ONAJ KOJI GLEDA FILMOVE

srijeda, 11.05.2016.

LE MARI DE LA COIFFEUSE (1990)

143.LE MARI DE LA COIFFEUSE (1990) Ocjena: 9/10
(Frizerkin muž/The Hairdresser's Husband) Francuska; fantazija, komedija, 82', IMDb: 7,4/10
Redatelj: Patrice Leconte
Scenarij: Claude Klotz, Patrice Leconte
Kamera: Eduardo Serra
Glazba: Michael Nyman
Uloge: Jean Rochefort, Anna Galiena, Roland Bertin



IMDb-Le Mari De La Coffeuse (1990)

Le Mari De La Coiffeuse je film prema kojem gledatelj prije gledanja jednostavno ne bi smio imati krivih predodžaba. Senzibilitet ovoga filma je upravo, da se tako izrazim, proustovski, kao između ostalog i drugi filmovi Patricea Lecontea. S kvalifikacijama recenzenata po netu da se radi o filmu sasvim jednostavne fabule s komičnim ugođajem skreće se potpuno na krivi trag. Radi se zapravo o jednom sjajnom filmu koji i nije baš tako sasvim jednostavan sudeći po velikom broju osvrta koji film tumače pogrešno. Naime, stajališta prema filmu su suviše bazirana na onome što traka filma direktno s radnjom prikazuje. Ovo je film za osjetiti i proniknuti u njegovu transcedentnu unutrašnjost, a ne povjerovati 'na prvu' kako se radi o praktičnoj erotici i stvarnoj i opipljivoj vezi žene i muškarca koju očima vidimo i ušima čujemo. Kako se u jednoj recenziji kaže: starcu se ostvarilo o čemu je kao dječak maštao; a to nije to, taj pogled je površan. Ako gledalac ne uhvati nit protagonistove fantazije u ovome filmu nije na dobrom putu da se u potpunosti saživi sa glavnom emocijom.

Film je to o dječačkoj seksualnosti i pasioniranoj opsesisiji jednog muškarca prema ženi koja je usto frizerka. Antoine, kao 12-godišnji dječak doživljava seksualno buđenje dolazeći na šišanje putenoj i mirišljavoj frizerki u maloj frizerskoj radnji i to mu se usijeca u pamćenje za cijeli život, kada ga gledatelj više desetljeća poslije zatiče kao starijeg muškarca u istom tom salonu kako razmjenjuje poglede sa mladom frizerkom i voditeljicom salona Mathildom. Tu je početak njihovom 'putovanju' koje se ima odigrati nikad izvan četiri zida maloga frizerskog salona. Sav seksualni i erotski naboj i ambijent između dvoje ljubavnika je za – ne povjerovati – i u tome leži ključ za gledanje. Gledatelj kao da ne smije znati je li se prikazano u toj ljubavnoj seksualnoj priči i u stvarnosti odigralo ili ne! Bez igre u kojoj nema one dječačke maštarije s predpitanjem 'kad bi' nema ni erotike ni svih ostalih pretpostavki. Ova se priča ima shvatiti kao odnos između dvaju fantastičnih bića koja su kadra osjetiti erotski kozmos čiji se oblici kao u arabeski zvukova, boja i pokreta manifestiraju u tom zatvorenom malom svijetu. Između dva bića, muškarca i žene, u velikom rasponu godina odigrala se sreća koja je imala svoje ekstaze i tek poneki pad, sreća koja ne može trajati vječno…

