ONAJ KOJI GLEDA FILMOVE

nedjelja, 21.02.2016.

HAROLD AND MAUDE (1971)

139.HAROLD AND MAUDE (1971) Ocjena: 9/10
(Harold i Maude) SAD, crna komedija, 91', IMDb: 8,0/10
Redatelj: Hal Ashby
Producent: Colin Higgins, Mildred Lewis
Scenarij: Colin Higgins
Kamera: John A. Alonzo
Glazba: Ken Johnson; Cat Stevens
Uloge: Ruth Gordon, Bud Cort, Vivian Pickles



IMDb-Harold and Maude (1971)


Harold and Maude je nevjerojatna priča o našem vremenu. Vremenu sveopćeg materijalnog napretka, konformizma, sivila, otuđenja i života kojemu je diktiran tempo diktatom potrebe za uklapanje sistemu zajednice čiji se pripadnici samo pretvaraju da žive. Ta ista tema i nije nešto toliko revolucionarno, i obrađivano je na ove ili one načine u različitim filmovima, ali ovaj film o istom nam donosi jednu toliko nevjerojatno unikatnu priču koju će gledatelj u samom toku gledanja odmah zavoljeti. Film je ovo o vremenu koje je ispralo svijet od ljubavi.

Harold (Bud Cort) je mladić bez ljubavi. Živi u raskošnoj, starinski uređenoj, modernoj i komfornoj kući sa skupocjenim umjetničkim predmetima, bazenom i stvarima sa svojom majkom koja se 100% brine o svom sinu, a milijun posto se brine o sebi i utisku kakav će ostaviti na svijet. Harold je toliko frustriran majčinom strašnom egoističnom brigom da izgleda potpuno ispijeno, blijedo i boležljivo. Totalno je u svojem svijetu i brani se od majke i njezinih pokušaja da mu preko agencije nađe prikladnu djevojku tako što inscenira vlastito samoubojstvo. Njegove raznovrsne inscenacije vlastitog smaknuća su teatralne i bolno uvjerljive, i u posljednje vrijeme toliko učestale da Harold mora svaki tjedan vlastitom psihijatru. Harolda zanimaju sprovodi i toliko je fasciniran smrću da si kupuje mrtvačko vozilo s kojim se vozi naokolo. Jednoga dana, na groblju, usred jednog sprovoda susreće jednu 80-godišnju ženu neobične pojavnosti i ponašanja. Upoznaje Maude (Ruth Gordon) staricu prepunu životne radosti i energije koja mu otvara vrata sreće i ljubavi. Harold se povremeno nalazi sa Maude. U njenom nevjerojatnom stanu, kućici zapravo ona mu otkriva svoje vlastite izume poput patenta koji proizvodi mirise, patenta za dodire, sve što Harold nikada nije osjetio. Maude postaje njegov cvijetak (suncokret). Između Harolda i Maude razvija se nevjerojatna ljubavna priča. S njom je prvi put pjevao, plesao, naučio svirati bendžo. Na ruci Maude istetoviran je višeznamenkasti broj. Suština tragedije svijeta utapa se u njihovoj na ovom svijetu neviđenoj ljubavi. Da se ne otkrije opreviše, film treba pogledati. Prepun je scena koje pobjeđuju kalupe današnje ratničke i šuplje isprazne potrošačke determiniranosti. Element koji prožimlje ovaj film je smijeh koji razigra srce. Film za pamćenje koji je jasno označio i odijelio svijet tame od svijeta svjetlosti koji postoji tamo gdje nisu maske. Ljubav je moguća na najvjerojatnijim mjestima i u najnevjerojatnijim oblicima. Ljubav je onda kada se poklon iz ljubavi ne uzima i ne pohranjuje u vitrinama, nego kada se uhvati od srca i baci u rijeku. Opisano je samo jedna od predivnih scena kojima obiluje ovaj šarmantno energični film.

Nakon odgledanog filma gledatelj odvaguje kako je mladosti novih generacija netko izbrisao obraz. Na licima djevojaka koje majka dovodi Haroldu su maske; one su neprilična bića za momka bez ljubavi kao što je Harold. U 80-godišnjoj Maude Harold upoznaje mladost i radost. Uz nju njegov život postaje umjetnost življenja.

-----------------------------------------------------------

(HAROLDOVE UZALUDNE INSCENACIJE PRED MAJKOM)

(MAJKA GA UOPĆE NE DOŽIVLJAVA OZBILJNO)

(MAUDEINA SPRAVA ZA MIRISE)

(HAROLD AND MAUDE)

-----------------------------------------------------------
(Bilo mi žao staviti previše isječaka; film vas mora iznenađivati dok ga gledate; mene je oduševio)

Trailer

Film

Oznake: Hal Ashby, Ruth Gordon, Bud Cort, crna komedija, satira, 1971, 9/10

- 14:34 - Komentari (3) - Isprintaj - #

nedjelja, 17.05.2015.

BRAINDEAD (1992)

83.BRAINDEAD (1992,NZL) Ocjena: 8/10
(Dead Alive, Mrtav živ); komedija, horor, 104' ; IMDb: 7.6/10
Redatelj: Peter Jackson
Scenarij: Stephen Sinclair (priča, scenarij), Fran Walsh, Peter Jackson
Glazba: Peter Dasent
Snimatelj: Murray Milne
Art produkcija/Kostimograf: Ed Mulholand, Chris Elliott
Uloge: Timothy Balme, Diana Penalver, Elizabeth Moody, Ian Watkin



Dok sam gledao ovaj film, stalno sam prizivao sjećanje u sebi na još jedan ovakav Jacksonov hit za sve ljubitelje lošeg ukusa, film iz faze 80-tih godina pod naslovom Bad Taste o svemircima sa ogromnim natečenim guzicama od silikona koji se natjeravaju po nekakvom imanju dok se s njima bore kao gostbustersi 'ljudi-alienbustersi' sa raznim glodalicama, motornim pilama, nisam više siguran da li šmrkovima za polijevanje vrta, škarama ili sjekirama ili čime još, no dobro.. mrcvare se na sve moguće načine i to tako da mi na kraju imamo poantu nad poantama – ponovno rođenje u svemiru - viziju uskrsnuća za novo tisućljeće - tako što si lik motornom pilom rasječe iznutra tijelo majke (nešto ko surogat jel?') nositeljice. Tako mi je bilo jasno što ću gledati u Braindeadu, ali ne baš toliko da će komedija i zombie-farsa biti još žešća. Ne zaista nisam se, da vam kažem, smijao do trenutka kada u akciju nije stupio božji sluga velečasni koji na groblju u ljubičastom plaštu skače s visokog zida među tek inicirane zombije, netom što je popodne prije pokopao junakovu dead-alive majku.

