|
Bok svima!
Kao što ste mogli primjetiti, već dosta dugo nema apdejta na mom blogu. Kriv sam. Ne mogu pobjeći od toga. Jedino što mogu je napisati što ja mislim o svom blogu i zašto ga trenutno nema i zašto ga najvjerojatnije neće biti, osim mjera nakon vodenih dana.
Blog je u mojim očima križanac egzibicionizma i liječenja frustracija. Egzibicionizam je prisutan jer kvazianonimno (samo neki znaju moj identitet) mogu ogoliti svoj pokvareni um, dok su frustracije prisutne zbog kojekakvih razloga - posla, nemogućnosti ovog i onog ili, kao u mom slučaju, dijete.
Za blog sam se odlučio zbog toga što su moji sarkastični i zlobni izvještaji sa dugotrajnih službenih puteva izazivali smijeh i pozitivne reakcije čitatelja. Bili su zabavni i ljudi koji su ih čitali su poslije pokazivali stanovit interes za to što radim i čime se bavim. Interesirale su ih fotografije s tih putovanja i sl.
Kada sam počinjao blog, mislio sam da će 3 mjeseca dijete proizvesti dovoljno frustracije da ću ga svakodnevno moći puniti sa zanimljivim i šaljivim i nadasve sarkastičnim i ironičnim tekstovima. Mućak.
Dijeta se pokazala kao potpuni podbačaj u pogledu izazivanja frustracija: kile idu, relativno ukusna klopa se jede. Što o tome mogu pisati?
Druga je stvar sitnica koju sam previdio. Za kvalitetan tekst treba vremena. Na službenim putovanjima, uvjek postoji "navečer" kada sam slobodan. Ovdje to ne postoji. Na poslu (gdje imam brzu vezu) sam trenutno prezaposlen da bih mogao potrošiti par sati na traženje sličica, linkova i ostalih začina za tekst, a od doma nit imam kada, nit imam vezu. Živim na mjestu gdje je telefonska centrala zaqrac, pa se modemom vulgaris ne mogu spojiti na više od 14400 bez da mi svakih pol minute puca veza, a adsl nemam jer nije moj stan.
Eto, sada sve znate.
Čujemo se najkasnije za dva tjedna, poslije drugog vodenog dana, ili ako se nešto fakat čudno desi.
(Još uvijek) debeli pozdrav svima,
BMI 37
|
]
. Nakon dobrih iskustava sa prvih 90 dana dijete, odlučio sam ponoviti gradivo i skinuti još malo viškova. Ovo bi trebao biti putopis, bolje rečeno vrijemepis, o mojih drugih devedeset dana.
