ONAJ KOJI GLEDA FILMOVE

nedjelja, 14.02.2016.

DARK VICTORY (1939)

137.DARK VICTORY (1939) Ocjena: 8/10
(Mračna pobjeda) SAD, drama, 104', IMDb: 7,6/10
Redatelj: Edmund Goulding
Producenti: Hal B. Wallis, David Lewis
Scenarij: Casey Robinson; George Emerson Brewer Jr, Bertram Bloch (kaz.komad)
Kamera: Ernest Haller (fotografija)
Glazba: Max Steiner
Uloge: Bette Davis, George Brent, Humphrey Bogart, Geraldine Fitzgerald




IMDb-Dark Victory (1939)

'FILM O POBJEDI NAD STRAHOM OD SMRTI'

Dark Victory je fina romantična drama koja nadilazi klasičnu romantiku u tom smislu da rastvara duhovnu dimenziju pobjede nad smrću. Pobjede duše nad ovozemaljskim životom onda kada ona neumitno, brzim koracima dolazi s bolešću koja je nezaustavljiva. Uloga žene koja je smrtno bolesna (ima tumor na mozgu) a u kojoj je toliko nade, svjetlosti i životne radosti, u ono vrijeme nije mogla dopasti prikladnije glumice nego je to Bette Davis.

Judith Traherne (Bette Davis) je mlada žena koja isprva nije svjesna svoje bolesti. Ona živi sa ugrožavajućim simptomima glavobolje, slabovidnosti i vrtoglavice a prepuna je života. Nakon jednog pada s konja (voljela je jahati) upoznaje mladog doktora Fredericka Steelea (George Brent) koji se ozbiljno zauzme za njezino stanje. Između njih rodi se ljubav, a kada se on uvjeri , konzultirajući se sa doktorima, kako njezinoj bolesti nema lijeka i da joj preostaje nekoliko mjeseci života, nastane tjeskobna situacija između iskrenosti i sažaljenja. Judith prođe operativni zahvat i nakon toga povjeruje i zaljubi se u svog doktora tim više. Njezin uzlet sreće i volje za životom povede je u snove i prema planovima za zajednički život sa svojim čovjekom kojega silno ljubi.

Dark Victory je u doslovnom smislu film koji govori o pobjedi, o jedinoj pravoj i istinskoj pobjedi, možda najvažnijoj i najelementarnijoj stvari, o suštini - a to je pobjeda čovjeka nad strahom od smrti. Veoma je kvalitetno režiran film, tako da se ni u kojem trenutku gledatelj ne može naći u zamki patetične sjete. Upravo onaj element u kojem su sadržane uloge onih koji sa protagonistkinjom žive posljednje trenutke, a u kojima ima senzibiliteta sažalnosti, ovaj film vrhunski zaokreće u slavljenje života. Paradoks je to u kojem se bolesnica promeće u jaču dušu, nego li je imaju zdravi oko nje. 'Dark Victory' je teško prilagodljiv naslov i ne drži konce kao 'Mračna pobjeda'. Možda bi prikladniji naslov bio Svijetla ili Veličanstvena pobjeda ili Pobjeda nad tamom. U zadnjoj sceni filma u kojoj Judith napušta ovaj svijet unatoč popratnim simbolima koji napominju kako su gotove neostvarene radosti ovoga života (dječja igra), gledatelju se ne lomi srce, nego ga se stavlja u misao na početak novoga života. Naša protagonistkinja nema problem osobe okovane lancima materijalizma, ona može da prevaziđe saznanje kako će prije vremena umrijeti i tako napustiti sve radosti života. Taj je dojam vezano za nju tim snažniji jer ona žarko i predano sa svim srcem i punim plućima živi svoj život.

Film je to o hrabrosti i unutarnjoj snazi duha koji se hrani ljubavlju i nepresušnom energijom i mladenačkom svježinom koju je jedno biće nesebično u stanju dijeliti s drugima.

-----------------------------------------------------

(BETTE DAVIS & RONALD REAGAN)

(BETTE DAVIS & GEORGE BRENT)

(ODNOS PREMA UMIRUĆOJ)

(PRIJATELJ KOJI JU JE VOLIO)

(ZDRAVIMA POTREBNA UTJEHA)

(DARK VICTORY - ZAVRŠNA SCENA)

-------------------------------------------------------------



(ONE OF THE BEST DEATH SCENES IN MOVIE HISTORY)

Oznake: Edmund Goulding, Bette Davis, George Brent, Humphrey Bogart, drama, 1930s, 1939, 8/10

- 15:07 - Komentari (6) - Isprintaj - #

petak, 22.01.2016.

BLACK LEGION (1937)

132.BLACK LEGION (1937) Ocjena: 7/10
(Crna legija) SAD, film-noir, kriminalistički, drama, 83', IMDb: 7,0/10
Redatelj: Archie Mayo
Producenti: Robert Lord, Hal B. Wallis, Jack L. Warner
Scenarij: Abem Finkel, William Wister Haines; Robert Lord (priča)
Kamera: George Barnes
Glazba: Bernhard Kaun
Uloge: Humphrey Bogart, Ann Sheridan, Dick Foran, Erin O'Brien-Moore




IMDb-Black Legion (1937)


Black Legion je iznimno interesantan film u kojemu se radi o djelovanju tajne organizacije pod nazivom 'Crna legija' i koja počiva na zasadama nacionalizma i patriotizma (a zapravo šovinizma), a kontra stranaca u američkom društvu. Tamo gdje ovaj film završava, razmišljanju o tajnim društvima tek je početak. Naročito u pogledu kako ta stvar stoji u SAD.