Obilježja koja ovaj film sadržava su nevjerojatno komplementarna estetici i poetici literarnog stvaralaštva Marcela Prousta. Osjećaj za zatvoreni svijet u odnosu na otvoreni; osjećaj za odnos gledan iz perspektive svojega ja u protežnosti relativnog vremena, osjećaj upravo za 'Madelaine' (jer Mathilda je upravo poput Madelaine) sve je ono iz čega ovaj zanimljivi redatelj kreira svoje atmosfere i životne komplekse svojih likova. Napomena je da ovo djelo ne slavi život svijetlih mogućnosti, kao što ni ne ponire u ambis mračne propasti. Priča je to koja je ništa drugo do fatamorganička igra u uvjetima melankoličnih vremena u kojima eskaliraju titraji strasti koje muškarac i žena u svijetu nemaštovitih ljudi gole penetracije mogu doživjeti. Antoine i Mathilda (u fantazmičkom svijetu ili ne) su muškarac i žena koji se ljube u uvjetima frizerskog salona. Njihovi ciljevi nisu razasuti diljem prostranstava svjetskih mogućnosti. Njihova je veza istinska. Relacija njihove povezanosti, ljubavi i strasti teče neovisna o ljudskom poimanju stvari kroz funkcije, njihova je veza zaista odnos bez ucjena, osjećaja krivnje, ljubomore i svađa. Njihov život je međusobna sposobnost osjećanja obostrane privlačnosti, van vremena, van prostora – utopljeno u imaginaciji, plesu i glazbi – u misli koja ih veže u suštinu ljubavi između muškarca i žene.

Patricea Lecontea od prije pamtim po izvrsnoj drami Monsieur Hire iz 1989. a koja kotira umjetničkom kvalitetom i vrijednošću podjednako kao i Le Mari de la Coifeusse. Među francuskim stvarateljima filmske umjetnosti pronaći ćemo provjerene klasike kao što su Truffaut, Godard ili Rohmer, ali u mlađem naraštaju Leconte je sasvim sigurno u vrhu po čaroliji koju sa svojim sjajnim glumcima na filmskom setu uspostavlja.

----------------------------------------------------------

(ANTOINE,12)

(ANTOINE, 60)

(NEOČEKIVANJA PROŠNJA)

(MATHILDE)

(SVE JE VANI NEVAŽNO)

(EGZOTIČNA MINIJATURA EKSTATIČKE LJUBAVI)

(TRANS; ARABIC DANCE)

---------------------------------------------------------

(ANNA GALIENA)

(JEAN ROCHEFORT)

---------------------------------------------------------

Oznake: Patrice Leconte, francuski film, Komedija, erotski, Jean Rochefort, 1990, 9/10

- 14:59 - Komentari (4) - Isprintaj - #

subota, 12.12.2015.

EKSTASE (1933)

124.EKSTASE (1933) Ocjena: 8/10
(Ekstaza, Ecstacy) Čehoslovačka, drama, romantika, 82', IMDb: 6.9/10
Redatelj: Gustav Machaty
Producenti: Moriz Grunhut, František Horky, Otto Sonnenfeld
Scenarij: František Horky, Robert Horky
Kamera: Hans Androschin, Gerhard Huttula, Jan Stallich
Glazba: Giuseppe Becce
Uloge: Heddy Lamarr, Aribert Mog, Zvonimir Rogoz




IMDb-Ekstase (1933)

Ekstaza je po svemu sudeći najpopularniji i najkontroverzniji stari film čehoslovačke međuratne kinematografije. Radi se ustvari o romantičnoj drami jednostavnog scenarija sa eksplicitno snimljenim simboličnim kadrovima koji se tiču neizbježive ljudske seksualnosti. Sa sadržajem koji uvodi u svijet erotike koji prožimlje svijet oko nas. Ono najbolje, što je hollywoodska praksa prekodovskog razdoblja prikazivala u Americi Europa je iznjedrila u ovom simpatičnom, umjetnički kvalitetnom filmu. Čak štoviše, film nudi alegoriju o Adamu i Evi modernoga doba svojim bogatim mizanscenom i slikom koja sav svijet seksualnosti pretače u svijet kakav se manifestira bezrezervno kao što je i priroda sama. Temeljna značajka ove priče je okovanost i borba s tom okovanošću. Čitav život, pojave i stvari, zapravo živa i mrtva priroda, postoje i polako prolaze, grčeći se, zatvorene i obučene u svojoj goloj biti. Sve što je golo, golo je uvijek pod patinom ljudskog osjećaja kao što je percepcija. Odvija se Evino i Adamovo traganje. U obiteljskoj kući su stvari, kredenci, lusteri, prazne postelje i muhe; izvan kuće su građevinski radovi, željeznica; okolo su livade, šumarci, oblaci i jezero, konji i pčele. Jedno Sunce. U ženi je tama i nemir, u čovjeku je naivnost, nada i radoznalost. Sveopća igra u potrazi za ispunjenjem. Ali svijet u vremenu teče i raspada se. Tehnički film razvija osjećaj sveopće meke i tihe, ali sjenovite i tamne melanholije. Svijet je mjesto kao kakva prijeteća Arkadija pod nekakvim mračno nijansiranim uvjetom. Izraziti se hoće zapravo zadatost u tijelu žene prema kojoj ona progonjena duhovima civilizacije i vlastite (obiteljske) prošlosti živi za ekstazu koja je praktično nedohvatljiva veći dio života. Pa ipak, ona navire, kao usporedo sa strujom koja je van te žene u prirodi gdje se plamsa kozmos silovite privlačnosti.

