ONAJ KOJI GLEDA FILMOVE

četvrtak, 10.03.2016.

PUNISHMENT PARK (1971)

141.PUNISHMENT PARK (1971) Ocjena: 7/10
(Kazneni park) drama, triler, pseudodokumentarni, 88', IMDb:7,8/10
Redatelj: Peter Watkins
Producent: Susan Martin
Scenarij: Peter Watkins
Kamera: Joan Churchill, Peter Smokler
Glazba: Paul Motian
Uloge: Patrick Boland, Kent Foreman, Carmen Argenziano



IMDb-Punishment Park (1971)

U formi lažnog dokumentarca ovaj niskobudžetni projekt govori o politici i društvu Sjedinjenih Država u vrijeme predsjednika Nixona i politike ratovanja po svjetskim ratištima (Vijetnam , Kambodža). Vlasti (u filmu) su organizirale javno snimanje disciplinskih mjera koje država provodi protiv sudski okrivljenih protudržavnih aktivista (mladog naraštaja aktivista kontrakulture) u svrhu ukazivanja na problem sve veće stope nasilja kod mladih. Osuđeni su optuženi, dakako kao politički izdajice i komunistički agitatori, a kao kaznu mogu odabrati hoće li odslužiti kaznu u višegodišnjoj kazni zatvora ili će proći tri dana 'disciplinske vježbe' kroz 'kazneni park'. Izbor im je malo jača stvar; hoće li radije da ih po pustinji progone bijesni dobro plaćeni policijski psi sa sačmaricama i snajperima ili će radije potpisati da žele pomilovanje priznajući svoje grijehe protiv države i vlade pa će dobiti koju godinu zatvora manje. Kako god bilo, u životu mladog aktivista, revolucionara, pacifista, feminista, bilo kakvog buntovnika protiv politike vlade SAD-a nikada nije bilo i neće ni biti šanse za nekakvu ravnopravnu borbu jer su pravila igre i prije suda i za vrijeme suda i poslije suda (kod kazne) postavljena od korumpiranih federalnih sudaca i po mjeri politike institucionalnog vrha. Metafora uzaludnosti borbe tih mladih buntovnika je očita. Ništa se ne može promijeniti dok god se pokušava nešto po pravilima igre koju su oni s vrha skrojili i namjestili da se zna tko je jedini mogući pobjednik. Ono u što film najviše gađa jest da se odredi karakter američke unutrašnje i vanjske politike, da se toj politici i tom sistemu pronađe nekakav zajednički nazivnik: Kakva je američka vlast, i kako funkcionira provedba te vlasti, te kakvo je stanje naroda u toj velikoj zemlji. Jednostavno je, politika je SAD-a bazirana na vođenju rata; sve što se radi i događa u svrhu je ratne industrije i ratnog trošenja na svjetskim bojištima, a radi dominacije i ekspanzionističkih i imperijalnih težnji, kako kažu za obranu od neprijatelja. Tko god razmišlja u smjeru ne samo pacifizma primjerice, nego tko razmišlja u smjeru da se SAD treba povući iz ratnih pohoda sa svjetskih bojišta krši zakon i Ustav, jer izdaje državu koja se samo bori za svoju sigurnost od zla tada komunizma, a danas terorizma. Narod, koji je ionako strašno zadužen, silno podjarmljen, negoduje, i odbija lojalnost takvoj militarističkoj i radikalno konzervativnoj politici, pa je zato država uzela sebi za pravo da ima policijsku državu. Ideološka kažnjenička provedba 'preodgojnih mjera' moguća je dakle ne samo u totalitartizmom označenim državama, nego i u demokracijama.

U svojoj ideji i otvorenosti film za samo stotinjak tisuća dolara nadmašuje tone milujunski preplaćenih blockbustera. Zaista, tko nije, treba ga pogledati. Film, kao i ukupno stvaralaštvo britanskog režisera Petera Watkinsa može se shvatiti kao preteča literarnim, publikacijskim, multimedijskim i drugim mnogo opsežnijim i kompleksnijim zahvatima mislilaca koji su objavljivali na polju teorija zavjera u kasnijim desetljećima. Ako ništa, film je to za razmišljanje i djeluje šokantno.

S jedne strane, ovakvi filmovi su ponekad malo pretjerano zamišljeni da udare po sistemu pa nam se nekad pričine zaista jeftini jer su snimljeni s intencijom krajnosti. Na ovo sam slučajno naišao prije koju godinu i bilo je zanimljivo vidjeti kako se ovakvo nešto snimilo početkom sedamdesetih premda sam nisam pristalica pretencioznih rekonstrukcijski posloženih polu-dokumentarističkih, polu-igranih filmova. Film je dakako naišao na osude američke javnosti u vrijeme distribucije s imputiranjem da se radi o filmu komunističke propagande. Kako bilo vrijedi pogledati kao nešto van mainstream struje.