Kada gledate ovaj film, bez neke posebne pripreme, znajući ukratko glavne uloge i sliku s filmskog plakata osjetite kako je fantastično napravljena čitava stvar. Film je kritika onog istog procesa koji je kroz godine pred nastanak ovoga filma klijao i konačno u 1936/1937 izrastao u nešto na svjetskoj političkoj sceni vidljivo i alarmantno. U pozadini svega stoji dakako osuda fašizma i popratnih oblika koji rade i svim se sredstvima razvijaju u pokrete i manja bratstva za 'čistu naciju'. U to vrijeme kada ovaj film nastaje, stvari sa grupiranjem svjetskih poredaka i režima su toliko aktualne jer se fitilj rata u Europi (Španjolska) i u Africi (Etiopija) već upalio. I na filmskim platnima politička i ideološka propaganda izvire sa svih strana (naročito njemački i sovjetski film; dok se V.Britanija i SAD 'pale' nešto kasnije, uglavnom sa ratnim filmom s početka 40-tih). Imajući u vidu Sjedinjene Države kao zemlju u kojoj nije ratno stanje, ovaj film zagrebao je ispod površine društvenih odnosa i to na primjeru radnika u jednoj metalskoj tvornici u kojoj dolazi do prikrivenog nezadovoljstva i konflikta zbog napredovanja stranaca (ne-Amerikanaca) u poslu.

Frank Taylor (H.Bogart) je Amerikanac, metalski radnik koji se nada unapređenju u poslovođu na svojem poslu, ali na to mjesto biva izabran Amerikanac poljskoga porijekla Dombrowski. Frank je inače divan obiteljski čovjek, vodi skladan život sa svojom suprugom i malim sinom; u susjedstvu se druže sa obitelji irskih korijena, iz koje je i njegov kolega s posla Ed Jackson (Dick Foran). Sve funkcionira u smijehu i dobrosusjedskim prijateljskim odnosima. U trenutku, kako se klima oko napredovanja i rasporeda funkcija u firmi mijenja, i bolje plaćena mjesta pripadaju zaposlenicima stranog prezimena, u Franku se pojavi nešto kao klica razdora. Uskoro do njega preko radija i preko kolega na poslu dolazi struja propagandnih poruka koja poziva na 'Ameriku Amerikancima' ali s polazišta kako je potreban obračun sa strancima koji otimlju njihova radna mjesta. Preko jedne veze, iritantnog radnika Cliffa, Frank indoktriniran huškačkim i ohrabrujućim borbenim pristupom te stranke ulazi i daje prisegu mračnom društvu sa uniformama nalik na one kakve nose pripadnici Ku-Klux-Klana. Od toga dana, Frank pripada tajnom udruženju opasnih namjera kojemu nije stran bilo kakav oblik nasilja. Život se Franku pretvara u pakao iz kojega se ne može izvući. Nitko ne zna čime se on bavi dok se u okrugu zbivaju zvjerstva pod okriljem mraka.

Film je doista poticajan za razmišljanje. Da je značajan dovoljno govori činjenica da je bio zabranjivan za prikazivanje u nekim europskim zemljama (Francuska, Finska..). Iz filma se mogu povući značenjski dvije elementarne stvari koje ovome filmu daju na vrijednosti. Dok su sve tehničke i estetske stvari na filmu pripremljene gledatelju na uživanje u izvedbi dobro biranih i odigranih karaktera dolazimo na mjesta u filmu gdje je poenta najjača, a tiče se uloge i funkcioniranja tajnog društva. Te dvije stvari su sljedeće: prikaz ogranka 'Crne legije' koji je izvršno tijelo sastavljeno pretežito od sirovih bullyja ili slabih pojedinaca koji upadnu u zamku vlastite srdžbe, i koji se zasniva na hijerarhijom vođenoj terorističkoj bandi; i sa druge strane prikaz 'Ureda' u kojem dvojica (trojica) ljudi sudjeluju u razgovoru oko financijske slike pokreta koji stoji iznad svih tajnih ogranaka diljem zemlje. Fabulom, film je ujedinjen u žrtvi osovine tog mračnog udruženja. Naš protagonist, Frank Taylor (neobično specifični H.Bogart), pogriješio je u životu jer je bio labilna ličnost, ali je ujedno i kolateralna žrtva u jednom procesu koji izaziva običnog čovjeka koji ne zna kamo ide.

Ocjena: 7/10
Obrazloženje: Ukratko, film je to koji ima ono nešto što vas zapali za gledanje. Odgleda se u dahu bez obzira koliko bio stara produkcija. Nešto o čemu se može razmišljati srazmjerno vremenu u kojem je nastao. Vrlo soldian i zanimljiv film sa sjajnim glumcima.

----------------------------------------------------------------




-----------------------------------------------------------------
(FRANK - MACHINIST WORKER)

(SUBJECT-PROMOTION)

(SUSJEDI I PARTNERI, FRANK TAYLOR,ED JACKSON)

(FRANK, SREĐEN OBITELJSKI ČOVJEK)

(LJUBLJENA SUPRUGA)

(ONE DAY-'HEY FRANK, COME HERE AND MEET OUT NEW FOREMAN JOE DOMBROWSKI!')

(HIGHLY DISAPPOINTED)

(VIŠE NEMA MIRA)

(PROPAGANDA SPEECH ON THE RADIO)

(APOTEKAR-VEZA)

(TAJNO OKUPLJANJE)

(HUŠKAČKI VOĐA)

(PROSTE RADIKALNE IDEJE)

(BLACK LEGION OATH)

(BLACK LEGION)

(ZADUŽIO PIŠTOLJ-IZGUBIO SVOJ 'JA')

(MOĆNA NOIR SCENA U OBITELJSKOJ KUĆI)

(POGLED U OGLEDALO; U MILISEKUNDI SE NASMIJEŠIO OSJETIVŠI MOĆ)

(DRUŽINA OPERIRA NOĆU)

(SUPRUGA NE RAZUMIJE OKOLNOSTI FRANKOVE POZICIJE)

(RAZDOR U OBITELJI)

(LOGISTIČKA VRHUŠKA ORGANIZACIJE)

(KLAN SNIMA PROPAGANDNU PORUKU ZA JAVNOST)

(UCJENA-UŽASNA CIJENA ČLANSTVA U 'CRNOJ LEGIJI')

---------------------------------------------------------------

(ERIN O'BRIEN-MOORE, HUMPHREY BOGART, ANN SHERIDAN, Black Legion, 1937)

Oznake: Archie Mayo, Humphrey Bogart, Ann Sheridan, film noir, kriminalistički, 1930s, 1937, 7/10

- 11:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 18.01.2016.