Fabula je provučena zapravo kroz klasični koncept ljubavnog trokuta. U središtu je žena. Mlada i lijepa Eva (Hedy Lamarr). Udajom za svog starijeg poslovnog gospodina Emila (Zvonimir Rogoz) ona ulazi u brak pun, ne ustvari dosade koliko pustinje uniformiranog konvencionalnog života bez strasti. Duša joj vene u prekrasnom mladom tijelu. Po rastavi sa mužem, njena strast za životom krene se oslobađati; ona na imanju svog oca jaše na konju, kupa se gola u jezeru, upoznaje svog Adama (Aribert Mog), muškarca znojnog i tjelesnog, umornog od živog života što tijelo umara a dušu krijepi. Između njih dvoje igra tjelesnosti i strasti oživljava, dok muž u fraku od kamgarna i dalje u kožnim rukavicama vozi svoj skupocjeni auto. Muževljeva dom je kuća društvenog užasa, prazna i puna srdžbe i očaja kao što je on sam; Adamov dom je koliba sa svjetlom žarulje koja sasvim drukčije svijetli po tijelu žene. Muž pčelu praktično ubija nogom stolice, Adam pčelu s dlana stavlja na cvijetak što ga daje svojoj ljubovci.

Film je to koji nije nikakva pornografija, čak ni za one prilike, nego je to film koji jasno ocrtava erotiku u svojim značajnim dijelovima za što nije dosta dugo bilo razbora da se emitira po svjetskim filmskim pozornicama. Film ne samo da je među velika imena svijeta filma instalirao mladu Hedy Lamarr (Hedy Kiesler), nego i ime jednog značajnog filmskog i kazališnog glumca, naše gore lista, Zvonimira Rogoza koji će obilježiti mnoga dramska uprizorenja 20. stoljeća, posebno na hrvatskom filmu.

Za sva vremena, ovaj film sniman u okolici Praga i u bečkim interijerima sa austro-ugarskim štihom i po mnogočemu vidljivim kulturološkim nasljeđem zemalja u kojima, i posredstvom čijih utjecaja je nastao, ostaje kao mali biser koji s puno vještine pokazuje svjetskoj kremi filmske industrije svog vremena kako se radi s pojmom erotike na filmu.

Ocjena: 8/10
Obrazloženje: Nešto dovoljno jednostavno, a toliko umjetnički kvalitetno kako je obrađena tema poniranja, izviranja i propasti jedne sreće nakon ekstaze u trenutku ženina života, u filmu kao što je ovaj, rijetko je viđena stvar. Izbor mladenačke ljepotice kakva je Hedy Lamarr za ulogu Eve nosi ovaj film. Ovaj film je na trenutke naivan scenarijem, ali upravo kao takav uspijeva pretvoriti emociju u doživljaj. Umjetnički je to poduhvat. Mali rijetki biser iz povijesti europske kinematografije.


