri ođe ako želiš isprintat -

četvrtak, 16.03.2006.

Dora (ulična)

Vidim da svaka šuša organizira izbore za najovo ili najono, pa sam i ja odlučio sam sklepati jedan izbor s prefiksom NAJ.
I dok drugi biraju najznačajnije događaje, najbolju pjesmu/album, najbolji film, najosobu (pa u takve izbore dospiju čak i takvi imbecili kao što je izvjesna Lana Pavić naprimjer), ovdje su u igri zagrebački ulični svirači.
Svirač, i još k tome ulični – to je zanimanje za koje se ne školuje. Zato su iz ovog izbora unaprijed isključeni svi glabeno obrazovani tamburaši i nadobudni studenti koji svirkom (dobrom do vrlodobrom) pokušavaju ugojiti ionako mršav džeparac.
Također, u obzir nisam uzeo ni neke koji su već snimili nekakav albumčić. Samim tim su postali komercijala, a takve ne želimo...i uopće nije bitno zna li itko osim uže rodbine za njih...što se mene tiče, takvi idu u istu kategoriju s Mladenom Burnaćem i Eliom Piskom.

Pa krenimo

Prvi ispod crte pet veličanstvenih je...

Roker

Image Hosted by ImageShack.us

Ocvali roker s dugom kosom do pojasa i majicom iz Caritasa zauzeo je elitno radno mjesto - na početku Marićevog prolaza, odmah do fensi kafane «Charlie». Gitara, gajba od pive za sjedenje, piva u fišeku za pijenje (k'o iz američkih filmova) – sve je tu samo njega nema. Nema pa nema... Četiri puta sam ga dolazio poslušati i poslikati, ali džabe. I ne priznajem mu kao ispriku to što je bilo toliko hladno da bi i najzadrtiji macho muškarci navukli štrample; ako su mogli ostali svirači biti na svojim mjestima, ako jedna Marica koja radi na traci u Badelu može svakodnevno odrađivati smjenu od sedam do tri, mogao si se i ti, moj rokeru, udostojiti i zasvirati barem jednom od ova četiri puta što sam navraćao. Nema priče - šest neopravdanih odmah! Pa ne može se tako u Europu... Za pokoru uzmi tri očenaša, tri zdravomarije, tri slavaocu i deset sklekova!
Ocjena: neocijenjen! Ali zato iz zalaganja čista jedinica!

5. Ibro Dirka (potencijalni)

Image Hosted by ImageShack.us

Za razliku od ocvalog rokera, koji bi zbog broja neopravdanih sati fasovao ukor pred isključenje, najmlađi i najneiskusniji sudionik ovog natjecanja postao je inventar ulica oko glavnog zagrebačkog trga. Praška, Gajeva, Jurišićeva - birajte...svugdje je bio. Čak je i u istom danu znao napraviti turneju. Čim skonta da ulicom gdje se prvotno smjestio prolaze ljudi sa znatnim postotkom škotskih gena, malac sklapa stolicu, harmoniku trpa u krpenu torbu i put pod noge do druge ulice. Mnogi prekaljeni svirači bi o biznisu imali štošta naučiti od ovog pučkoškolca. Naravno, ako uopće i ide u školu...jerbo mi nije jasno kad bi naš mali Rom stigao otići u školu pošto je stalno na cesti. A, uostalom, dolazi iz takvog okružja u kojem se tri ili četiri razreda osnovne škole smatraju solidnim dostignućem, ako ne i velikom maturom.
Iako tek početnik, malac solidno barata harmoničkim vještinama, a u njegovoj svirci moguće je zamijetiti primjese mnogih glazbenih pravaca: stalno jedna te ista melodija (ne znam kako mu ne dosadi više) je očiti utjecaj techna, a vrlo slobodne varijacije (čitaj: učestali krivi tonovi) na jednu te istu temu upućuju na jazz. Kad se svemu tome doda i umjetnički pogled uperen u daljinu (ili prazninu), povezan s apsolutnim nedoživljavanjem prolaznika namjernika, jasno je zašto se u kutijici s parama našlo svega čeitri i po kune (od toga su tri kune moje) – raja ne mari za zamišljene umjetnike koji sviraju komornu muziku! Raja traži veselo...raja traži narodno! Zato, Ibro, trgni se dok je vrijeme!

4. Mića

Image Hosted by ImageShack.us

- Kolko ćeš mi dat što me slikaš?
- Evo...5 kuna.
- Daj 10!
- A ljeba ti, pa ja sam student, oklen mi tolko para?!
- Ajd, daj onda 5.

I šta ću... Dao.
A Mića nastavi sa svirkom. Godine i godine nakupljenog sviračkog iskustva izviru iz svakog tona Mićine harmonike. Ponekad i zapjeva. Ali samo ponekad. I tada do izražaja dođu godine i godine kafanskog staža. Cigarete i obojena pića učinile su Mićin glas hrapavim i ispranim poput one jadne bluze što je svaki put iznova ispiru u reklamama za deterdžente. Ali to je nekako i normalno stanje kod većine uličnih svirača – malo sviraš, a ono što zaradiš daš konobarima. I tako iz dana u dan.
Priča Mića kako ovo ne radi zbog para. Ima ih i više nego dovoljno. Svako malo svira na direktorskim zabavama. Ponekad ga se ne može ni dobiti koliko je zauzet gažama. Evo baš ga je maloprije zvao neki gazda na mobitel.
Svašta je još napričao i bio spreman napričati, ali ja sam morao ići dalje. A i on je taman tada prestao svirati jer je skinuo harmoniku sa sebe i prepustio je jednom od zagrebačkih bogalja. Da i on nešto zaradi.
Čovjek patuljasta rasta i bez obje noge rastezao je Mićinu harmoniku. A Mići su se orosile oči.
Dobar je Mića.

3. Multiinstrumentalist

Image Hosted by ImageShack.us

Tehnički najpotkovaniji kandidat za najboljeg uličnog svirača - Ronaldinho među polovanecima, Natali Dizdar među mineama. Stari lagano razvlači svoju harmoniku koja izgleda kao da je izašla iz neke MTV emisije «Pimp my harmonika» - na nju je natakarena još jedna klavijatura, točnije, melodika koja se svira pušući. A to nije sve. Majstor za svo to vrijeme proizvodi specijalne zvučne efekte defom koji mu je postavljen na cipelu. Šta da vam pričam...multipraktik! Komotno bi ga mogli prodavati na Top-shopu, zajedno sa superkrečkom ili miracle-blade noževima.
Ne žureći nikud, posađen na svoj stolac, stari pomalo svirucka... Za svoj ćeif. Ćeif njemu, a ćeif bome i svakom tko ga sluša. Posebno onoj dvojici pasa što po čitave dane, ugodno izvaljeni, spavaju na nekakvom ćebetu podno gazdinih nogu. Tako lijepo spavaju da bi se s njima mogli mjeriti jedino saborski zastupnici poslije stanke za ručak.
A stari i dalje svira...ni njemu se ne žuri... Sutra opet sve iznova...

2. Skoro pa pobjednik

Image Hosted by ImageShack.us

Čovjek zbog kojeg je i pokrenut ovaj izbor...čovjek čiji te entuzijazam jednostavno poneseeeeee (na ljestvici od 1-10 on bi dobio 12)...čovjek kojega bi stvarno bila šteta propustiti pogledati dok traje njegova smjena na trgu...čovjek kao stvoren za ovaj posao (samo da mu sviranje ide mrvicu bolje)...
Jest da je malo stidljiv, ali brzo se oslobodi. Točnije, pare ga oslobode i na lice mu navuku osmijeh koji bi, da nije ušiju, išao skroz oko glave.
Ne samo što je najveći veseljak među svim predstavljenim kandidatima, već je i najkulturnije čeljade u ovom izboru. Muškima će fino zahvaliti za svaku ubačenu kovanicu, a ako mu žensko stvorenje ostavi kojeg mrkog medu u kofer, pratit će je po trgu ili do tramvaja i pjevati joj na uho na primjer «Sijem žitooooooo, raste grahoricaaaaaa...». Ma milina! Da sam žensko, Vlatka Pokos na primjer, isti čas bih ostavio Dikana i pošao za ovog svirača. Šalim se...da sam Vlatka Pokos najprije bih otišao na lobotomiju.
Uglavnom, naš junak i nije neki svirač, još manje pjevač, ali bi ga bio grijeh ne pogledati. I ne ubaciti mu štogod zvekuće u kofer.

