ONAJ KOJI GLEDA FILMOVE

četvrtak, 18.02.2016.

THE GO-BETWEEN (1971)

138.THE GO-BETWEEN (1971) Ocjena: 9/10
(Ljubavni glasnik) V.Britanija, rom.drama, 118', IMDb: 7,4/10
Redatelj: Joseph Losey
Producent: John Heyman, Norman Priggen
Scenarij: Harold Pinter; L.P.Hartley (roman)
Kamera: Gerry Fisher
Glazba: Michel Legrand
Uloge: Julie Christie, Alan Bates, Michael Redgrave, Dominic Guard



IMDb-The Go-Between (1971)

The Go-Between je pravo umjetničko ostvarenje u kojem u dva sata koliko film traje gledatelj uživa svim svojim čulima. Na filmove ovakve umjetničke ljepote se nailazi gotovo pa slučajno jer u moru slično režiranih uradaka jednostavno izostane čarolija. Ova drama inače američkog režisera Josepha Loseya, ekranizacija je romana engleskog pisca L.P.Hartleya, i snimljena na lokacijama engleske grofovije Norfolk pruža nam dojam punokrvnog britanskog filma.

Priča je smještena u vremenu prijelaza iz viktorijanskog doba u edvardijansko doba engleske povijesti (1900.-1901.) na jednom imanju bogate aristokratske obitelji. Priča je to o 12-godišnjem dječaku Leu (Dominic Guard) iz nižeg staleža koji dolazi provesti svoje ljetne praznike k svome vršnjaku Marcusu, malom bogatom prijatelju. U obitelji se sprijateljuje sa lijepom grofovskom kćerkom, Marcusovom starijom sestrom Marian (Julie Christie) koja se s njime igra i dopušta mu da je on dodiruje po kosi. Marian je tajno zaljubljena u farmera Teda Burgessa (Alan Bates) koji živi na obližnjem seoskom imanju, unatoč obiteljskim vezama i tradicionalnoj praksi da se ima udati za uglađenog i prikladnog časnika koji se vratio iz burskoga rata. Mali Leo postaje njihov 'ljubavni glasnik', poštar koji im prenosi ljubavna pisamca s porukom gdje i kada će se sastati.

U slobodnoj interpretaciji može se kazati da su dvije ključne dimenzije na kojima je ustanovljen ovaj film: jedna je suptilna u kojoj se razvija fantazija koja izvire iz arkadijske idiličnosti prostora, iz spoja prirode i arhitekture provincijalne Engleske i magične živosti koja izvire iz unutarnjeg svijeta dječaka u jednom gotovo pa osobnom i nevinom snu ivanjske noći, a druga je dimenzija značenjska i odnosi se na dugoročno vrijeme kroz ne manje misterioznu stvar koja obuhvaća sudbinu čovjeka, dječaka čija je sudbina označena događajima vezanim uz njegovo odrastanje jednoga davnog ljeta.

Dječakova je sudbina ovjekovječena tugom. On je bio poštar tuđe ljubavi. On je dijete jedne izgubljene majke, on je samac čija je životna kob svjedočenje piru strasti i ljubavi. Tragajući za tajnom ljubavi koja ga proganja on proživljava košmar nedokučive ljubomore dok trči sa zgužvanim pismima ljubavniku svoje nespoznatljive čežnje u liku tople Marian. Dimenzija fantazije dječačkih traganja pretapa se u stvarnost u kobnoj olujnoj večeri njegovog trinaestog rođendana kada sa groficom majkom (čuvajući tajnu prenošenja zabranjenih ljubavnih pisama ) nazoči seksualnom činu Marian i Teda Burgessa u seoskom štaglju. To je nešto što dječak nije smio vidjeti; prizor taj predstavlja sramotu: značilo je to svjedočiti klasnom bludu aristokratkinje sa čovjekom nižeg staleža. Ujedno dječak koji sazrijeva i čija mladenačka ljubav kao kroz kakav krešendo ulazi u fazu prve strasti saznaje o ljubavi na sablažnjiv način. Vrijeme je s tim iskustvom počelo da teče i u preskoku od pedesetak godina on je postao starac ovjekovječen mističnim velom tuđe ljubavi kojoj je on uvijek bio samo poslanik.