Ne bih mnogo raspredao o Braindeadu iz poštovanja prema kolegama koji znaju kudikamo više o svemu što se zbiva i što se snima i što događa na polju horor filmova, možda baš zato što Braindead ili Dead Alive i nije ništa novo i nepoznato. Zato ću još samo kratko o svojim utiscima koje bih nadovezao na svoje prvo gledanje radi svih koji ne znaju za ovaj film:

Braindead je zaista zafrkancija samo takva koju nećete propustiti ako imate i malo osjećaja za nešto što se zove pretjerivanje do samog ruba zdrave pameti i lošeg ukusa. Uživancija! Zašto? Pa zato jer je u pitanju inteligentna zafrkancija. Evo što imamo: Krvi do koljena, luđaka, mutanata, psihoanalize direktno nastavljene tamo gdje je Freud prestao s eksperimentima, socijalnih devijantnosti, ljubavnu priču također imamo i to od samog početka, nadalje, imamo pred sobom probavni trakt en face koji je iskočio iz tijela pankerskog zombija zaglavljenog u zahodsku školjku, koji se gleda u ogledalo i dok mu želudac predstavlja lijevu a jetra desnu ruku sa zavežljajem crijeva kao nogama što lovi našeg junaka Lionela od podruma do tavana, pa svjedočimo čudnoj seksualnoj privlačnosti između mrtvih mutiranih zombija kad velečasni napravi dijete patronažnoj sestri kojoj se glava odfikarena njiše na leđima kao meksikančev sombrero, a sve.. sve to radi jednog jedinog ugriza majmunskog štakora dopremljenog sa Otoka Lubanja kraj Sumatre koji je u Zoo-u u Wellingtonu zadao Lionelovoj majci za koju je ovaj sramežljivi dečko bio oduvijek jako vezan. U tom odnosu majke i sina je misterij zašto sin nije dobro stajao sa curama. Da bi to otkrili kako sve stoji, ne bi li otkrili kako Lionel preskoči taj teški zid majčinske veličine pred sobom moramo odgledati sve te užase kako je gore opisano. Zombiji, naime, imaju grozničavi i strašni instinkt za svim oblicima hranjenja i razmnažanja.

Ne treba se obeshrabriti, treba se opustiti i dati šansu nekada i ovakvim filmovima. Prilikom nekih scena, poput konačnog obračuna sa zombijima (masakr Lionelovom motornom kosilicom za travu) me uhvatio takav grč da se tako nisam odavno nasmijao.

---------------------------------------------------------

(LOVAC NA MAJMUNA-ŠTAKORA ZAGLAVIO JOŠ NA OTOKU)

(ŠTAKOR-MAJMUN S OSTRVA LUBANJA U WELLINGSTONSKOM ZOO-U)

(LIONEL U KOŠNJI DVORIŠTA)

(FIN JE MOMAK, PRAVI MAMIN SIN)

(ALI PREVIŠE SPUTAVAN OD SVOJE LICEMJERNE MAJKE)

(DOGAĐA MU SE PRVA LJUBAV U ŽIVOTU)

(A ONDA DOK JE ŠPIJUNIRALA SINA U ZOO-U, MAJKU UGRIZAO SIMIAN RATICUS)

(MAJČINI GOSTI IZ 'KLUBA BOGATAŠA' NA BIZARNOJ VEČERI)

(FINI PUDING, MASTAN BAŠ KAO ŠTO VOLI)

(FINA PRENESENA ZNAČENJA O BOGATOJ KLASI)

(DO VEČERI MAJCI SE STANJE VIDNO POGORŠALO)

(ŠTO ĆE MAJKA POSTATI..)

(KAKO SMOĆI SNAGE UBITI ROĐENU MRTVU MAJKU)

(SCENA NA GROBLJU SA GNJEVNIM VELEČASNIM; POGLEDATI ŠTO GA JE RAZGNJEVILO!)

(VELEČASNI KUNG-FU FIGHTING)

(POŽUDA ZOMBIJA)

(VATRENI POLJUBAC)

(PLOD ZOMBIJEVSKE STRASTI)

(POČEO JE KURŠLUS: OVOGA JE SVUKLO DO KRAJA.)

(VIŠESTRUKA UPOTREBA MIKSERA)

(ODVRATNIH...)

(..I KOMIČNIH SCENA PREGRŠT)

(RUKE POSVUDA - IMA IH SVE VIŠE)

(PANKEROV PROBAVNI SUSTAV STAO NA SVOJE 'NOGE')

(UJAK U BORBI ZA MAJČINO NASLJEDSTVO)

(UJAKOVE ZADNJE MINUTE)

(BLOODY HELL)

(POGLED GNJEVNOG OSVETNIKA: U TRENUTKU PRED KONAČNO OSLOBOĐENJE)

(FINAL BATTLE: SNAHA VS DEAD-ALIVE MAJKA)

-------------------------------------------------------------------------

TRAILER


Oznake: Peter Jackson, horor-komedija, horor, satira, zombi, novozelandski film, 1992, 8/10

- 11:49 - Komentari (3) - Isprintaj - #

petak, 10.04.2015.

MY BEAUTIFUL LAUNDRETTE (1985)

75.MY BEAUTIFUL LAUNDRETTE (1985,UK) Ocjena: 9/10
(Moja lijepa praonica) drama, komedija, satira, 97', IMDb rating: 6.9/10
Redatelj: Stephen Frears
Scenarij: Hanif Kureishi
Glazba: Ludus Tonalis
Snimatelj: Oliver Stapleton
Uloge: Saeed Jaffrey, Roshan Seth, Daniel Day-Lewis, Gordon Warnecke




'BRITANSKI SOCIJALNI REALIZAM'

Ovaj film je ni više ni manje nego ironična analiza britanskoga društva snimljena usred '(straho)vladavine' Margaret Thatcher, 'Željezne Lady'. Slika prikazanog društva koju Frears stvara prilično je izravna, a metaforika djeluje upravo tako da nema dvojbe koliko je provokativna prema sustavu koji omogućuje da društveni odnosi tako funkcioniraju. 'My Beautiful Laundrette' je film o srazu dva specifična društvena sloja u londonskom predgrađu koja se baš u to vrijeme formiraju jer im u tome pogoduju prilike pokretane strujom Tacheričina režima. U tome kvartu dolazi tako do miješanja dvaju društvenih sedimenata, kao odcijepljenih od svojih matičnih klasa, tvoreći nešto kao posebnu kulturu u novim uvjetima društvenog poretka. S jedne strane tu je organizirana zajednica pakistanskih imigranata kojima sjajno paše trenutačna ekonomska i poslovna politika zbog koje oni sve bolje razvijaju svoj posao i sitno tržište pretvaraju u krupno (šireći se stihijski), a u tolikoj mjeri da su već u kratkom periodu postali viša klasa; dok je sa druge strane gradska periferija i kvart prepun hordi besposlene i gnjevne omladine lokalnih Britanaca koja je djelo raspadanja radničke klase i koja je zadojena različitim utjecajima iz sfere medija, željna bunta i zadovoljštine na nanesenu nepravdu. Priča ovoga filma ujedinjuje te dvije struje u homoseksualnu vezu između dvojice protagonista, prvog potomka pakistanskih imigranata Omara (G.Warnecke) i mladog anarhoidnog Engleza Johnnyja (D.Day-Lewis). Da stvar bude još jača za zaoštrenje među tim stranama, njih dvojica zasnuju zajednički posao na kapitalu tj. biznisu Omarovog strica Nassera (S.Jaffrey) koji je nećaka po nekakvom porodičnom običajnom i nepisanom zakonu želio uvesti u zajednički obiteljski posao; premda je stricu taj posao bio zadnja rupa na svirali u vidu praonice rublja 'Laundrette' koja nije imala nekakvu likvidnost. Kako bilo, mladi Pakistanac se poželio osamostaliti i za partnera u poslu izabrao je Engleza Johnnyja koji nije sasvim čist ni od rasističkih, ni od ksenofobičnih divljanja, iz razloga što su od djetinjstva bili vrlo bliski, te s kojim sada ulazi u homoseksualnu vezu. Sve nas to podsjeća kako je V.Britanija i dalje imperij.