1. Baba i dedo

Image Hosted by ImageShack.us

Dugo je nesuđeni Paganini neprimjetno gudio po zagrebačkim ulicama. Sam. Malo tko ga se sjeća jer baš i nije ostavljao poseban dojam. A onda je sreo nju i sve je krenulo uzlaznom putanjom.
Savršen par! Kao da su se dvije polovice, davno odvojene jedna od druge, napokon spojile nakon dugih godina međusobne potrage.
I premda mu violina još uvijek zvuči kao da ju je po sluhu naštimala Iva Majoli (dokazana apsolutna sluhistica iz dueta sa Sandijem), baba to pokriva svojom dernjavom pa se cilik violine skoro ni ne čuje.
«Trepetljikaaaaaaa trepetalaaaaa...» auuuu, pa tu ima toliko decibela da bi se kraj babe ušima poklopili i takvi galadmdžije kao što je, po prilici, Rojs. Vjerojatno je, nekad davno, progutala mikrofon. I još ga nije pokakila. No, na stranu sada mikrofoni i velike nužde; ono što želim reći je to da Zagreb uopće nije znao šta su to ulični svirači dok prst sudbine nije spojio ovo dvoje osobitih pojedinaca. Da im je naći kakvog menadžera zgrnuli bi milijune za tili čas...dok bi izmjerio IQ Nives Celzijus.
Bez ikakvih dvojbi, ovo dvoje su apsolutni pobjednici ovog, ali i svakog budućeg natjecanja, jer ne vidim niti mogu zamisliti nekoga tko bi ih mogao ugroziti. Jednostavno toliko dobri koliko su Tina & Nikša loši.


** U planu je novi izbor za najnešto Još nisam odlučio šta, ali imam par solucija kao što su najiritantniji prodavač 24sata ili najdosadniji Jehovin svjedok...
Šaljite svoje prijedloge.

- 00:59 - Dedera, reci ti svome meni... (61) - Upri ođe ako želiš isprintat -

srijeda, 25.01.2006.

Buregdžinica Papić

-Šta ću stavit još?
-Metni na Kitikanti! – dovikivala su se dva stručnjaka s kraja na kraj poluprazne kladionice, dok su ispunjavali listiće.

Ja sam stajao u trećem ćošku i bezuspješno pokušavao skontati šta je pjesnik htio reći...

-Ma kažem ti, stavi Kitikanti, prolazi 100%!

I baš u taj čas, kad je stručnjak još jednom izgovorio zagonetnu riječ "Kitikanti", u mojoj se glavi zbio bljesak imaginacije! Aha, za dešifrirati to enigmatsko čudo stvarno ti treba malo više od 20 dkg imaginacije...
Kitikanti=Cinncinati!!

Kući sam otišao pognut koliko su me boljeli trbušni mišići od smijeha, a teta koja pokazuje sise i radi za pultom mi i dan danas zahvaljuje što sam joj pomogao očistiti kladionicu valjajući se po podu.
Inače, za one koji bi željeli naučiti neki strani jezik, a previše su škrti da bi uplatili kakav tečaj, posjet kladionici je pravi izbor. Tu, na primjer, možete na djelu vidjeti vrhunske znalce francuskog jezika s perfektnim provansalskim naglaskom kako govore Šartuks (Chateauroux) ili Nates (Nantes), a da o engleskom, njemačkom i ostalim jezicima i ne pričam...

Nego, da se vratim na poliglota s početka priče. Čovjek je u desetak minuta tako lijepo izgovorio naramak imena raznoraznih klubova i igrača da bi se Fani Čapalija kraj njega komotno mogla osjećati sveučilišnim lektorom.
Zapravo, kad malo bolje pogledaš, to jest, poslušaš, na našim je prostorima ogroman broj jezikoznanaca. Toliko ih je da se jednostavno moraš zapitati jesu li njihovi osovno-srednjoškolski učitelji stranih jezika s njima, umjesto prebiranja po bukvaru, prakticirali igranje gumi-gumija, mijenjanje sličica ili nešto treće?
E sad, ne muči mene toliko to, koliko jedna druga stvar. Kako to da se u zemlji u kojoj se velika većina (otprilike onaj postotak kojim su Sadam i Slobo pobjeđivali na izborima...nekad čak i 104%) slabo ili gotovo nikako služi stranim jezikom; u zemlji u kojoj se onomad čak i premijer brukao po Europi s nekakvim ce-deom koji je trebao predstaviti Hrvatsku zemljama EU, a na kojem je bio filmić u kojem on (Račan) govori takvim engleskim kakvog, recimo, Perez de Cuellar nije pričao ni u prvom osnovne (i to kad bi se napio); u zemlji kojoj bi trenutačni predsjednik trebao pojesti još puno pure kako bi dostigao razinu kvalitete Račanovog izgovora; daklem, kako to da se u takvoj zemlji, u kojoj su kladioničarski biseri poput Kitikantija više pravilo nego izuzetak, sve birtije nazivaju stranim fensi imenima?
To mi nikako ne ide u glavu. A znajući da su najčešći gosti, ili čak vlasnici birtija upravo ti jezični inovatori, lako se da izvući zaključak kako naši ljudi ne znaju zapravo ni pošteno izgovoriti ime kafane u kojoj provode dane.
Stvarno mi tišti grud (aha :)) šta to mora biti u glavi prosječnog našeg gazde, koji je eto skupio štogod love i odlučio otvoriti kafanu...i dati joj ime...po prilici: Manhattan, Glamour, Top-party, Broadway, Blues, Sunset, Sunshine ili Sun_šta_već_bilo?
Već ga zamišljam kako ulazi u trgovački sud...sunčane mu cvike na ćelavoj glavi, zlatna narukvica na ruci koja drži ključeve bmw-a...dolazi na šalter, obavlja sve formalnosti i u kućicu gdje treba upisati ime birtije upiše Caffe bar Jet-set...
Uuuuuuuuuuuuu, kako to svjetski zvuči! Evo, još ću jednom izgovoriti to ime, slovo po slovo: J-E-T S-E-T. Fenomenalno!! Odmah mi se ide u tu kafanu da tamo potrošim sve pare šta imam...
Nije mi jasno u čemu je fazon?
Trend?
Tako svi rade?
Više će raje doći u kafanu ako joj je ime San Antonio, a ne recimo Dva goluba, Tri brata ili Pajdo und Jaranen (kao u jednom selu pokraj Sesveta)?
Više će finije, fensi i imućnije raje doći?

Al nije to samo s birtijama tako, već i s restoranima, motelima, frizerskim salonima, buticima ili s bilo kakvim lokalima. Zašto je to tako, nemam blage veze...

Ako može poslao bih ovo pitanje u uredništvo (ako još postoji) čuvene enciklopedije Tisuću zašto – tisuću zato te ih zamolio da u idućem izdanju probaju objasniti ovaj fenomen.

Vita jela – zelen bor,
čekam brzi odgovor.

P.S. na kraju samo želim odati priznanje sentimentalne naravi gazdi jedne buregdžinice u Čitluku (BiH). Čovjek je, inače, svoju radnju nazvao Buregdžinica Papić :) i što se mene tiče maštovitiji je nego svi Flamenci, Bel Amiji, Madisoni i Hemingwayi zajedno.