ANGELS WITH DIRTY FACES (1938)

131.ANGELS WITH DIRTY FACES (1938) Ocjena: 8/10
(Anđeli garava lica) SAD, film-noir, drama, kriminalistički, 97', IMDb: 8,0/10
Redatelj: Michael Curtiz
Producent: Samuel Bischoff, Hal B.Wallis, Jack L. Warner
Scenarij: John Wexley, Warren Duff; Rowland Brown (priča)
Kamera: Sol Polito
Glazba: Max Steiner
Uloge: James Cagney, Pat O'Brien, Humphrey Bogart, Ann Sheridan, The 'Dead End' Kids








IMDb-Angels With Dirty Faces (1938)


Kriminalistički film socijalno-kritičke preokupacije sa 'Dead End Kidsima' (glumačkom družinom njujorških klinaca) koji je otišao za stepenicu više od nastupa u njihovom filmskom prvijencu, u Wylerovom filmu Dead End (1937). Antiheroj kakav je prikazan u Wylerovom filmu (igra ga H.Bogart) ostaje ne konkretiziran i profiliran u širinu, te ostaje samo kao opomena svijetu prljavih klinaca u slamu kojima prijeti okrutna budućnost na stazi od popravnih domova, zatvorskih ustanova pa sve do uličnog i podzemnog svijeta kriminala. U ovom filmu pak, antiheroj Rocky Sullivan kojeg igra James Cagney, u jednoj od svojih najostvarenijih uloga na filmu uopće, je dotjeran, profiliran i ostvaren do savršenstva. Njegova uloga portret je životnog puta jednog takvog 'anđela garavog lica' kao što naslov filma kazuje. Od adolescentske dobi, u kojoj Sullivana igra Frankie Burke pa do samog kraja gdje skončava kao osuđenik na smrtnu kaznu.

Gangsterski je to film, brzog razvoja, načinjen kao mitološka slika, ispripovijedan neposredno igrom aktera priče. Dvojica prijatelja, dok su još bili klinci, Rocky Sullivan i Jerry Connolly, jednog su se popodneva našla u prilici opljačkati vagon sa naliv-perima. Međutim, bivaju otkriveni i nađu se u bijegu od potjere dvojice policajaca. U bijegu dvojica nailaze na jednu visoku ogradu, preko koje brži uspijeva preskočiti, a drugi zapinje i biva sproveden na policiju i sve do popravnog doma. Brži i spretniji od dvojice prijatelja postao je svećenik, a drugi je postao problem društva, od delikventa do robijaša i ozbiljnog kriminalca. Nakon 15-tak godina obojica prijatelja nađu se u starom kvartu, kada Rocky (J.Cagney) posjećuje Jerryja (p.O'Brien) u mjesnoj župi. Svaki od njih dvojice radi svoj posao. Rocky nema nikakvog respekta ni pardona za bilo koga na svojem putu i sve čemu ga je život kažnjenika i zatvorenika naučio je težnja ka silovitoj borbi i pokoravanju drugih svojoj moći. Jedini čovjek kojega je u životu mogao voljeti je prijatelj s druge strane mita o njemu samome, a to je Jerry Connolly. Jerry je krenuo putem vjere i propovijedanja dobra u svojoj zajednici. U svom okrilju ima grupu problematičnih klinaca kakvoj je i sam jednom pripadao. Njegova je misija te mladiće uputiti na put svjetla i istine te put ka poštenoj budućnosti. Klinci su, međutim, u najgorim adolescentskim godinama i već su ogrezli o mogućnosti i ritam kojim se 'lakše' probija i postiže uspjeh u društvu. Njima uzor postaje Rocky Sullivan o kojemu su se već raspisale novine i uz kojega klinci 'postavši' Sullivanovi mali pomoćnici kreću putem prljavštine i kriminala. Klinci imaju vođu i osjećaju slast lake zarade, igraju biljar, tuku se, provaljuju i pljačkaju; klinac-vođa ocu Connollyju izjavljuje da uz dužno poštovanje prerasli su molitve i krunice. U to isto vrijeme Rocky Sullivan upleo se u manevre s jednim od vodećih kriminalnih krugova u gradu u sklopu kojeg ucjenjuje korumpiranog odvjetnika Jima Fraziera (Humphrey Bogart) i njegovog partnera, mafijaša Maca Keefera (George Bancroft), gazdu lanca noćnih lokala s golemim kapitalom. Nemoguće je preskočiti ideju u kojoj je Rockyjeva uloga antiherojska, i zapravo u odnosu 'dok napada da se zapravo brani' radi opstanka u gangsterskim uvjetima gdje se po prirodi stvari ubija. Njega pogoni mržnja koju je stekao u životu po popravnim ustanovama, i tjera ga da na svoj način nađe put prema slobodi da živi na svoj način. Na koncu filma vidimo da je u njemu uz 99% mržnje i onaj 1% čiste savjesti koju nadljudskim naporom upotrebljava suprotno vlastitoj naravi.