Znakovitost ovoga filma u svakome slučaju je široka i upućuje gledatelja na brojne dileme; Film je to koji progovara o jednoj novoj generaciji koja se rađa i razvija na temeljima politike i sustava kakav su krojili državnici kao Margaret Thatcher i u Americi Reagan. Ironija i stanje sa kretanjima i odnosima koji su u ovome filmu samo su platforma na kojoj se u 1980-tima događa i progresivno reinkarnira stoljetni britanski liberalizam zasnovan na slobodnoj trgovini u nešto što će promijeniti globalnu sliku života u budućnosti uopće. Ljudi iz svojih matičnih zemalja, bivših britanskih kolonija sada u Engleskoj šire posao (ironično, praonice) gdje bijeli Britanci, djeca propalih radnika, mogu sebi oprati auto ili prljavi veš za par funta. 'Sirovi' i lordovi koji igraju kriket i gledaju utrke formula u ložama sa debelim cigarama u ustima su utemeljeni stalež koji bogaćenjem samo prima nove pripadnike čineći siromašne još siromašnijima. Ovaj film govori o zastranjenju društva. Na ulici se stvaraju bande klinaca proisteklih od vrijednih i korisnih roditelja radnika koji se identificiraju u kontekstu popularne 'punk subkulture'. Homoseksualna veza ovog Pakistanca i Britanca je oštrica filma na kojem se zasniva društvo novoga doba neoliberalnog kapitalizma koje danas često nazivaju onim dijelom koji vezujemo uz pojam tzv. gay-lobbyja. U tom pogledu 'My Beautiful Laundrette' je film budućnosti, film koji se uklapa svojim socijal-realističnim izričajem, subverzivno, gledajući prema svim režimima sjevernoatlantskih demokracija kraja 20. i početka 21. stoljeća.

-------------------------------------------------------------

(DANIEL DAY-LEWIS (JOHNNY), GORDON WARNECKE (OMAR))

(S DESNA NA LIJEVO: STRIC NASSER, NJEGOVA 'BIJELA' LJUBAVNICA RACHEL I NEĆAK OMAR)

(RACHEL GA ČINI BRITANCEM; ODVAJA GA OD RELIGIJE I TRADICIJE)

(OMAROV OTAC I BUNTOVNI POTOMAK BRITANSKE RADNIČKE KLASE)

(STRIC NASSER - NAGLO POSTAO VELIKI PODUZETNIK (U SREDINI))

(POSLOVNO-EMOTIVNI ODNOS; VLASNIK (OMAR) I IZBACIVAČ (JOHNNY) U PRAONICI LAUNDRETTE)

(PARADOKSALNI HOMOSEKSUALNI ODNOS)

(PRIMJENJENA DEMOKRACIJA NA ULICAMA POPRIMA OBLIK ANARHIJE, MRŽNJE I RASIZMA)

(SLIKA GENERACIJE ZA NOVO DOBA)

------------------------------------------------------------------

Trailer




Oznake: Stephen Frears, Saeed Jaffrey, Daniel Day Lewis, drama, satira, britanski film, 1985, 9/10

- 17:08 - Komentari (1) - Isprintaj - #

četvrtak, 02.04.2015.

CLUB PARADISE (1986)

74.CLUB PARADISE (1986,USA) Ocjena: 7/10
(Klub Paradise) komedija, 96'
Redatelj: Harold Ramis
Scenarij: Harold Ramis, Brian Doyle-Murray, Harry Shearer* (priča;više autora)
Glazba: David Mansfield, Van Dyke Parks
Snimatelj: Peter Hannan
Uloge: Robin Williams, Peter O'Toole, Rick Moranis, Twiggy




'Club Paradise' je jedna od onakvih komedija u kojima nije najvažnije da se gledatelj dobrano nasmije da ga trbuh zaboli, nego je to komedija s mnogo ajmoreći političko-ekonomskih elemenata i migova s kojima se ismijava način na koji to sve funkcionira. U ovome filmu, kojemu većinom gledatelji daju nisku ocjenu zbog nedostatka smiješne akcije (IMDb: 4,8 / 03-2015) zaista u neku ruku možda manjka uvjerljivih skečeva i urnebesnih gegova ali zato parodija na sistem funkcioniranja kapitalističkog društva nije izostala. Sve je to prikazano u radnji koja se odvija na jednom karipskom otoku (St.Nicholas) na kojem penzionirani vatrogasac nakon stradanja u nesreći na poslu Jack Moniker (R.Williams) od svoje osiguranine započinje posao s koktel-klubom na plaži na tom otoku sa svojim rastafarijanskim kompanjonom znakovitog imena Ernest Reed (što asocira na Che Guevaru). Njihovom ostvarenju sna s tim klubom staju na put brojne nepovoljne okolnosti, a na njima se vidi kako funkcioniraju društveni slojevi koje zanimaju utjecaj, moć i golemi profit. Parodija je doista potpuna jer mi gledamo cijelu strukturu tog 'raja' na zemlji kako je na udaru različitih pohlepnih gmazova. To zapravo 'raj' odolijeva raznoraznim iskušenjima koje svijet želi na taj otok zasaditi. Gosti su privučeni iz svih krajeva Amerike i Europe iz svih pora birokratskog ili građanskog ili radničkog svijeta, privučeni reklamnom kampanjom i pisanjem novinskih agencija; od šupljoglavih dripaca koji sanjaju o mazanju leđa modelima u toplessu i jedrenju na dasci po čitavom bermudskom trokutu pa do snobova koje njihov 'zombie carpe diem' toliko lupa u glavu da uopće ne vide svijet oko sebe ni koliko retardacije nanose društvu oko sebe svojim konformističkim ponašanjem. Tako vidimo turiste na otoku, dok sa druge strane imamo poslovne ljude čija je turistička prisutnost tamo u političke svrhe, ne onako bezumno hedonistički kao oni što ljetuju preko oglasnika. Ovi drugi žele otkupiti Jackov klub i pretvoriti otok u svoje poslovno carstvo uz pomoć lokalne marionetske vlasti.

Ima ovaj film dobar scenarij. Točno je moguće vidjeti, ako ga se rascijepi na dijelove kako je sve to dobro ukomponirano i kako, kada se promišlja o stvarima o kojima je tu riječ, travestija sa svim tim humornim epizodama drži vodu. Možda film nije za svaku priliku, možda je pogrešno krenuti gledati s očekivanjima da će se dogoditi komedija smiješnih crtanih filmova. Možda je gledatelj naviknut na mot Robina Williamsa pa će reći da mu je ovo među slabijim filmovima. Kako bilo, preporučujem: ne morate se ukočiti od ozbiljnosti, ali svakako pažljivije pogledajte, tek tako film vas može osvojiti.