- 17:17 - Dedera, reci ti svome meni... (11) - Upri ođe ako želiš isprintat -

ponedjeljak, 16.01.2006.

Josipe Kataleniću, pravi bog je Allah!

Nikad ne možeš dva puta ugaziti u istu rijeku.
Sve se mijenja.

Jednostavno i pomalo plitko, zar ne? Rekli bi da bi takvo nešto mogla izreći čak i notorna tuka kao što je Stefany Hohnjec, ali jok! Gore navedene riječi glasovita su mudrost grčkog filozofa Heraklita.
I ajde, kad malo dublje produmaš o toj mudroj izreci, shvatiš da je stari Heraklit, filozofski gledano, donekle i bio u pravu. Ali, Heraklite, ako me čitaš sada odnekle...odozgo ili odozdo, nije bitno...demantira te stvarnost (domaća, obična).
Vidi, Heraklite, Jakov Sedlar još nije snimio gledljiv film; Minea još uvijek ne zna pjevati; hrvatski glumci u veeeelikoj većini glume baš isto onako kao što Ivica Račan govori engleski; IQ poznatog pjevača-kvizomana Ivana Mikulića ostat će i u idućih pedesetak godina na razini prosječne godišnje temperature u Sibiru, a muslimani svake godine iznova hrpimice ginu u stampedima nastalima tijekom hadža u Meki (važno za nastavak priče).

E sad...evo jedna lista meni iritirajućih persona abaecednim redom (i to abecednim redom kako bi ih poslagala, recimo, Nives Celzijus...daklem, proizvoljno :)) I ne garantiram da neće biti apdejtanja...
Navedene persone mahom su domaće proizvodnje...hrvatska kvaliteta! Kupujmo hrvatsko, živcirajmo se na hrvatsko!
Sve junak do junaka, vrhnje hrvatskoga naroda, creme de la creme...elita...

Boris Mirković, Vlatka Pokos, Renata Sopek, Dikan Radeljak, Lana Pavić, Todorić femili, Radimir Čačić, Vesna Škare-Ožbolt, Jelena Veljača, Stefany Hohnjec, Nikolina Pišek, samohrana majka Karmela Vukov-Colić, Neven Ciganović, Nina Morić, zaljubljeni par Vlado Kalember i Ana Rucner, Tihana Zrnić, briljantinovci Iva Šulentić, Frano (ne znam prezime) i Domagoj Novokmet, Vjekoslava Bach, Josipa Pavičić-Yo, Mila Elegović-Balić, sestre Nanut, Siniša Svilan, Nenad Hervatin, Dorijan, Saša,Tin&Kedžo, mladi nogometaši bogatunčići Dario Zahora, Dino Drpić (idiote, koga si ti oženio?!) i ostali, Tomislav Židak, Davor Butković, Jadranka Kosor, Ingrid (Mara) Antičević-Marinović, Jacques Houdek, Ivana Kindl, Josip Katalenić, Vinko Štefanac, Mirna Berend, Petar Vlahov, Iva Majoli, Sandy, Ivica Blažičko, Phat Phillie, General Woo, Target, Nered, Stoka, Remi, Lana Klingor, Sunčica Lalić, Minea, Indira Mujkić, a i Narcis, Paola Valić, Dvina Meler, Leonarda Boban, Darko Janeš (blju!), Otto Barić, Žanamari Lalić, Phillip Kleva, svi bigbraderovci iz ove i prošle sezone, Davor Šuker, Zlatko Canjuga, Zlatko Vitez, Mladen Burnać, Tina i Nikša, Maja Šuput, Ivica i žena mu Đuzel, Branko Vukšić, Branko Kuzele, Nikita, Zlatko Tomčić, Vlado Šeks, Ivan Mikulić, Boris Mihaljević...und zo vajter...
apdejt: Frano Lasić, Nenad Korkut, Viktor Drago, Tereza Kesovija, Miomir Žužul

Svima njima ja od srca želim da ih nešto pukne po glavi te tako dožive prosvjetljenje, prijeđu na Islam i kao uzorni vjernici muslimani ispune svoju svetu dužnost – odlazak u Meku na hadž :)

LITERATURA (na zahtjev jednog dijela čitateljstva)

Story, Gloria, Extra, Arena, Shpitza, Glamour caffe, Red Carpet + još neke teve emisije, rubrika Život&Lifestyle u dnevnim novinama, priče mladih, malo starijih i starijih žena po kafanama i frizerskim salonima i još svašta nešto...
Nisam ljubitelj ničeg od navedenoga, mada je sve to odličan materijal za vrhunsku razbibrigu i zajebanciju (ukoliko nisi tipična žena pa ti to postane značajan dio života), al naletim ponekad i, nažalost, upamtim :)

- 17:36 - Dedera, reci ti svome meni... (32) - Upri ođe ako želiš isprintat -

srijeda, 21.12.2005.

Vjenčana kuma

Rođen je 1947. u Middlesexu (hihi) kao Reginald Kenneth Dwight
S četiri godine počeo je svirati klavir, a s jedanaest je osvojio stipendiju na Kraljevskoj muzičkoj akademiji.
Početkom sedamdesetih raja se masovno palila i žarila na njega.
1976., u intervjuu novinaru časopisa Rolling Stone, otkrio je da je biseksualac, iako je mnogo godina kasnije dodao da je to bio samo nekakav kompromis pošto se bojao priznati da je zapravo monoseksualac (i to sa stražnje strane).
Raja se malo manje žarila i palila.
Istih tih sedamdesetih počeo je i s ovisnošću o šmrkanju i lokanju.
1984. oženio/udao se za inžinjerku Renate Blauel i s njom ostao 4 godine, kasnije priznajući da se osjećao puškom jednocijevckom s odostražnim punjenjem i prije braka.
Prebolio je bulimiju, ostavio kokain, operirao grlo (hmmm), kirurški zamijenio kosu, a od 1991. je trijezan.
1988. su počele njegove slavne dobrotvorne aukcije s nevjerojatno šarenim kostimima, ogromnim naočalama i finim autima. Uvijek je sve prodao.
Zadnjih nemampojmakolko godina živi s dečkom Davidom Furnishom. Rekli su da će se vjenčati čim u Britaniji stupi zakon koji to dopušta i homićima i homićkama.
Prekjučer, njih su dvojica, u londonskom fensi klubu Too 2 much, imali momačku večer. I to zajedničku. Bit će da su škrtice pa su htjeli proći o jednom trošku.
Danas su se vjenčali.
Svijet bruji o tome...
Da, on je Elton John, čovjek s kojim slobodno možete ostaviti vašu ženu... Jedino mjesto gdje bi je on odveo i iskoristio (da, da, dokazao je da se ne voli laćati novčanika – jedna momačka) bila bi robna kuća.

E sad, zašto ja sve ovo pričam...

Nisam ni ljubomoran, ne zavidim mu, a nisam ni ljut niti bijesan. Zaboli me jedan dio tijela prozaičnog naziva.
Ovo sve pišem iz tog razloga što je, od danas, taj isti Elton John za mene prestao postojati.
Ne zato što je peder, i to vjenčani peder, a-a! Već zato što je za kumu (da, kumu! znači on će glumit žensku u braku :)) uzeo, ni manje ni više nego – Victoriju Beckham! HAHAHAHAHA Johne, Johne pa stvarno si majmunče!

