ONAJ KOJI GLEDA FILMOVE

srijeda, 11.05.2016.

LE MARI DE LA COIFFEUSE (1990)

143.LE MARI DE LA COIFFEUSE (1990) Ocjena: 9/10
(Frizerkin muž/The Hairdresser's Husband) Francuska; fantazija, komedija, 82', IMDb: 7,4/10
Redatelj: Patrice Leconte
Scenarij: Claude Klotz, Patrice Leconte
Kamera: Eduardo Serra
Glazba: Michael Nyman
Uloge: Jean Rochefort, Anna Galiena, Roland Bertin



IMDb-Le Mari De La Coffeuse (1990)

Le Mari De La Coiffeuse je film prema kojem gledatelj prije gledanja jednostavno ne bi smio imati krivih predodžaba. Senzibilitet ovoga filma je upravo, da se tako izrazim, proustovski, kao između ostalog i drugi filmovi Patricea Lecontea. S kvalifikacijama recenzenata po netu da se radi o filmu sasvim jednostavne fabule s komičnim ugođajem skreće se potpuno na krivi trag. Radi se zapravo o jednom sjajnom filmu koji i nije baš tako sasvim jednostavan sudeći po velikom broju osvrta koji film tumače pogrešno. Naime, stajališta prema filmu su suviše bazirana na onome što traka filma direktno s radnjom prikazuje. Ovo je film za osjetiti i proniknuti u njegovu transcedentnu unutrašnjost, a ne povjerovati 'na prvu' kako se radi o praktičnoj erotici i stvarnoj i opipljivoj vezi žene i muškarca koju očima vidimo i ušima čujemo. Kako se u jednoj recenziji kaže: starcu se ostvarilo o čemu je kao dječak maštao; a to nije to, taj pogled je površan. Ako gledalac ne uhvati nit protagonistove fantazije u ovome filmu nije na dobrom putu da se u potpunosti saživi sa glavnom emocijom.

Film je to o dječačkoj seksualnosti i pasioniranoj opsesisiji jednog muškarca prema ženi koja je usto frizerka. Antoine, kao 12-godišnji dječak doživljava seksualno buđenje dolazeći na šišanje putenoj i mirišljavoj frizerki u maloj frizerskoj radnji i to mu se usijeca u pamćenje za cijeli život, kada ga gledatelj više desetljeća poslije zatiče kao starijeg muškarca u istom tom salonu kako razmjenjuje poglede sa mladom frizerkom i voditeljicom salona Mathildom. Tu je početak njihovom 'putovanju' koje se ima odigrati nikad izvan četiri zida maloga frizerskog salona. Sav seksualni i erotski naboj i ambijent između dvoje ljubavnika je za – ne povjerovati – i u tome leži ključ za gledanje. Gledatelj kao da ne smije znati je li se prikazano u toj ljubavnoj seksualnoj priči i u stvarnosti odigralo ili ne! Bez igre u kojoj nema one dječačke maštarije s predpitanjem 'kad bi' nema ni erotike ni svih ostalih pretpostavki. Ova se priča ima shvatiti kao odnos između dvaju fantastičnih bića koja su kadra osjetiti erotski kozmos čiji se oblici kao u arabeski zvukova, boja i pokreta manifestiraju u tom zatvorenom malom svijetu. Između dva bića, muškarca i žene, u velikom rasponu godina odigrala se sreća koja je imala svoje ekstaze i tek poneki pad, sreća koja ne može trajati vječno…

Obilježja koja ovaj film sadržava su nevjerojatno komplementarna estetici i poetici literarnog stvaralaštva Marcela Prousta. Osjećaj za zatvoreni svijet u odnosu na otvoreni; osjećaj za odnos gledan iz perspektive svojega ja u protežnosti relativnog vremena, osjećaj upravo za 'Madelaine' (jer Mathilda je upravo poput Madelaine) sve je ono iz čega ovaj zanimljivi redatelj kreira svoje atmosfere i životne komplekse svojih likova. Napomena je da ovo djelo ne slavi život svijetlih mogućnosti, kao što ni ne ponire u ambis mračne propasti. Priča je to koja je ništa drugo do fatamorganička igra u uvjetima melankoličnih vremena u kojima eskaliraju titraji strasti koje muškarac i žena u svijetu nemaštovitih ljudi gole penetracije mogu doživjeti. Antoine i Mathilda (u fantazmičkom svijetu ili ne) su muškarac i žena koji se ljube u uvjetima frizerskog salona. Njihovi ciljevi nisu razasuti diljem prostranstava svjetskih mogućnosti. Njihova je veza istinska. Relacija njihove povezanosti, ljubavi i strasti teče neovisna o ljudskom poimanju stvari kroz funkcije, njihova je veza zaista odnos bez ucjena, osjećaja krivnje, ljubomore i svađa. Njihov život je međusobna sposobnost osjećanja obostrane privlačnosti, van vremena, van prostora – utopljeno u imaginaciji, plesu i glazbi – u misli koja ih veže u suštinu ljubavi između muškarca i žene.

Patricea Lecontea od prije pamtim po izvrsnoj drami Monsieur Hire iz 1989. a koja kotira umjetničkom kvalitetom i vrijednošću podjednako kao i Le Mari de la Coifeusse. Među francuskim stvarateljima filmske umjetnosti pronaći ćemo provjerene klasike kao što su Truffaut, Godard ili Rohmer, ali u mlađem naraštaju Leconte je sasvim sigurno u vrhu po čaroliji koju sa svojim sjajnim glumcima na filmskom setu uspostavlja.

----------------------------------------------------------

(ANTOINE,12)

(ANTOINE, 60)

(NEOČEKIVANJA PROŠNJA)

(MATHILDE)

(SVE JE VANI NEVAŽNO)

(EGZOTIČNA MINIJATURA EKSTATIČKE LJUBAVI)

(TRANS; ARABIC DANCE)

---------------------------------------------------------

(ANNA GALIENA)

(JEAN ROCHEFORT)

---------------------------------------------------------

Oznake: Patrice Leconte, francuski film, Komedija, erotski, Jean Rochefort, 1990, 9/10

- 14:59 - Komentari (4) - Isprintaj - #

petak, 18.12.2015.

THE MERRY WIDOW (1934)

125.THE MERRY WIDOW (1934) Ocjena: 7/10
(Vesela udovica) SAD, komedija, mjuzikl, romansa, 99', IMDb: 7.5/10
Redatelj: Ernst Lubitsch
Producent: Ernst Lubitsch, Irving Thalberg
Scenarij: Ernest Vajda, Samson Raphaelson; Victor Leon, Leo Stein (libreto operete)
Kamera: Oliver T. Marsh
Glazba: Franz Lehar
Uloge: Maurice Chevalier, Jeanette MacDonald, Edward Everett Horton




IMDb:The Merry Widow (1934)

Vesela udovica je poznata, širom svijeta izvođena opereta, adaptirana u više varijacija. Glazbena je to komedija kojoj je glazbu napisao austo-ugarski kompozitor Franz Lehar, a libreto Viktor Leon i Leo Stein. Čini se kako je ta opereta bilo djelo idealne dramaturgije za karakterističnog redatelja satiričnih glazbenih komedija 20-tih i 30-tih, Ernsta Lubitscha. Kada se govori o filmu 30-tih, o području mjuzikla na filmu, gotovo da je ne moguće ispustiti ime velikog njemačko-američkog režisera romantične komedije Ernsta Lubitscha.

Ernst Lubitsch koji je svoj umjetnički zanat prije filma pekao po vodviljima u Njemačkoj i Austriji, participirajući u čuvenom Reinhardtovom teatru, došavši u SAD, priklanja se modernijem mediju na filmu i obilježava talkie razdoblje zapaženim komedijama s elementima mjuzikla. Surađivao je sa brojnim glumačkim zvijezdama Hollywooda svog vremena i stvorio značajna filmska ostvarenja. Jedno od takvih je i nova adaptacija Vesele udovice koju Lubitsch maestralno pretvara u film. Zvijezde simpatične melodrame su Maurice Chevalier i Jeanette MacDonald, glumački par s izuzetnim zabavljačkim i muzikalnim performansama u svom zadnjem nastupu.

Lubitscheva Vesela udovica smještena je radnjom u imaginarnom kraljevstvu Marshoviji na granicama austro-ugarskog i ruskog imperija, otprilike na području Transilvanije. Priča nas odmah vodi u kraljevstvo u kojem su beskrajne staleške razlike zrelog feudalnog tipa na svom izmaku. Društvo je tako karikirano da je čitavo bogatstvo akumulirano u rukama kralja i visoke aristokracije dok se na ulicama trguje trampom i živi naturalistički. Kako bilo kraljevstvo je zemlja veselja, sreće i ljubavnih uzdaha, osim jedne stvari a ta je da državi prijeti bankrot. Sve ovisi o bogatoj grofici, udovici koja posjeduje 52 posto imovine u državi. Punašni kralj sa svojom vrckavom kraljicom mora urediti stvar i zadržati nesretnu u ljubavi udovicu Soniu (J.MacDonald) u kraljevstvu koja je, a propos, razočarana otputovala u Pariz na zavodnički megdan uglednoj gospodi željnoj unosnoga braka. Igra mora početi, a to je moguće samo kada bi se udovicu zavelo stasitim Marshovijskim džentlmenom i kavalirom. Iskra ljubavi već je zapaljena kad su se udovica i časnik Danilo upoznali u bašti udovičine palače. Ljubavna priča nastavlja se u Parizu. Kapetan Danilo Danilovič je omiljeni playboy koji ljubi sve pariške plesačice, dok se stvar od državne važnosti odvija tako da se on i udovica moraju sastati.

Komedija je prepuna onoga što je kritika nazvala sa 'The Lubitsch Touch'. Gledatelj ima pred sobom političku i socijalnu farsu prepunu aluzivnih situacija u svijetu manira, zavođenja i intrige visokog društva od kojih se ne prestaje smijati. Ujedno pred nama je simpatična ljubavna priča kojoj ni bogatstvo ni kraljevstvo ne može biti prepreka.

Ocjena: 7/10
Obrazloženje: Radi se možda o ne najboljem Lubitschevom filmu, ali je usprkos svemu veoma reprezentativan primjer struje na kojoj leži umjetnikova igra predstavljanja svijeta na osebujan glazbeno-dramski način, krcat sarkastičnim tonom koji upućuje na britku burlesku u službi satire. Koliko god klasičan i pomalo staromodan bio, ovaj mjuzikl zrači nevjerojatnim humorom i po meni je ponajbolji Lubitschev projekt 30-tih.


----------------------------------------------------------

(DAME MARSHOVIJE KLIČU DANILU)

(ČASNIKU ZAVODNIKU ZALJUBLJENOM U MARSHOVIJSKU UDOVICU)

(GROFICA NESRETNA NAKON ŠTO JE ODBILA UDVARAČA)

(UDOVICA I NJEZIN DNEVNIK ZA 1885.)

(KRALJ PRED DRŽAVNI BANKROT: 'U KOGA BI SE ZALJUBILA DA NISI KRALJICA?')

(KRALJ.KRALJICA.SVEPRISUTNI ZAVODNIK.)