Angels With Dirty Faces je filmska studija koja na nekoliko frontova izgleda vrhunski i osjeća se kako je film zaista jedno potpuno ostvarenje. Ništa nije zaobiđeno. Da se radi o zrelom poduhvatu svjedoče i misli neprikosnovenog glumca Jamesa Cagneya koji je kasnije u svojim memoarima izvukao sjećanja o detaljima koji su ga iz života u mladosti u sličnom njujorškom slamu inspirirali dok je studirao ulogu Rockyja Sullivana. Prijateljstvo dvojice protagonista iz ovog filma, ono između Cagneya i O'Briena snažno je odigrano, i vuče korijen u cjeloživotnom prijateljstvu izvan filmskog studija.

Možda je ono najjače, što dolazi kao šlag na tortu nakon čitavog i razriješenog, odigranog scenarija, upravo ono što sačinjava epilog cijele priče o dvojici prijatelja. Naime, odnos dobra i zla postavljen kroz prizmu istine i laži. Prijatelji su se razdvojili u ranoj mladosti, ostali su vezani srcem i dušom, pa ipak svaki je imao svoju borbu. Oni su kao ista batina sa dva kraja; jedan kraj je tup, drugi je zašiljen. Priroda jednoga je da misli, prašta i vjeruje, da gradi i planira; a priroda drugoga je da djeluje, vlada i podčinjava otimajući plijen konkurentima u zvjerskom čoporu bivajući sam jedna takva zvijer. Razmišljamo o vrlini i odlikama negativnog karaktera Rockyja O'Sullivana koji djelujući kriminalno, uz pomoć mehanizama za pokretanje percepcije u javnosti stvara mit o sebi, koji pokreće da se gomile klinaca po lokalnim četvrtima identificiraju sa njegovim herojskim autoritetom koji se šakački i muški obračunava sa svakim tko je mlak i podčinjen. On na molbu Jerryja pristaje odigrati ulogu kukavice, protivno svom karakteru dok ga vuku prema električnoj stolici za stvar svog životnog prijatelja; da se pregazi mit o herojstvu kojega su dječaci o njemu sagradili. Jerry, prisvaja tu - zapravo laž – i prenosi je kao vjerodostojnu činjenicu razočaranim dječacima. Ostaje pitanje one neotkrivene tajne koja se vezuje uz sudbinu koja je usmjerila životne puteve dvojice prijatelja koje glasi – bi li sve bilo isto, samo da su uloge bile zamijenjene? Da je Rocky onog dana u djetinjstvu pobjegao, a Jerry da je uhapšen i osuđen?

Film je izvrstan ne samo dramaturški i značenjski nego i akcijski. Spoj glumačke i improvizacijske klase likova na snimateljskom setu u situacijama koje zahtijevaju brzinu, akrobaciju i moving je ustrojen besprijekorno, upravo onoliko koliki su zahtijevi jednog takvog scenarija.

Ocjena: 8/10
Obrazloženje: Oko vrednovanja ovog filma imao sam prilične dileme. Najprije sam odgledao Wylerov 'Dead End' koji kao da je 'prequel' ovoga filma. Usvojio sam utisak kako Wylerov film ima potrebnu težinu i svojesvrsnu svevremenost, ali ujedno i nešto što je prototip ili varijacija na temu više puta ostvarivano u svijetu filma. Presudila je virtuozno smještena priča u okvir da se eksterijer prljavog slama uz kanal rijeke doimlje kao sumračni interijer. Kao da vani ne postoji, nego unutra i samo još više unutra. Zato je 'Dead End' zavrijedio 8/10, dok 'Angels With Dirty Faces' ide na višu potenciju zbog širine priče koja kao da razrješuje enigmu 'Dead Enda'. Pa ipak ne može se besprijeporne adute ovoga filma pretpostaviti eventualnim nedostacima onog drugog. U 'Anđelima garava lica' se možda nešto više realizira ono što se u 'Dead Endu' tek nagovješćuje. U konačnici realno je oba filma zaokružiti sa jakom i čvrstom ocjenom 8/10 s time da ih se svrsta u onaj gornji dio ljestvice s filmovima ocijenjenim sa 8. Mala prednost ide ovom Curtizovom filmu s Jamesom Cagneyem ali ne u tolikoj mjeri da se drastično diže ocjena.


-------------------------------------------------------------------

(JERRY & ROCKY; ANGELS WITH DIRTY FACES)

(ROCKY NIJE STIGAO PRESKOČITI OGRADU)

(ROCKY SULLIVAN & HIS LAWYER JIM FRAZIER)

('PROMISES'; PARE TE ČEKAJU VANI)

('LOOK, I KNOW YOU'RE A SMART LAWYER..VERY SMART..BUT DON'T GET SMART WITH ME.')

(ROCKY PO IZLASKU IZ ZATVORA IDE RAVNO FRAZIERU)

(ČUDO NEVIĐENO NA FRAZIEROVOM LICU)

(S ROCKYJEM SULLIVANOM NEMA ŠALE)

(LAŽNE GRIMASE;'YOU'RE OK.. MAYBE I MIGHT HAVE A SPOT FOR YOU...')