E pa sretno im bilo :)

POUKA: Draga djeco, nemojte se drogirati ni piti jer ćete tako možda za kumu uzeti jedno od najdebilnijih stvorenja što trenutno dišu na kugli zemaljskoj.
A za 20 godina, kad narastete taman za vjenčanja i biranja kuma/kume, ta najdebilnija osoba bi vrlo lako mogao biti jedan od trojice sinova oštroumne Victorije i inetigentnog joj muža Davida: a) Brooklyn b) Romeo c) Cruz. Izaberite jedan broj – sigurno ćete pogriješiti!
Bože, Bože, kakve ta jadna djeca imaju gene. Da čovjek zaplače... Odoh za njih uplatiti misu, zapaliti svijeću i izmoliti koji očenaš.

- 22:22 - Dedera, reci ti svome meni... (6) - Upri ođe ako želiš isprintat -

utorak, 06.12.2005.

Neka pati koga smeta

Eto, postali smo svjetski prvaci i u još jednom sportu.
Baš mi je drago...celizić! Ali stvarno!
A još mi je draže zbog toga što sam, na još jednom velebnom dočeku, punom poznatih i zaslužnih faca, šuplje govorancije i fildžan-ligaških pjevača, mogao čuti najnoviju verziju legendarne pjesme Neka pati koga smeta... (u međuvremenu sam od najdraže mi gošće dobio informaciju da su je svirali čak tri puta).
Nastranu gramatička greška u naslovu, al ova pjesma je čudo nad čudima! Pa ni najškrtiji Škot ne bi uspio napraviti toliko šalica čaja od jedne vrećice, koliko je puta ova pjesma prežvakana...
Originalna verzija opjevala je vatrene nogometaše, da bi se nastavilo s našim smučarskim zvijezdama – braćom Kostelić, pa preko paklenih rukometaša napokon dođosmo i do tenisača...

Rekli su nam da smo spori pa su Ruse poslali...

Čovječe, ono, e!
Baš me zanima šta je sljedeće? Boćanje? Ping-pong? Bacanje kladiva? Jooooooj, dao bih dvije godine života da čujem kako bi Baruni u stihove stavili Ivanu Brkljačić na primjer...ili Nikolu –nokat-na-malom-prstu- Pešalova...
Ma zapravo te pjesme nastale u slavu naših sportskih junaka su nešto pored čega bi i Maja Šuput i Minea, bez ikakvog srama, mogle reći da pjevaju kvalitetnu muziku...
Kad se samo sjetim one ode Lini Červaru (također s dočeka na Trgu) – Mago di Umago...hahahahhaa..da nije smiješno bilo bi žalosno..ili obrnuto...daklem – tragikomedija žešća... ili one pjesme o Janici – Kad zagrmi s juga i sa sjevera cijela zemlja zna ide Janica... ili pak sjajnog uratka Željka Krušlina-Kruške (onog idiota...iz prve ruke znam šta pričam – sviro mi je na maturi) – Hej, hej pakleni u boj, svi zadrhte kada krene stroj...
Samo zamislim te naše vrhunske glazbenike kako u domoljubnom zanosu, odmah nakon utakmice pa do dugo noć, u zimsku bijelu noć, tkaju riječi u prekrasne stihove umatajući sve to skupa u glazbu koja dira ravno u srce...
Rezultat tih nadahnutih oda se uvijek, ali baš uvijek, može opisati jednom jedinom rečenicom - Bože sačuvaj i gotovo...

Nego, da se vratim na Barune i njihov hit...
Toliko mi se ogadila ta pjesma, mada mi je i ispočetka bila šajze, da ću sljedeće velike sportske događaje dočekati navijajući da naši NE osvoje prvo mjesto, samo da ne bih morao čuti još koju verziju Neka pati koga smeta...

- 03:12 - Dedera, reci ti svome meni... (5) - Upri ođe ako želiš isprintat -

srijeda, 30.11.2005.

Najluđa noć

Obično, čim zahladi i noć padne već u vrijeme Sanjinog tok-šoua, a grad bude okićen svijećama, vijencima i ostalim znacima modernog Božića, ja samo čekam kad i tko će mi prvi postaviti jedno od naj...jedno od naj...ne znam kako bi to opisao..jedno od najiritantnijih pitanja...pitanja – «Di ćeš za Novu?»
Nije dugo trebalo...28.XI. je bio...mašala!
Daklem, više od mjesec dana do najluđe noći, a već su počela raspredanja o tome gdje će se, šta će se, s kim će se, šta će se obući...
Ajmeeeeeee... Emigracijo, stižem!
Najluđa noć! Vauuuuuuu kako to fino zvuči. Tko to propusti nije normalan...
Eeeeeej ljudi, n-a-j-l-u-đ-a n-o-ć... ja uopće ne mogu pojmit koliko to mora biti dobro, cool, extra i mega pa da se o tome laprda mjesec dana prije, a nakon što prođe, sljedećih mjesec dana se priča o tome gdje je tko bio, s kim, čiju kreaciju je nosio bla bla bla...
Sve mi je to pomalo i jadno jerbo noć s tridesetog na prvi se ni po čemu ne razlikuje od običnog petka, subote ili, ako hoćete, od najobičnijeg utorka - izađeš vani s rajom, skrešeš se i to je to... Ali, ta noć upravo zbog svih tih očekivanja, spremanja i ostale gungule mi je malo i gadljivija nego obični četvrtak, recimo...

I baš zbog tih očekivanja, nekako mi je drago vidjeti sve one damice i šminkerčiće koji u zadnji čas pokušavaju obući nešto što nitko te večeri neće imati, brišući suzu živčanicu jer su čitav dan, eto, pod nekim stresom...trče s kraja na kraj grada tražeći baš određene cipele i psuju mater frizerki koja baš danas mora imati 30 mušterija na čekanju... A sve to zbog jednog jedinog cilja – najluđe noći... Noći kada će se svi zabaviti bolje nego ikad...zbog noći kraj koje svi ostali dani u godini nisu ni spomena vrijedni.

Recimo, ja jako volim vidjeti razočarane dan poslije :) radi toga volim najluđu noć.. To mi je jedno od onih prljavih zadovoljstava... Jadni, a tako su se trudili i spremali. Dali su 500 kuna samo za ulazak na neko fensi mjesto (jer ne može se najluđa noć proslavit bilo gdje, jok!), imali su najljepšu frizuru u široj okolici, ali eto, neki ih je pijanac zalio crnim vinom po prekrasnoj haljini i čitava je večer krenula naopako...
A kad se samo sjete da je to trebala bit njihova najluđa, najbolja, najnajnija noć te godine, njihovo razočaranje poprima granice razočaranja Sandre Dabo nakon što nije ušla u drugi krug Storisupernovamjuziktalentsa...
I onda ih je bolje ne pitati ništa...

Još ne znam gdje ću za Novu :( Ali znam da će mi to bit najnajluđa noć...jedva čekam :)

I onda, gdje ćete vi provesti najluđu noć? :)

- 13:25 - Dedera, reci ti svome meni... (8) - Upri ođe ako želiš isprintat -

utorak, 22.11.2005.

Zasjeda u tramvaju

Promijenio sam ploču - otkako je počela nova akademska godina postao sam uzoran student.- učim, idem na predavanja, idem na sva predavanja, sjedim u prvoj klupi i javljam se... već sam rekao da učim...
I uglavnom, da ne duljim, krenem ja jutros na faks povući prijavnicu... (onaaaaaj...jesam li
možda već rekao da učim?)

Čekam tramvaj, po mogućnosti 5-icu... i dočekam je, ali to nije bila bilo kakva 5-ica, jok! Nego nova, brate mili! Najnovija! Jes, još se nikad dosad nisam vozio u novom tramvaju, samo sam ga par puta vidio iz daljine.... Ajde, da i ja vidim to čudo tehnike! Neki vele – ponos hrvatske industrije.
I mada sam čitao dosta o njemu, vidio čak i neke slike, naslušao se priča, opet ne možeš steći pravi dojam dok sam ne kročiš nogom u spomenutu makinu.
Ušao...
Ico mare!!!!!! Pa ovo je stvarno svjetska strojka! Vauuuuu!!! Čoeče, e!