(JACK U VATROGASNOJ AKCIJI U CHICAGU)

(OVAJ POSAO MU JE TLAKA ALI GA RADI SAVJESNO I POŽRTVOVNO)

(RAZNIJELO GA)

(I 'ODBACILO' NA OSTRVO ST.NICHOLAS)

(RAJ NA ZEMLJI..)

(..ZA RAZLIČITE ZANIMACIJE)

(ERNEST REED - JACKOV PARTNER U VOĐENJU KLUBA)

('ŽIVOT JE PREPUN ČUDA MR.GANDI...')

(MR.GANDI, LOKALNI KOMANDANT I ČANKOLIZ)

(SPREČAVA SLOBODNO VOĐENJE KLUBA)

(JACK UPOZNAO PARTNERICU ZA ZAJEDNIČKI POSAO)

(A IZGLEDALO JE DA JU NIKAD NEĆE NAGOVORITI DA OSTANE)

(TU UTOPIJA SAMO ŠTO SE NIJE OSTVARILA)

(RADI SE NA SNIMANJU REKLAMNOG MATERIJALA S GUMENOM TUNOM)

(KAKAV MAMAC ZA LJUDE ŽELJNE AVANTURE..)

(ELEGANT CABANA)

(EXCITING WATER SPORTS)

(FANTASTIC CUISINE)

(PRVI SU SE UPECALI: 'RANDY MISLIM DA JE TO TO MJESTO; RANDY: OK., ONA: 'SAMO OK?')

(LET SA NEURAČUNJLJIVIM PILOTOM)

(DA LI JE ONO PISTA?)

('DANAS IMAMO NEŠTO POSEBNO! JUMP-UP BREKFAST!' ..)

('KAKO? JEDNOSTAVNO, SKOČITE I NAPRAVITE DORUČAK..')

(PREGOVORI OKO KUPOVINE OTOKA)

(TURISTI ŽIVE SVOJ SAN; GLEDAJU KUPAĆICE ALI SU IPAK NERAZDVOJNI..)

(UŽIVATI SVE POGODNOSTI TURIZMA, MAKAR I POD CIJENU ŽIVOTA)

(BLIC REVOLUCIJA)

(STANKA RADI FOTOGRAFIRANJA)

(GETTING BACK INTO THE GROOVE)

------------------------------------------------------

TRAILER

SOUNDTRACK

Jimmy Cliff - The Lion Awakes

------------------------------------------------------

Oznake: Harold Ramis, Robin Williams, Peter O'Toole, Twiggy, Komedija, satira, 1986, 7/10

- 10:20 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 16.03.2015.

QUICK CHANGE (1990)

70.QUICK CHANGE (1990,USA) Ocjena: 8/10
(Brza promjena) komedija, satira, 89'
Redatelj: Howard Franklin, Bill Murray
Scenarij: Howard Franklin, Jay Cronley (knjiga)
Glazba: Randy Edelman
Snimatelj: Michael Chapman
Uloge: Bill Murray, Geena Davis, Randy Quaid, Jason Robards, Tony Shlhoub




E ako ovaj film niste vidjeli onda brzo okrenut internet naopačke i istrest ga van. Radi se o poznatoj komediji vrsnog glumca i autora komedija uopće, Billa Murraya. Bio je mnogo puta na televiziji tako da sam ga ja gledao bar nekoliko puta, ne baš deset, ali pet-šest sigurno. To vam samo govori da je komedija kako se ono kaže 'zakon'. Može ju se uvijek s voljom pogledat i uvijek će vas nasmijat. Film je ustvari jedna baš lagana satira, ne mnogo filozofska i za lupanje glavom o velikim metaforama društva nego baš onako balon za napuhavanje, napušeš, vidiš kako je glupo veliki, ne možeš ga zavezat kolko zrak prdi iz njega van, pa pukneš od smijeha. Onaj tanki sloj inteligentnog humora koji ide kao po ivici radnje je fantastičan i daje filmu sve što treba, pa evo da približimo cijelu situaciju: Bill Murray igra lika obučenog u klauna koji lagano ušeće u veliku njujoršku banku, digne revolver u zrak i objavi pljačku makar mu na prvu ama baš nitko ne povjeruje. To im i ne izgleda kao nešto previše novo. Polako ipak on sve prisutne strpa u đuturu i zaključa u kavez gdje su sefovi i krene u pregovore sa policijom koja je vani dopremila čitav bataljon specijalnih postrojbi. Grimm, kako se zove Murrayev lik sve lagano telefonom pregovara sa policijskim narednikom i usput preobučen u taoca na prevaru iziđe van iz banke sa hrpom novaca polijepljenog po sebi. Uz njega su kao taoci izišli i dvoje njegovih suradnika, djevojka Phyllis (G.Davis) i Loomis (R.Quaid), doživotni frend iz škole koji nije nimalo normalan, jedino što je vrlo dobroćudan. Tu kreće smijurija, kad njih troje ne uspiju iznaći načina da se iščupaju iz grada, do auto-puta koji vodi prema zračnoj luci, koliko u tom gradu sve ide naopako. Kakvog tu šarolikog svijeta ima, od radnika na cesti do portugalskih emigranata i arapskog taksista kojeg igra Tony Shlhoub iz serije 'Monk'. Sve je priglupo, tupasto, zatucano, pokvareno, obrnuto za popizdit. Za opljačkat banku i išetati van s milijun dolara u džepu dovoljna je tablica množenja na prste, a za izić na kraj sa svijetom na ulici kako bi se iskobeljao iz grada potrebno je otkriće teleportacije kao u 'Zvjezdanim stazama', dok policija analizira zvučne zapise i tapka na mjestu čekajući da se ovaj javi iz banke s novim naređenjima!

U filmu se smijemo uz omiljene face, bilo one u glavnim ulogama – uz Murraya, Geena Davis, Randy Quaid – bilo one u sporednim kao taksist Tony Shlhoub, čija imena manje znam, ali su prisutni u mnogim filmovima i serijama. Situacija na koje odapnete od smijeha morate naći bar dvije, makar i ne bili za komedije poput ove. Meni je ovaj film recimo onako za petak navečer u osam pa do devet i dvadeset devet; poslije toga vam baš može sjest horor ili kakav triler. Evo ga, u svakom slučaju ja sam ovaj film pogledao opet i zabilježio u svoj blog dnevnik.


(OVO NIJE NEW YORK)

(TO JE SLIKA NEW YORKA U PODZEMNOJ ŽELJEZNICI)

(PRESJEK DRUŠTVA)

(GOSPODIN)

(GOSPOĐA)

(MALO VEĆI GOSPODIN)

(JOŠ VEĆI GOSPODIN)

(MR.BOZO)

(BIO NASMIJAN BIO TUŽAN LJUDIMA SVEJEDNO)

(KLAUN... KAKO UOBIČAJENA POJAVA..)

