Astorija life!

Kraj drugog mjeseca je, proljeca jos nigdje na vidiku, a ja ne mogu docekati da se vise rijesimo zimskih
jakni kapa,salova...
Nesto mi je ova zima strasno duga, umorilo me ovih pedeset kvadrata, ove ulice, vucaranja po trgovinama
sa njima...,samoca, ovaj svakodnevni monotoni ritam.
Sinoc nesto malo prije spavanja velim muzu da ne mogu doci do rijeci od njega ( kad bi se zafrkavali), a on
meni da jedva drzi oci otvorene, a kamoli da prica.
I tako mi vec godinama pricamo,pricamo, sve razmjenjujemo teme jednu za drugom!
Drzi me jedino to sto znam da dolazi vrijeme promjena! Ovo zvuci kao da se spremam za predizbornu kampanju. Nije to u pitanju, ali svejedno se nadam da cemo ostvariti zadane ciljeve.
Radujem se ljetu,suncu,moru, i nekom novom zivotu,,,

Sto se dogadja ovih dana? Zapravo nista posebno, sve tece nekim ustaljenim ritmom, tako da ne znam
o cemu i pisati.
Jedino sto mi trenutno pricinjava zadovoljstvo je cunjenica da smo usli u drugi mjesec, i da ce ova zima
napokon da prodje.Mozda malo sunca i topline donese i nesto vise topline u srcu.
Vec sada gledam u trgovinama ljetnu robu, prekrasne djecje haljinice, sorceve, suknjice, i sam pogled na te
vesele boje me oraspolozi.
Drze me i neke odluke koje smo donijeli, ali o tome cu vam za koji mjesec nesto konkretnije napisati.
Tako, sve u svemu dolazi nam jos malo proljece....