Losey je studirao u Europi, družio se sa Brechtom. U njegovoj dramaturgiji nešto je šekspirijansko, a opet protagonistov je duševni sklop sasvim uronjen u 20. stoljeće. Riječ je o dječaku koji će u nevidljivom letu vremena naći se u tijelu starca koji u sobi s televizorom gleda van kroz prozor. Iz n jegove perspektive prošlo je 50 godina samo jedne ljubavi, bez ikakvih lanaca, ikakvih uzajamnih ljubavi. Podsjeća ova drama na vrijeme koje se pomaklo stoljećima od Šekspirove epohe, a sve kao da je stalo. Da li je čovjek suviše uronio u svoju psihu nije jedino pitanje koje postavlja ovaj film.

Osim što je film prekrasno snimljen, glavni adut ove ekranizacije je maestralna glazba Michela Legranda koja dramaturgiju ove priče jednog kratkog dječaštva na prelomnom trenutku prelaska u neizvjesno, turbulentno i predugo vrijeme odraslosti, pretvara u ostvarenje za pamćenje.

----------------------------------------------------------------

(MALI GOST 'OD NIKUDA' U VISOKOM DRUŠTVU)

(MJESEČINA LJETNE NOĆI)

(SMIO JOJ JE DOTAKNUTI KOSU)

(U IDILI DJETINJSTVA SVE BI UČINIO ZA SVOJU LJUBAV KOJU JOŠ NE RAZUMIJE)

(MALI GLASNIK PRVI PUT U SUZAMA OTVARA TAJNO PISMO)

(TED MU NE ŽELI OTKRITI TAJNU SEKSUALNOSTI)

(MOMENT STRASTI KOJI NIJE SMIO VIDJETI)

(50 GODINA POSLIJE-ŽIVOT S TAJNOM KOJU NIJE SMIO SAZNATI)

(ZAUVIJEK POŠTAR TUĐE LJUBAVI)

(STOJI KUĆA U VREMENU)

---------------------------------------------------------------






Oznake: Joseph Losey, Michel Legrand, Julie Christie, Alan Gates, Michael Redgrave, britanski film, period drama, 1971, 9/10

- 15:04 - Komentari (7) - Isprintaj - #

petak, 10.04.2015.

MY BEAUTIFUL LAUNDRETTE (1985)

75.MY BEAUTIFUL LAUNDRETTE (1985,UK) Ocjena: 9/10
(Moja lijepa praonica) drama, komedija, satira, 97', IMDb rating: 6.9/10
Redatelj: Stephen Frears
Scenarij: Hanif Kureishi
Glazba: Ludus Tonalis
Snimatelj: Oliver Stapleton
Uloge: Saeed Jaffrey, Roshan Seth, Daniel Day-Lewis, Gordon Warnecke




'BRITANSKI SOCIJALNI REALIZAM'

Ovaj film je ni više ni manje nego ironična analiza britanskoga društva snimljena usred '(straho)vladavine' Margaret Thatcher, 'Željezne Lady'. Slika prikazanog društva koju Frears stvara prilično je izravna, a metaforika djeluje upravo tako da nema dvojbe koliko je provokativna prema sustavu koji omogućuje da društveni odnosi tako funkcioniraju. 'My Beautiful Laundrette' je film o srazu dva specifična društvena sloja u londonskom predgrađu koja se baš u to vrijeme formiraju jer im u tome pogoduju prilike pokretane strujom Tacheričina režima. U tome kvartu dolazi tako do miješanja dvaju društvenih sedimenata, kao odcijepljenih od svojih matičnih klasa, tvoreći nešto kao posebnu kulturu u novim uvjetima društvenog poretka. S jedne strane tu je organizirana zajednica pakistanskih imigranata kojima sjajno paše trenutačna ekonomska i poslovna politika zbog koje oni sve bolje razvijaju svoj posao i sitno tržište pretvaraju u krupno (šireći se stihijski), a u tolikoj mjeri da su već u kratkom periodu postali viša klasa; dok je sa druge strane gradska periferija i kvart prepun hordi besposlene i gnjevne omladine lokalnih Britanaca koja je djelo raspadanja radničke klase i koja je zadojena različitim utjecajima iz sfere medija, željna bunta i zadovoljštine na nanesenu nepravdu. Priča ovoga filma ujedinjuje te dvije struje u homoseksualnu vezu između dvojice protagonista, prvog potomka pakistanskih imigranata Omara (G.Warnecke) i mladog anarhoidnog Engleza Johnnyja (D.Day-Lewis). Da stvar bude još jača za zaoštrenje među tim stranama, njih dvojica zasnuju zajednički posao na kapitalu tj. biznisu Omarovog strica Nassera (S.Jaffrey) koji je nećaka po nekakvom porodičnom običajnom i nepisanom zakonu želio uvesti u zajednički obiteljski posao; premda je stricu taj posao bio zadnja rupa na svirali u vidu praonice rublja 'Laundrette' koja nije imala nekakvu likvidnost. Kako bilo, mladi Pakistanac se poželio osamostaliti i za partnera u poslu izabrao je Engleza Johnnyja koji nije sasvim čist ni od rasističkih, ni od ksenofobičnih divljanja, iz razloga što su od djetinjstva bili vrlo bliski, te s kojim sada ulazi u homoseksualnu vezu. Sve nas to podsjeća kako je V.Britanija i dalje imperij.