(ZAPEO U GUŽVI; FENOMEN CHAPLINOVIH 'MODERNIH VREMENA')

(ON BI VAN, A ONI GA TIŠĆU UNUTRA)

(LOOMISA SVAKO MALO HVATA PANIKA)

(VOZI IH ARAPSKI TAKSIST KOJI NE RAZUMIJE NI JEZIK NI PROMETNE ZNAKOVE)

(SUPERSAVJESNI VOZAČ AUTOBUSA)

(MORA STIĆI NA STANICU TOČNO U MINUTU)

-----------------------------------------

(BILL MURRAY, GEENA DAVIS, RANDY QUAID: QUICK CHANGE, 1990)

-----------------------------------------

Quick Change Moments


Oznake: Bill Murray, Geena Davis, Randy Quaid, Komedija, satira, 1990, 8/10

- 11:37 - Komentari (2) - Isprintaj - #

četvrtak, 08.01.2015.

FALLING DOWN (1993)

55.FALLING DOWN (1993, USA-FRA) Ocjena: 9/10
(Dani ludila); drama, kriminalistički, triler
Redatelj: Joel Schumacher
Scenarij: Ebbe Roe Smith
Glazba: James Newton Howard
Snimatelj: Andrzej Bartkowiak
Uloge: Michael Douglas, Robert Duvall, Barbara Hershey




'ČOVJEK U BIJELOJ KOŠULJI I KRAVATI TERORIZIRA GRAD'

Film koji je danas pred vama ja bih najradije nekako drukčije nazvao; dakle, ne onako općenito 'Dani ludila', nego na primjer 'Čovjek pukao', 'Pukao mu film' ili 'Točka pucanja', 'Put bez povratka na staro' ili jednostavno 'Odljepio', 'Odšarafio'. Sve nas navodi na situaciju u koju je doveden pojedinac u ovom našem današnjem modernom kapitalističkom trgovačkom društvu koje funkcionira na uzoru Zapada, znači SAD-a jelte.. zemlje iz koje potječu zgnječeni hamburgeri, dok sa slike na ogromnom meniju fast food restorana isti izgleda kao da bi on vas proždro a ne vi njega. Znači na Zapadu u sjedinjenim zapadnim državama, u Južnoj Koreji i Japanu gospodar je novac i sav protok života tako je usklađen i svi se ponašaju uslužno se smješkajući mušteriji s bejzbol palicom ispod pulta, radeći svoj građevinski besmisleni posao, natjeravajući se i pucajući po kvartovima sa skakavcima i uzijima kao da se igraju rata i tako dalje; policija to sve nadgleda, svi u međuvremenu svraćaju na jedan topli stješnjeni hamburger sa sosom od paradajza i na kavu od mamutovog mlijeka i pognutih glava u ustima obrađuju tu mješavinu dok im to sve ulazi u obliku sranja kroz krv sve do mozga. Zatim retardiraju. Na takav način retardira i društvo i ništa više nije prirodno. Niti ljubav muža i žene, niti bračna situacija, niti ljubav oca prema vlastitom djetetu, ne hranite se dobro, šefovi vas plaćaju crkavicom za besmisleni i izmišljeni posao, vi mlatite praznu slamu, radite u službi novca za nečiju korist i za lažne ideale. Pored vas bogataši, plastični kirurzi, različiti mafijaši (koji su ujedno veliki humanitarci i mecene poretka) ograđuju svoje privatne raskošne hacijende bodljikavim žicama na kojima imaju golf terene, bazene i vile s vrtlarima, batlerima i čistačima. A onda se ponekad dogodi i to: greška u sustavu, zastranjenje u društvu.. poneki pojedinac jednostavno 'odljepi', najprije malo, a zatim postupno prelazeći granice do kraja. U 'Falling Down' radi se upravo o tome. Svi znamo legendarnog i kul taksista Travisa Bicklea (R.De Niro) koji je prilično nenadjebiv lik u filmovima tog tipa, ali mislim da ovaj William 'D-Fense' Foster (M.Douglas), iako nema baš tako spektakularan mot i nastup, sudjeluje u mnogo više akcije na terenu koja prikazuje kako nema jednog jebenog mjesta u tom gradu (L.A.) a da on ne naiđe da mu nešto ne pojačava bijes prema tom društvu iz kojega je i sam zapravo ispao kao kotačić starog zahrđalog satnog mehanizma. Ne, on ne nabavlja oružje kao što ga od prekupaca i švercera nabavlja Travis; on, Bill ga sasvim slučajno nalazi na cesti, preuzima ga od onih s kojima uđe u verbalni delikt (od korejskog trgovca bejzbolska palica, od bande hispanoamerikanaca – nož i kasnije vatreno oružje i bazuka). On je upravo miroljubivi građanin koji je postao – opasan, tzv. teroristički faktor u moru bandi i đubradi koja ucjenjuje, pljačka i siluje. Za društvo kakvo je američko – on je taj problem, onaj koji ne želi više služiti novcu svojega gazde.. on, a ne banda koja je rak-rana cijelog društva; da ne govorimo o pravim uzrocima opće bolesti društva.

On radi najprirodniju stvar na svijetu. Život u svojstvu kapitalističkog činovnika (radi u firmi 'Obrana' od komunista) ga je već dobro nagrizao.. sve se događalo kako to tipično u takvim društvima ide.. posao kao pasji skot ne od 9 do 5 - nego 24 sata dnevno, izolacija, obroci po smrdljivim fast foodovima, ne viđanje djeteta i porodice, ne imanje vremena ni za wc kao čovjek, rastava, stigma zbog posla kojeg radi, kriza zrelih godina itd. Rastavljen, sit govana koja je jeo usput na način cateringa ili fast fooda, sjeban od šefova koji ga nadgledaju, on se jednog popodneva vraća samo blago uzrujan s odlukom da ode posjetiti svoju malu kćer kojoj je baš toga dana rođendan. Sve na ovom svijetu, u tome gradu zla okrenulo se naopako.. čep u prometu, radovi na cesti koja je potpuno ispravna, zabrane, daveži, ulični šljam, svi do zadnjeg trgovca samo trže trže i ukazuju na svoj teritorij i vlasništvo. William nikako da se probije do doma kamo je naumio doći vidjeti svoju kćer samo na jedan dan iako mu žena brani posjete prijeteći policijom i sudskom zabranom. Eto toliko. Čovjek da bi došao do onoga što mu je najmilije u ovakvom društvu vlasništva, kapitala i teritorija mora prijeći brojne prepreke; svu govnarsku gamad ovog svijeta koja je zapravo retardirani odraz lošeg lažnog političkog poretka stvari nametnutog odozgo.

U ovome filmu ćete uživati jer je jasan, znakovit i za njega kao da ima sila razloga da bude na raspolaganju gledateljima. Film teče tako da mi pratimo ovog 'junaka' stupanj po stupanj, kako iz situacije u situaciju sve više pizdi na idiotski sustav i prljavu ulicu na koju obični ljudi bezuvjetno pristaju. On više nije mogao pristajati ni časa na njihove zakonske uvjete, i na uvjete društvene klime, nije više mogao probaviti dirigiranje novca i percepciju konzumera. Odlučio je rješavati sve sam uzevši zakon u svoje ruke, a sve vodeći se jednim ciljem – vidjeti svoju kćer. Steći ćete uvid u to kako je jedan čovjek zaposlenik udruge u čijem opisu posla stoji 'obrana od komunizma' – tog dugogodišnjeg paravana za vođenje agresivne američke politike, u to kako taj isti čovjek automatski postaje terorist samo ako se odluči za borbu na vlastita prirodna i ljudska prava kontra uobičajene novčarsko-profitne prakse građana oko sebe. Meni osobno, film je bolji od filmova tipa 'Terminator', bar za jednu stepenicu.