(U PARIZU-GOSPODA PRED UDOVIČINIM VRATIMA)

(DOK ONA ČEZNE SAMO ZA DANILOM)

(KAD JE ZALJUBLJENA NIKAD VIŠE U CRNOM)

(AMBASADOR:'DA LI SI IKADA IMAO DIPLOMATSKE ODNOSE SA ŽENOM? DANILO: OO..OHOHOHO!')

(DANILO SA DJEVOJKAMA U MAXIMU)

(DANILO NE PREPOZNAJE GROFICU)

(POVJEROVAO DA SE ZOVE FIFI, KAO JOŠ JEDNA U NIZU..)

(ALI JE NEDOKUČIVO I NEPOKOLEBLJIVO LJUBI)

(PROZRELA NJEGOVE NAMJERE:'EVO IH, TVOJE LIJEPE VEČERI I NIJEDNO SUTRA MEĐU NJIMA..')

(KAPETAN DANILO ZALJUBLJEN I PIJAN ODBIJA ZAVAĐATI U IME KRALJA)

(AMBASADOR: 'U IME KRALJA, POPIT ĆEŠ OVU KAVU!')

(LJUBAV ĆE POBIJEDITI POLITIČKU STVAR)

-----------------------------------------------------

(MEĐU NAJSKUPLJIM MJUZIKLIMA DO 1934.)

(JEANETTE MACDONALD & MAURICE CHEVALIER, The Merry Widow, 1934)

(PLESNI PAR, MAURICE CHEVALIER-JEANETTE MACDONALD)







Oznake: Ernst Lubitsch, Jeanette MacDonald, Maurice Chevalier, Komedija, Mjuzikl, romantična komedija, 1930s, 1934, 7/10

- 11:17 - Komentari (2) - Isprintaj - #

utorak, 14.04.2015.

GOLDFISH MEMORY (2003)

76.GOLDFISH MEMORY (2003,IRL) Ocjena: 8/10
(Uspomene zlatne ribice) komedija, drama, 85', IMDb rating: 6.4
Redatelj: Elizabeth Gill
Scenarij: Elizabeth Gill
Glazba: Richie Buckley
Snimatelj: Ken Byrne
Uloge: Sean Campion, Flora Montgomery, Stuart Graham, Fiona O'Shaughnessy



Počevši s gledanjem ovog filma mislio sam kako sam se ipak prevario u odabiru jer me je prije toga nešto nukalo da ga vrijedi pogledati. Mislio sam da je greška i da će mi se opet pred očima odigrati jedan običan film na temu emancipacije i problema otvaranja kod ljudi gay orijentacije. Međutim, ovo duhovito djelce našao sam kao vrlo vrlo interesantnu filmsku igru koja govori o modernom društvu u kojem danas živimo, a kroz ponašanje u odabirima seksualnog partnera te o načinima na koje se sve povezujemo. Kroz seksualne odnose uglavnom mladih ili zrelih ljudi u urbanom Dublinu (koji je izvrsno snimljen) mi zapravo imamo film koji uopće u osnovi ne treba okarakterizirati kao isključivi realizam na djelu, i sagledati kako to izgleda eto danas u vezama među ljudima u Dublinu 2003. (jer to je de facto na tom tragu) nego se treba zapitati prvo: kako zapravo je, zašto je tako, i otkada je to tako.. Vrijedi pogledati karakter tih odnosa bilo da su u vezi dvije žene, dva muškarca, stariji profesor književnosti romantizma Tom (S.Campion) kao klasični ofirant svojim studenticama u potrazi za stalnom vezom.. uvijek je netko skloniji monogamnom razmišljanju i zadržavanju jednog partnera, a netko je sklon 'šaranju' okolo i imanju više veza, čak i u vidu mijenjanja muškog i ženskog partera. Na djelu je konstantna inverzija u kulturi, življenja, pa tako i seksualnog života. Događa se sve u strašnoj brzini, svi su u letu, posao i vrijeme idu i svi trče naprijed i naprijed. Nitko ne drži do onoga što je bilo prije tri minute (metafora sa pamćenjem zlatne ribice). Spava se sa partnerom i neovisno na doživljaj već drugi dan pamćenje toga se pretvara u zaborav ili u neku novu potrebu da se prilagodi drugom partneru ili drugoj varijanti života. Kobni sudari u vezama se događaju iz nekoliko razloga, a najvažniji su vjerojatno nerazumijevanje i netolerancija, a sve zbog neke prastare traume koja kao da sačinjava i mori društvo kroz kolektivno sjećanje. Svijet 21. stoljeća nije zatvoren kao svijet 20. stoljeća, kao što svijet 20-tog nije bio zatvoren kao svijet 19-tog i tako dalje. Asimilacije u društvima se događaju i utječu na orijentacije, u svakom drugom pogledu pa tako i u pogledu seksualnosti i seksualnih orijentacija i odabira. Događalo se to po diktatu nekih krojača ideologija ili se to događalo spontano širenjem usmene predaje, stila života i slično, u ovome filmu nije predmet bavljenja.

Konačno, dovoljno bi bilo reći da ovaj film nije romantična lesbian ili gay drama nego je komedija s vrlo otvorenim pogledom u mogućnosti što se tiču realnih seksualnih i bračnih veza među ljudima koji sasvim normalno žive i rade u svojoj sredini na početku 21.stoljeća. Film je okrenut pretpostavci umjesto toga da se vraća na predstavke problema koje gay populacija ima u društvu u sudaru sa neistomišljnicima ili još dalje, homofobima. Također, ovaj film nije ni približno erotski nabijen u vidu seksualne eksploatacije tijela niti ima važnost da utječe na gledatelja bilo kako stimulirajuće ili s druge strane uvredljivo, osim da se gledatelj zamisli i dobro nasmije.

Film nudi mnemo-psihološko-sociološki pristup i mnogo artistički fino oblikovane fotografije Dublina i Irske u tonu vrlo prihvatljhivog humora.

--------------------------------------------------------------------

(KAŽU DA ZLATNE RIBICE IMAJU PAMĆENJE DUGO SAMO TRI SEKUNDE..SVAKI PUT KAD SE SRETNU IM JE KAO PRVI PUT...)

('ST.PATRICK WAS EGYPTIAN'(?) - KONTRA RIMOKATOLIČKE RECEPCIJE POVIJESTI)

(ROMANTIČAR TOM-UVIJEK I SVAKOJ MLADOJ DAMI POKLANJA RILKEOVE PJESME..)

(SLUČAJ DRUGI.. AGAIN AND AGAIN... RILKE SA USPOREDNIM PRIJEVODOM)

(MOŽDA METODA S 'WERTEROVSKOM' ROMANTIKOM VIŠE I NIJE 'IN' ZA OSVAJATI MLADE DJEVOJKE?!)

('MAJKO BOŽJA I ISUSE...')

(DUBLIN1)

(DUBLIN2)

(DUBLIN3)

(DUBLIN4)

(DUBLIN5)

(DUBLIN6)

(DUBLIN7)

(DUBLIN8)

(DUBLIN9)

(DUBLIN10)

(RILKEA GUTA VATRA - PROFESOR SE ODVAŽIO RIJEŠITI KLASIČNE ŠKOLE ZAVOĐENJA)

(NA KRAJU ROMANTIČNI ZAVODNIK SE IPAK SKRASIO)

(A NJIH ČETVERO...)

(..RODILI DIJETE.. (O TEMPORA O MORES!))

(ŠTO ĆE NAM DONIJETI NOVO TISUĆLJEĆE?)

----------------------------------------------------------------

(FIONA O'SHAUGHNESSY)

----------------------------------------------------------------

Trailer








Oznake: Elizabeth Gill, Sean Campion, drama, Komedija, irski film, 2003, 8/10

- 11:39 - Komentari (1) - Isprintaj - #

četvrtak, 02.04.2015.

CLUB PARADISE (1986)

74.CLUB PARADISE (1986,USA) Ocjena: 7/10
(Klub Paradise) komedija, 96'
Redatelj: Harold Ramis
Scenarij: Harold Ramis, Brian Doyle-Murray, Harry Shearer* (priča;više autora)
Glazba: David Mansfield, Van Dyke Parks
Snimatelj: Peter Hannan
Uloge: Robin Williams, Peter O'Toole, Rick Moranis, Twiggy




'Club Paradise' je jedna od onakvih komedija u kojima nije najvažnije da se gledatelj dobrano nasmije da ga trbuh zaboli, nego je to komedija s mnogo ajmoreći političko-ekonomskih elemenata i migova s kojima se ismijava način na koji to sve funkcionira. U ovome filmu, kojemu većinom gledatelji daju nisku ocjenu zbog nedostatka smiješne akcije (IMDb: 4,8 / 03-2015) zaista u neku ruku možda manjka uvjerljivih skečeva i urnebesnih gegova ali zato parodija na sistem funkcioniranja kapitalističkog društva nije izostala. Sve je to prikazano u radnji koja se odvija na jednom karipskom otoku (St.Nicholas) na kojem penzionirani vatrogasac nakon stradanja u nesreći na poslu Jack Moniker (R.Williams) od svoje osiguranine započinje posao s koktel-klubom na plaži na tom otoku sa svojim rastafarijanskim kompanjonom znakovitog imena Ernest Reed (što asocira na Che Guevaru). Njihovom ostvarenju sna s tim klubom staju na put brojne nepovoljne okolnosti, a na njima se vidi kako funkcioniraju društveni slojevi koje zanimaju utjecaj, moć i golemi profit. Parodija je doista potpuna jer mi gledamo cijelu strukturu tog 'raja' na zemlji kako je na udaru različitih pohlepnih gmazova. To zapravo 'raj' odolijeva raznoraznim iskušenjima koje svijet želi na taj otok zasaditi. Gosti su privučeni iz svih krajeva Amerike i Europe iz svih pora birokratskog ili građanskog ili radničkog svijeta, privučeni reklamnom kampanjom i pisanjem novinskih agencija; od šupljoglavih dripaca koji sanjaju o mazanju leđa modelima u toplessu i jedrenju na dasci po čitavom bermudskom trokutu pa do snobova koje njihov 'zombie carpe diem' toliko lupa u glavu da uopće ne vide svijet oko sebe ni koliko retardacije nanose društvu oko sebe svojim konformističkim ponašanjem. Tako vidimo turiste na otoku, dok sa druge strane imamo poslovne ljude čija je turistička prisutnost tamo u političke svrhe, ne onako bezumno hedonistički kao oni što ljetuju preko oglasnika. Ovi drugi žele otkupiti Jackov klub i pretvoriti otok u svoje poslovno carstvo uz pomoć lokalne marionetske vlasti.

Ima ovaj film dobar scenarij. Točno je moguće vidjeti, ako ga se rascijepi na dijelove kako je sve to dobro ukomponirano i kako, kada se promišlja o stvarima o kojima je tu riječ, travestija sa svim tim humornim epizodama drži vodu. Možda film nije za svaku priliku, možda je pogrešno krenuti gledati s očekivanjima da će se dogoditi komedija smiješnih crtanih filmova. Možda je gledatelj naviknut na mot Robina Williamsa pa će reći da mu je ovo među slabijim filmovima. Kako bilo, preporučujem: ne morate se ukočiti od ozbiljnosti, ali svakako pažljivije pogledajte, tek tako film vas može osvojiti.