-------------------------------------------

(EVA, UDATA ŽENA UZ MUŽA PRIMJETILA KAKO SE SVIJET VESELI)

(MUŽ ČITA NOVINE I DROBI PČELU)

(ZAPOSTAVLJENA)

(SVE ŠTO IMA OD MUŽA)

(OSTAVILA GA)

(KOD OCA)

(NEMA KOME REĆI)

(BUĐENJE U IZGUBLJENOJ MLADOSTI)

(SUNČANO JUTRO TEK VANI)
----------------------------------------------------------------

(KUPANJE U JEZERU)

(IZGUBILA KONJA)

(ADAM PRONAŠAO KONJA)

(SKRILA SE U GRMLJU)

(GOLA EVA ŠTO SE STIDI)

(POGLED ADAMOV)

(POGLED EVIN)

(TENZIJA U RAJSKOM VRTU)

(MJERKANJA I ODBIJANJA)

(POSRTANJA)

(PODIZANJA)

(CJELIVANJA RANA)

(MALA POPUŠTANJA)

(I MALA PODOZRIVA NEPRISTAJANJA)

(NEBESKI ZEMALJSKI ADAM)

(NJEGOVA NJEŽNOST..)

(KAO DJEVOJČICU PRIVUKLA NJEZINU PAŽNJU)

(ALI OPET MALO NE ŽELI)

(DAO JOJ CVIJETAK)

(POKAZAO JOJ KAKO DA OTPUHNE PČELU)

(ZAJEDNO GLEDALI U NEBO)

(LJEPOTA NEBA)

(EVA KAO DA JE PRVI PUT POGLEDALA U NEBO)

--------------------------------

(POVRATAK U OČEVU KUĆU MEĐU MRTVE STVARI)

(POGLED NA MAJČIN PORTRET)

(ČUDAN NEMIR)

(VODENAST ODRAZ DOK SVIRA KLAVIR)

(TOPLA USAMLJENA)

(PRAZNA KUĆA DUHOVA)

(TRAŽI OD NJE DA IZAĐE IZ SEBE)

(KROZ OLUJNU NOĆ)

(K NJEMU)

(IZLAZAK IZ TIJELA)

(ŽIVO I NEŽIVO)

(PREDAJA)

(EKSTAZA)

(EKSTAZA)

(EKSTAZA)

(EKSTAZA)

(EKSTAZA)

(SRETNO...)

(SAMO TREN U ŽIVOTU)

(MUŽ SE VRATIO KO IZ GROBA)

(EVA: 'WHAT DO YOU WANT FROM ME?')

('YOU.')

('IT'S TOO LATE..')

-----------------------------------------------

(HEDY LAMARR)

(ZVONIMIR ROGOZ)

Oznake: Gustav Machaty, Hedy Lamarr, Zvonimir Rogoz, čehoslovački film, drama, romance, erotski, 1930s, 1933, 8/10

- 19:06 - Komentari (4) - Isprintaj - #

subota, 29.11.2014.

HENRY & JUNE (1990)

46.HENRY & JUNE (1990, USA) Ocjena: 9/10
(Henry i June); biografski, erotski, drama
Redatelj: Philip Kaufman
Scenarij: Philip & Rose Kaufman, Anais Nin (knjiga)
Glazba: Mark Adler
Snimatelj: Philippe Rousselot
Uloge: Fred Ward, Uma Thurman, Maria de Medeiros



(NAPOMENA: ako se netko susreće prvi put sa imenima H.Miller i A.Nin bolje da zaobiđe Wikipediju, nego je bolje da odmah posegne za ovim filmom ako već ne za Millerovom knjigom; moje mišljenje je da umjetnosti i doživljaju umjetnosti nizanje podataka iz nečije biografije samo škodi)

'KAKO BI PREKRASNO BILO OVO POGLEDATI U NEKOM MALOM KINU'