Znakovitost ovoga filma u svakome slučaju je široka i upućuje gledatelja na brojne dileme; Film je to koji progovara o jednoj novoj generaciji koja se rađa i razvija na temeljima politike i sustava kakav su krojili državnici kao Margaret Thatcher i u Americi Reagan. Ironija i stanje sa kretanjima i odnosima koji su u ovome filmu samo su platforma na kojoj se u 1980-tima događa i progresivno reinkarnira stoljetni britanski liberalizam zasnovan na slobodnoj trgovini u nešto što će promijeniti globalnu sliku života u budućnosti uopće. Ljudi iz svojih matičnih zemalja, bivših britanskih kolonija sada u Engleskoj šire posao (ironično, praonice) gdje bijeli Britanci, djeca propalih radnika, mogu sebi oprati auto ili prljavi veš za par funta. 'Sirovi' i lordovi koji igraju kriket i gledaju utrke formula u ložama sa debelim cigarama u ustima su utemeljeni stalež koji bogaćenjem samo prima nove pripadnike čineći siromašne još siromašnijima. Ovaj film govori o zastranjenju društva. Na ulici se stvaraju bande klinaca proisteklih od vrijednih i korisnih roditelja radnika koji se identificiraju u kontekstu popularne 'punk subkulture'. Homoseksualna veza ovog Pakistanca i Britanca je oštrica filma na kojem se zasniva društvo novoga doba neoliberalnog kapitalizma koje danas često nazivaju onim dijelom koji vezujemo uz pojam tzv. gay-lobbyja. U tom pogledu 'My Beautiful Laundrette' je film budućnosti, film koji se uklapa svojim socijal-realističnim izričajem, subverzivno, gledajući prema svim režimima sjevernoatlantskih demokracija kraja 20. i početka 21. stoljeća.

-------------------------------------------------------------

(DANIEL DAY-LEWIS (JOHNNY), GORDON WARNECKE (OMAR))

(S DESNA NA LIJEVO: STRIC NASSER, NJEGOVA 'BIJELA' LJUBAVNICA RACHEL I NEĆAK OMAR)

(RACHEL GA ČINI BRITANCEM; ODVAJA GA OD RELIGIJE I TRADICIJE)

(OMAROV OTAC I BUNTOVNI POTOMAK BRITANSKE RADNIČKE KLASE)

(STRIC NASSER - NAGLO POSTAO VELIKI PODUZETNIK (U SREDINI))

(POSLOVNO-EMOTIVNI ODNOS; VLASNIK (OMAR) I IZBACIVAČ (JOHNNY) U PRAONICI LAUNDRETTE)

(PARADOKSALNI HOMOSEKSUALNI ODNOS)

(PRIMJENJENA DEMOKRACIJA NA ULICAMA POPRIMA OBLIK ANARHIJE, MRŽNJE I RASIZMA)

(SLIKA GENERACIJE ZA NOVO DOBA)

------------------------------------------------------------------

Trailer




Oznake: Stephen Frears, Saeed Jaffrey, Daniel Day Lewis, drama, satira, britanski film, 1985, 9/10

- 17:08 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 22.12.2014.