(JACK U VATROGASNOJ AKCIJI U CHICAGU)

(OVAJ POSAO MU JE TLAKA ALI GA RADI SAVJESNO I POŽRTVOVNO)

(RAZNIJELO GA)

(I 'ODBACILO' NA OSTRVO ST.NICHOLAS)

(RAJ NA ZEMLJI..)

(..ZA RAZLIČITE ZANIMACIJE)

(ERNEST REED - JACKOV PARTNER U VOĐENJU KLUBA)

('ŽIVOT JE PREPUN ČUDA MR.GANDI...')

(MR.GANDI, LOKALNI KOMANDANT I ČANKOLIZ)

(SPREČAVA SLOBODNO VOĐENJE KLUBA)

(JACK UPOZNAO PARTNERICU ZA ZAJEDNIČKI POSAO)

(A IZGLEDALO JE DA JU NIKAD NEĆE NAGOVORITI DA OSTANE)

(TU UTOPIJA SAMO ŠTO SE NIJE OSTVARILA)

(RADI SE NA SNIMANJU REKLAMNOG MATERIJALA S GUMENOM TUNOM)

(KAKAV MAMAC ZA LJUDE ŽELJNE AVANTURE..)

(ELEGANT CABANA)

(EXCITING WATER SPORTS)

(FANTASTIC CUISINE)

(PRVI SU SE UPECALI: 'RANDY MISLIM DA JE TO TO MJESTO; RANDY: OK., ONA: 'SAMO OK?')

(LET SA NEURAČUNJLJIVIM PILOTOM)

(DA LI JE ONO PISTA?)

('DANAS IMAMO NEŠTO POSEBNO! JUMP-UP BREKFAST!' ..)

('KAKO? JEDNOSTAVNO, SKOČITE I NAPRAVITE DORUČAK..')

(PREGOVORI OKO KUPOVINE OTOKA)

(TURISTI ŽIVE SVOJ SAN; GLEDAJU KUPAĆICE ALI SU IPAK NERAZDVOJNI..)

(UŽIVATI SVE POGODNOSTI TURIZMA, MAKAR I POD CIJENU ŽIVOTA)

(BLIC REVOLUCIJA)

(STANKA RADI FOTOGRAFIRANJA)

(GETTING BACK INTO THE GROOVE)

------------------------------------------------------

TRAILER

SOUNDTRACK

Jimmy Cliff - The Lion Awakes

------------------------------------------------------

Oznake: Harold Ramis, Robin Williams, Peter O'Toole, Twiggy, Komedija, satira, 1986, 7/10

- 10:20 - Komentari (1) - Isprintaj - #

nedjelja, 29.03.2015.

29TH STREET (1991)

73.29TH STREET (1991,USA-JPN) Ocjena: 8/10
(29. ulica) drama, komedija, 101'
Redatelj: George Gallo
Scenarij: George Gallo, Frank Pesce (priča), James Franciscus (priča)
Glazba: William Olvis
Snimatelj: Steven Fierberg
Uloge: Anthony LaPaglia, Danny Aiello, Lainie Kazan, Frank Pesce





Radi se o jednoj od onakvih posebnih životnih priča koje u sebi sadrže duboko duhovno iskustvo. Kao ona u legendarnom božićnom filmu Franka Capre 'It's a Wonderful Life' (1946). Temeljena na odnosu jednog oca i jednog sina unutar jedne obične obitelji Talijana u NewYorku, priča Franka Pescea mlađeg (Anthony LaPaglia) teče upravo jednostavno, što je u neku ruku i glavni moto cijelog filma – bez ikakvog kompliciranja. Uglavnom, on nam kao pripovjedač priča kako je njegov život tekao kroz čudesne okolnosti pod kojima je on sin imao nevjerojatnu sreću u životu kao da je Bog upravo njega iz nekog razloga odabrao da bude srećonoša svojoj obitelji, dok je nasuprot njega njegovom ocu Franku Pesceu senioru (Danny Aiello) sve to uskratio, zbog čega se otac u sebi mnogo mučio i patio osjećajući se kao glava kuće a gubitnik. Dok je njegov otac ostavljao hrpe novaca i trošio vremena i vremena tražeći sreću na igrama na sreću, sin je priliku da osvoji milijune dolara dobio uplativši jednu jedinu srećku u lokalnoj zalagaonici, kupivši neki stari dalekozor za 9 dolara, i srećku za 1 dolar. Ukratko u svojoj zajednici, otac je došao u poziciju da bude dužan, progonjen i osramoćen kao nesposoban, a sin da bude već kao mladić uspješan, uvažen i prihvaćen. Da ne otkrivam nešto puno dalje, valja napomenuti kako je ovaj film pun komičnih zaokreta koji sačinjavaju život, zapravo prikaz jednog pronalaska oca i sina na tom putu, usred njihove totalno različite kobi (sreće) i međusobnog sukoba. Priča nas u konačnici vodi do mjesta na kojem bi trebalo da se očevi i sinovi još za života nađu. Idealizirana je to storija jednog odnosa između oca i sina, ali kad se promatra čitava slika tog njihovog života nama je jasno da sreća za kojom ti ljudi oduvijek tragaju nema važnijeg mjesta nego li bi to bio njihov zagrljaj. Otac je imao sreću u nesreći, dok je sin imao nesreću u sreći. Ova priča svjedoči o nalaženju prave sreće i otvara gledatelju put da razmišlja što bi život mogao donijeti dalje.

Gledao sam više ovakvih filmova u vezi sa običnim građanskim (radničkim ili težačkim) talijanskim obiteljima, bilo onima 'preko bare' bilo u onima u domovini i zaista većina tih filmova posjeduje svoju posebnost kao i nešto što sve te pripovijesti čini jedinstvenima. Možda je to nešto tradicionalna veza sa jakim osjećajem za porodicu, možda vjera; sigurno je da postoje knjige, eseji i brojni drugi filmovi na tu temu; materija je u svakom slučaju zanimljiva i aspekti se zasigurno mogu povezivati i sa drugim tradicijama i nacionalnostima. Između svih tih naslova, uz dakako ovaj prema originalnoj priči Franka Pescea, izabrat ću kao preporuku talijanski film od Ettorea Scole 'La Famiglia' (1987) kojeg sam relativno nedavno pogledao koji se bavi generacijama jedne te iste obitelji u jednoj te istoj kući; ili naročito vezanim za ulice i geta New Yorka sjajnu De Nirovu (Palminterijevu) 'Priču iz Bronxa'/'A Bronx Tale' (1993) .

--------------------------------------

(FRANK PESCE SR. & FRANK PESCE JR.)

(MEĐU NJIMA POSTOJI NEŠTO VEĆE I VAŽNIJE OD SREĆE I NESREĆE)

(OTAC I SIN)

---------------------------------------

Opening scene

Trailer

---------------------------------------

Poseban pozdrav blogeru Siniši

koji mi je preporučio ovaj film...

Oznake: George Gallo, Danny Aiello, Anthony LaPaglia, drama, Komedija, 1991, 8/10

- 10:47 - Komentari (3) - Isprintaj - #

utorak, 24.03.2015.

DEATH TO SMOOCHY (2002)

72.DEATH TO SMOOCHY (2002,USA) Ocjena: 8/10
(Smrt Smoochyju) drama, crna komedija, kriminalistički
Redatelj: Danny DeVito
Scenarij: Adam Resnick
Glazba: David Newman
Snimatelj: Anastas N. Michos
Uloge: Robin Williams, Edward Norton, Danny DeVito




'SOFT GEJ-NACI PARODY'

Film jest da malo i suviše cirkusantski naglašava parodiju u showbiz-industriji, točnije, u show produkciji dječjeg programa od čije se i oko čije kuće se vrti i grana čitav taj labirint kupovine, prodaje, mita, korupcije, ucjene, mutnih interesa i makinacija različitih vrsta, ali sve u svemu obrađuje pravu stvar. Bez sumnje, film je inteligentna zezancija do neba! Scenarij je urađen kao po mjeri za glumce tipa Robin Williams ili Edward Norton, a radnja se vrti oko dvojice zabavljača u dječjem programu na televiziji 'KidsNet'. Kada popularni, slavni i već obogaćeni Randolph Duga/Rainbow (Robin Williams) biva uhvaćen kako od roditelja prima mito da bi im djecu postavio u prvi plan shoua, na njegovo mjesto dolazi Sheldon Mopes (Edward Norton) koji igra na emisiji smiješni ružičasti lik dobroga nosoroga Smoochyja koji zna sve 'postulate' za djecu kako biti dobar i valjan. Randolph Duga preko noći ostaje na cesti i ne miri se sa ulaskom naivnog dobrice Smoochyja u njegov show. Randolph počinje da mu sprema zamke, sve kako bi mu napakostio i uništio ga. Ispod te gole površine, njihove borbe u kojoj a propos naivni Sheldon/Smoochy nema pojma da mu ikakva nevolja prijeti od bivšeg tv-junaka dječjeg shoua događa se cijela jedna grozno groteskna zakulisna igra mešetara i gospodara novca koji igraju igre namještanja tržišta, marketinga i svih drugih stvari koje se tiču lihve i beskrupulozne goleme zarade. Osobno mene, koji sam uživao u ovoj crnoj komediji koju s neke strane ipak možemo uzeti kao soft ili light (da ne kažem da je mekana ili lagana), najviše je zaokupljalo neko čuvstvo kojeg se nikako nisam mogao osloboditi tokom čitavog filma. Ne znam, možda je to i najbolji segment ovog filma; taj segment je – glupost. Glupost se proteže kroz čitav film kao jedan osobit lajt-motiv za kojeg gledatelj ne može biti siguran radi li se upravo o tome da je upravo to intencija kod nastanka ovog filma. Materijalni, poslovni i društveni odnosi u krugovima koje ova drama nosi u sebi su takvi da se sve vrti oko novca a to sa sobom sve te likove svodi na glupa koristoljubiva bića koja se bedasto zaljubljuju (Nora), vjeruju u proste ideale (najprostodušniji čovjek na svijetu Sheldon) ili naprosto kopaju pod drugim jamu (gramzljivi i razljućeni Randolph Duga). Na koncu konca vidimo da to društvo od njih stvara da oni i ne budu ono što jesu nego da budu uloge koje igraju. Tako je Sheldon ništa, a Smoochy je onaj koji diše i hrani se za njega u njegovu jedinom tijelu. Pogledajte kako je to u filmu lijepo obrađeno.