(ROCKYJA BI ZGAZILI DA NIJE PREUZEO STVAR U SVOJE RUKE)

(KLINCI S ULICE IMAJU NOVOG UZORA)

(IGRAJU BASKET SAMO ROCKYJU ZA VOLJU)

(POSLIJE BASKETA)

(POZNANICI OD DJETINJSTVA; ONA PREPOZNAJE ROCKYJEVE DOBRE STRANE)

(PRIJATELJI ZAUVIJEK, ALI MORALNO NA SUPROTNIM STRANAMA)

(JERRY ĆE RAZOTKRITI ROCKYJEVU ZLOČINAČKU KLIKU)

(MAFIJI DOŠLO 5 DO 12)

(SMJESTIT ĆE ROCKYJU)

(ROCKY ĆE IH SREDITI)

(SAM PROTIV SVIH)

(CILJ MLADIH: BITI JEDNOG DANA KAO ROCKY)

(JERRYJEVA MOLBA I ROCKYJEVE POSLJEDNJE MINUTE)

(TKO JE BIO ROCKY SULLIVAN)

--------------------------------------------------

(JAMES CAGNEY, ANN SHERIDAN: Angels With Dirty Faces, 1938)

(PAT O'BRIEN)

Oznake: Michael Curtiz, James Cagney, Humphrey Bogart, Ann Sheridan, Dead End Kids, film noir, kriminalistički, 1930s, 1938, 8/10

- 14:51 - Komentari (4) - Isprintaj - #

četvrtak, 14.01.2016.

DEAD END (1937)

130.DEAD END (1937) Ocjena: 8/10
(Ulica bez izlaza) SAD, film-noir, drama, kriminalistički, 93', IMDb: 7,5/10

Redatelj: William Wyler
Producent: Samuel Goldwyn
Scenarij: Lillian Hellman; Sidney Kingsley (predstava)
Kamera: Gregg Toland
Glazba: Alfred Newman
Uloge: Sylvia Sidney, Joel McCrea, Humphrey Bogart, 'Dead End Kids'




IMDb-Dead End (1937)

Riječ je o filmu one vrste za koju danas možemo slobodno reći: već viđeno; Film je to takve žanrovske preokupacije i tematike koju je filmski gledatelj apsolvirao u brojnim velikim dostignućima, brojnih kasnijih režisera i glumaca kao Scorsese, Brian De Palma, Robert De Niro ili Spike Lee; svatko u svom specifičnom elementu. Međutim, ovaj film je ujedno po mnogočemu 'pionirski' i po mnogočemu je bitan, i u konačnici, vrlo je dobar. Takav čisti 'noir' kakav je razvijen na ovom filmu, i koji je kao takav tek preteča najboljih Film-noir uradaka 40-tih i 50-tih, rijetko se viđa u filmskoj industriji kasnijih razdoblja. Veliki i jedan od najnagrađivanijih holivudskih režisera 20.stoljeća, principijelni detaljist, William Wyler je po svemu sudeći bio režiser koji je imao onaj socijalno-psihološki 'touch' i svijest po čemu je dobar dio filmova iz njegova opusa postavljen pred gledatelja da razmišlja o dotičnom žanrovskom uratku kao da je 'drama istine' u kojoj je neka poanta. Wyler je, bilo od epskog spektakla, bilo od književnog predloška, bilo od detektivske priče učinio nešto s prirodnim osjećajem za dramu. Tako je i u slučaju ovog noir filma koji je vođen specifičnim psihološkim profiliranjem karaktera koji su proizašli, ili upravo u tom momentu žive u najpoznatijem manhattanskom slamu (gdje su sve ulice slijepe i završavaju na rijeci), na popularno zvanom mjestu East Side. Priča je to o mračnoj i svijetloj strani odrastanja u jednom takvom slamu , u gusto zbijenom mjestu kamo u novije vrijeme zbog atraktivnosti lokacije doseljava bogatija klasa. U fokusu priče je sudbina, odnosno kob klinaca koji u takvom prljavom okruženju siromaštva odrastaju i treba se pokazati što će od njih u životu ispasti. „Bandu“ klinaca igraju poznati dječaci iz glumačke skupine koja je već igrala u Broadwayu, pod nazivom „Dead End Kids“, koja će obilježiti niz filmova sa socijalno-psihološkom noir tematikom (npr. Curtizov Angels With Dirty Faces iz 1938.) Završeci, to jest, odrasli 'predstavnici' proizišli iz iste takve nemirne i divlje omladine u ovoj priči su skromni i neostvareni, obrazovani arhitekt Dave (Joel McCrea) i sa druge strane njegov prijatelj iz djetinjstva, također iz istog kvarta, 'Baby Face' Martin (Humphrey Bogart) koji je postao ubojica i zločinac i koji se upravo vratio da posjeti majku. 'Baby Face' je fatalni i tragični karakter kojega Bogart u ovome filmu izuzetno ostvaruje. Njegov susret sa majkom (Marjorie Main) na stubištu prljave zgrade koja ga prezirno odbacuje, njegov susret sa bivšom djevojkom Francey (Claire Trevor) u tjeskobnom sumračnom prolazu među zgradama koja ga razočarava što se jeftino prostituira - suočava njega – pokvarenog i zlog odmetnika od svakog morala, istine, obitelji, društva, ljubavi i pravednosti sa pljuskom istog onog odbačenog i prevarenog svijeta u odnosu na nevidljivi uzrok. Što tog prezrenog sina, tog izdatog čovjeka koji je ljubio i bio ljubljen, što to njega sada goni da počinja nove zločine? A taj problem se upravo proteže kroz 'tijelo' iz kojega je sam proistekao – kroz klince koji su u središtu kamermanovog zanimanja veći dio filma. Nikome unutar te zajednice antagonizam se ne događa neovisno od te zajednice. Klinci se izdaju, tuku i raspoređuju međusobno i uzajamno; u odrasloj fazi, Dave (kao skromna i humana individua) suprotstavlja se 'Baby Face' Martinu.

Film, premda okvirno izgleda brzopotezno i ne sasvim moderno, što će reći, imamo danas filmove na višu i jaču potenciju; pa svejedno, ovo malo i vrlo dobro prednoirovsko ostvarenje vrijedi pogledati. Wyler je od filmskog studija načinio redateljsko čudo. Može se uzeti kao drugi ili treći naslov po redu ako skupljamo Bogartovu filmsku kolekciju, ili se može uzeti kao jedan od filmova koji otvaraju bogatu eru u kojoj su se snimali 'noir' filmovi.