SCROOGE (1970)

51.SCROOGE (1970, UK) Ocjena: 8/10
(Božićna priča); drama, obiteljski, mjuzikl
Redatelj: Ronald Neame
Scenarij: Leslie Bricusse, Charles Dickens (priča 'A Christmas Carol')
Glazba: Leslie Bricusse
Snimatelj: Oswald Morris
Uloge: Albert Finney, Alec Guinness, Edith Evans




'SYMPATHY FOR MR. SCROOGE'

Božić dolazi. S njim u srce ulazi čarolija koja preplavljuje duh svakog bića koje je sposobno voljeti i radovati se. Sklon sam vjerovati da postoje mjesta na zemlji, a tako i u ljudskom srcu gdje je Božić više od onoga kako ga percipira potrošački narod i državne institucije. Ima onih trenutaka kad vam se može dogoditi da vi stvarno osjetite radost, onako kao da vam srce zaigra kako zaigra malom djetetu kad se veseli nekoj sitnici. Nekad je te radosti više, nekad je manje, zavisno o tome kako vam je u životu, koliko ste sami ili koliko niste sami, koliko ste zatvoreni ili niste zatvoreni. Pa kako bilo, s ovim riječima htio bih svim svojim čitateljima, stalnijim, povremenim i onima novim zaželjeti mnogo dobre volje i mnogo ljubavi u novoj godini, neka to bude moja poruka svima vama za ovaj Božić – s rođenjem malog Isusa i novog mladog Sunca. Idemo opet s novom nadom slaviti izlaske sunca uz puno puno novih filmova na mom blogu. Eto, odluka je pala za ovogodišnji Božić da vam recenziram jedno staro muzikalno ostvarenje 'Božićne priče' po literarnom liku Charlesa Dickensa iz 1970. godine., po gospodinu Scroogeu.

Priča je to koja može objasniti što je krivo a što je pravo ako mi osjećamo i kako(!) osjećamo radost u vrijeme Božića. Znači ne isključivo ako Božić slavimo kao katolici ili pravoslavci po zakonu crkvenog Zapada ili Istoka, nego ako Božić slavimo iz srca onako vraški radosno, pa makar i malo, malu trunkicu. Čast poštivanju i poslovičnom dijalogu među vjerama i zakonima državnih vjera, svim ratovima i pjesmama s nacionalnim predznacima, popovima i izborima predsjednika, čast svim ministrima i premijerima bivšim i sadašnjim što u prvom redu blistaju kod ponoćke klonulog pogleda a sutradan odlaze potrošit nekoliko tisuća eura na skijanje na račun jadnog naroda sa crkavicama od penzija i plaća. Neka oni nama još 'služe' trideset, ma šta trideset.. pedeset godina! Čast i Bogu i šopingu u čije ime se sve te pompe uz fanfare sprovode, ali Božićni duh bi ja sagledao drugim očima. Očima koje gledaju oči druge osobe, rukama koje kite svoj mali kućni bor, običnom riječju dobro ti jutro majko, sestro, mužu, ženo, sine, ljubavi. U Scroogeovoj duši se desilo da nije imao kome reći sretan božić ni dobro jutro sljedećeg dana jer je dugo godina bio kao ovi naši trudbenici gore. Ali Scrooge se nije smijao tome, kao što se lažno smiju ovi gore. On je duhove upozorenja shvatio ozbiljno. Scrooge je za ove gore, dakle, anđeo i ima pravo obući se u djedicu božićnjaka.

'Scrooge' nije film samo za djecu. 'Scrooge' je film za obitelj, a ako ste i najsamiji na svijetu, možete ga u miru gledati. Ako vam se spusti i koja suza za mr. Scroogea ništa zato. Lijep je film. Bajka. Bajka o čovjeku tvrda srca, o škrcu, lihvaru, pokvarenjaku, poslodavcu koji je zamrzio ljude, njihovu radost, i njihov Božić. Meni je simpa taj usamljeni stari pokvareni Scrooge jer je bolji od svih političara i direktora firmi zajedno. I ne da ga simpatiziram zato što je zao, nego zato što zbog njegove bajke mnogo znamo o prividno sretnim ljudima i svijetu i duhu Božića oko sebe. U badnju večer 1860. Oko 7 sati g.Scrooge mrzovoljno broji svoje zlatnike i važe ih vagom dok ga napušta pomoćnik g. Cratchit koji odlazi k svojoj ženi i djeci u svoj topli dom. Scrooge odlazi na ulicu još prije ponoći obići sve dužnike, produžuje im rok otplate uz nove kamate i lagano se po snježnom vremenu (jer je već u godinama) sam vraća u svoj hladni dom. Kad tamo, u polumraku sobe pred njim se pojavi duh njegovog pokojnog partnera Marleya koji je sav u lancima, jer je bio kao i Scrooge zao i škrt poslodavac i novčar u vrijeme života. Najavljuje Scroogeu kako će ga iza ponoći posjetiti tri duha; duh prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. To će Scroogea odvesti u prošlost i vratiti mu suze na lice. Uvući će mu se u srce osjećaj ljubavi, osjećaj za prepoznavanje svijeta kojeg sada može vidjeti drugim nematerijalističkim očima.