Danny DeVito je kreirao vudialenovski film (takav sam stekao dojam) koji pronicljivo obuhvaća društvene i ljudske odnose između umjetnika, zabavljača, sitnih apartčika koji trče prema diktatu novca, šefova establišmenta i njihove sive eminencije. Najsmiješnije od svega ispada koliko 'zlo' podzemlja sa svojim mafijaškim ekonomima i utjerivačima (ucjenjivačima ili edukatorima - sve prema potrebi - kakvog glumi sam D.DeVito) stravično parazitira na gluposti ljudske vjere u 'dobro' i ideale. Šaljivi i ozbiljni dijelovi toliko se dobro preklapaju jedni sa drugima da vi stvarno osjećate potpun doživljaj odličnog filmskog ostvarenja. Film ima oznaku 'R', što će reći da nije za djecu i maloljetnike. Sve u svemu jedna odlična crna komedija u parabolama s kojom ne možete pogriješiti.

------------------------------------------------------

(PROKLETO NAIVAN DOBAR I DRAG)

(VESELI NOSOROG SMOOCHY)

(RANDOLPHOVA NOĆNA MORA - NIJE MU UPALILA NAMJEŠTALJKA S VULGARNIM KEKSOM)

(SLIKA GRADA)

(NI SMOOCHY NIJE IMUN NA ZLI TRETMAN U JAVNOSTI; RANDOLPHOVO MASLO)

(ČINI SE DA JE IMALA VEZICU I SA RANDOLPHOM DUGOM)

(IZVINJAVANJE BR.2 - VRLO ČEST OBLIK U NEOLIBERALNOM DRUŠTVU (I AM SO SORRY))

('LADIES AND GENTLEMEN WHO'S YOUR FAVORITE RHINO?!!')

(ROG ČUDNO IZGLEDA,MOGLO BI SE POVEZATI SA ČUDNIM SKLONOSTIMA..)

(MOGLO BI SE 'ISKOPATI POD NJIM JAMU')

(JER SVE JE ČINI SE BIZNIS)

('TKO JE?')

(OSVETNIK IZ PROŠLOSTI)

(DJECA KAO DA GLEDAJU UTVARU U PEĆINI)

('HAJDE DJECO,ŠTO RADIMO KAD SE FRUSTRIRAMO?')

('URLAMO..AUUU!')

('AUUUUU!')

('AUUU...!')

(URLAJU I ODRASLI OBOŽAVATELJI)

('DOBRODOŠLI NATRAG,SMOOCHY NAM SE VRATIO!')

('UMUKNI.')

(UNIŠTITI, OSVETITI SE, SREDITI SMOOCHYJA - SVE ŠTO RANDOLPH DUGA ŽELI U ŽIVOTU)

(.BLA BLA..POPULARNOST SMOOCHYJA JE VEĆA NEGO IKADA..)

('PREZIREM TE.')

(EKSPLODIRAT ĆE.)

('UMRI!')

('VANBRAČNI TELETABISU!')

(SMOOCHYJEV SAMOUVJERENI POSLOVNI PLAN)

(DOBROTA I POŠTENJE IZVIRU MU IZ OČIJU)

(ČITAVU ZARADU ŽELI RAZDIJELITI U HUMANE SVRHE)

(ŠTO MU VIŠE PREOSTAJE..POKRENUTI ANTINOSOROGOVSKU KAMPANJU..)

(ILI SAMOZAPALITI SE KAKO BI SKRENUO POZORNOST NA SEBE?)

(JEDNOM ANĐELU IPAK STALO DO NJEGA)

(GRLJENJE - JOŠ JEDAN ČEST OBLIK U NEOLIBERALNOM DRUŠTVU (I LOVE YOU))

----------------------------------------

Trailer

Oznake: Danny DeVito, Robin Williams, Edward Norton, crna komedija, Komedija, drama, 2002, 8/10

- 13:00 - Komentari (3) - Isprintaj - #

četvrtak, 19.03.2015.

DUTCH (1991)

71.DUTCH (1991,USA) Ocjena: 8/10
(Dutch) komedija, drama, 107'
Redatelj: Peter Faiman
Scenarij: John Hughes
Glazba: Alan Silvestri
Snimatelj: Charles Minsky
Uloge: Ed O'Neill, Ethan Embry, JoBeth Williams





Filmove kao što je 'Dutch' gledam i volim zato jer imaju veze sa životom. U ovoj obiteljskoj komediji može se osim karikature radničke klase vidjeti i njezina ljudska karakteristika, vrednota ljudske duše kakvu nikada nećemo naći u uvjetno rečeno višoj klasi čija pak karikatura ne djeluje nimalo smiješno dok ju se takvom ne učini kroz teatar. Ponašanje i način života više klase je tim odvratniji što u njemu nema humora dok ga neki lakrdijaši ne smisle i dok se ne počnu sprdati. Možemo si postaviti pitanje čija je karikatura više nakazna: ona jednog radnika u svojoj narodski jeftinoj krajnosti ili ona jednog buržujskog biznismena koji je patetičan do srži..?? Razlika je, mislim, u jednoj stvari.. u toj što u onog radnika ima ono nešto 'od srca' dok toga u snoba od biznismena nema. Ovaj uvod sasvim je dovoljan prije nego nam ovaj film i prikaže sve o tim odnosima kroz svoju više nego duhovitu priču.

Pogledajte, ova priča je stvarno nešto zgodno za pogledati: Mama Natalie Standish (JoBeth Williams) otkada više nije sa svojim white-collar napirlitanim bogatim i sposobnim mužićem koji hoda uglancan sa uštogljenim brkom po našminkanim zabavama i od tjedna do tjedna putuje po svjetskim metropolama i valja se po hotelima sa raznim ženama željnim njegovog novca, ona se dakle pregovara sa njime oko njihovog 13-godišnjeg sina o tome s kime će on provesti nadolazeće praznike. Natalie silno želi vidjeti sina, koji je inače na školovanju u Georgiji podalje od doma, a on upravo treba, ali i želi ići kod tate. Tata međutim, kao i obično, samo glumata da mu je stalo do sina i ispričava se kako mora na neodgodiv poslovni put u London. Natalie je nesretna, ali je zato tu njezin novi dečko 'radničke klase sin' (E.O'Neill) kojemu je stalo da ona ne bude žalosna, te iz istih stopa autom kreće u misiju – dovesti maloga doma na praznike za Dan zahvalnosti. Sve bi bilo dobro da mali nije kopija svojeg snobovskog ćaće: pre lijep, pre pametan, pre ambiciozan, pre sposoban, pre jak i pre dobar bolji najbolji u svakom pogledu. Kad ovaj mamin luzer dođe po njega, između malog i maminog novog dečka dođe do velikog neslaganja u karakterima i tu počinje njihovo čarobno putovanje prepuno – za nas – urnebesnih skečeva..

Savršena je ovo kombinacija od filma, sve u jednom: od satirične asocijativnosti do skoro pa hardcore slapsticka i filma ceste, zahvaljujući autentičnom sirovom talentu Eda O'Neilla kojeg tako dobro znamo po ulozi Ala Bundyja iz nezaboravnih 'Bračnih voda'; od duhovite i ozbiljne poante odrastanja, očinstva, supružništva do jednostavnog prikaza kako izgleda biti čovjek, a kako izgleda ne biti čovjek.. kako je biti sebičan a kako nesebičan. To njihovo putovanje, baš kao svaka odiseja bogata je i nabijena magijom; to se vidi u dijelovima sa glazbom koja na momente zaista djeluje vrhunski; čini vam se da sudjelujete u vrhunskoj filmskoj umjetnosti premda znate da ste si pustili jedan običan i sasvim lagan opuštajući film. Taj momenat je kad njih dvojicu (koji sve više spadaju na prosjački štap) jedne večeri na autoputu skupe dvije 'call-girls' (tako kažu da izbjegnu pogrdni naziv 'prostitutka') sa sportskim autom i kad počne njihova snovita filmska konverzacija uz eterični song 'Desire' od grupe Yello. Preporučio bih ovaj film iz više razloga, a najviše zato što kao komedija ima bogatu nadogradnju sa značenjima iz života kojega živimo.

---------------------------------

(NATALIE - NE PRIPADA U DRUŠTVO OVIH 'DAMA')

(CINIČNE DAME IZ VIŠEG STALEŽA)

(SUPRUG MISTER SAMODOVOLJNI)

(MALI SINČIĆ NADUVENKO MRZI MAMU)

('DUTCH, ON NE ŽELI DA TE UPOZNA..')

('PUSTI DA GA JA DOVEDEM, I'M COMMUNICATOR!')

(NIJE PO NJEGOVOM - ŠUTIRA KANTU)

(ON BI UCJENJIVAO)

(DUTCH JE TO RIJEŠIO)

(BLUE COLLAR FACE)

(WHITE COLLAR FACE)

(JESI ZA JEDAN VATROMETČIĆ?)

(LANSIRANJE)

('MUŠKI' IGROKAZ)

(NISI ZADOVOLJAN?)

(NI TO NIJE SVE...)

('OVO JE BILO ZABAVNO..')

('NIŠTA BOLJE OD DOBROG VATROMETA..')

('ZNAŠ ŠTO, TI SI KAO VELIKO DIJETE ZAOSTALO U RAZVOJU!')

('HIHIHI..')

('TVOJA RADNIČKA SUJETA NE MOŽE PODNIJETI DA TI SE SUPROTSTAVI DIJETE MOG POLOŽAJA..')

(NEKAD ĆEŠ BIT U NEPRILICI I NEĆEŠ IMAT MAMU, DEDU ILI BAKU..SAMO SVOJ MUŠKI MOZAK..)

(NAJKULERSKIJA SCENA RADI KOJE SAM FILMU PODIGAO OCJENU)

(SKUPILI IH NA CESTI KOMADI)

(NABACIO POGLED KAO CLINT EASTWOOD)

(FACA DA, ALI UVIJEK GUBITNIK)

(CURE ODMAGLILE S NOVČANIKOM)

(GOVNJARKO OD MUŽA ĆE IMAT POSLA SA JUNAKOM RADNIČKE KLASE,PRAVIM ZAŠTITNIKOM)

('DO KAD ONO NATALIE MOŽE OSTATI..NISAM TE NAJBOLJE ČUO..')

(MALO GA JE IZBALANSIRAO DA BUDE BOLJI BIVŠI MUŽ I OTAC)

--------------------------------------------------

(ED O'NEILL, NE MORA NI GLUMIT - SMIJEŠAN ČIM GA VIDIŠ)

--------------------------------------------------

Trailer

Alan Silvestri Soundtrack-izbor

Desire by Yello




Oznake: Peter Faiman, John Hughes, Ed O'Neill, Komedija, 1991, 8/10

- 17:00 - Komentari (3) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 16.03.2015.