Pariz, 1931. Anais Nin (M.de Medeiros), još u ranijoj mladosti gubi nevinost sa današnjim suprugom, poslovnim tipom Hugom (R.E.Grant), upoznaje slobodoumnog i životnog pisca Henryja Millera koji radi na svom romanu 'Rakova obratnica' u kojem ulogu ima i alter-ego njegove žene June (U.Thurman) s kojom putuje u Europu. Anais Nin, voli Lawrenceovu knjigu 'Ljubavnik Lady Chatterly' svojevrsni standard erotske literature tog vremena. Prepuna je erotske fantazije i sva pršti od seksualnog naboja kojeg nikada nije izvukla iz sebe dalje od svojeg intimnog dnevnika. Da sebe još nije istinski ni upoznala osim kroz seks sa suprugom onako en face, ona svoje prvo duboko seksualno buđenje pronalazi u boemski tajanstvenoj Henryjevoj ženi June, a sve proživljava sa Henryjem.

Umjetnost (književnost) i odnos Henryja Millera i Anais Nin odraz su slike svijeta koja je erotska, seksualna, napaljena, koja se odnosi na privlačnost i želju za istraživanjem u ljepotama, peludu, nektarima i užicima svoga ljubavnog partnera. Njihov spontani ljubavnički tjelesni i izvantjelesni odnos odvija se na tragu prekida sa tradicijom sakrivanja u duge suknje do nožnih članaka, raskid sa tradicijom imperativa konzumacije seksa isključivo na bračnu noć (a u braku rijetko, više nikad, ili samo zbog rađanja 'plodite se i množite'), sa kulturom diktata novca i sa kulturom vraćanja na kanone nepovrijedivog logosa koji je nepromjenjiv i zadat od strane Boga. Njihov seksualni život, oni sami ga tako percipiraju, je vječno traženje jednoga u drugome. Međutim, seksualnost ima i svoju rušilačku i ubilačku narav; svaki put dok se predaje An'ais svog ljubavnika istom i izdaje. Nakon stare avanture žudi za novim drukčijim izazovom erotike. Čini se kao da svaki put svog ljubavnika nakon seksa ostavlja mrtvog u krevetu. A on se ne osjeća izdat nego ponovno juri za njom, kao da je još neistražena, dalja i tajanstvenija nego ikada. I to sve ne osjećajući krivnje što je ljubi na način što želi još bolji seks sa njom.

Mnogo je onoga što mi je upalo u oči između pročitanoga od komentara različitih ljudi nakon odgledanog filma Philipa Kaufmana 'Henry & June', a što mi se čini kao nedobro viđenje. Prvo i osnovno, publika koja sjedi i gleda film s čisto moralističke pozicije će u tom smjeru komentirati scenarij, radnju, postupke i ponašanje lica u filmu. Možda ne više, ali barem desetak sličnih komentara iščeprkao sam surfajući po netu, a koji se odnose na lukrativnu, koristoljubivu, paklensku crtu Anaisina karaktera koja kao krvopija iskorištava muškarce i žene u filmu na emocionalnu, duhovnu i moralnu štetu svoga supruga, bankara Huga. Slično, postoji krivo shvaćanje Henryjevog lika, kao ružnog prasca koji iskorišćuje žene tražeći od njih samo puteni užitak i seks, da je tipična američka svinja koja se preserava itd. Naprotiv, u filmu u jednom navratu on čak jasno daje na znanje svojoj novoj ljubavnici Anais, da ga smeta kad ona govori 'jebao si me i jebeš me'. On u kinu sjedi sam i plače na nijemi film 'Stradanje Ivane Orleanske' dok se svi u sjedalima imperativom romantike svojega doba uvjetovano grle i ljube 'jer se to tako i na filmu radi' (ljubi). Henry Miller nije samo obični 'fucker' kojemu je 'njegov džoka' centar svijeta, što će reći – lik pisca H.Millera u ovome filmu ne valja gledati kao da se radi o negativcu i rušitelju djevičanskih bedema, kao da se radi o Jokeru iz 'Batmana' ili Lexu Luthoru iz 'Supermana'. Svijet je H.Millera prosudio olako po nekakvoj ukupnoj poganoj slici koja je o njemu proizašla. Treba početi osjećati i misliti o onome kako on piše. Uostalom što fali ako njegov 'džoka' njemu i predstavlja centar svijeta ako njome usrećuje drugu polovicu svijeta, u ovom slučaju svoju ljubavnicu Anais. Taj seks je obostran, ali je i priroda takva da zahtijeva poraz drugog muškarca. 'Pogani' jezik u književnim radovima je opet nešto drugo i moguće ga je svakako interpretirati.