Od niskopodnog ulaza, zbog kojeg čak ni Žak Houdek više ne mora strahovati da će mu prosvirati gaće na guzici, kao što mu se znalo događati kod starih tramvaja dok je krajnjim naporima dizao nogu s jedne stepenice na drugu...elem, od niskopodnih ulaza, preko fino dizajnirane unutrašnjosti, displejeva koji pišu i pričaju i uz pomoć kojih se ni pokojni Ray Charles ili Beethoven ne bi izgubili...kao ni nacvrcani Vlado Šeks na primjer (a valjda se i on nekad provoza da iskoristi taj besplatni pokaz što ga dobivaju saborski zastupnici) – jer glas iz zvučnika par puta najavljuje sljedeću stanicu...

Ma šta ti je...strojka za deset. Napokon da i mi Hrvati konja za trku imamo...a ne da nas pamte samo po kravati, penkali, sumamedu i Nikolini Pišek...
Živio znanstveni napredak! Živjela tehnološka revolucija!

Ali (kako u svakoj priči postoji nekakav ali)... sjednem ja u tu 5-icu na Jarunu, uvalim se u sic i nabacim filozofsko-kontemplirajući pogled br.2 kroz pendžer...toliko sam se udubio da uopće ni ne čujem dvije babe s desne mi strane koj pričaju kako djeca više nisu što su nekad bila, niti sam čuo nekoliko tinejdžerki koje su bistrile o big braderu...jok! Jedino što mi je dopiralo do ušiju i mutilo kontemplirajući zanos bio je već spomenuti glas iz zvučnika koji najavljuje stanice...strašno poznat, a opet, ne mogu se sjetiti odakle ga znam...
I tek tamo kod Vjesnika skontam da iz zvučnika izvire mili glas višestruke nositeljice nagrade «Tv lice koje se najviše krevelji, blago-teleći gleda i blesavo se smješka, unatoč svim novim nadama NoveTv i RTL-a» - ni manje ni više nego glas Karmele Vukov-Colić!

Issssso miki!

I onda nek mi netko kaže da je svaki tehnološki napredak dobar... Bježiš od Karmele izbjegavajući i Dobro jutro i Bingo i Loto i šta već ne...a ona te dočeka u tramvaju...
Eh, živote...

- 09:22 - Dedera, reci ti svome meni... (6) - Upri ođe ako želiš isprintat -

utorak, 08.11.2005.

Kad sam bio mali klinac...

Daaaaaavnih dana, dok još nije bilo Borisa Mirkovića i big bradera, Vlatke Pokos i hrvatskih sapunica, dok su dr.Arslanagić i njegove sestre bili djeca iz vrtića, a mala im je škola (kamoli prvi razred) bila daleki san, njihova mater je zapisivala provale, mudrosti, aforizme, sentencije ili jednostavno gluposti (obične domaće) koje su izašle iz dječjih usta...

Naletjevši po tko zna koji put na tu knjigu zapisa, dr.Arslanagić se prisjetio djetinjstva i uzdahnuo: Eh, usude kleti, što mi mater nije bar malo više takvih stvari zapisivala...
A suzu žalosnicu izmamilo je prisjećanje na ranotinejdžerski trenutak kad je presnimio audio kazetu na kojoj su zabilježene pjevne točke, recitacije, vicevi, male radio-drame i neobavezni razgovori neopterećene dječurlije.
Još kad se sjetim da sam preko toga nasnimio...štajaznam...Juricu Pađena, Milu Hrnića, Severinu, ili šta se već puštalo na onim emisijama – Želje, čestitke i pozdravi... :(( Bože, Bože...
Hrkljuš, hrkljuš, hrkljuš!!!!
Al ajde..bar je knjiga ostala.

Pa evo par izvadaka iz nje iz kojih je moguće štošta saznati o mladom Aarsli, njegovim gledanjma na svijet, filozofskom usmjerenju...itd.

Aarslino viđenje homoseksualizma kao takvog

Aarsla: Mama, znaš šta je peder?
Mama: Ne znam! (hehe..kako ga je navukla) Šta je peder?
Aarsla: Pederi su oni dečki koji ne nađu curu.
Mama: A jesi li ti našao curu?
Aarlsa: Nisam, ja sam još peder!

Aarslina želja i motivi da postane svećenik

Aarsla: Blago Petru (lokalni župnik), njemu svi daju novce i on kupi golfa. Ja ću isto ići u fratre, neću se ženiti i kupit ću auto bolji od golfa.

Aarslina žudnja za bratom jerbo je bio sam pored dvije sestre :(

Aarsla: Mama, molim te puno jedi pa mi rodi brata!
Mama: Ne mogu sama. Moraš i tatu pitati.
Aarsla: A šta ti tata radi da ti rodiš?
Mama: Ma ništa....
Aarsla: Je li te ljubi?
Mama: Da!
Aarsla: Hihi, to sam si i mislio. Onda beba nastane od pljuvačke. (mudro zaključi mali Aarsla)

(nevezano s ovim, jednom je prilikom, čudom se čudeći, izjavio: Kad gledam ljubljenje naraste mi pimpek!)

Kad mu je mater bila trudna s četvrtim djetetom, nitko nije želio više od malog Aarsle da to dijete bude brat... Jednom prilikom je rukom gladio narasli materin trbuh, a nakon što ga je ona upitala šta to radi, on je odgovorio: Gledam ima li pimpek.

Kad se mater vratila s ultrazvučnog pregleda i rekla da je vidjela bebu, mali Aarsla ju je upitao: A jesi li vidjela pimpek?
Mama: Nisam.
Aarsla: Ajde, molim te, otiđi opet pa pažljivo gledaj!

Čak ni nakon rođenja još jedne sestre (treće po redu) nije gubio vjeru te je upitao: Mama, može li Bog dati kad ona naraste da postane muško?

Glede samog čina rođenja zbunjivala su ga i još neka pitanja, npr.

Aarsla: Kako će izaći beba?
Mama: Na pišu.
Aarsla: Nemoguće?!?!?!? Tako velika beba kroz tako malu rupu?!?!

Ima toga još...zasad dosta :) možda neki drugi put...

- 02:18 - Dedera, reci ti svome meni... (15) - Upri ođe ako želiš isprintat -

subota, 29.10.2005.

Večera s poznatima

Ooo, intuicijo prokleta...kako samo znadoh da nešto ovakvo će se desit?!?! Pa zašto ja nikad nemam sreće?!?! Pas mater!! Pu! :(

Prije dvadesetak dana sam poslao es-em-es za nagradnu igru Večera s poznatima (a na večeri su trebali biti Zoran Pribićević i Antonija Šola). Aj dobro, dva es-em-esa sam spremio... ma eto, tri da se ne lažemo...
Dani su prolazili, a mene nitko nije zvao... I cijelo vrijeme kontam – pa šta im je, što me ne zovu, da nisu možda zaboravili? Ma izvukli su me 100 % samo su mi smetnuli javiti...ma nema šanse da me nisu izvukli, pa već sam pripremio papir i olovku za autograme i kupio novi film za aparat...i pitanja sam čak smislio - o čemu ću razgovarati sa Zoranom i Antonijom mezeći kao predjelo bruskete s rajčicom, taquitos i dimljenu sabljarku u Hemingvej baru...ma izvukli su me...samo valjda traže termin kad će Zoran i Antonija biti slobodni od silnih obaveza...nije lako poznatima – nemaju nikad vremena...

Ali, avaj!!