QUICK CHANGE (1990)

70.QUICK CHANGE (1990,USA) Ocjena: 8/10
(Brza promjena) komedija, satira, 89'
Redatelj: Howard Franklin, Bill Murray
Scenarij: Howard Franklin, Jay Cronley (knjiga)
Glazba: Randy Edelman
Snimatelj: Michael Chapman
Uloge: Bill Murray, Geena Davis, Randy Quaid, Jason Robards, Tony Shlhoub




E ako ovaj film niste vidjeli onda brzo okrenut internet naopačke i istrest ga van. Radi se o poznatoj komediji vrsnog glumca i autora komedija uopće, Billa Murraya. Bio je mnogo puta na televiziji tako da sam ga ja gledao bar nekoliko puta, ne baš deset, ali pet-šest sigurno. To vam samo govori da je komedija kako se ono kaže 'zakon'. Može ju se uvijek s voljom pogledat i uvijek će vas nasmijat. Film je ustvari jedna baš lagana satira, ne mnogo filozofska i za lupanje glavom o velikim metaforama društva nego baš onako balon za napuhavanje, napušeš, vidiš kako je glupo veliki, ne možeš ga zavezat kolko zrak prdi iz njega van, pa pukneš od smijeha. Onaj tanki sloj inteligentnog humora koji ide kao po ivici radnje je fantastičan i daje filmu sve što treba, pa evo da približimo cijelu situaciju: Bill Murray igra lika obučenog u klauna koji lagano ušeće u veliku njujoršku banku, digne revolver u zrak i objavi pljačku makar mu na prvu ama baš nitko ne povjeruje. To im i ne izgleda kao nešto previše novo. Polako ipak on sve prisutne strpa u đuturu i zaključa u kavez gdje su sefovi i krene u pregovore sa policijom koja je vani dopremila čitav bataljon specijalnih postrojbi. Grimm, kako se zove Murrayev lik sve lagano telefonom pregovara sa policijskim narednikom i usput preobučen u taoca na prevaru iziđe van iz banke sa hrpom novaca polijepljenog po sebi. Uz njega su kao taoci izišli i dvoje njegovih suradnika, djevojka Phyllis (G.Davis) i Loomis (R.Quaid), doživotni frend iz škole koji nije nimalo normalan, jedino što je vrlo dobroćudan. Tu kreće smijurija, kad njih troje ne uspiju iznaći načina da se iščupaju iz grada, do auto-puta koji vodi prema zračnoj luci, koliko u tom gradu sve ide naopako. Kakvog tu šarolikog svijeta ima, od radnika na cesti do portugalskih emigranata i arapskog taksista kojeg igra Tony Shlhoub iz serije 'Monk'. Sve je priglupo, tupasto, zatucano, pokvareno, obrnuto za popizdit. Za opljačkat banku i išetati van s milijun dolara u džepu dovoljna je tablica množenja na prste, a za izić na kraj sa svijetom na ulici kako bi se iskobeljao iz grada potrebno je otkriće teleportacije kao u 'Zvjezdanim stazama', dok policija analizira zvučne zapise i tapka na mjestu čekajući da se ovaj javi iz banke s novim naređenjima!

U filmu se smijemo uz omiljene face, bilo one u glavnim ulogama – uz Murraya, Geena Davis, Randy Quaid – bilo one u sporednim kao taksist Tony Shlhoub, čija imena manje znam, ali su prisutni u mnogim filmovima i serijama. Situacija na koje odapnete od smijeha morate naći bar dvije, makar i ne bili za komedije poput ove. Meni je ovaj film recimo onako za petak navečer u osam pa do devet i dvadeset devet; poslije toga vam baš može sjest horor ili kakav triler. Evo ga, u svakom slučaju ja sam ovaj film pogledao opet i zabilježio u svoj blog dnevnik.


(OVO NIJE NEW YORK)

(TO JE SLIKA NEW YORKA U PODZEMNOJ ŽELJEZNICI)

(PRESJEK DRUŠTVA)

(GOSPODIN)

(GOSPOĐA)

(MALO VEĆI GOSPODIN)

(JOŠ VEĆI GOSPODIN)

(MR.BOZO)

(BIO NASMIJAN BIO TUŽAN LJUDIMA SVEJEDNO)

(KLAUN... KAKO UOBIČAJENA POJAVA..)

(ZAPEO U GUŽVI; FENOMEN CHAPLINOVIH 'MODERNIH VREMENA')

(ON BI VAN, A ONI GA TIŠĆU UNUTRA)

(LOOMISA SVAKO MALO HVATA PANIKA)

(VOZI IH ARAPSKI TAKSIST KOJI NE RAZUMIJE NI JEZIK NI PROMETNE ZNAKOVE)

(SUPERSAVJESNI VOZAČ AUTOBUSA)

(MORA STIĆI NA STANICU TOČNO U MINUTU)

-----------------------------------------

(BILL MURRAY, GEENA DAVIS, RANDY QUAID: QUICK CHANGE, 1990)

-----------------------------------------

Quick Change Moments


Oznake: Bill Murray, Geena Davis, Randy Quaid, Komedija, satira, 1990, 8/10

- 11:37 - Komentari (2) - Isprintaj - #

petak, 06.03.2015.

A NIGHT AT THE ROXBURY (1998)

67.A NIGHT AT THE ROXBURY (1998) SAD, Ocjena: 9/10
(Prave face); komedija
Redatelj: John Fortenberry
Scenarij: Steve Koren, Will Ferrell, Chris Kattan
Glazba: David Kitay
Snimatelj: Francis Kenny
Uloge: Will Ferrell, Chris Kattan, Dan Hedaya, Richard Grieco





'SO NINETIES'

Od prve do posljednje minute A MUST SEE! Da me ne bi netko pogrešno shvatio 'Dumb & Dumber', Jim Carrey i Jeff Daniels, su mi odlični u originalu, to jest izvornom nastavku svog popularnog filma, međutim ovi dečki su mi bolji. Slično, Will Ferrell i Chris Kattan glume nerazdvojnu braću Butabi kojoj su provodi po noćnim klubovima u krvi, a u odnosu na 'glupog i glupljeg' (Carrey/Daniels) fali im u glavi makar po dvije-tri daske više (vidi se po plesu i smislu za žene). Konačna razlika između komičarskih dvojaca dođe vam na kraju u epilogu svakog pojedinog filma, između kojih je ovaj braće Butabi (Ferrel/Kattan) bolji. Pa kakva su braća Butabi? Braća Butabi imaju nešto malo u primozgu što ih podsjeća da imaju sve slabosti kao i drugi ljudi ali im prirodna glupoća jednostavno ne dopušta da uvide sve stvari. Oni su dobrice i vjeruju kako su strašno cool i kako su vrlo vrlo zgodni, na pravom tragu da se ukrcaju u najluksuzniji noćni klub u gradu Roxbury u kojeg zalaze čak i zvijezde kao Richard Grieco. Također nose u sebi familijarno po ocu, koji vodi trgovinu umjetnim cvijećem, trgovačku crtu za biznis i planiranje. Međutim, uvijek kada dođu pred ulaz kluba da bi ušli nisu dovoljno in da bi ih se propustilo.

Nema smisla da se mnogo filozofira o ovoj komediji, osim da se kaže čisto tehnički par crta koje odlikuju ovo fantastično komičarsko dostignuće: Film, iako još sniman 1997-98., evocira glazbom i stilom provoda i noćnog života rane devedesete kada je funky i dance disko-era ušla u svoj zenit. Film je iznimno muzikalno bogat i obiluje sjajnim disco, pop i dance brojevima. Da nabrojim samo neke: ('What is Love?' /Haddaway, 'Beautiful Life'/Ace of Base, 'Where Do You Go'/No Mercy, 'Be My Lover'/La Bouche, 'Do Ya Think I'm Sexy'/N-Trance feat. Rod Stewart) A onda, na momente, kako pratimo životna kretanja smiješnih protagonista odnekud vam ulazi u uho 'He Ain't Heavy, He's My Brother', prekrasna stara balada od Holliesa ili 'Everybody Hurts' od REM. 'Priča ove komedije gega je prosto simpatična i ima jedan duhoviti ton baš onako za zdušno pogledati. Film je pravi podizač raspoloženja. Ja sam bio nepripremljen kad sam ga kretao gledati, s time da se filma otprije sjećam samo toliko nešto malo u magli da mi je nekada bio samo fora. Sinoć, kada sam ovo pokrenuo ja sam poletio, bio sam čas u suzama od smijeha, čas u ritmu mjuze 90-tih, čas u srcedrapajućem osjećaju nostalgije ili empatije za životnu priču ovih sretnih luzera. Za ne povjerovat. Ovaj film ima čaroliju koja filmu daje gledljivost da se čovjek naprosto osjeća dobro. Moj kritičarski um dat će mu 9 što je iznimno visoka ocjena obzirom na sve što film može ponuditi. (jednoga dana valjda ću razgraničiti filmove prema žanrovima i nekim drugim parametrima pa će i vrednovanje biti usklađeno; za sada je manje važno pa neka bude kako je)
Umjesto slika, video….

-----------------

A Night At The Roxbury Dancing Scene

Soundtrack

Oznake: J.Fortenberry, Will Ferrell, 90s, Komedija, 1998., 9/10

- 14:16 - Komentari (4) - Isprintaj - #

utorak, 10.02.2015.

AIR AMERICA (1990)

62.AIR AMERICA (1990,USA) Ocjena: 7/10
(Air America); akcija, komedija
Redatelj: Roger Spottiswoode
Scenarij: John Eskow, Richard Rush, Christopher Robbins
Glazba: Charles Gross
Snimatelj: Roger Deakins
Uloge: Mel Gibson, Robert Downey Jr., Nancy Travis





Ne smije se nasjesti na percepciju koja prevladava o ovom naslovu. Chateri ga nazivaju pomalo bez da su promislili sa onako.. cool akcić, komedija, s ocjenama ispod prosjeka. Ne bi to bilo baš tako, bez obzira na pomalo odbijajući plakat filma sa zvijezdama koje podsjećaju na neke malo sapunjaste filmove u svojoj ranijoj karijeri prije 1990. (naročito R.Downey Jr., koji je meni sasvim ok glumac). Film je to, kad se malo bolje sagleda, s tematikom i dramatiziranim satiriziranim fenomenom nalik na seriju i film M.A.S.H. (1970), o malo drugačijoj prirodi ratovanja u Vijetnamskom ratu. Kada kažemo Vijetnamski rat, mi ne možemo vidjeti samo jednu stranu tog sukoba koju između ostalog ima svaki rat, a ta bi bila onaj prsa o prsa s puškama u gorućem plamenu u moru neprijateljskih vojnika, i upitati se da li je film donio dovoljno napetosti i tako ocjeniti film. Tako je, u 'Air America' toga nema dovoljno.. i premda film itekako obiluje inteligentnim humorom, vi ga baš i nećete uvijek shvatiti i prihvatiti, jer ponekad zaista i nije sve toliko za smijeh ili podsmijeh. Iako je film zabavan i prava je parodija američke politike i poslovanja, sve je to primjenjivo i na neke druge prilike i neke druge ratove. Rat je kao rođeno polje za procvat kriminala, sive ekonomije, šverca, trgovine opijumom, krađe, kocke, prostituiranja, mutne trgovine oružjem itd. Pravo leglo prljavštine i zla koje nitko ne vidi i čemu nitko ne pridaje važnost. Nijedna medijska kuća, naravno nije došla snimiti kako ti 'fini' dečki rade svoj posao, jer bi ih najvjerojatnije popapala neka hm.. procrvena gerilska banda iz prašume. Može se posnimiti malo kako na humanitarnom planu ide dobro i dosta. Doista je važno i shvatiti ovaj film, osim što je moguće zabaviti se.

