ONAJ KOJI GLEDA FILMOVE

nedjelja, 14.02.2016.

DARK VICTORY (1939)

137.DARK VICTORY (1939) Ocjena: 8/10
(Mračna pobjeda) SAD, drama, 104', IMDb: 7,6/10
Redatelj: Edmund Goulding
Producenti: Hal B. Wallis, David Lewis
Scenarij: Casey Robinson; George Emerson Brewer Jr, Bertram Bloch (kaz.komad)
Kamera: Ernest Haller (fotografija)
Glazba: Max Steiner
Uloge: Bette Davis, George Brent, Humphrey Bogart, Geraldine Fitzgerald




IMDb-Dark Victory (1939)

'FILM O POBJEDI NAD STRAHOM OD SMRTI'

Dark Victory je fina romantična drama koja nadilazi klasičnu romantiku u tom smislu da rastvara duhovnu dimenziju pobjede nad smrću. Pobjede duše nad ovozemaljskim životom onda kada ona neumitno, brzim koracima dolazi s bolešću koja je nezaustavljiva. Uloga žene koja je smrtno bolesna (ima tumor na mozgu) a u kojoj je toliko nade, svjetlosti i životne radosti, u ono vrijeme nije mogla dopasti prikladnije glumice nego je to Bette Davis.

Judith Traherne (Bette Davis) je mlada žena koja isprva nije svjesna svoje bolesti. Ona živi sa ugrožavajućim simptomima glavobolje, slabovidnosti i vrtoglavice a prepuna je života. Nakon jednog pada s konja (voljela je jahati) upoznaje mladog doktora Fredericka Steelea (George Brent) koji se ozbiljno zauzme za njezino stanje. Između njih rodi se ljubav, a kada se on uvjeri , konzultirajući se sa doktorima, kako njezinoj bolesti nema lijeka i da joj preostaje nekoliko mjeseci života, nastane tjeskobna situacija između iskrenosti i sažaljenja. Judith prođe operativni zahvat i nakon toga povjeruje i zaljubi se u svog doktora tim više. Njezin uzlet sreće i volje za životom povede je u snove i prema planovima za zajednički život sa svojim čovjekom kojega silno ljubi.

Dark Victory je u doslovnom smislu film koji govori o pobjedi, o jedinoj pravoj i istinskoj pobjedi, možda najvažnijoj i najelementarnijoj stvari, o suštini - a to je pobjeda čovjeka nad strahom od smrti. Veoma je kvalitetno režiran film, tako da se ni u kojem trenutku gledatelj ne može naći u zamki patetične sjete. Upravo onaj element u kojem su sadržane uloge onih koji sa protagonistkinjom žive posljednje trenutke, a u kojima ima senzibiliteta sažalnosti, ovaj film vrhunski zaokreće u slavljenje života. Paradoks je to u kojem se bolesnica promeće u jaču dušu, nego li je imaju zdravi oko nje. 'Dark Victory' je teško prilagodljiv naslov i ne drži konce kao 'Mračna pobjeda'. Možda bi prikladniji naslov bio Svijetla ili Veličanstvena pobjeda ili Pobjeda nad tamom. U zadnjoj sceni filma u kojoj Judith napušta ovaj svijet unatoč popratnim simbolima koji napominju kako su gotove neostvarene radosti ovoga života (dječja igra), gledatelju se ne lomi srce, nego ga se stavlja u misao na početak novoga života. Naša protagonistkinja nema problem osobe okovane lancima materijalizma, ona može da prevaziđe saznanje kako će prije vremena umrijeti i tako napustiti sve radosti života. Taj je dojam vezano za nju tim snažniji jer ona žarko i predano sa svim srcem i punim plućima živi svoj život.

Film je to o hrabrosti i unutarnjoj snazi duha koji se hrani ljubavlju i nepresušnom energijom i mladenačkom svježinom koju je jedno biće nesebično u stanju dijeliti s drugima.