Lik Henryja Millera, pa neka bude 'ružan i zao' dođe vam nešto kao ukupnost obrnute svijesti prema gledanju na erotiku, strast, ljubav i seks, pa čak i platonsku romantiku, od one kako ju gledaju onodobni glasnici i zastupatelji vremena u svojoj lijepoj književnosti, umjetnosti i općenito javnom životu. Lawrence ili Miller je samo jedan, kao što su 'prokleti pjesnici' kao naš Kamov rijetke ptice u moru starih pisaca visokog cilindra i zašpičuljenog brka što su visili na promenadama po gala večerima i svjetskim izložbama. A opet, Henry, za jedne zadimljene zdravice u malom pariškom kružoku autoironično i sladostrasno kao sam dionizijski poslanik govori Anais koja je inspirirana H.D.Lawrenceom : 'Tko sam kvragu ja da prigovaram Lawrenceu, on želi osloboditi književnost.. a potom dok sa radija usred swing prijenosa uleće Adolfov pozivno-odzdravni poklič za boj – 'Sieg – Heil!, Sieg Heil!' – Henry tiho domeće: ' Ma jebeš Hune!' , ustaje na noge i zapleše. On kao da je nadišao tugu i bol 'prokletih' boema i oživio ideju radosti živog 'jebe mi se' za sve autoritete. Tko da mu naređuje kako će i s kime ljubovati? Adolf? Zvonar crkve Notre- Dame? Liga naroda za ova i ona prava i toleranciju?

Ne bih želio raspredati naširoko o svim drugim aspektima i mogućnostima gledanja na ovaj film. Bilo bi dobro da pogledate ovaj film. Ova erotska drama je film o vremenu koje je bilo takvo kakvo je bilo (prva pol. 20. st.) – takvo je bilo mnogo prije, a takvo je vrijeme u dobroj mjeri i danas – slijepo, pokoreno i porobljeno; to je film o seksualnoj energiji, o životu kroz seksualnost, o ženskoj seksualnosti i o muškoj seksualnosti, o percepcijama, o fantazijama, o iskustvima, o željama i eksperimentiranju.. o ravnopravnoj mogućnosti ljubavi uz nesputanu seksualnost, o Henryju Milleru, June, o lažima, istini i Anais Nin. I naposlijetku, da zaključimo – ovaj film nije puka biografija gospodina Henryja Millera ili Anais Nin.

--------Kratki književni intermezzo-------

H.Miller: 'Rakova obratnica'

„ Jesen je moje druge godine u Parizu. Poslali su me ovamo zbog nekog razloga, koji još uvijek nisam u stanju dokučiti. Nemam novaca, nemam prihoda, nemam nade. Ja sam najsretniji čovjek na svijetu. Prije godinu dana, prije šest mjeseci, mislio sam da sam umjetnik. Više to ne mislim, 'sad jesam'. Sve što je literatura, otpalo je od mene. Nema više knjiga koje treba napisati, bogu hvala.

Što je onda ovo? Ovo nije knjiga. Ovo je optužba, kleveta, osobna uvreda. Ovo nije knjiga, u običnom smislu te riječi. Ne, ovo je neprekidno vrijeđanje, ispljuvak u lice Umjetnosti, noga u tur Bogu, Čovjeku, Sudbini, Vremenu, Ljubavi, Ljepoti… čemu god hoćete. Ja ću vam pjevati, možda malo neskladno, ali pjevat ću vam. Pjevat ću vam dok crkavate, plesat ću nad vašom prljavom lešinom…


Da biste pjevali morate prvo otvoriti usta. Morate imati pluća i ponešto poznavati glazbu. Nije potrebno imati harmoniku ili gitaru. Bitna je stvar 'htjeti' pjevati. Prema tome, ovo je pjesma. Ja pjevam.