U ovome filmu radi se o Laosu 1970 ili 1971. kada su Creedence Clearwater Revival bili na 4. mjestu sa 'Run Through the Jungle' koja u ovom filmu svira među ostalim glazbenim brojevima iz tog vremena. Laos je zemlja na indokineskom poluotoku koja se pruža zapadno od Vijetnama i koja je predstavljala nešto kao tampon zonu, strateški teritorij na kojem su SAD i komunističke snage odmjeravale svoje snage na drukčiji način, vodeći manevarski rat pomaganja i propagande. Tamo se sve vidi, kako momci tvrtke 'Air America' rade na svojem planu američkog sna na tuđem terenu. Konspiracija i tajni forumi koji su iza američkih vlasti za svoj 'biznis' , dakako moraju imati i tegleču marvu i razne vrste plaćenika koji izvršavaju da robe cirkuliraju između bitnih točaka. Osjeća se da sve to funkcionira financirano od strane homića kakav je napuhanko američki senator koji se zabunio dok je kineskom genaralu predao kofere sa japankama, bermudama i ostalom odjećom misleći kako je ovaj nosač. Još je jedan fenomen vrlo uočljiv u ovom filmu, a taj je kada jedan od djelatnika 'Air America' kompanije veli kako će se svi poslije rata s odličjima po bircevima doma hvaliti gdje su sve bili na ratištu dok su ostali pjevali kurcu pjesmu. Ovaj film otkriva tu mogućnost: gdje su mnogi 'ratnici' zapravo riskirali svoju glavu.. po zonama gdje caruje šljam i trgovina i profiterstvo tzv. kompanija za transport hrane, lijekova i slično. Pa pogledajte i naš rat u Hrvatskoj; imate priču da je čovjek iz rata došao 1993. s cijelom videotekom doma a tek je onda kupio video-rekorder jer još nije 1989. kad smo svi mi ostali.. a da još nije pogledao pošteni film, jednostavno.. dovuklo se svašta s ratišta i zgarišta, kao da se tamo održavala tombola.

Ne, nikako film nije za zajebanciju iako tako izgleda, i mi ako je sve što želimo pobrojati viceve i fore koliko ih Mel Gibson ili njegov kompić tokom filma izvale, onda film i nije baš nešto, po tom pitanju je bolji Mister Bean. Ti skečevi su u filmu samo zbog atmosfere i pojačavanja parodije američkog vođenja politike usporedo sa ratom u Vijetnamu. Na samom početku filma, vidimo pilota Gibsona kako u jednoj birtiji-kolibi sluša na TV-u Nixonovu presicu gdje govori kako vojska SAD nije u ratu u Laosu, nego imaju mirotvornu ulogu; kaže – naša vojska nije u Laosu.. Iz toga proizlazi sve.. Laos je raj na zemlji, oaza za fantomske firme, lažne legaliste, opskurne gay senatore i političare, razne zgubidane iz američke burze koji žele zaraditi brzu lovu.

Roger Spottiswoode nije neki anonimus u svijetu filmske industrije. Čovjek zna raditi filmove. Neću mnogo nabrajati tako da ostane u prvom planu današnji osvrt na film, pa ću samo izdvojiti jedan za preporučiti: Under Fire (1983), kod nas preveden 'U plamenu Nikaragve' s Nick Nolteom i Gene Hackmanom u glavnim ulogama.


(NIXON: 'U LAOSU NEMA AMERIČKIH VOJNIH SNAGA..')

('...BRINE NAS POKRET TRUPA SJ.VIJETNAMA U LAOS..')

('AMERIČKO PRISUSTVO U LAOSU DOLAZI U OBZIR NA ZAHTJEV NEUTRALNE VLADE..')

('AMERIČKO LJUDSTVO NIJE TAMO DA BI SE BORILO..')

(..PRUŽAMO LOGISTIČKU PODRŠKU I OBUČAVAMO IH..)

(SELJAK S PUŠKOM)

(PUCA NA AMERIČKOG TRANSPORTERA)

(NEKAD I 'SKINE' POKOJEG)

(SLUŽBENO NJIH U LAOSU NEMA)

('VRAĆAMO SE NAŠIM OČIMA NA NEBU.. BILLYJU COVINGTONU..KAKO JE BILLY?')

('PUSHIN TOO HAAAARD!')

(BILLY U L.A.-U IZVJEŠTAVA O STANJU U PROMETU)

(ZA*EBAVA ŠOFERE)

(MLADO LUDO)

(SUSPENDIRALO GA)

(USKORO:'NAŠA FIRMA JE AIR AMERICA..')

('ČINE JE SAMO CIVILI, AMERIČKI PILOTI KAO TI..')

('ALI ODUZETA MI JE DOZVOLA.')

('NIŠTA ZATO, DOBIĆEŠ JE NA TAJVANU!')

(PILOTI NA 'LOGISTIČKOJ PODUCI')

(ODBOR ZA DOČEK SENATORA)

(OTKAD JE STIGAO..)

(NIJE SKINUO..)

(NADMENI OSMIJEH)

(SASTAJALIŠTE KRUPNIH RIBA DEBELIH MJEŠINA RAZLIČITIH MOTIVA)

(VIJETNAMSKI RAT POD NAVODNICIMA)

(KOJI RAT, TU TEKU MED I MLIJEKO)

(NE SE ZA*EBAVATI SA SENATOROM)

(SENATOR IZNERVIRAO LU SUNGA UHVATIVŠI GA 'SLUČAJNO' ZA KOLJENO)

(RISKIRA SE GLAVA I U FIRMI AIR AMERICA)

(LAOS)

(POLJA CVIJEĆA UZ 'GIMME SHELTER')

(NIJE SMAK SVIJETA)

------------------------------------

(AIR AMERICA, 1990)

------------------------------------

Gimme Shelter/The Rolling Stones



Oznake: Roger Spottiswoode, Mel Gibson, Robert Downey Jr, AKCIJA, Komedija, ratni, 1990, 7/10

- 13:12 - Komentari (5) - Isprintaj - #

nedjelja, 19.10.2014.

GREEDY (1994)

31.GREEDY (1994,USA) Ocjena: 8/10
(Pohlepnici); komedija
Redatelj: Jonathan Lynn
Scenarij: Lowell Ganz, Babaloo Mandel
Glazba: Randy Edelman
Fotografija: Gabriel Beristein
Uloge: Michael J. Fox, Kirk Douglas, Nancy Travis, Jere Burns



Nažalost, osrednje do slabo ocijenjena komedija a u kojoj su odnosi, načela i vrijednosti među ljudima tako dobro i humoristično prikazani. Dobar dio filma čeka se na nekakav razvoj događaja, a onda odjednom vi počnete pristajati na čaroliju filma. Radi se o jednostavnoj priči o pohlepnoj rodbini koja je sa svih strana dopuzila bogatom ostarjelom i oduzetom ujaku Joeu (posebno zanimljiva uloga K.Douglasa) na njegovo imanje s ciljem da ga ili pospreme u starački dom ili mu nekako udovolje da im čim prije zakonski prepiše svoju imovinu. Tu se nađe i njegov mladi nećak Danny (Michael J.Fox) koji je dugo izbivao i koji se bavi kuglanjem, a koji je starome Joeu od nekada bio pri srcu jer ga je znao zabaviti imitirajući mu Jimmyja Durantea (pjevača i tv-komičara iz tzv. crno-bijele ere). I konačno, između svih njih – kandidata kao naguranih u redu za njegovo nasljedstvo – našla se mlada i atraktivna Joeova njegovateljica Molly (Olivia d'Abo) kao opasna konkurencija. Joe je dobro pronikao u suštinu karaktera svojih predragih 'brižnih' rođaka i krenuo u istraživanje u kome ima doista ono malo ljudskog dušebrižništva i ljubavi za drugoga.
Komedija od početka do kraja navlači osmijeh na lice i sve se shvati dok gledate. Međutim, ispod ovog površinskog zaista dobro osmišljenog humorističnog sloja priče postoji značajni podkontekst koji otkriva karakter tipičnog američkog rođaka ili člana obitelji u okolnostima suvremenog materijalističkog i poslovnog, ubrzanog i potrošačkog svijeta. Kad u konačnici sva rodbina shvati, zajedno sa Dannyjem koji je bio nadomak da primi nasljedstvo; kad shvate da je stari ujak švorc – dođe do eskalacije mržnje od dugo trpljene frustracije čekanja da stari odapne. Nakon veoma komične farse i fizičkih obračuna pohlepnih rođaka, dok je graja utihnula, sva suština američkog 'običnog' čovjeka izlazi van u razgovoru Dannyja i starog Joea kada Danny kaže starom: „ U redu ako si to učinio, sve nas skupa prevario, ali mogao si to reći prije – onda bi se možda nad tobom i sažalio.. “. Tu se nalazi najsnažniji dio filma koji pokazuje konformističku i bešćutnu ćud mlađeg naraštaja kojemu je briga samo crna ili samo bijela. Ili ću te operušati (naslijediti bogatstvo), ili ću te sažalijevati. Pa ipak, film se razvija u svijetlom tonu, a mali ipak uspjeva pokazati svoje dobro srce.

Od početka do kraja jedna vrlo simpatična, pa čak značajna komedija, tim više što je u neku ruku blago podcijenjena. Simpatični M.J.Fox i možda malo netipični K.Douglas u društvu svojih lijepih drugarica (N.Travis, O.d'Abo) su maestralni. A o ostalim ulogama sve najbolje. Pohlepni rođaci su odigrani od poznatih glumaca (Phil Harman/Frank; Jere Burns/Glen, poznat iz mnogih hum. serija koje smo gledali, na pr. Kirk Morris;'Dear John').

(ROĐACI - UVIJEK PRISUTNI KAD IH (NE)TREBAŠ)

(KONKURENCIJA RODBINI - UJAKOVA SLABA TOČKA MOLLY)


(DANNY U KUGLANI)

(UJAK JOE - UVIJEK SLAB NA OMILJENOG NEĆAKA)

(UJAK JOE I DANNY)

(ROĐACI 1)

(ROĐACI 2)

(ROĐACI 3)

Oznake: Jonathan Lynn, M.J.Fox, Komedija, 1994, 8/10

- 10:02 - Komentari (1) - Isprintaj - #

utorak, 14.10.2014.