----------------------------------------------------

(DEAD END)

(BANDA KLINACA U SLAMU; THE 'DEAD END' KIDS)

(DRINA, DJEVOJKA IZ SLAMA; O SVOJOJ SREĆI MOŽE SAMO MAŠTATI)

(SAMA BRINE ZA PROBLEMATIČNOG BRATA TOMMYJA)

(ZAMJENJUJE MAJKU, ZAPOSTAVLJA SEBE)

(VJEČNO OKUPLJALIŠTE KOD ZNAKA)

(DAVE MEETS BABY FACE MARTIN; OLD FRIENDS)

(DAVE; NICE GUY)

('BABY FACE': BAD GUY)

(MARTIN OTKRIVA DA JE SAM NA SVIJETU; NI MAJKE...)

(...NI DJEVOJKE)

(POVRATKOM U SLAM 'BABY FACE' SE SUOČAVA SA ČITAVOM MIZERIJOM ŽIVOTA)

(JAD, RAZOČARANJE, TUGA, NEVJERICA, BIJES I SVE OSTALO)

(ŠTO MOŽE I ŠTO ZNA UČINITI?)

(BOGATI I ODGOVORNI LJUDI DRUŠTVA ĆE ODLUČITI O DJEČAKOVOJ SUDBINI)

----------------------------------------------------------------

(THE DEAD END KIDS)

(JOEL McCREA)

(SYLVIA SIDNEY)

(CLAIRE TREVOR)

(HUMPHREY BOGART, Dead End, 1937)

------------------------------------------------------------------


Oznake: William Wyler, Joel McCrea, Sylvia Sidney, Humphrey Bogart, Dead End Kids, film noir, kriminalistički, 1930s, 1937, 8/10

- 18:52 - Komentari (2) - Isprintaj - #

nedjelja, 10.01.2016.

MARKED WOMAN (1937)

129.MARKED WOMAN (1937) Ocjena: 7/10
(Obilježena) SAD, kriminalistički, film-noir, 96', IMDb: 7,4/10

Redatelj: Lloyd Bacon
Producenti: Louis F.Edelman, Hal B.Wallis, Jack L.Warner
Scenarij: Robert Rossen, Abem Finkel
Kamera: George Barnes
Glazba: Bernhard Kaun, Heinz Roemheld
Uloge: Bette Davis, Humphrey Bogart, Lola Lane, Isabel Jewell






IMDb-Marked Woman (1937)

Marked Woman slovi kao jedan od uspješnijih filmova Bette Davis koja je u tom razdoblju imala spor sa producentima Warner Brosa oko preslabog izbora za njezine uloge. Čini se da je 1937. došao vrhunac njezine rane karijere i da je sama bila zadovoljna sa ulogom u ovom filmu. Konačno, nagrađena je za svoju ulogu za tu godinu na venecijanskom filmskom festivalu. U vrijeme snimanja ovog filma surađivali su režiseri Lloyd Bacon i Michael Curtiz koji su inače snimali veliki broj filmova sa jednostavnim fabulama i sa filmskim zvijezdama, posebno sa Bogartom koji je čest Curtizov glumac. Zanimljivost je da je Bogart upoznao svoju drugu suprugu na snimanju ovoga filma; glumicu Mayo Methot koja je igrala ulogu Estelle, jedne od hostesa.

Radi se o filmu koji nije ostao netaknut cenzorskim 'kodom', ali s time da nije izgubio na svojoj razini vrlo dobrog kriminalističkog uratka koji cilja na aktualno stanje, u užem smislu organiziranog kriminala u manhatanskom podzemlju i u širem smislu na položaj žena koje se bave bolje plaćenim poslom ali u verigama svog opasnog i kriminalnog šefa. Iako se na početku filma navodi kako su karakteri i događaji fiktivni, intencija za ovaj film izravno je vezana za konkretne aktere sudskog procesa na kojem su prostitutke odlučile svjedočiti protiv svog šefa, jednog od najvećih njujorških mafijaša svog vremena Luckyja Luciana. U podkontekstu ove kriminalističke sudske 'noir' drame, samog tog slučaja, raspletena je priča o ženama koje zarađuju u svojstvu hostesa u luksuznom noćnom baru. Film nije ništa iskomplicirao, nego je ukazao na okove mladih i lijepih, i onih nešto starijih i iskusnijih žena koje se ne mogu osloboditi ucjena svog probitačnog , utjecajnog, vrlo bogatog i opasnog šefa, a na takav su posao navučene zbog sićušne perspektive u svojstvu kakve tvorničke radnice.

Mary Dwight (Bette Davis) i ostale barske eskort-dame dobivaju za šefa Johnnyja Vanninga (Eduardo Ciannelli) čovjeka, mafijaša, koji naširoko vodi posao. Za svaki neposluh, te dobro plaćene zabavljačice gospode dubokog džepa, lako završe najprije upozorene i ustrašene, ako je potrebno pretučene i konačno likvidirane bez jasnih dokaza. Mary, međutim ne ostaje impresionirana načinom poslovanja i ophođenja svoga šefa i kad se nađe izazvana, ona se između osjećaja emocionalnog beznađa i osvete za smrt mlađe sestre Betty odlučuje boriti na sudu protiv Vanninga. Betty, Maryna sestra je čedna djevojka koja za posjete svojoj sestri upoznaje čari života u noćnim zabavištima, potpuno nesvjesna kamo je zagazila. Primjetivši da se našla opijena na rubu da bude silovana, zbog svoje naivnosti smrtno strada od ruke samog Vanninga. Sudski slučaj protiv Vanninga, uz svjedočenje okuraženih hostesa vodi mladi i pravdoljubivi javni tužilac David Graham kojeg igra Humphrey Bogart u svojoj ne sasvim tipičnoj ulozi. Psihologija straha što se nastanuje u tim ženama glavni je činilac trulog statusa quo zbog kojeg zločinci kao Vanning ispod površine društvene zajednice bivaju ne inkriminirani. Upućuje ovaj film, osim na prevazilaženje kukavičluka u sebi (u slučaju tih žena) i na bitnu kariku u kojoj leži sva nada vjere, ne toliko u sustav koliko u ispravnu stvar, i makar prolazak jedne stvari koja će naići na zasluženu i pravednu osudu; a sve to leži u pojedincu („koji nema svoju cijenu“) koji će zastupati one okovane ucjenom, mrakom i strahom. Bette Davis i Humphreya Bogarta zaista vrijedi pogledati u ovoj životno prikazanoj noir drami.