Neki dan mi, ko po đavlu, pod ruku dođoše iste one novine iz kojih sam i saznao za nagradnu igru...imao sam šta i vidjeti – moji omiljeni selebritisi Zoran i Antonija šeretski se smiju grleći četvero potpunih mi anonimaca – neku Leonu, Marijanu, Matka i Gorana... Vot d fak?!?! :(
Moje razočaranje je bilo ogromno, a još kad sam pročitao da su zbog velike navale broj dobitnika povećali s 2 na 4 (čak niti među ta 4 nisam mogao upasti) potekla je i suza... :(

3 kune i 66 lipa je koštao svaki od četiri es-em-esa (jesam li maloprije rekao tri? Ma četiri su ipak bila, ali me bilo sram priznati) – daklem, 14 kuna i 64 lipe sam potrošio, a šta sam dobio?
Dobio sam osjećaj posljednjeg govneta, trinaestog praseta, nedosegnutog sna koji je bio tu...nadohvat :(
I kako da ne budem tužan kad se sjetim da sam (da je samo malo sreće bilo) umjesto neke Leone, Marijane, Matka ili Gorana upravo ja mogao s Antonijom Šolom brojati kalorije u puretini ala Zapata, pričati s njom o zgodama i nezgodama iz života jedne poznate i slavne djevojke, da sam mogao sa Zoranom, između dva zalogaja bifteka u umaku od tartufa kao glavnog jela, pričati o tome šta voli, šta radi kad ništa ne radi, koje filmove voli...i Antoniju sam htio pitati je li nekim slučajem slobodna, dok bi ona lagano jezikom brisala trag šećera u prahu koji joj je ostao poslije deserta – palaćinke sa sladoledom od pistacije i vrućim višnjama...

14 kuna i 64 lipe, a za šta?? :( eee, šta sam sve mogao s tim parama...mogao sam kupiti 3,5 kugle sladoleda ili možda par čarapa s likovima iz crtića ili sam mogao otići u onaj dućan Sve po 12, kupiti neku korisnu stvarčicu i još bi mi ostalo 2 kune i 64 lipe za slanac... Ali, jok! Ja sam ih proćerdao ovako :(
I nisam uspio upoznati Antoniju i Zorana...

Ali, nema veze..nekako ću preboljeti to...samo da me izvuku za sljedeći krug iste nagradne igre – ovaj put poznate predstavljaju Petra Kurtela i Filip Riđički. Već sam poslao dva es-em-esa. Imam osjećaj da bih mogao dobiti ovaj put, 100% :) i pitanja sam već skoro sva smislio – npr. Gdje vole izlaziti? Gdje se oblače i koliko troše na odjeću? Koja im je boja najdraža? Jesu li baš toliki kreteni kao što izgledaju dok glume? Gledaju li oni uopće ono šta snime? Je li ih stid barem malo? I tako....

P.S.

Za one koji ne znaju (ali stvarno, kako to ne znate??) Antonija Šola, Zoran Pribićević, Petra Kurtela i Filip Riđički su naši poznati i sjajni mladi glumci iz fenomenalne serije (jedna od najboljih hrvatskih serija uopće) Zabranjena ljubav. Obavezno pogledajte ako već niste!

P.M.S.

Ajde mogu shvatit da su od onih četvero sretnih dobitnika za večeru s Antonijom i Zoranom dvije cure bile osnovnoškolke, ali za ona druga dva idiota (evo navest će puna imena - Matko Pašalić i Goran Rosić) nemam riječi. Dečki su inače studenti Zagrebačke škole ekonomije i menadžmenta.

- 14:14 - Dedera, reci ti svome meni... (14) - Upri ođe ako želiš isprintat -

subota, 22.10.2005.

Ima nade...

Pričaju babe po dućanima da je stend-ap komedi u zamahu. I novine isto vele, televizija također, a i internet, brate...

Jedna od perjanica stend-apa u Hrvata je i svestrani Luka Bulić. Evo zadnjeg njegovog doprinosa u večernjakovom Ekranu, gdje rečeni Luka svakotjedno napiše nekoliko fora zbog kojih bih vrlo lako mogao provesti nekoliko dana u bolnici - dijagnoza: puknuće trbušnog zida nastalo uslijed pretjeranog smijanja.
Pa kaže Luka:

Pri izboru novog Jamesa Bonda naš Goran Višnjić nije zadovoljio neke od visoko postavljenih kriterija (naočit sportski izgled, vrhunska gluma, ljubitelj lijepih žena i skupocijenih automobila). Za slijedeći izbor kandidirajmo trojicu naočitih hrvatskih muževa. Ćiru Blaževića (vrhunski glumac), Milana Šečkovića (okružen lijepim ženama) i Željka Keruma (ljubitelj skupocjenih automobila).

Zbog moguće pandemije ptičje gripe došlo je do panike u manekenskim krugovima. Naime proširila se vijest da ptičja gripa napada (po)jedinke s pilećim mozgom i kokošjim prsima


HAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHA

Aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa...grčevi u vilici, suze u oku (a nemam luk u džepu) i zapišane gaće...
Dajte mi šećera i vodeeeeeeeeeeeeeeee, ovaj Luka razvaljuje..HAHAHAHAHAHAHA

Dobro je, Arslanagiću, ne seri!

Okej, pa mislim stvarno...ako je ovo smiješno, ako je Luka Bulić humorističan, ako je on jedna od perjanica hrvatskog stend-apa, onda ja odmah danas prodajem sve vrijedno šta posjedujem i kupujem kartu za Papuu i Novu Gvineju u jednom smjeru. I ne vraćam se više nikad...

Pratim još od osnovnoškolskih dana lik i djelo Luke Bulića i stvarno mi nije jasno - tko gura tog čovjeka?!?!
Je li možda zanimljiv? Pfffffffff...pa je li gledao itko možda Mali veliki svijet?? Bio sam klinac, ali ježio sam se koliko je ono bilo loše...i na Novoj tv je bio na platnom spisku jedno vrijeme (a dobro, televiziji koja ima Petra Vlahova nije za zamjerit ama baš ništa)
Je li duhovit? Aha, hau jes nou...Branko Uvodić je za njega izmislio humor...
Ma koji on pimpek uopće radi na teveu?!?!?! Pa još ima i stend-ap šou?!?!?! Pa evo i za novine piše?!?!?!?!

An B fakin livbl !!!!! (što bi reko Vinko Štefanac - još jedan kreten poznat s tevea..i to s Nove, ako uopće i treba napominjat...)

Ma zapravo, kad bolje razmislim...Luka Bulić je svjetlost, nada i slamka spasa za sve mediokritete i tulce... Stvarno, ljudi! Ako Luka može primati plaću na teveu i u novinama, ako on može imati svoj stend-ap šou, ako on, u najkraćem, može biti opisivan kao kreativan, duhovit i svestran - tada ni za koga nije gotovo... Svi mogu biti sve!

Bore, bore...

- 17:18 - Dedera, reci ti svome meni... (4) - Upri ođe ako želiš isprintat -

srijeda, 19.10.2005.

Sonet mojoj čobanici

O, čobanice moja, dlakavih noga,
runjava pazuha i brkova crnih,
tako ti tvojega mozga malenoga,
svoje razroke oči na mene svrni!

Zagrli me rukam kojim beton miješaš,
daj da grlim noge kojim kupus gaziš,
ne znam jesi l' ljepša kamen kada klesaš,
gnoj kad razbacuješ il ovce kad paziš.

U strastven osmijeh ti djevojko razvuci
usne iza kojih pola zuba nema
i svježi me dahom što kapulom vonja...

Uza me budi i k sebi me privuci
i voli me snagom tijela ti golema,
snagom kojom rušiš i bika i konja!

- 16:09 - Dedera, reci ti svome meni... (4) - Upri ođe ako želiš isprintat -

četvrtak, 22.09.2005.

SENZACIJA!!!! Frizer Šeroun Stoun u Zagrebu!!

