be more like me and less like you
Ollla amigooo....
čemu taj naslov..?
to stalno govorim u zadnje vrijeme pa ljude jako živciram s time..he!
Evo upravo prije nekih pol sata stigla sam vlakom iz splita..bila sam na sportskim igrama,bilo je predobrooo,pa se zato nisam baš stigla javljati..
U zadnje vrijeme sam jako živcana,i mrzim se zbog toga..trudim se svaki put smiriti,ali ne uspijevam bez tableta..počela sam piti antidepresive(normabel,praxine..) prije par mjeseci i sad svaki put kad god mi se dogodi neka ružna stvar,ja popijem,ali bed je što ih uvijek mješam s alkoholom,i znam da se to ne smije,ali nekad poželim da mi se nešto dogodi,kako bi stvarno skrenila pozornost roditeljima,da ja zaista zbilja mislim to što kažem i da držim do toga da sam u pravu..baš kao da mi je ponovo 13-14god,onaj rani pubertet kad misliš da sve znaš i da si najpametniji,ma stvarno neznam šta da vam kažem,sama sebe iznenađujem,i osjećam se prejadno..sto stvari mi se događa,a ja ništa ne doživljavam..osjećam se senilno i pomalo kao da gubim zdrav razum.Sve je nekako čudno,inaće sam dobro,
bar tako izgledam..
Iskreno puno loših stvari mi se dogodilo,ali sam se i zaljubila..da,dragi moji i to mi nekako daje snage i živosti..zato ću svama podjeliti jednu prićicu,malo je duga ali proćitajte je stvarno je predivna..
Jednom davno, svi ljudski osjećaji i sve ljudske kvalitete
našli su se na jednom skrivenom mjestu na Zemlji.
Kada je Dosada zijevnula treći put,
Ludost je, uvijek tako luda, predlozila:
"Hajdemo se igrati skrivača!
Tko se najbolje sakrije, pobjednik je medju osjećajima."
Intriga je podigla desnu obrvu,
a Radoznalost je, ne mogavši prešutjeti, zapitala:
"skrivača? Kakva je to igra?"
"To je jedna igra", započela je objašnjavati Ludost,
"u kojoj ja pokrijem oči i brojim do milijun, dok se svi vi ne sakrijete.
Kada završim sa brojanjem, polazim u potragu,
i koga zadnjeg pronadjem, taj je pobjednik."
Entuzijazam je zaplesao, slijedilo ga je Oduševljenje.
Sreća je toliko skakala da je nagovorila na igru i Sumnju i Apatijukoje nikada ništa nije interesiralo.
Ali nisu se svi htjeli igrati.
Istina je bila protiv skrivanja, a i zašto bi se skrivala?
Ionako je uvijek, na kraju, svi pronađu.
Ponos je mislio da je to glupa ideja,
iako ga je zapravo mučilo sto on nije bio taj koji se sjetio predloziti igru.
Oprez nije htio riskirati.
"Jedan, dva, tri..." počla je brojati Ludost.
Prva se sakrila Lijenost koja se, kao i uvijek, samo bacila iza prvog kamena na putu.
Vjera se popela na nebo,
Zavist se sakrila u sjenu Uspjeha koji se mučeći popeo na vrh najvišeg drveta.
Velikodušnost se nikako nije mogla odlučiti gdje da se sakrije
jer joj se svako mjesto činilo savršenim za jednog od njenih prijatelja.
Ljepota je uskočila u kristalno čisto jezero,
a Sramezljivost je provirivala kroz pukotinu drveta.
Krasota je našla svoje mjesto u letu leptira,
a Sloboda u dahu vjetra.
Sebićnost je pronašla skrovište, ali samo za sebe!
Laz se sakrila na kraju duge (laze, bila je na dnu oceana),
a Pozuda i Strast u krateru vulkana.
Zaborav se zaboravio sakriti, ali to nije vazno.
Kada je Ludost izbrojila 999.999,
Ljubav još nije pronašla skrovište jer je bilo sve zauzeto.
Ugledavši ruzićnjak, uskočila je, prekrivši se prekrasnim pupoljcima.
"Milijun", zavikala je Ludost i započela svoju potragu.
Prvu je pronašla Lijenost, iza najblizeg kamena.
Ubrzo je začula Vjeru kako raspravlja o teologiji s Bogom,
a Strast i Pozuda su iskočile iz kratera od straha.
Slučajno se tu nasla i Zavist, i naravno Uspjeh,
a Sebićnost se nije trebalo niti traziti.
Sama je izletjela iz svog savršenog skrovišta koje se pokazalo pčelinjom košnicom.
Od tolikog trazenja Ludost je ozednila,
i tako u kristalnom jezeru pronašla Ljepotu.
Sa Sumnjom joj je bilo još lakše jer se ona nije mogla odlučiti za skrovište
pa je ostala sjediti na obliznjem kamenu.
Tako je Ludost, malo po malo, pronašla gotovo sve.
Talent u zlatnom klasju zita,
Tjeskobu u izgorjeloj travi,
Laz na kraju duge (laze, bila je na dnu oceana),
a Zaborav je zaboravio da su se uopće igrali.
Samo Ljubav nije mogla nigdje pronaći.
Pretrazila je svaki grm i svaki vrh planine i kada se već razbjesnila, ugledala je ruzićnjak.
Zašla je medju ruze, uzela suhu granu i, bijesna i iznemogla,
počela udarati po prekrasnim ruzinim pupoljcima.
Odjednom se začu bolan krik.
Ruzino trnje izgreblo je Ljubavi oči.
Ludost nije znala što da učini.
pronašla je pobjednika, osjećaj nad osjećajima, ali Ljubav je postala slijepa.
Plakala je i molila Ljubav da joj oprosti
i na posljetku odlučila zauvijek ostati uz Ljubav i pomagati joj.
Tako je Ljubav postala pobjednik nad osjećajima,
ali je ostala slijepa,
a Ludost je prati gdje god ide.
puno vas sve pozdravljam..
i da u nedjelju mo je rođendan..da,da ROĐENDAN MI JE..6.8.06..nadam se čestitkama,he!
puse... Voli Vas Aichaa