(JEDNOGA DANA NA POVRATKU S POSLA)

(U PROMETU OPĆI KAOS)

(VJEČNO RADOVI NA CESTI)

(POČECI IZBIJANJA NERVOZE)

(TRUBE,ŽAMOR,LUPANJE,SMOG,SPARINA)












('HEJ! A KAMO SI TI KRENUO??!')

('IDEM DOMA!')

('TO KOŠTA OSAMDESE PE CENTI..')

(NIKAKO DA RAZMJENI NOVČANICU U SITNO)

('IDITE SAD! BEZ NEVOLJA..')

('OSTAJEM.')

(NAŠAO ORUŽJE BROJ 1 - 'ISUSE ŠTA JE OVO?')

('UZMITE NOVAC! UZMITE NOVAC!')

('ZAČEPI! GOVORI JASNO I RAZGOVJETNO!)

('PA TI MISLIŠ DA SAM JA LOPOV?!')

('TI SI LOPOV!')

(ZOVE ŽENU TREĆI PUT)

('SAMO DA TI KAŽEM DA DOLAZIM DANAS NA ADELIN ROĐENDAN..')

('NE, NE MOŽEŠ DOĆI.')

(SJEO DA ODMORI ALI NEMA MIRA; 'NE ZNAŠ ČITATI STARI?')

('JA ĆU TI PROČITATI, PIŠE DA JE TU PRIVATAN POSJED!')

('TO PIŠE?')


('TO SE ODNOSI NA TEBE JEBOTE!')

('MADA FAKA, DAJ JEBENU TORBU!')

(ORUŽJE BROJ 2 - NOŽ-LEPTIR)

(ORUŽJE BROJ 3)

(ORUŽJE BROJ 4)

(ČOVJEK NA PUTU PREMA DOMA)

('LJUBAZNO OSOBLJE' U BRZOM RESTORANU)

('NE MOŽETE DOBITI DORUČAK JER TO JE NAŠA POLITIKA..')

('RIK, JESTE LI IKADA ČULI IZREKU DA JE MUŠTERIJA UVIJEK U PRAVU?')

(NEKOLIKO TRENUTAKA KASNIJE: 'RIK, MOGU LI SADA DOBITI DORUČAK?')

(ČINI SE DA MOŽE DVA A NE JEDAN)

('VIDITE O TOME VAM JA GOVORIM...')



Oznake: Joel Schumacher, michael douglas, Robert Duvall, drama, triler, satira, 1993., 9/10

- 16:42 - Komentari (9) - Isprintaj - #

četvrtak, 20.11.2014.

JESUS DE MONTREAL (1989)

43.JESUS DE MONTREAL (1989, CAN-FRA) Ocjena:9/10
(Isus iz Montreala); drama, satira
Redatelj: Denys Arcand
Scenarij: Denys Arcand
Glazba: Jean-Marie Benoit, Francois Dompierre, Yves Laferriere
Snimatelj: Guy Dufaux
Uloge: Lothaire Bluteau, Catherine Wilkening, Johanne-Marie Tremblay




'BITKA IDEOLOGIJA ZA MONOPOL NAD LIKOM KRISTA, IDOLOM ŠIROKE PUBLIKE'

Dok sam gledao ovaj film, sistematski sam razmatrao ideje o kojima se u njemu radi i o kojima se tu progovara, te si sve te ideje u glavi pokušao pobrojati, sortirati i konačno odabrati najdominantniju. Dok mi se taj proces vrtio u glavi, kako su ideje skakale po virtualnoj ranking ljestvici polagano sam počeo shvaćati koliko ovaj film ustvari moram svrstati među najvrhunskija ostvarenja. Vrlo brzo sam shvatio da ovaj film o Isusu nije primarno religijski film, dakle nije ni spektakl, niti kakva klasična adaptacija; shvatio sam da se ne radi ni o filmu koji bi bio nešto kao 'moderna' inačica Isusa u vidu kakve rock opere; sve je ustvari upućivalo da je glavna ideja ovog filma 'o Isusu' ideja koju valja izdvojiti, a to je nešto što se zove 'faktor medija' u jednom vremenu iz kojeg struji silna moć utjecaja na mase. Sjetio sam se poznate Marxove izreke 'Religija je opijum za narod'. Dakle radi se o filmu koji tematizira 'medij' kao izvjesni opijum za narod (koji može biti bilo što: npr. dramska predstava Kristove muke, tv-reklama za pivo, ili liturgija prema starom crkvenom običaju). Medij je prenositelj informacije širokim masama, a zapravo je ništa drugo do sredstvo širećeg državnog ideološkog aparata. Iz ovog filma proistječe ideja kako je svijet univerzalan, i kako poruke medija (izravne, sublimirane ili kamuflirane) kao sredstva moćnih instancija vlasti jesu glavni pokretač i ravnatelj masa, mnijenja i svih civilizacijskih društvenih kretanja. Posebno, ovaj film, Isus iz Montreala odnosi se na modernu današnjicu u kojoj se taj medij, to sredstvo, ta uloga opunomoćenika na 'proizvodnju slike i prikaza stvarnosti' nalazi kao na stolu za igranje stolnog tenisa između Svijeta sekularnog i Crkve kao čuvara kanona kršćanske religije. Čini se kako se cijela jedna bitka vodi na tom polju za tako vruć kolač, kakav bi bio prevlast nad medijima. Naročito u vremenima i u okolnostima poretka kapitalizma. Ma kako da okrenete i jedna i druga strana su jedna drugoj konkurencija: crkva prodaje svoje piete , čisla i krunice za par dolara, a svjetski trgovački lanci zabave i 'slobode' prodaju svoje kino-projekcije, pop-koncerte, i drugo sa svim popratnim marketinški našminkanim magnetičnim materijalom.

U Isusu iz Montreala u središtu te dvije, dozvolit ću si da kažem 'zakrvljene strane', našla se skupina dramskih umjetnika koja ustvari ne uspjeva da bude nezavisna. Oni priređuju dramsku predstavu o životu i muci Isusa Krista po narudžbi montrealske crkve, a na drugoj strani, pošto je cijeli performans otvoren za javnost u cijeli projekt se upletu sponzori, financijeri, trgovci željni zarade, televizijska mašinerija; svi kako bi družinu angažirali u svojem lancu medijske promidžbe. Družina umjetnika-glumaca je otvorena uma, odgovara zahtjevima publike i vremena i plijeni opće zanimanje, pomamu pučanstva. Ali, opet, ubrzo se vidi da umjetnikov um i izraz nadilazi shvaćanje kolektivne konzumerističke svijesti obožavatelja koji religijski (opijeni) pristupaju svakoj ideji. Daniel, koji je dramaturg, osnivač družine, (kao prema židovima) 'vanbračni sin', upravo kao Isus Krist sa svojim učenicima ustaje svojim izrazom, svojom rječju otvoreno buniti se i koriti izrabljivače slobodne umjetnosti, te lihvare, snimatelje reklama i 'trgovce ljudskim dušama' koji sve rade samo u svrhu mahnite prodaje i goleme zarade. On prilikom jednog snimanja, kad njegovu drugaricu iz družine primoravaju da se skine radi snimanja reklame za pivo, kao Isus u Jeruzalemu izaziva skandal rušeći sav snimateljski inventar i rekvizite te tako u konačnici postaje nepoželjan i jednima i drugima – i Crkvi i trgovcima, eksploatatorima ljudskog dostojanstva. Daniel, iako to nikome osim njemu odmah ne postaje jasno, postaje sve više razapet između ideologija. On ne želi postati ono što od njega ideologije pokušavaju napraviti - superstar, zvijezda, ikona novog milenijuma koji će piti Pepsi na gigantskim plakatima. Kako će biti s Danielom (Isusom) na kraju – pogledajte u filmu.