------------------------------------------------------


------------------------------------------------------
(ZABAVLJAČICE NOVOG KLUBA POSTALE VANNINGOVO VLASNIŠTVO)

(SPREMNE KAD GOD DOĐU NOVA GOSPODA)

(IMAJU ZAJEDNIČKI APARTMAN; POSJET MODNOG DIZAJNERA)

(SESTRE)

(BETTY U KOBNOM IZLASKU; KONFLIKT SA ISKUSNOM SESTROM)

(EMMY LOU (PLAVUŠA) IZVELA BETTY, A BETTY SE NIJE VRATILA)

(PRVI RAZGOVOR S TUŽIOCEM; MARY JOŠ UVIJEK RADI PO UPUTAMA BOSSA)

(RAZGOVOR NAKON LAŽNIH SVJEDOČENJA; ŽUDNJA ZA PRAVDOM)

(POSLJEDICE IGRANJA PO SVOME)

(ŽENE SURAĐUJU PROTIV VANNINGA)

---------------------------------------------------------

(ISABEL JEWELL, MAYO METHOT, BETTE DAVIS, ROSALIND MARQUIS, LOLA LANE)

(BETTE DAVIS & HUMPHREY BOGART, Marked Woman, 1937)

(BETTE DAVIS, Marked Woman, 1937)


Oznake: Lloyd Bacon, Bette Davis, Humphrey Bogart, kriminalistički, film noir, 1930s, 1937, 7/10

- 16:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 04.01.2016.

THE PETRIFIED FOREST (1936)

128.THE PETRIFIED FOREST (1936) Ocjena: 8/10
(Okamenjena šuma) SAD, krim.drama, film-noir, 82'

Redatelj: Archie Mayo
Producent: Hal B. Wallis
Scenarij: Charles Kenyon, Delmer Daves; Robert E. Sherwood (kaz.komad)
Kamera: Sol Polito
Glazba: Bernhard Kaun
Uloge: Leslie Howard, Humphrey Bogart, Bette Davis






IMDb Link

The Petrified Forest je film nastao prema brodvejskom kazališnom komadu Roberta E. Sherwooda. Glavne zvijezde predstave koje je za filmsku verziju angažirao studio 'Warner Bros' bile su glavni glumac Leslie Howard i Humphrey Bogart na kojemu je sam Leslie Howard inzistitrao za ulogu gangstera, odbijajući svaku drugu mogućnost (opcija za Bogartovu ulogu u filmu bila je namijenjena Edwardu G. Robinsonu, Little Caesar). Bogart je čini se cijeloga života ostao zahvalan Leslieju Howardu za ovu ulogu u kojoj je legendarni glumac zaista ostavio briljantan dojam u ulozi pomalo očajnog i opakog kriminalca. Zanimljivost je da je Bogart svojoj jedinoj kćerki dao ime prema svom partneru sa ovog filma davši joj ime Leslie Howard Bogart. Ova uloga zaista je Bogarta povukla prema nizu filmskih uloga po kojima će ostati zapamćen za sva vremena. Uloga u filmu The Petrified Forest može se uzeti za prvu pravu 'Bogievu' ulogu.