REBEL STORM (1989)

29. REBEL STORM aka RISING STORM (1989,USA) Ocjena: 7/10
(Buntovni udar);SF, komedija, akcija
Redatelj: Francis Schaeffer
Scenarij: William Fay, Gary Rosen
Glazba: Julian Laxton
Snimatelj: Robbi Hinds
Uloge: Zach Galligan, Wayne Crawford, June Chadwick



'SJEDINJENE KRŠĆANSKE DRŽAVE'

U distopijskoj budućnosti imamo despotsko diktatorsko društvo Sjedinjenih Država na čijoj zastavi je zvjezdice zamijenio križ. Društvo u kojem se dogodilo nešto jako gadno kad se 2099. više nitko ne sjeća što je to rock n roll. U javnim školama ispran je svima mozak i njihov pojam povijesti i egzistencije je sasvim pretvoren u mit. Presvjetli Diktator Velečasni Jimmy Joe II koji se uvijek prikazuje samo po ekranima više nema oporbu jer su svi njime sretni i u njegovom poretku zadovoljni makar su žigosani brojevima kao židovi u Aušvicu. Automati svuda oko vas umjesto 'Hvala Dođite nam opet' izgovaraju 'Slava Gospodinu', cijeli sustav je u transu golemog obožavanja Isusa. Na tv-ekranima se javno non-stop vrti neki ćelavi lik s brcima i tamnim cvikama što viče predizborne pokliče i parole u ime kampanje i Spasenja. Izbori čini se traju vječno, 24 sata na dan. Blagdane su svi obavezni štovati i slaviti po zakonu. Ali lopovi i pljačkaši vrijednih grobova poput pustolova i pljačkaša grobnica faraona će uvijek postojati. Tako je i 2099. u prašnjavoj Americi (zanimljivo film je sniman u Namibiji, u Africi), samo što su se neke vrijednosti totalno pomaknule pa sada više artefakti nisu sarkofazi u grobnici faraona ni ploča iz Rosete nego pronalazak kostura DJ-a i drevni Playboy što ovi pustolovi nisu nikad vidli. Ekipa protagonisti, naši superjunaci duhovno nisu uz Gospodinov državni kult, nego je njihova vjera rock n' roll. Tako film teče. Iznenadite se tokom filma kad vam u pozadini zasviraju Animalsi.

Naravno da po IMDB-ovim voterima ovaj film ne zadovoljava jer film nije 'dovoljno uvjerljiv'. Takav argument je glupost. Film, naravno nije remek-djelo, niti je u vrhu snimljenih filmova te godine, ali je film na svoj način genijalan jer u ideji i dobro urađenoj kinematografiji nije podbacio da se napravi jedan korektan šaljivi SF film B-produkcije. Uz film se može opustiti i dobro nasmijati. Vjerujte fore nisu uopće glupe. Film je jeftini cirkus, ali itekako ima smisla. Pogledati! Nećete izgubiti tih sat i pol vremena.
Film je podcijenjen s ocjenom 4,5 te mu ja zato dajem poticajnih 7.

Evo šlagvorta s tv-ekrana 2099:
… Izravno iz župnog ureda, blagoslovljeni Velečasni Jimmy Joe II!
Dame i gospodo, ajde da definiramo naše uvjete.. Biti revolucionar u neravnopravnoj zajednici je iznad zločina i ludosti.. Nešto što psihijatri nazivaju kriminalnom bolešću.. Jer što može biti luđe nego gristi ruku koja ih hrani! Kao što sam već objasnio svojim podanicima riječima iz Biblije; Bog je vaš otac! Zajednica mati! Slavite vaše istinske roditelje.. ili će vas morati kazniti …


(USA A.D. 2099.)

(RAD OSLOBAĐA)

(ČEKAONICA)

(ZATVORENIČKA ĆELIJA)

(BRKO-VODITELJ KAMPANJE)

(PRENOĆIŠTE-CENTAR ŽIVOTA)

(NEINTELIGENTNI ČUVARI POSVUDA)

(NEPROCJENJIVO-JEDINI PREOSTALI PLAYBOY)

('POGLE!!NALIK JE SPRAVI ZA ŽENSKO MASTURBIRANJE!')

(JUNACI)

Oznake: SF, Komedija, parodija, distopija, 1989, 7/10

- 09:34 - Komentari (3) - Isprintaj - #

utorak, 16.09.2014.

SOME LIKE IT HOT (1959)

16. SOME LIKE IT HOT (1959,USA) Ocjena: 8/10
(Neki to vole vruće); komedija
Redatelj: Billy Wilder
Scenarij: Billy Wilder, I.A.L.Diamond, Robert Thoeren, Michael Logan
Glazba: Adolph Deutsch
Fotografija: Charles Lang
Uloge: Marilyn Monroe, Tony Curtis, Jack Lemmon



'Neki to vole vruće' uspješan je spoj komedije zabune i parodije usmjerene na američko društvo u doba kad je kriminal na ulicama američkih gradova cvjetao. Rađanje i uzlet pin-up kulture djevojaka, dimne zavjese i show programi u zidovima pogrebnih poduzeća, buđenje požude američkih djevojaka za gospodom jet-setterima, tipično američki način života sa stalnim selidbama i putovanjima, klišeji amerikanizma, parodija gangstera i policije koji se progone manje ozbiljno nego pas i mačka i tako dalje. Sve to i još mnogo toga preplavljuje ovu vječnu komediju. Međutim, ne valja se nasukati na zamku da se tu radi samo o običnom screwballu i britkoj zezanciji. Film itekako ima svoje 'bodlje'. A opet, komedija je napravljena s toliko finoće da se nećete morati uvrijediti. S početkom u američkom društvu 1929., radnje smještene u nevjerojatne 'manevre' dvojice muškaraca preodjevenih u djevojke film ima dalekometnije putanje koje zaokružuju čitavu suštinu društva i američkog mentaliteta, američkog karaktera i stila života. Ne smije se zaboraviti da ova parodija svlači američkog dužnika, i pokazuje njegove putešestvije kroz džunglu američkog sivog, zelenog, žutog, i svejedno kojeg vida biznisa. Svaki lik u filmu, i zapravo svaki tip u filmu ima svoje pitanje koje kao da mu piše na oblaku iznad glave. Nastaju takve situacije da je to presmiješno gledati. Joe i Jerry (Josephine i Daphne), koje igraju Tony Curtis i Jack Lemmon u svojoj metafori predstavljaju buran i pustolovan život, ali koji ide prema jednom sasvim ispraznom i trivijalnom cilju – a taj je u poanti američkog građanina koji je uspješno pokrpao dugovanja, pobjegao ako je to bilo potrebno, oženio se ili rastao radi love i tome slično. Već je tada postalo jasno kako je kategorija ljubavi nešto precijenjeno i u svojoj suštini potpuno drugačije. Apsurd života poprimio je zamah zbog toga što su romantika, ljubav, zajednički život zaprimili primarnu značajku funkcionalnosti. U kratkim crtama možemo cijelu poantu svesti iz jedne sentencije izrečene u filmu, a koja kaže da – ne možeš ispeći omlet bez da razbiješ jaja. Takva se atmosfera gradi iz odnosa prikazanih u radnji filma koja se odvija 1929. Bitnost, suštinu i jednostavnost zamjenjuju jurnjava, prelijevanje šupljeg u prazno, oportunizam, eskapizam itd. Progonjeni ste i označeni stalno, a utočišta su vam kod sasvim neobičnih izbavitelja i pomagača, sa sasvim osobitim požudama kao kod starog gospodina - sedmerostrukog ženika i udvarača - koji izgovara legendarnu rečenicu na kraju filma. Marylin Monroe pogledati ispod.



(CURE U ORKESTRU)

(UKELELE)

(SEX BOMB)

(JU-HUU, DAPHNE??!)

(NO COMMENT)

(REALLY?!?)

(IM A BARBIE GIRL; J.LEMMON IN TECHNICOLOR)

(MARRIED SOON!)

Oznake: Billy Wilder, J.Lemmon, M.Monroe, Komedija, 1959, 8/10

- 15:43 - Komentari (7) - Isprintaj - #

petak, 12.09.2014.

DEATH RACE 2000 (1975)

14. DEATH RACE 2000 (USA,1975) Ocjena: 7/10
(Utrka smrti 2000); SF, komedija
Redatelj: Paul Bartel
Scenarij: Robert Thom, Charles B. Griffith, Ib Melchior (priča)
Glazba: Paul Chihara
Fotografija: Tak Fujimoto
Uloge: David Carradine, Sylvester Stallone, Simone Griffeth



Distopijski film B-produkcije o auto-utrkama budućnosti u kojima natjecatelji u autima skupljaju bodove tako što im je cilj pobiti što više pješaka na cesti. Komična je to i satirična vizija onoga u što bi se mogla pretvoriti tadašnja aktualna sadašnjost američkog društva i poretka. Film želi reći: država koju stvaramo i želimo protezat će se u budućnosti preko svih kontinenata i svi ćemo biti Amerikanci (za svaku pojavu nepravilnosti optužit ćemo Francuze). Imamo jedan divni utopijski poredak zabave u kojem se sve naše frustracije i depresije sasvim lako pretapaju u zabavu punu nasilja. Nasilje nam je potrebno koliko zabavno i ugodno. Sve naše potrebe i žudnje novi poredak će utažiti. Mediji, pokretani jagmom za nasiljem u obliku zabave i sportskog nadmetanja, diljem kontinenta siju sveopći opijajući optimizam toliko karakterističan Amerima. Svi su navijači, svi su politički lojalni sponzorima najvećeg eventa od državne i nacionalne važnosti. Nacija je uz svoje idole, sve skupine i kontra-skupine organiziraju se i ravnaju prema tom događaju. Mržnja i društveni kretenizam proželi su čitavu naciju. Ironično je što je film sam po sebi zabavan, sa zvijezdama koje će postati idoli čitavih generacija. Klinaca zaljubljenih i opsjednutih žanrom trash akcijskih filmova prepunih pucačine, tučnjave i razaranja a sve u navlas istoj formi, sa specifičnim hollywoodskim ljubavnim zapletom u sredini filma. Društvo kao da već danas živi svojevrsnu distopiju, a ona može uvijek biti samo još agresivnija i još veća. Film, dakako jest jeftina zezancija u kojoj se Sly Stallone i David Carradine i ne trebaju previše truditi ne bi li od sebe napravili još veću karikaturu. Bez obzira na sve, film je itekako inteligentna zezancija, i to ne baš za klince lude za jurnjavama brzim automobilima u stilu „Need For Speed“ serijala; ovo je upravo parodija na taj svijet.



(START)
('SLY' THE KILLER)
(BONUS NA PENZIONERE 100 BODOVA)

('KUGLANA' BUDUĆNOSTI)

Oznake: Paul Bartel, Stallone, SF, Komedija, distopija, 1975, 7/10

- 15:59 - Komentari (3) - Isprintaj - #

srijeda, 10.09.2014.