O tome su knjige i znanstveni radovi već napisani, no ja ću ipak uz ovaj film reći samo nekoliko rečenica. Film je o kršćanstvu, tako da ću pojam 'religije' u svrhu ovog osvrta vezati uz kršćanstvo. Religija je od prvih stoljeća, uzmimo od 4.stoljeća nadalje u crkvama 'proizvodila' mnijenje i kreirala svjetonazor čitavim svijetom. Oko toga su se vodile žestoke borbe. Sukobi su bili krvavi. Politika je došla u ruke vjerskih poglavara. Njihov medij bile su kroz stoljeća ikone, freske, glazba, propovijed, hodočašća. To je bila dominantna vlast i 'medij' (ideološko sredstvo) je bio samo u njihovim rukama. Kad je izumljen tiskarski stroj u 15.stoljeću knjiga je počela postajati nešto što više nije u vlasti isključivo samostana, redovničkih skriptorijuma, crkvenih biblioteka itd. Svijet je dolaskom novog vijeka doživio uz gospodarski i trgovački uzlet i kulturni preporod renesansu. Sve tako kroz kompleksne revolucionarno-progresivne vjekove do 20.stoljeća i pojave masovnih elektroničkih medija. Bitka za prevlast nad medijima traje i danas, na kičmi kako 'modernog' Isusa Krista, tako i na kičmi umjetnika koji se mora svim silama upinjati da se otrgne utjecajima moćnih zakona i vlasti – države, Crkve i diktature kapitala. Umjetnika se oduvijek eksploatiralo i koristilo u nečije svrhe.

Ono što je mene osobno pogurivalo i sve više uvjeravalo da ovome filmu zaista vrijedi dati mjesto koje zaslužuje jest spoznanje načina na koji se gore opisani proces odvija – priroda gibanja tog procesa. Princip je sljedeći – to 'reketarenje', Kristom ili Kristom-glumcem-(neslobodnim) umjetnikom između vrhovnih vladajućih Institucija državnog aparata, između ideologija koje si konkuriraju ili se prožimlju i nadopunjuju, a koje su u mimikriji tisuća frakcija, udruženja i stranaka događa se nešto kao domino-efekt, kako u 1.st.n.e. tako i na koncu 20. ili na početku 21. vijeka. Vrijeme, povijest, civilizacija: sve to djeluje kao jedan ogromni nezaustavljivi motor koji žvače i žvače, proizvodi i razara, i tako će dok je ljudi.

(POČETNA SCENA U KAZALIŠTU-SAMOUBILAČKI ČIN)

(UREDNICA TALK-SHOWA:"ŽELIM NJEGOVU GLAVU..", PARTNER: "NJEGOVU GLAVU?")

(KULT 'LAŽNIH' OBOŽAVATELJA)

(PASIJA 20. VIJEKA - U MALOJ CRNOJ KUTIJI ZVANOJ TV)

(KONTEMPLACIJA ČOVJEKA I UMJETNIKA)

(STUDIRANJE PRIJE POSTAVLJANJA PREDSTAVE)

(DANIEL OKUPLJA DRUŽINU-NEKADA IGRALA U PREDSTAVI, DANAS SVEĆENIKOVA LJUBAVNICA)

(NISAM BAŠ NAJBOLJI SVEĆENIK, ALI TO JE PREDSTAVLJALO NAJBOLJI IZLAZ..)

(SINHRONIZIRANO DAHTANJE-PORNOGRAFSKA PRODUKCIJA (GDJE SVE GLUMCI PARTICIPIRAJU))

(GOLEMI EKRAN S PROJEKCIJOM PUTA KROZ SVEMIR)

('TI BI DA IGRAŠ DJEVICU MARIJU?' /PODSMIJEH/)

('POGLEDAJ, SAV TVOJ USPJEH I TALENAT SU U TVOJOJ GUZI.'

(P.PILAT : 'BEZOPASAN...')

(SVEĆENIK: 'ON JE PRIJETNJA GOSPODINE.')

(PILAT: 'KAD BIH SUDIO SVAKOM FANATIKU NA BLISKOM ISTOKU MORAO BIH POBITI POLA POPULACIJE..')

(SVEĆENIK: 'ON GOVORI PROTIV SVEĆENIKA GOSPODINE..')

(...A SVEĆENICI PODRŽAVAJU RIMSKU VLAST.. PRIKAŽITE PRIMJER, RAZAPNITE GA!')

('BOLJE JE ŽRTVOVATI JEDNOG ČOVJEKA.')

('TVOJA SAM ISUSE! SPASI ME ISUSE!!' - GLEDATELJICA NE MOŽE ODOLJETI ZOVU SVOG ŽIVOGA IDOLA)

(EGZAMPLARNO POGUBLJENJE)

('PREDIVNO POGUBLJENJE, PA GDJE STE SE SKRIVALI DA VAS JOŠ NISAM VIDJELA..?'; VIDI SL.3.)

('SVE ŠTO KAŽETE MOŽE SE UPOTRIJEBITI PROTIV VAS.. IMATE PRAVO NA ODVJETNIKA..')

(ISUSU BI DANAS (UZ PRISTANAK MARIJE) POVADILI UNUTARNJE ORGANE)










Oznake: Denys Arcand, drama, satira, kanadski film, 1989, 9/10

- 09:29 - Komentari (6) - Isprintaj - #

subota, 08.11.2014.