'Scrooge' iz 1970., ali i druge verzije ove predivne priče jednostavno zrače čaroliju radi koje svijet ima smisla, a svijet ima smisla dok je tajanstven, privlačan koliko i zastrašujuć. Nepoznati svijet, svijet želja kojima težimo i o kojima sanjamo ne možemo si kupiti jer tako bi oni koji imaju gomilu para bili i najsretniji ljudi na svijetu, a oni to nisu niti mogu biti. Istraživati, čeznuti, željeti; putovati i otkrivati daleke krajeve možemo samo radosnim i otvorenim srcem, srcem istinske ljubavi. Putovati ne znači samo otputovati u Pariz ili vidjeti snjegove Kilimandžara da bi mi bili duhovnija bića. Putovati znači pitati se kako je drugoj osobi, brinuti, voljeti, dati svoju ruku, oprostiti, usrećiti ali i prihvatiti osmijeh, rame za plakanje, kratak susret, dodir. Najljepši snovi su neispunjeni snovi. Čim se ispune, odmah se rađa želja za imati više, jer san je umoren, poništen. Scrooge je odlučio preko noći ne gomilati više sebi tamu u svojoj duši nego otvoriti svoje srce odmah rano na božićno jutro. Magija je u tome da je on sada prihvaćen a da to nikada nije bio. Sada mu vrijedi i nadati se i sanjati, ne osvrčući se na jučer, ne misleći na sutra. Scrooge iz godine u godinu, nikad ne umrijevši, upozorava ljude da je on živ u bajci, da je ono što on predstvlja duh Božića kojeg vrijedi pustiti iz svoga srca u obliku radosti i nesebičnosti (dati dar i isplatiti plaću i božićnicu) . Zato volim naziv 'Božićna pjesma', pjesma kao novorođenčetov prvi plač, instiktivna radost zbog novog rađanja, svakog novog udaha, svakog novog koraka, svakog novog Božića.












(MOJI NOVČIĆI..)

(DOBRONAMJERNI ROĐAK:'UJAČE EBANIZER, NI NE ZNAŠ KOLIKO ME RADUJE TVOJE SRETNO LICE..')

(SCROOGE: 'TI SI..')

(VANI NA ULICI KO ZAVRAGA SVE VESELO)

(POVRATAK DOMA U KASNI SAT)

('SSCROOOGE..')

(U TO ISTO VRIJEME DOM CRATCHITOVIH)

(VRAŽJA SVJETLOST)

(WHOO...)

(ZAGRLJAJ KAO DA SE VIDE PRVI PUT NAKON DUGO GODINA)

(NEKA SVIJETLI)

(MARLEYEV DUH DOŠAO PO NJEGA)

(PROGANJANJE)

(PAD U BEZDAN)

(U ZAGROBNOM ŽIVOTU)

('POČET ĆU ISPOČETKA')

(USREĆIO DJECU)

(VRAĆA SE SRETAN KUĆI ZNAJUĆI DA JE UČINIO DOBRU STVAR)


Oznake: Scrooge, božićni, britanski film, obiteljski, bajka, Albert Finney, Dickens, 1970, 8/10

- 10:07 - Komentari (7) - Isprintaj - #

petak, 31.10.2014.