BRUTTI,SPORCHI E CATTIVI (1976)

13. BRUTTI SPORCHI E CATTIVI (1976, ITA) Ocjena: 9/10
(Ružni,prljavi i zli/Dirty,Ugly and Bad); komedija, drama
Redatelj: Ettore Scola
Scenarij: Sergio Citti (dijalog), Rero Maccari, Ettore Scola
Glazba: Armando Trovajoli
Fotografija: Dario Di Palma
Uloge: Nino Manfredi, Maria Luisa Santella, Francesco Anniballi



RUŽNA,PRLJAVA I ZLA STRANA SIROMAŠTVA

Za biti isposnik, prosjak i veliki siromah prepun isijavajućeg duha treba imati i malo pameti. Nije ta vrlina za svakoga. U ovome Scolinom filmu kojeg dio kritike smatra odvratnim (R.Egbert) moguće je, dapače vidjeti kakvu je razinu siromaštva i moralne bijede u stanju iznjedriti kapitalističko društvo.
U živoj maniri naturalizma autori ovog filma prikazuju dno dna ljudske zajednice, s mjesta u Rimu koje kao da nadvisuje sve brežuljke, s pogledom koji puca na kupolu 'Sv.Petra', koji je tamo negdje nisko dolje. Kao da likovi ovog filma nisu smrdljiva sirotinja nego bogovi Olimpa. Ironično i istinito prikazana je institucija obitelji koja u Crkvi vrijedi kao temelj temelja roditeljske ljubavi i odgojiteljske brige. Ova obitelj koja se grana na četiri koljena toliko je silnim vezama spojena da se nitko ne da iz iste kuće, pa iako žive gore nego svinje, među štakorima i sa nekim klimavim drvenim wc-om. Njihova se obiteljska zajednica temelji na parazitiranju jednih na drugima, a najviše na ocu s novcima i paralitičnoj babi s penzijom, te na prljavim zanatima svih vrsta. Iz te obitelji zasigurno neće ispuzati na ulicu neki novi sveti Franjo. Možda više nego išta u ovoj priči koja nije nimalo nerealna plaši ta nezaustavljivost njihovog razmnožavanja. Tako je, oni su ljudska bića, ali žive krajnje animalno i bestijalno. Oni ne mare na čiju će ženu tko naskočiti dok svi u mraku te stračare grupno spavaju. Svejedno je tko spava s kim dok popije malo vina. Djeca rastu u čoporima, a primjer su im prilike i spodobe u tom slamu u kojem žive ljudi gore nego životinje. Duh Sveti kao da je digao ruke od ovakvih mjesta; djeca djeluju kao da su na granici između anđeoskog i demonskog stvorenja; od tih ljudi nikad neće biti ništa više nego je to 'prljavo, ružno i zlo stvorenje'. Iz ovog filma moguće je nazrijeti presjek jednog modernog civiliziranog urbanog društva. Na dnu dna te piramide, upravo tamo gdje je volumen tog tijela najširi i najdublji sjedi taj sloj čijim pripadnicima ni imena nisu bitna. Taj najmasovniji sloj je ta gomila što se plodi i množi i živi izvan resora društvene uprave. Ti ljudi ne zauzimaju mjesta na biroima rada, niti su njihova imena među osiguranicima ministarstva zdravstva; oni samo kad ih policija ulovi u kakvom razbojstvu ili značajnijoj pljački ili bludu na javnom mjestu bivaju privedeni na kakav dvomjesečni zatvor, i otome se vodi teška dokumentacija visoka dva metra, sastavljena od kazni i različitih optužaba. (scena u policiji kod načelnika kamo je priveden 'pater familias' je izvanredno snažna; kako izgleda ured i kako izgleda glavni odgovorni službujući u tom uredu) Država nema vremena ni volje za tu prljavu masu. Krezuba baba u kolicima valjda je jedina koja ima neku vezu sa starim vremenima i koja je nekog vraga zaradila u državnoj službi (možda u svojstvu čistačice) da obitelj 'uživa' njezinu penziju od mjeseca do mjeseca. Interesantno je još i to, koliki je prag imunološke tjelesne izdržljivosti kako pojedinaca, tako i čitave te prljave zajednice. Otporniji su nego životinje, žive i jedu tamo gdje štakori uriniraju a ne boluju od nikakve kuge. Ni metci im ne mogu ništa, otporni su na mišomor. Žene su uvijek trudne, i neizvjesno je tko je, u kakvom stanju i gdje zaskočio istu. Nemaju socijalne bolesti kao što ih ima radnička klasa. Radnička klasa, čak i viši građanski stalež, čini se da žive u mnogo većem strahu od vlastite propasti i poraza nego ti cigani u čoporu. Boluju od alergije na prašinu, na deterdžente, umiru od raka jetre ili pluća, pate od nesanice, migrene, žene su nerijetko depresivne, frigidne i inertne. Ništa manje muškarci kojima uvijek treba neki farmaceutski podizač za libido.
Tako vam dođe film kao ozbiljna drama, dok kao komedija Scolin film je pravi klasik. Možete ga gledati kao specijal epizodu nečega poput stripova Alana Forda. Talijani su dobri u tim stvarima. Film je pun intelektualne simbolike i genijalnog glumačkog performansa. Da vam ne prepričavam dojmljive scene i kadrove, bacite oko na youtube; naročito oni koji nisu gledali.


(SLAM)
(SVAKODNEVICA)
(ŠOGOR I ŠOGORICA, NANDO SE VRATIO IZ NOĆNE SMJENE)
(ROMANTIČNA VEČERA)
(EVO DRAGA, OVO JE ISIDE)
(SIN SE PRIŠTEKO U TATIN BRAČNI BRLOG)
(OBITELJ IDE PO BABINU PENZIJU)
(LEPOJ NEVJESTI ISPAO MAKARUN)
(JEBEM TE ŽIVOTE)
(DA BOG DA CRKO SINE)

Oznake: Ettore Scola, Komedija, talijanski film, 1976, 9/10

- 12:19 - Komentari (1) - Isprintaj - #

subota, 30.08.2014.

CRIMES AND MISDEMEANORS (1989)

5. CRIMES AND MISDEMEANORS (1989, USA) Ocjena: 8/10
(Zločini i prijestupi); drama, komedija
Redatelj: Woody Allen
Scenarij: Woody Allen
Snimatelj: Sven Nykvist
Uloge: Martin Landau, Woody Allen, Claire Bloom, Mia Farrow



Tema ovog filma sastoji se od uvida u dvije isprva odvojene priče koje se tiču emocionalne egzistencije u stalnoj, neprestanoj i nepresušnoj potrebi čovjeka da traži ljubav. Pratimo dvije paralelne priče: Onu bogatog i uspješnog židova, oftamologa, filantropa i društvenog dobrotvora, Jude Rosenthala (M.Landau) koji ima svoju ženu i obitelj koja ga poštuje i voli; i onu nervoznog, ciničnog idealista, vječitog gubitnika u seksualnim vezama, snimatelja dokumentarnih filmova i zaljubljenika u sedmu umjetnost Cliffa Sterna (W.Allen). Dok se prvi nikako ne može otarasiti dugogodišnje nasrtljive ljubavnice, koje se je u međuvremenu zasitio, ovaj drugi nikako ne uspijeva nagovoriti ženu koja mu asistira na filmu da bude s njim (dok mu je bračna situacija upravo zapala u sivilo i rasulo). Woody Allen u ovom filmu konačno poentira, i to prilično dobro, svoju filozofiju koju slobodno možemo zamisliti kao kotač ljubavi koji čini egzistenciju ljudskoga života. U ova dva lika, koji imaju svoje suprotne priče može se uočiti da sve ono što zaokružuje njihov život nisu njihove društvene aktivnosti, njihov intelektualni i kreativni rad, njihovo filozofiranje spram svijeta, nego ljubav i sreću u njihov život utiskuju neke ključne odluke, taktika koja samo ako je dovoljno mudra i pravovremena. Rosenthal, koji je odlučio 'otarasiti' se svoje ljubavnice ne nalazi ni odgovor, a ni rješenje u razgovorima sa svojim savjetnikom rabbijem; Clifford (Allen) ne olakšava si ništa time što se povjerava svojoj nećakinji s kojom provodi popodneva u kinu; Rosenthalova je duša opterećena bremenom roditeljskog odgoja, s očevim prstom u zraku koji opominje o kazni Jahve za one koji čine zločin; Cliffordov slučaj je tugaljiv, njemu koji ima romantičarski mot, i iskrenu zaljubljivu narav ne polazi za rukom da ljubav zauzvrat i dobije.
Govori nam u ovome filmu Allen o tome kako 'kotačem ljubavi' ne možemo upravljati mi nikakvim svojim filozofijama; sve to gore opisano hrpa je nametnutih stvari koje nas samo udaljavaju od upaljenja odnosa ljubavi. Svi ti osjećaji krivnje, bijega; osjećaji stalne opomene, moranja, sva ta moraliziranja, idealiziranja, eskalacije zločina ili odustajanja od svega znak su odsutnosti Boga. A ustvari Bog čini sve da život bude paradoksalan. On ne nudi ljubav na pladnju, niti to ako on Jest Ljubav ne znači da stvari u životu čovjeka poput Clifforda Sterna mogu tek tako krenuti na bolje. Ironija,tragedija, paradoks, nepredvidljivost, relativitet između stvarnog i fiktivnog su zakoni koji se igraju tim 'kotačem ljubavi' u ljudskim životima, a ne vjera vjera vjera, ili trud trud i trud, ili rad rad i rad. Bog ljudske ljubavi ne nagrađuje, nego će se ona u koju ste se silno zaljubili udati za šogora kojeg ne možete smisliti.
Pri završetku filma susreću se na jednoj zabavi Rosenthal (kojemu je oprošteno što je uradio) i Stern (Allen) (koji nije uspio dobiti ljubav one u koju se zaljubio). Svaki od te dvojice živi sa svojim dijelom tragedije. U svakome se drukčije manifestira. Svaki se vraća u svoj stari život. Život koji s odmakom postaje i komedijom.


Oznake: Woody Allen, Komedija, drama, 1989, 8/10

- 16:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 29.08.2014.

ALMOST AN ANGEL (1990)

4. ALMOST AN ANGEL (1990, USA) Ocjena: 4/10
(Gotovo anđeo); komedija, drama
Redatelj: John Cornell
Scenarij: Paul Hogan
Glazba: Maurice Jarre
Snimatelj: Russell Boyd
Uloge: Paul Hogan, Linda Kozlowski, Elias Koteas




Mogu se zadubiti u najrazličitije filmove, ali u ovakve bogami ne. Što se tu imaš zadubiti. Film se temelji na klišeju koji je povezan sa činjenjem dobra drugima na pravi način, a tobože bez naročitog religioznog propovijedanja. Hogan (Krokodil Dundee) je bivši robijaš, varalica i pljačkaš koji jednog dana skoči pred kamion kako bi spasio neku djevojčicu, ali sam pogine i postane anđeo. U dogovoru sa C.Hestonom (Bogom s bradom) on se vrati na Zemlju ali na služenje 'uvjetne', tako što će se sam popraviti i činiti dobro drugima. Time mu je dana druga prilika da ne bude više zločesti kriminalac koji ide protiv reda i zakona. U principu film teče kroz zezanje, da bi se kroz jednu tužnu priču na kraju stekla nekakva divna moralna pouka. Ako nešto malo humora kroz film i postoji on je potpuno upropašten sa time što 'Krokodil Dundee' stalno uz sebe nosi Bibliju i čitucka prosvjetljujuće šablone koje već i bantu plemena u Africi od vrtićke dobi znaju napamet. Tu su i dijalozi sa popom, sa mecenom koji će poduprijeti humanitarni rad, svjetleći križ na tornju crkve, i čitava stvar se opet vrti uglavnom oko prokletog-otetog novca i muke po svetom Ivanu kome taj novac prije pripada. Mnogo toga već viđenog što ne može zaprepastiti više ni djecu, ni odrasle. O duhovnosti iz ovog filma ne možete izvući ni 'd'. Nekoliko solidnih štoseva 'nabildali' su ovom filmu ocjenu na 3.

Oznake: Komedija, 1990, 4/10

- 10:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se