NOTRE HISTOIRE (1984)

39.NOTRE HISTOIRE (1984, FRA) Ocjena: 8/10
(Naša priča/Our Story); drama, komedija, satira
Redatelj: Bertrand Blier
Scenarij: Bertrand Blier
Glazba: Laurent Rossi
Snimatelj: Jean Penzer
Uloge: Alain Delon, Nathalie Baye, Gerard Darmon




'ANTIDRAMA O ČOVJEKU KOJI JE PIO MNOGO PIVA'

Ovaj film ćete poželjeti gledati i bit će vam zadovoljstvo imati ga u memoriji kao nešto što ste pogledali. Čak nije ni potrebno suviše mozgati koliki nivo književne forme teatra apsurda sadrži ova priča, već je dovoljno uvaliti se u fotelju ili gdje već volite gledati film i pustiti da vas majstor režije vodi dalje. Taj spomenuti teatar apsurda doista sačinjava život čovjeka današnjice da je to očigledno. Danas gotovo da nema nečega u životu jednog čovjeka a da nije prožeto jednom velikom farsom. Ljudske kobi, nesretne ljubavne sudbine, dramatiziranja, čak i velike životne tragedije nikako nisu otporne na apsurd – iz kojega tako fino i glatko teče jedan fini anti-teatar. Svejedno, da li u Ionescovim dramama ili tjeskobnijim Camusovim knjigama, posvuda ćete čitajući pronaći jedno zapetljano klupko nevjerojatno očiglednog stanja čovjekove egzistencije, u nevjerojatnim okolnostima obrnutosti, besmisla, farse, travestije ili čak lakrdije. A kao posljedicu, nakon čitanja ili gledanja filma nadahnutog i preusmjerenog u svojevrstan podžanr komedije lako ćete shvatiti svijet u kojem žive ti '(anti)junaci' i bit će vam otvoreno polje razmišljanja o svijetu, o odnosima, o ljudima i vama samima. Filozofija svakodnevice i življenja kao na dlanu. Realno, irealno, nadrealno – niti jedno ne možemo isključiti.

'Notre Histoire' pokazuje kako likovi u tom našem visoko-civiliziranom svijetu u kojem smo svi naučeni iz različitih izvora ponašati se, govoriti, reagirati prema potrebi, glumiti i kretati se uglavnom progresivno naprijed; ta priča pokazuje dakle kako ti likovi i njihovi životi imaju nešto kao i kazališta – nešto u svojoj pozadini. Ono što jest vidljivo, kod tih ljudi i kod kazališta su njihove vanjštine: fasada, ten, zavjese, odjeća, više ili manje derutno ili svježe stanje. Ono pak ispod ili iza je druga dimenzija, neki nadrealizam koji nam se čini uvrnut, ali dok se nađemo tamo iako se ne snalazimo (jer nam je strano, i jer smo uvjetovani svjetskim školama), ipak nam je tamo toplije i kao da nam je tek tamo 'zavičaj' u tom snu, a ne u životu u kojem se na primjer rastajemo od vlastite žene ili se odajemo alkoholu i spavamo kojekuda. Mi (isto kao i ti 'anti-junaci' kao da i nismo rođeni da stvarno živimo na ovom svijetu kako bi sudjelovali u nečemu što se zove drama, nego upravo da živimo u svijetu po apsurdnom načelu koje se zove anti-drama.
Naša priča, naša povijest, naše uloge, podvizi, bijegovi i prevare, naše ljubavi, ljubakanja, sanjarenja, tuge – sve je nekako neuskladivo sa ozbiljnom, po špagi podignutom tvrđavom od drame. To je preozbiljno. Mora da je toga i sam Shakespeare bio lagano svjestan, samo što je njegovo doba bilo još nesazrelo da shvati njegov genij. Ipak život malog čovjeka odvija se po kulama od karata. Jer tko je imao život bez posrtanja i padova?

U ovoj Blierovoj priči sve pršti od likova i situacija koji se sele i koji sebe traže komunicirajući i u općenju jednih sa drugima. Voditelj auto-garaže, 40-godišnji Robert Avranche (A.Delon) u fazi je očaja i rutine u bračnom životu, danima već pije jer ga je žena prevarila, a onda jednoga dana u separeu vagona u vlaku prilazi mu ljupka, životom revoltirana 33-godišnja Donnatienne (N.Baye) koja ga zavede kao u kakvoj svjesnoj komediji zabune, tako da se ovo može nazvati gotovo pa komedijom namjere. Avranche se u momentu zaljubi, i nakon silaska, kad ga ona htjede ostaviti on se više ne dade odvojiti od nje. On prihvaća sve u vezi s njom, sve ono što svijet na njoj ne prihvaća – njezino sanjarstvo, njezin neobičan otvoreni seksualni život, njezinu tugu. Avranche u igri totalne spontanosti, sav u alkoholnom bunilu nastoji iz nje nekako izvući prvi osmijeh koji je na njezinom licu davno nestao. Kako se stvari razvijaju dalje i dalje, Donatienne nestane, Avranche ostane čekati u njenoj kući, a onda se u sve umiješaju susjedi. Čini se da je u priči priče, u vezi sa susjedima i Donatienne nešto jako jako čudno.. Svi su oženjeni, a 'kao doma' se osjećaju samo kod Donatienne.

Uz romantičnu stranu ove priče koja je duboko duboko sakrivena ispod postojeće i znane nam povijesti, dobro je prikazan upravo taj apsurd društva koji je u odnosu na realno lice svijeta iskrivljena slika u zrcalu; pogrešna, smiješna, luda. Ljudi su ako se pogleda pijanim Avrancheovim očima karikature, a to je ono što se zaista odigrava u životu. Sve to je nadrealistična pokretna slika Avrancheova pijanog sna. Psihičko stanje prevarenog muškarca.

Suština ove ljubavne priče u priči dala bi se ovako poentirati : Onima koji ljube pripadaju priče, a onima koji žive od putenog užitka pripadnu te iste ljubljene ljubavi koje ljube oni kojima pripadaju priče.

Kako biste dobili cjelinu morate pogledati film. Film je izvrsno umjetničko djelo.

Za kraj samo da navedem napomenu uz ulogu Alain Delona za koju se na nekoliko izvora govori kako je netipična. S time se ne moramo nužno složiti. A.Delon je možda baš u filmovima poput ovog posebno izražajan karakter. U ovakvim ulogama, osobno, čini mi se i zanimljiviji nego u ulogama profesionalca-agenta dvojbenog morala. Ulogu na filmu sa srodnom tematikom ostvario je 1972. u drami Valeria Zurlinija 'Prva spokojna noć' (La prima notte di quiete) gdje igra profesora boema koji uđe u avanturu sa vlastitom i pomalo odsutnom učenicom zaljubljenom u poeziju i književnost.


(AVRANCHE UTONUO U SAN)

(PRIČA POČINJE U VLAKU)

(ON ŽELI OSTATI S NJOM)

(FOTELJA-MJESTO KAMO PRIPADA)

(PIVO DOK ČEKA VOLJENU)

('...A SENTIMENTAL ROBOT!...')


('WHY DO YOU DRINK?')

(...'WHY DO YOU SCREW?')

(SUPRUG POSLIJE ŽENINOG PRELJUBA KOJEG JE SAM NAMJESTIO DA UGODI ŽENI)

(OVAJ SUPRUG (SKROZ DESNO) OSVEĆUJE SE SVOJOJ ŽENI (LIJEVO))

(SVI POZNAJU DONATIENNE)

(SUSJEDI-METAFORA LJUBOMORNOG MUŠKARCA)

('GLE, PA TO NIJE DONATINNE!')

('STAJAČI' - PLESAČI NOVOG DOBA)

(NA IZMAKU SNAGA - UŠAO U 'RAJ' OČAJNIKA)

('SAMO SJEDNEŠ I OTVORIŠ BEZ USTAJANJA..')

('MON DIEU...')

(ČUJE SE GLAZBA I DUGO ZADRŽAVAN JECAJ..)

Oznake: Bertrand Blier, Alain Delon, francuski film, satira, 8/10, 1984

- 16:18 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se