A MATTER OF LIFE AND DEATH (1946)

36.A MATTER OF LIFE AND DEATH (1946,UK) Ocjena:8/10
(Pitanje života i smrti/Stairway to Heaven-U.S. title); rom.drama, fantazija
Redatelj: Michael Powell, Emeric Pressburger
Scenarij: Michael Powell, Emeric Pressburger
Glazba: Allan Gray
Snimatelj: Jack Cardiff
Uloge: David Niven, Kim Hunter, Robert Coote




'ŽIVOT, LJUBAV i SMRT KAO STVAR NEBESKOG ZAKONA'

Film o britanskom pilotu pogođenog aviona u Drugom svjetskom ratu na povratku u domovinu (D.Niven), koji je nepažnjom 'nebeskog službenika' preživio skok bez padobrana u mračni bezdan iznad maglovitog Sjevernog mora. Tehnički, zbog eksperimentiranja s bojom, radi se o onakvoj vrsti filmova u koloru iz kojih se gledatelj i ljubitelj filma počinje zaljubljivati u filmove u boji. To su 40-te godine 20. stoljeća, a svako razdoblje jednim dijelom ima svoje šarmantne filmove. Pa iako ovaj film možda i nije najšarmantniji film svojega doba, radi se ipak o jednom slatkom i kvalitetnom ostvarenju – radi se o jednostavnom klasiku romantične fantazije-komedije. I dakako, nemojmo se dati zavarati; film baš poput neprikosnovenih filmskih bajki-fantazija poput 'Čarobnjaka iz Oza' ima svoju vrlo dojmljivo izraženu značenjsku razinu. Dok je kod 'Čarobnjaka iz Oza' to sve posloženo baš kao slatki dječji san, u ovome filmu to je ljubavna priča stavljena pred autoritet suda u sudnici pred samim nebeskim rajskim vratima.

Peter Carter (D.Niven) iz pogođenog aterirajućeg aviona s motorom u plamenu već je izgubio svog kopilota i javlja se službenici u centrali piste za spuštanje u oporučnom tonu; Ona, June (K.Hunter) je po riječima i glasu, njemu posljednje dražesno biće s kojime može podijeliti djelić svog života koji mu sada visi na niti, gore u letećoj plamtećoj tvrđavi. On se oprašta i zamoljava djevojku da uputi posljednji pozdrav njegovoj majci i sestrama. Sudbina i pomalo osobenjačka (šeprtljava) ćud 'francuskog' božjeg posrednika koji sprovodi mrtve na recepciju Raja, donijet će ipak časniku Carteru drugu životnu priliku.. Past će u more i naći se na obali Engleske točno u trenutku kada June (telefonistica) biciklom nosi vijest njegovoj obitelji s njegovim posljednjim riječima. Između njih već postoji osjećaj ljubavi velik kao 'pitanje koje dijeli smrt od života'. To pitanje, gotovo političke važnosti, postaje stvar prijepora među strankama gore na Nebesima. Tamo je politika sa Zemlje važna utoliko da se odluči ima li smisla da dotični ostane među živima ili ne. Da li je ljubav dovoljan razlog, da li je ljubav prema ženi svog života dovoljan razlog da ne napusti svijet… jer svijet prema tužilaštvu ionako ne ide u dobrom pravcu. Kakva je to politika zaista valja pogledati. Naime Peter je Britanac, a June, njegova ljubav je Amerikanka. Sudski proces pretvara se u verbalni rat argumentima između britanske i američke klupe. Tužilac u ime sve američke stvari u stvari brani June od 'dosadnog' Engleza.

Ovako nešto klasično i staro moguće da se neće sviđati onom dijelu filmske publike zainteresirane za nove i revolucionarnije pravce filmskog izražaja. Pa ipak, osobno držim da u mnogim old-fashioned ostvarenjima postoji nešto vrlo važno za svijet filmske umjetnosti – a to je faktor izvjesne dječje nevinosti kojom se pripovijeda, snima i prikazuje.
U želji dohvaćanja što eksplicitnijeg sadržaja, dok tragam za filmovima koji su otišli što dalje u spoznaji koju čovjek današnjeg vremena može upiti ovakve filmove poimam kao trenutak osvježenja, uz popodnevni čaj ili mekano nedjeljno jutro. 'Pitanje života i smrti' je refresh za moždane vijuge u kojem sam isključio svaki imperativ dubokog razmišljanja.