-----------------------------------------------------

(BETTE DAVIS & RONALD REAGAN)

(BETTE DAVIS & GEORGE BRENT)

(ODNOS PREMA UMIRUĆOJ)

(PRIJATELJ KOJI JU JE VOLIO)

(ZDRAVIMA POTREBNA UTJEHA)

(DARK VICTORY - ZAVRŠNA SCENA)

-------------------------------------------------------------



(ONE OF THE BEST DEATH SCENES IN MOVIE HISTORY)

Oznake: Edmund Goulding, Bette Davis, George Brent, Humphrey Bogart, drama, 1930s, 1939, 8/10

- 15:07 - Komentari (6) - Isprintaj - #

subota, 31.10.2015.

GRAND HOTEL (1932)

113.GRAND HOTEL (1932) Ocjena:8/10
(Grand Hotel) SAD, drama, romantika, 112', IMDb: 7.6/10
Redatelj: Edmund Goulding
Producent: Irving Thalberg
Scenarij: Vicki Baum (roman), William Absalom Drake (komad), Bela Balasz
Kamera: William H. Daniels
Glazba: Charles Maxwell
Uloge: Greta Garbo, John Barrymore, Joan Crawford, Wallace Beery




IMDb

Grand Hotel je film o svijetu u malom. Film je to o svijetu skupljenom u najvećem, najskupljem i najraskošnijem hotelu u Berlinu. Ono što se utiskuje u čuvstveni sklop gledaoca je ta smjernica. Da je taj hotel mjesto kroz koje prolaze ljudi koji sa sobom donose svoje živote, dolaze i odlaze. Taj hotel je kao nekakav filter kroz koji se ljudi na kraju razrješuju svih dilema o svom životu. Došli su radi sklapanja posla, bogati i bahati industrijalac Preysing (Wallace Beery), neki su došli provesti svoje posljednje trenutke radosti, kao bolesni i nesretni, ali veseli Kringelein (Lionel Barrymore), a neki su tu stalni zaposlenici kao recepcioner Senf ili vječni gosti kao doktor Otternschlag. Grand Hotel je kao svjetska košnica, platforma na kojoj gledamo kazalište ljudskih odnosa. Film je staromodan, umjetnički veoma primamljiv i nije za svaku publiku, ali je vrijedan radi mnogo više od jedne stvari.

Ako zanemarimo sve karaktere koji se tu kreću, svijet je zamišljen kao trokut i ostvaren je u odnosima muškarca i dvije žene. U hotelu je odsjeo Baron von Geigern (John Barrymore) koji i nema jasnog razloga, osim što je lopov koji tako rješava različite dugove koje si kroz način života stavlja za vrat. On i ne vodi život, a naslov barona mu je samo korisna maska kad zavodi i užasan teret kad iz njega želi iskočiti srce i ljudskost. Žene koje se nalaze u hotelu su ruskinja Grusinskaja (Greta Garbo) prima balerina iz St.Peterburga koja je opterećena i usamljena zbog menadžmenta i svih onih koji vode njezin posao, ona je instrument, a samo je žena koja umire od očaja; s industrijalcem dolazi obična, ali vatrena djevojka, u svojstvu stenografkinje koja tako preživljava, iskrena Flaemmchen (Joan Crawford). Svijet pokreću deziluzija, nemogućnost življenja i disanja punim plućima, nemogućnost oslobađanja iz lanaca poslovnog svijeta, svijeta drugih i drugih ljudi što žive na tijelu i duši pojedinca, a trebalo bi da ga pokreće radost i ljubav. Svaku od tri osobe iz 'trokuta' pritišće specifična kob. Nijedno od to troje ljudi ne može se osloboditi, a onda se stvari kao u komediji zabune stanu razvijati u pravcu ljubavi. Svijet nametanja, gramzivosti, licemjerstva i laži počinje zadobivati drukčiju energiju. Lanci se počinju odvezivati. Baron je čovječan i dobrodušan, u suštini plemenit, on manirom zavodnika privuče malu Flaemchen, a iste večeri pritajen, u potrebi da ukrade bisernu ogrlicu u sobi Grusinskaje upoznaje nju nasamo i fatalno se zaljubljuje. Kao i ona u njega.

Film je zabavan, brze izmjene, posjeduje dimenziju vanvremnosti, posjeduje blagi ton melanholije kao i svi filmovi što su crnobijeli a čini vam se kao da imaju žućkasti odsjaj svjetla i tame. Momenti kada Grusinskaja izgovara epohalnu rečenicu 'I Want to be alone', trenutak samoće koji traje kao vječnost mala nastavljaju se i kad Baron ispada pred nju kao od nikuda (njoj se ne vidi da je on bio skriven u ormaru).