Tebi, Tanja, pjevam. Bilo bi mi drago kad bih mogao pjevati bolje, melodioznije, ali onda nikada ne bi pristala da me slušaš. Čula si druge kako pjevaju i oni su te ostavili hladnom. Pjevali su ili previše lijepo, ili nedovoljno lijepo.“

……

„ Svijet je rak koji sam sebe izjeda… Razmišljam o tome kako će onda, kad se velika šutnja spusti na sve i sva, glazba konačno likovati. Kad se sve opet povuče u utrobu vremena, obnovit će se kaos, a kaos je partitura na kojoj je ispisana stvarnost. Ti si, Tanja, moj kaos. Zato ti i pjevam. To čak nisam ni ja, nego svijet koji umire, odbacujući košuljicu vremena. Ja sam još uvijek živ, udaram nogama u tvojoj utrobi, stvarnosti na kojoj se piše.

Polako tonem u san. Fiziologija ljubavi. Kit s penisom od dva metra, koji se odmara. Šišmiš – penis libre. Životinje koje imaju kost u penisu. Dakle, doslovno tvrd ko kost… 'Na sreću, kaže Gourmornt, u čovjeku se izgubila koštana struktura.' Na sreću? Da, na sreću. Zamislite samo ljudsku rasu kako hoda po svijetu s podignutom košću. Klokan ima dvostruki penis – jedan za radne dane a drugi za blagdane. Drijemam….. “


(Ovaj roman je bio više godina zabranjivan)

Film je inače primarno iz Anaisine perspektive pa je možda trebalo da ovdje stoji literarni umetak iz njezine knjige, a ne iz njegove. Pa ipak, kad pitate vašeg filmskog blogera, on radije čita Millera, a gleda fino nijansiran i dimenzioniran erotski film.

(AN'AIS U ORMARU PRONAŠLA UZBUDLJIVE SLIKE)

(SLIKA NEPOZNATOG VLASNIKA)

(SLIKA NEPOZNATOG VLASNIKA)

('U ORMARU POSTALA SAM UPOZNATA SA BESKRAJNIM VARIJACIJAMA SEKSUALNOG ISKUSTVA..')

(U NJOJ JE PROBUĐENO NEŠTO ŠTO JE U SVIJETU ODAVNO ZASPALO)

(S LIJEVA NA DESNO: HUGO, AN'AIS, HENRY)

(HENRY: 'PO MENI, SEKS JE PRIRODAN. KAO ROĐENJE ILI SMRT..')

(UOČILA 'TAJNU' NA HENRYJEVU ZIDU)

(JUNE)

('ZDRAVO MALA, ĆOŠKARIŠ?')

(HENRY I JUNE- KAKO JE PROZREO NJENU PRIČU)

('A ONDA SAM SHVATIO..MAZNULA JE CIJELU PRIČU..')

(ONA SLUŠA: KAO VJEČNO ZAČUĐENO BIĆE)

('MRZIM MUŠKARCE KOJI SE BOJE ŽENSKE SNAGE..')

('NE PLAŠIM SE TVOJE SNAGE! DOPADA MI SE!')

('OVO NISAM JA.. ISKRIVIO SI ME..')

('NARAVNO DA SI TI.. TO SI TI U MENI..')

('TI SVE PORUŽNJUJEŠ! TEBI JE SVE ŠALA! TI SI SRAMOTA ZA PISCA!')

('TI NISI ČOVJEK! TI SI DIJETE! ISKORISTIO SI ME, JEBAČU!')

(EKSPLOZIJA-BOJA KRVI NA ZIDU STRASTI)

('STID ME JE TVOJIH OČIJU..')

(LIJEPA KAO SAN)

(VRTLOG STRASTI)

Oznake: Philip Kaufman, Uma Thurman, erotski, drama, 1990, 9/10

- 18:05 - Komentari (6) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se