(SUDBINA IH SPOJILA POGREŠKOM NEBA)

(KAD IZASLANIK NEBA DOĐE, VRIJEME STANE)

('VRT' ZEMALJSKI)

('STEPENICE ZA NEBO')

('VUČE' GA GORE)

(POGLED S EMPIREJSKIH VISINA)

(NEBESKO ROČIŠTE)


(SVJEDOCI-INDIKATORI SUDBINE JEDNE ZEMALJSKE LJUBAVI)

(TUŽILAC S AMERIČKOM ARGUMENTACIJOM)

(SUZA NA RUŽI KAO DOKAZ)

(ODLUKA)

(ETO ZAŠTO OSTATI)

-------------------------------------

(ROMANTIČNI PROZOR 1946. - K.HUNTER, D.NIVEN)

(D.NIVEN - VELIKI BRITANSKI GLUMAC)



Oznake: Powell-Pressburger, D.Niven, britanski film, drama, fantazija, 1946, 8/10

- 16:00 - Komentari (4) - Isprintaj - #

utorak, 09.09.2014.

ABOUT ADAM (2000)

12. ABOUT ADAM (2000, IRL/GBR/USA) Ocjena: 7/10
(Nešto o Adamu); romantična komedija, seks.komedija
Redatelj: Gerard Stembridge
Scenarij: Gerard Stembridge
Glazba: Adrian Johnston
Fotografija: Bruno de Keyzer
Uloge: Stuart Townsend, Kate Hudson, Frances O'Connor, Charlotte Bradley




Obično se žena shvaćala kao 'baštinica tajne' ; baš kao kakva čuvarica sfinga žena je kroz literaturu i druge umjetnosti predstavljala nedokučivo zagonetno otajstvo koje čuva u svojem hramu strasti zaključano tako da nema takvoga princa koji bi samo tako prokljuvio tu najzaključaniju bravu u svemiru. Kako za sve u univerzumu, tako i za tu bravu postoji ključ, a on može biti u rukama samo jedne vrste muškaraca (što i nije nešto novo) koja je u ovome neshvaćenom filmu nazvana 'Adam'. Adam (S.Townsend), zgodni i poželjni tip koji se našao u popularnom dublinskom pubu tajanstveni je muškarac koji će postati nedokučivi predmet tajne za obitelj triju sestara koje će sve redom stupiti u seksualnu vezu sa njim; prva i najmlađa, konobarica i pjevačica Lucy (K.Hudson), druga – srednja sestra, ljubiteljica viktorijanske literature i umjetnosti Laura (F. O'Connor) i na kraju najstarija, udata i već majka Alice (C.Bradley). Ulazak Adama u tu porodicu uzburkao je duhove i u njihovom mlađem (?) bratu koji ne nalazi načina da zavede svoju djevojku Karen, pa Adam jedne večeri i njemu pomogne da erekciju usmjeri u pravom smjeru (umjesto prema njemu, što ovaj nije mogao kontrolirati). Nikako nije stvar u tome, kako jedan kritičar na imdb-reviewsima komentira, kako je minus filma u tome što žanrovski ovaj film odabire komediju i sretni završetak u 'bijelom vjenčanju'. Nema za to potrebe; isto tako nije od presudnog značaja isticati irski segment filma (kritičar kaže da se isto tako to moglo zbivati u Londonu ili Losa Angelesu;). Pa nema veze, radi se o romantičnoj tzv. seks-komediji koja izbacuje na površinu jedan isječak iz kronike jedne pretežito 'ženske' obitelji u kojoj žive tri sestre sa majkom. Film problematizira njihovu zaokupiranost trendom vremena koje ističe emancipaciju žene kao imperativ, što ima za posljedicu to da one više ili manje svjesno zatvaraju oči na vezu koja im se događa sa misterioznim muškarcem. Obrnuto od uvodnih sentencija ove interpretacije, sada vidimo da muškarac može biti nositelj enigme. Potreba za ženskom emancipacijom učinila je od žene osobu koja smatra muškarca manje grešnim od sebe, tj. smatra svoje 'izlete' u seksualne avanture većim grijehom nego ikad prije. Ulaskom u 2000-te Karen u razgovoru govori najstarijoj sestri Alice: „Govori se da muškarci uvijek žele i misle samo na jedno.. Ali sa Adamom je to drugačije, on je sentimentalan, on te stvari prepušta meni.“, a Alice joj odgovara: „Da se nisi zaljubila?“ Tu se vidi taj kompleks i paradoks feminističkog razvoja svijesti; dok mi svi jasno vidimo što je Adam učinio sa svim sestrama, bratovom curom, i što je još kadar učiniti dok u okruženju vlada takva svijest po kojoj je trendy da sa stagea djevojka zaprosi muškarca, a ne on nju.

Oznake: rom.komedija, seks.komedija, irski film, britanski film, 2000, 7/10

- 14:34 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se