Di? Kad? Isuse, ne mo-gu vje-ro-vat!!!
Već vidim hrvatske gospođe, točnije zagrebačke frajle, kako vidno uzbuđene, s drhtavicom u glasu, otkazuju već ugovorene termine kod zubara ili naprasno odlučuju kako ipak neće otići kupiti onaj kauč što su ga davno zamjerile u nekom merkatoneu ili king krosu (čak iako je rečeni kauč baš ovih dana na nevjerojatnom sniženju), jerbo FRIZER ŠEROUN STOUN JE U ZAGREBU!!!
JEEEEEEEEEEEEEEE!!!!! JUPIIIIII!!! ili šta se već glupavo viče kad si sretan ko malo dijete, pa ne možeš ni stajati mirno nego cupkaš, mašeš rukama i ne znaš gdje bi sa sobom...
Mislim, ako ovo nije velika stvar, ne znam šta je onda?!?!

I mile mi strine, ja se pitam kako mi je uopće mogla promaknuti ova senzacija od vijesti koja, evo, već cijeli tjedan stoji u dnu večernjakove internet stranice...stvarno, kako??

Richard Thompson Mahogany frizer je koji je otkrio koliko seksi filmska boginja Sharon Stone izgleda s kratkom kosom. Taj isti Mahogany sljedećeg će vikenda (tj. ovaj vikend 24.9.) sve svoje tajne otkriti u Zagrebu na frizerskom spektaklu “Imago svečanost kose, lica i tijela”.


Elem, D frizer, šah, guru, "taj isti Mahogany" dolazi k nama da nas podari svojom nazočnošću. Ali, kako to uvijek biva, mnogi od nas nisu ni svjesni kakva nam je milost udijeljena. Upravo za takve evo još jedan citat iz najave ovog velebnog događaja

Koliko su gosti slavni, svjedoči i podatak da je Richard Thompson odabrao novu frizuru Sharon Stone


Slava ti, Ričarde Tomsone Mahagoniju!!! Hvala ti što si se udostojio pogledati i na nas, neznatne službenike Gospodnje... Jednostavno nemam riječi da opišem svoj ushit i oprosti mi, Ričarde, ako ovo izgleda pomalo i patetično, uzbuđenje je preveliko...

Ok, dosta kenjanja :)

Ma nije jadni Ričard kriv što se digla halabuka oko njegovog dolaska. Krivi smo mi! Mi koji smo toliko jadni da nam je i nekakva koza koja se vabi na ime Tara tjedan dana bila glavna vijest u svakom živom mediju... Pa gdje je bila, šta je radila, s kim je popila kavu tog jutra, šta je obukla, šta ONA misli o našoj obali i zemlji... (ovdje bi mi dobro došo onaj smajlić što povraća, al nema ga ni za lijeka pa prepuštam mašti na volju)

I koja god šuša da dođe izvana mi u nju gledamo ko da je sam Svevišnji sišo s nebesa da malo razgazi đonove svojih cipela po našem asfaltu... Propali glazbenici ovdje se dočekuju kao superstari, nekakvi glumci iz idiotskih meksičkih i brazilskih serija su u nas prvorazredan događaj, u Zagrebu će se zaustaviti promet i za najmanjeg činovničića EU ili, ne do Bog, Amerike...
I kako onda da se ponašaju ti činovničići (čija bi funkcija u nas bila ekvivalentna predsjedniku kućnog savjeta Smičiklasove ulice i to samo parnih brojeva) kad vide s kakvom ih mi snishodljivošću dočekujemo, kad vide kako se ponižavamo i kompromitiramo vlastiti mozak... Jasno da će nas nategnuti, kad smo već sami skinuli gaće...

A jesmo jadni, brate mili...

Matere mi, ako postoji nekakav dječji vrtić država i naroda, nas je sigurno zapala neka pijana i turboglupa teta koja je od nas napravila to šta je... Čuj frizer Šeroun Stone u Zagrebu...boktemazo!

Nama samo treba netko tko će nas dobro išamarati i reći nam: "Pa dobro, jeste li vi normalni, kreteni jedni! Jebala vas Tara Rid! I Ričard isto! Mrš!"
I onda još jedan šamar...čisto iz zadovoljstva...

- 22:50 - Dedera, reci ti svome meni... (3) - Upri ođe ako želiš isprintat -

petak, 09.09.2005.

Bradr, bradr, big, big, bradr!!!

Reko sam sam sebi da neću uopće ni spominjat big bradr, al Bog uvijek nađe neki način da te iskuša…. teeeeeeeeeemptejšn, aj kent rizist...

Prevrćem tako jutros po teletekstu i naletim na najavu današnje emisije. Citiram:

Četvrtog dana BB je stanarima za buđenje pustio filmsku glazbu. Uz doručak se pričalo o školi i djetinjstvu, a tijekom preodijevanja Nataša je nespretno navukla grudnjak pa joj je (pazte sad!.... žene, djeca, muškarci slabog srca i ostala bogobojazna i pobožna raja neka začepe uši! ) ispalo pola dojke i bradavica.

Pa da ja vidim toga ko mi neće sjest pred tv u 8 sati i prebacit na big bradr. Vau, ispalo joj pola sise i bradavica…ne mogu dočekat!!!!
Pa mislim stvarno, ti rijeliti šovovi su nešto toliko glupo, toliko imbecilno, toliko jadno da se tu čak ni Boris Mirković nimalo ne ističe svojom debilnošću… Geeeeeeeeenijalnoooooooo!!!! Iđi, kretenu…
Mile mi strine, ja ne kontam tu spodobu, a još manje onog ko mu dade mikrofon u ruke i još ga plaća za to..eeeeeej!!
I samo nek me neko upita ko mi je favorit ili za koga bi volio da prvi ispadne – emigriram, matere mi… Jer, da nekih 12 levata kojima mikrofone pod nos guraju Boris i Renatica, čine išta značajno u mom životu, da ja o njima moram pričat kad sjednem u kafanu samo da popijem po jednu, da zbog njih otvaram novine ili palim tv u 8 navečer – pa istog časa bi se bacio pod prvi vlak koji naiđe….taman bio i onaj dječji vlakić što polazi s trga…

Bradr, bradr, big, big, bradr!!!! Bradr, bradr, big, big bradr!!!

A ne znam…aj mogu nekako shvatit da taj šit gledaju klinčadija i tinejdžeri, mada me skoro infarkt strefio neki dan u tramvaju kad su dva ČETVEROGODIŠNJAKA pričali o tome tko im je najkul u BAR-u (nije big bradr, al je isto sranje, ako ne i veće). Četiri im godine, a oni pričaju o Edmondu, Romanu i ostaloj tugujućoj rodbini...pa to je..a ne znam šta bi reko… Velim, mogu shvatit da to gledaju klinci (jerbo još nemaju veze s vezom) i tinejdžeri (ako si ikad glup u životu, onda si kao tinejdžer) i, ajde, predeveram to nekako… al kad to gledaju stariji od tlinest - onda mi dođe neka slabost… matere mi, za starije od tih doba Bradr, bradr, big big bradr bi mogo služit kao test inteligencije – ko gleda kreten! Jednostavno nemam drugog objašnjenja…

I ni po jada da raja veli da je to nešto super – jok! Kad pitaš bilo koga svak će ti reć da je BB bezveze i da ga kao ne gleda, al bokte mazo, kako onda svi sve znaju, svaki događaj se zna, ko s kim, kako i gdje, zašto se na svakoj kavi mora spomenut bar jedan od stanara i ona priča – ma on/ona mi je bezveze, al mi je ovaj drugi zaaaakon…priča se o njima ko da si s njima do jučer ovce čuvo... Eto, taj jadni BB svi pljuju, ali ga svi gledaju… u čemu je fazon?