Ova je verzija Okamenjene šume zaista dobar spoj kazališne forme i filmskog medija. Čitava drama odvija se u zatvorenom prostoru zalogajnice na benzinskoj crpki uz cestu, u jednoj prašnjavoj i pustoj, kamenitoj zabiti okruženoj kaktusima i stijenama. Restoran vodi miran čovjek, poslušni građanin, (veteran Prvog svjetskog rata koji se nije nešto posebno istakao u ratu) sa svojom kćerkom Gabby Maple (Bette Davis) koja obavlja poslove konobarice i sobarice; s njima su još djed koji samo sjedi, gunđa i zabavlja goste pričama o starim junaštvima i borbama sa Billyjem The Kidom, i mladić ragbijaškog izgleda Boze koji radi na crpki i nepretsano udvara prpošnoj i mlađahnoj Gabby. Gabby je djevojka koja ima romantične snove o odlasku iz ove dosadne zabiti, natrag u Francusku, u Bourges gdje je rođena i odakle je njezina majka. S tim snovima povezuje ju poezija Francoisa Villona, a doskora i mladi namjernik i putnik Alan Squier (Leslie Howard) koji ostavlja Francusku i sve to tzv. oslobođenje duha od okova svih starih poredaka, i u kojega se ona zaljubljuje. U karakteru tog putujućeg pisca, u njegovom defetizmu nalazi se čovjek koji putuje k jedva jasnom cilju, samo s naprtnjačom na leđima. U njegovu karakteru je čovjek koji odgovara stanju depresije koja se nataložila upravo u njegovom vremenu kako je metaforično prikazan obližnji stijenjak kao okamenjena šuma. Civilizaciji koja si radi medvjeđu uslugu dok tako 'pogubno napreduje' (zacijelo još jednom svjetskom sukobu) suprotstavljen je duh oslobođena čovjeka koji je spreman umrijeti radije nego li da robuje. Kada u lokal upadne ubojica i gangster Duke Mantee (Humphrey Bogart) u bijegu od potjere i u namjeri da se susretne sa ženom iz svoje branše, sam Alan izjavljuje kao parolu upućenu svima prisutnima u lokalu što im je svima zajedničko – to je frustracija. Frustracija je udarac uzvraćen od prirode koju je čovjek izazvao svojim progresivnim napretkom. U lokalu je okupljeno društvo u svojstvu Dukeovih taoca koje on i njegovi momci drže na nišanu. U tom dijelu filma zaista će do izražaja doći ono nešto staro što je klijalo, razvijalo se i sada se pretvorilo u kataklizmični čin ljudske reakcije na uvjete koje si je sam čovjek zakuhao. Gabbyn djed (Charley Grapewin), crnohumoran je lik koji neprestano uživa u novinskim člancima o ubojstvima i o kriminalcima s imenom legendarnog i mitskog prizvuka. Taj poluludi i senilni starac u svojoj minijaturi podsjeća na apsurdnu bolest društva. Djed je dane i noći u gostionici i prvorazredni je primjer onoga markera društva koji gaji ratničku, herojsku mističnu fikciju. On sam izvlači riječi američkog pisca Marka Twaina koji je rekao kako inspiraciju za pisanje nalazi u spoznaji da ljudi koji ga čitaju ne žele znati istinu. Taj djed je nosilac ovog malog teatra apsurda. I ovo je poratno (međurtatno) društvo razapeto i u u svojim je fazama interpretirano kao i društvo u filozofskom romanu o metafizičkoj bolesti kugi iz pera francuskog pisca Alberta Camusa. Koncentracija ljudi uopće prikazana je kao robujuća i zatvorena, uvjetovana tekovinama novca, moći i sigurnosti, ili pak samo opstanka revno se igrajući poslušnog građanina kao Gabbyn otac. U ovoj se večeri odigrava čitava drama s dvojicom karakterističnih muškaraca (Alan; L.Howard, i Duke; H.Bogart), koji kao da su kameni međaši koji kruže elipsom društva koje se izgradilo na demokratskim temeljima, na tragovima legendarnih heroja i ratnih trijumfa. Njih dvojica su odmetnici u različitim ulogama, jedan je ustvari pjesnik, drugi je kriminalac. Obojicu veže jedan duh ne pripadanja i otuđenja od etike amerikanizma i ideala koje imaju resiti i oblikovati kvalitetnog i dosljednog državljanina. Unutar korpusa društva dobro je zakamuflirana i zatomljena, kao zabranjena – frustracijom okužena – ljudskost. Ovo je ujedno i film o marginama i marginalnim pojavama tog velikog nacionalnog i privređivačkog tijela gdje se ispoljavaju istinski i vjerodostojni oblici komunikacije. Ovaj film je zrcaljena slika društva u posvemašnjoj depresiji.

Ocjena: 8/10
Obrazloženje: 'The Petrified Forest' je jedan od onih filmova koje ne vjerujem da se pamte i da zrače primamljivom energijom kao neki srodni i u žanru dotjeraniji i određeniji filmovi. Naročito među gangsterskim filmovima Humphreya Bogarta ili dramama karakterističnim po glumačkoj karizmi Bette Davis. U neku ruku ovaj film je najvredniji kao drama, ne toliko kao kriminalistička priča. Kao da se gleda jedna uvjerljiva adaptacija nekog filozofskog romana. Otud asocijacija na Camusa. Kada bi se filmu davala niža ocjena, na što sam pomišljao,bilo bi to ne iz razloga glume ili nekih kinematografskih nedostataka, nego bi to bilo zbog toga što je film posađen na kazališnom temelju i od čega pokretljivost djelomično trpi i u kojoj se utapa motivacija gledatelja za film. Sve u svemu ovaj američki film iz 1936. stanica je preko koje nijedno filmofilsko oko ne bi smjelo preletjeti.

--------------------------------------------------



----------------------------------------------------
(PUTNIK)

(BENZINSKA STANICA SA ZALOGAJNICOM)

(MJESTO NA RUBU CIVILIZACIJE)

(MR.MAPLE - FATHER)

(GRAMPA MAPLE - VJEČNI 'PRODAVAČ' PRIPOVIJESTI)

(UPRAVO PRIPOVIJEDA GOSTU KAKO JE TO BILO SA BILLYJEM THE KIDOM...)

(GABRIELLE SE SVIDIO OSJEĆAJNI PUTNIK)

(POVJERILA MU JE SVOJE SNOVE)

(ON JE PRIPADNIK VRSTE INTELEKTUALACA U NESTAJANJU)

(ONA JOŠ VJERUJE U ŠTO ON NE VJERUJE)

(ALAN:'I BELONG TO A VANISHING RACE..')

('THAT'S ALL.' 'THAT'S ABSOLUTE ALL')

(BOZE RAGBIJAŠ IH UHVATIO IN FLAGRANTI)

(DUKE MANTEE I BANDA)

(DUKEOV NAČIN)

(GRAMPA LIVES MYTHOLOGY)

(PUTNIK BI SE OSTAVIO SVIJETA ROPSTVA U KOJEG NE PRIPADA)

(ČOVJEK EKSTREMNIH I MOMENTALNIH ODLUKA)

(ONA I NJEZINA BUDUĆNOST JEDINO JE ZA ŠTO BI ČOVJEKU VRIJEDILO ŽIVJETI)

(KOB VRSTE U NESTAJANJU)

--------------------------------------------------------

(HUMPHREY BOGART, The Petrified Forest, 1936)

--------------------------------------------------------



Oznake: Archie Mayo, Leslie Howard, Bette Davis, Humphrey Bogart, crime drama, film noir, 1930s, 1936, 8/10

- 18:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se