Tvrdi akcent ruske balerine koju igra Greta Garbo, njezina figura i njezine crte lica, kretnje u govoru duha i tijela pretvaraju nas gledatelje u stanje bez daha. Možda trivijalno, ali ipak za napomenuti, postavlja se pitanje oko vrednovanja uloga između Grete Garbo i Joan Crawford – Who steals the show? – čak na mjestima nalazimo da je Greta Garbo najneuvjerljivija karika u cijeloj priči. Ma apsolutno deplasirano, Greta Garbo je svojim performansom od Grand Hotela običan film učinila da film bude eteričan, uznemirujuć i uzbudljiv, mračan i svijetao kakva je i ona sama. Jezik (engleski) kojim se govori u Grand Hotelu i treba da bude nešto u duhu kozmopolitizma, jer Grand Hotel i jest alegorijska univerzalna slika ljudskih odnosa. Taj prijelaz kakvog Greta Garbo iznosi u svom govoru je melodičan i kao da se čuje njena čudna grlena žudnja za životom, jednog ženskog srca koje je u užasnoj osami i tuzi, a usred svjetskih tokova i svjetala pozornice. Njezina logistika i posluga uglavit će sve da ona ništa ne zna, da nikad ne pobjegne od svog života predstave, zatočene u tijelu plesačice a balerine.

Grand Hotel je film o svijetu, o ljudskim sudbinama, o tuzi, nesreći, samoći, o jadnim krhkim i zarobljenim ljudima kojima je vanjština samo ljuštura. Ljudi su njihove uloge, njihova zvanja, njihova putovanja samo ne oni sami. Kao Grusinskaja, ili kao Kringelein, ili kao tipkačica Flaemmchen, ili kao nesretni baron, ili čak kao naprasiti materijalizmom bremeniti industrijalac Preysing. Svi su nesretni i svima ljubav izmiče na vjetrometini života. Po gradovima po hotelima.

------------------------------------------------------------------





-----------------------------------------------------------------

(GRAND HOTEL)

(BARON UPOZNAJE FLAEMMCHEN)

(G.KRINGELEIN, NAJOBIČNIJI GOST U GRAND HOTELU)

("I THINK SUZETTE, I'VE NEVER BEEN SO TIRED IN MY LIFE..")

("EVERYTHING IS COLD..AND FINISHED.")

("SERGEI..IS DEAD.IT'S ALL GONE..")

(MAMAGMENT OF AN ACTRESS)

(VJEČNA GRUSINSKAJINA 'OBITELJ')

("ORCHIDS AGAIN MADAM..I THINK THEY ARE FROM THE SAME YOUNG MAN..")

("I WANT TO BE ALONE.")

(GRUSINSKAJINA SAMOĆA)

(GRUSINSKAIJINA SAMOĆA)

(GRUSINSKAJINA SAMOĆA)

(DOŠAO UKRASTI BISERE)

(MOMENTI U TAMI)

(BARON ZABORAVLJA BISERE)

("WHO ARE YOU?")

("WHY DO YOU LOOK AT ME LIKE THAT?")

("I'D LIKE TO TAKE YOU IN MY ARMS AND NOT LET ANYTHING HAPPEN TO YOU, EVER..")

(NIKOME NIJE REKAO SVOJE TAJNE)

(TIPKAČICA FLAEMMCHEN NE MARI ZA SVOG ŠEFA I MISLI NA BARONA)

(GNJEVNI INDUSTRIJALAC PREYSING VS BARON)

(MR.KRIGELEIN'S HAPPINESS)

------------------------------------------------------------------

(GRETA GARBO)

(GRETA GARBO, GRAND HOTEL, 1932)

(SEKSIPILNA JOAN CRAWFORD)

(JOHN BARRYMORE)

(LIONEL BARRYMORE)



Oznake: Edmund Goulding, Greta Garbo, Joan Crawford, John Barrymore, Wallace Beery, drama, 1930s, pre-code, 1932, 8/10

- 11:28 - Komentari (5) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se