Aj neću više, mislit će neko da gledam ;)

E još samo nešto…uglavnom novi Bradr, bradr, big, big bradr je popljuvan od medija. Za primjer prenosim ođe samo jedan dio iz članka s Indexa:
Ako je suditi po prvoj emisiji novog Big Brothera, nema sumnje da će show zbog efekta osebujnih pojedinaca-kandidata ali i dobrog marketinga postići nemalu gledanost, ali ni u to da je, kao i dobar dio ostalih reality programa, izrađen po ključu "for the stupid, by the stupid".

Mada ovo FOR D STJUPID BAJ D STJUPID podržavam objeručke, objenoške, obabubreške i trijesdvozubke, ono što ne mogu provarit je to da je ovo izašlo na Indexu…pojmu žutila i jadnih članaka u Hrvata (evo samo par naslova članaka s Indexa: Sophie Anderson pokazala bradavicu na dobrotvornoj priredbi!, Paris Hilton – ne osjećam se sexy!, Versace odijeća (da, odijeća s I) za Britneyino dijete!, i sve tako biser do bisera…ma bombončić od portala) Jednostavno, od ljudi koji će sljedećih 100 dana živit od gelibtera u BB kući, koji će svaki dan donosit senazacionalne vijesti (kao danas npr.- Brankica i Monika-prve grudi Big brothera) nekako ne očekujem da mi kažu da je big bradr sranje…mada ja znam da je big bradr sranje… od njih bi očekivo da mi kažu, na primjer, kako je big bradr nešto najbolje u zadnjih dvadeset godina… Al ajde, u našoj zemlji ništa nije čudno, pa tako ni ovo... Zapravo ja ne znam može li me išta više začuditi u ovoj zemlji nakon što Boris Mirković evo već drugu godinu zaredom prima plaću za svoja voditeljska dostignuća… Šta reć, nego – Geniiiijalnooooooooo!!

I još nešto – nekako mi se čini da nije problem u tih 12 gelibtera što se svaku večer nađu u 8 sati u televiziji – problem je u 1 000 000 gleibtera što se nađu ispred televizije gledajuć ove prve…

- 15:48 - Dedera, reci ti svome meni... (6) - Upri ođe ako želiš isprintat -

srijeda, 10.08.2005.

Pomiriši pa obriši

Jutos mi se prisralo..da ne idem baš u detalje
Sjeo na školjku...odrađujem poso...kad - osjetim neki miris...strašno poznat... Onda se sjetim – marelica...mmmmmmmm
Al, oklen miris marelice u wc-u??? Nisam je jeo ima već hefta dana...daklem, nije iz mene... Osvrćem se po podu da nije možda koja marelica zalutala tamo, al nigdje ničega. Stvarno nije mi jasno odakle miriše po marelici?!?!?!
U međuvremenu sam odradio poso (kratko i efikasno, bez čitanja beletristike i dnevnih novina) i krenuo da ću rukom odmotat zeru tariguza...kad skontam – pa to tariguz miriše po marelici!!! Ljeba ti, šta sve neće izmislit...tariguz s okusom marelice?!?!?!?! Nevjerojatno...hahahaha...evo i sad ne mogu pojmit da netko može proizvest takvo nešto.
Dokle je evolucija dogurala – od moje šukunšukun babe koja je svoju pozadinu otirala listom s prvog drveta, ako ju je uopće i otirala (pričaju babe po selima da je, kada ti se baš zaprljala kanalizacija, najučinkovitiji bio list smokve zbog svoje hrapavosti – ko šmirgl papir).
Al, tariguz s okusom (mirisom) marelice?!?!?! Toliko proizvoda se nudi danas, da je to čudo... I takvi su da bi za svaki, prema reklami, reko da je sofisticiraniji i od svemirskog broda, a zapravo se tek neznatno razlikuje od najjednostavnijeg pretka. Recimo, jednom je Ante Tomić u svojoj kolumni napiso kako je pročito negdje da se u nekom dućanu može kupiti 250 različitih vrsta vrećica za usisavače... Evo, Ante jarane, došlo je i do toga da su počeli raditi wc-papir s okusom (mirisom) voća...vidjet ćeš kad krene biznis – malo će bit 250 različitih vrsta ...otvarat će se posebne robne kuće koje prodaju isključivo tariguz... Samo nek blesavi narod što više kupuje. Što bi rekla stara nardona: Šareno - budali drago! (ođe samo navijem onu od The Beat Fleeta – Šareni artkl)

Tariguz s okusom marelice?!?!?! Mislim, stvarno... Hoće li mi dupe manje smrdit ako se obrišem tim čudom tehnike? Ruke postat nježnije? U čemu je fazon?
Šta je sljedeće – štapići za uši čije je drvce od mahagonija ili im vata miriše na jonatan jabuke? Tamponi s okusom breskve ili možda s dodatkom ljute paprike (ko kod čipsa)? Ili će možda za ortodoksne muslimane proizvodit vodu s okusom marelice, jer poznato je da oni dupe ne brišu nego peru...

Tariguz s okusom marelice?!?!?!
Ajde...

Sve mi se čini da bi uskoro situacije ko iz onog starog dobrog vica mogle postat redovita pojava u našim dućanima

Ulazi čovjek u trgovinu, a unutra sljedeća situacija: prodavačica plače, ispričava se svim silama, a čovjek stoji pored pulta i viče:
- "Pizda ti materina, u životu neću kročiti ovamo. Ima da se žalim gazdi, ima da letiš s posla jesi li me čula...", i izleti van.
Ovaj koji je upravo ušao priđe djevojci, a ova čim ga primjeti počne brisati suze i uz usiljen osmijeh kaže:
- "Izvolite..."
Čovjek je pita jel treba pomoć ili šta, a ona sa osmijehom odgovara:
- "Neka hvala, sve je u redu izvolite..."
- "Mogu li dobiti jednu kovertu?"
- "Svakako, koja veličina? Imamo standardne, veće, manje..."
- "Običnu molim vas."
- "A koju boju? Imamo plave, žute, crvene, bijele, zelene, narančaste..."
- "Molim vas dajte plavu ali brže pošto autobus samo što nije krenuo, zakasnit ću..."
- "A koju plavu, imamo pariško plave, blijedo, tamno, morsko plavu..."
- "Molim te običnu plavu ali brže..."
- "A koji oblik, imamo u obliku srca, trokuta, kruga..."
- "Molim vas običnu četverokutnu kovertu, ali brže autobus već kreće..."
Donese plavu kovertu i kaže:
- "A da vam ne treba možda markica?"
- "Treba, daj jednu," i gleda autobus kako odlazi...
- "A za unutarnji ili vanjski promet?"
- "Unutarnji molim vas."
- "A koju ćete: imamo s likom ljudi, životinje, razne prirodne ljepote, znakove..."
- "Molim vas - brže - dajte životinju."
- "A koju ćete, imamo: sisavce, ptice, gmizavce..."
- "Molim vas ptice..."
- "Imamo grabljivice, selice, letace..."
- "Molim vas - grabljivicu - ali brzo!!!"
- "A imamo orla, sokola, lešinara, ..."
- "Molim vas orla..."
- "A imamo surog, američkog..."
- "Molim vas surog orla..."
- "A imamo ga kako hrani mlade, kako leti, kako sjedi u gnijezdu..."
- "Dajte kako leti molim vas...."
- "A imam kako leti iznad kanjona, iznad mora, ..."
- "Dajte bilo koji što prije..."
U tom trenutku ulazi unutra čovjek s početka ovog vica i nosi - govno u ruci! Prilazi pultu, pogleda prodavačicu i baci govno na pult i kaže:
- "Evo, pizda ti materina!!! Za ovakvo mi govno treba wc-papira!!!"

- 14:04 - Dedera, reci ti svome meni... (1) - Upri ođe ako želiš isprintat -

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se