----------------------------------------------------

(PROTUVLADINI AKTIVISTI NA OPTUŽENIČKOJ KLUPI)

(JEDNI SE BRANE NASILNO, DRUGI SARKAZMOM)

(NAKON PRESUDE SVI IZABERU 3 DANA PUNISHMENT PARKA)

(POTJERA KAZNENIM PARKOM)

(METAFORIČKI CILJ - DOĆI DO PUNKTA SA AMERIČKOM ZASTAVOM)

--------------------------------------------

Oznake: Peter Watkins, mockumentary, 1971, 7/10

- 12:52 - Komentari (6) - Isprintaj - #

nedjelja, 07.02.2016.

COME AND GET IT (1936)

135.COME AND GET IT (1936) Ocjena: 7/10
(Dođi i uzmi) SAD, melodrama, period film, 99', IMDb: 7,1/10
Redatelj: Howard Hawks, William Wyler
Producent: Samuel Goldwyn, Merritt Hulburd
Scenarij: Jane Murfin, Jules Furthman; Edna Ferber (roman)
Kamera: Rudolph Mate, Gregg Toland
Glazba: Alfred Newman
Uloge: Edward Arnold, Joel McCrea, Walter Brennan, Frances Farmer



IMDb-Come And Get It (1936)

Riječ je o melodrami, prema knjizi Edne Ferber, s igrom karaktera koja djelomično podsjeća na period drame a koja govori o odnosu u ljubavi uspješnog i autoritativnog, a opet veselog i velikodušnog industrijalca koji se bavi sječom drva u snježnoj državi Wisconsin. Životna je to priča o srcu Barneya Glasgowa (Edward Arnold) koji je u mladosti radi poslovnog napretka odlučio napustiti ljubav svog života, pjevačicu Lottu (Frances Farmer) i zasnovati obitelj sa kćerkom bogatog biznismena radi spajanja firmi. U mladosti, 1880-tih nakon što je Barney otišao, Lotta Morgan ostaje i udaje se za njegovog životnog prijatelja, skromnog i dobrodušnog čovjeka švedskog porijekla, Swana Bostroma (Walter Brennan) s kojim će imati lijepu kćerku istog imena kao i majka. Dvadesetak godina poslije, Barney je na bogatstvu i poslovnom uspjehu izgradio dom i naizgled sretnu porodicu. A onda se našao sa starim prijateljem i upoznao Swanovu kćer, mladu i prekrasnu Lottu (Frances Farmer) u koju se smjesta zaljubljuje prizivajući tako uspomenu na njezinu majku, svoju neprežaljenu ljubav. Uskoro Barney sve podređuje životnom planu kojeg želi ostvarivati s mladom djevojkom pa makar to bilo tajno. U odnos se uključuje njegov sin Richard (Joel McCrea) koji u očima mlade Lotte zadobiva velike simpatije i na kraju prednost. Film je to o pobjedi mladosti, o pogreškama kad je ljubav u pitanju, o materijalizmu i ambiciji koju tip čovjeka kao Barney Glasgow u sebi polusvjesno nosi. Barney je sve u svom životu drugima dao, osim jedine stvari koju je trebao; a za to je bila prilika samo jednom u životu: ljubav voljenoj ženi. Ujedno, priča je to tragična i ostavlja dojam kao drama sa dubokom životnom poantom. U neku ruku film podsjeća na mnoge druge filmove u kojima je tematizirana neostvarena ljubav muškarca prema voljenoj ženi, i film možda nije sam vrh vrhova, ali zrači objektivnom specifičnošću.

Uloge su impresivne i izuzev Oskarom nagrađene role Waltera Brennana za najbolju sporednu mušku ulogu Edward Arnold je obilježio čitavu dramu svojim karakterom (nutrinom i vanjštinom). Walter Brennan osvaja svojim dobro ugođenim švedskim naglaskom, kao i privlačna Frances Farmer u dvostrukoj interpretaciji likova Lotte Morgan i Lotte Bostrom.

(Preporuka: Gledao sam prije par godina izvrsnu biografsku dramu o Frances Farmer iz 1982. god. sa Jessicom Lange u glavnoj ulozi:)
Frances (1982)

---------------------------------------------------------------------------

(BARNEY DESNO, ZALJUBLJEN JEDNOM U ŽIVOTU 1)

(BARNEY ZALJUBLJEN JEDNOM U ŽIVOTU 2)

(EDWARD ARNOLD, WALTER BRENNAN)

(FRANCES FARMER SINGING AURA LEE)

(EDWARD ARNOLD, JOEL MCCREA, FRANCES FARMER)

(FRANCES FARMER 1)

(FRANCES FARMER 2)

-------------------------------------------------------------

Oznake: Howard Hawks, Edward Arnold, Walter Brennan, Frances Farmer, melodrama, period drama, 1930s, 1936, 7/10

- 12:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 04.02.2016.

TWENTIETH CENTURY (1934)

134.TWENTIETH CENTURY (1934) Ocjena: 7/10
(Dvadeseto stoljeće); SAD, komedija, 91', IMDb: 7,9/10
Redatelj: Howard Hawks
Producenti: Howard Hawks, Harry Cohn
Scenarij: Ben Hecht, Charles MacArthur; Charles Bruce Millholland (komad)
Kamera: Joseph H. August
Glazba: Howard Jackson, Louis Silvers, Harry M. Woods
Uloge: John Barrymore, Carole Lombard, Walter Connolly



IMDb-Twentieth Century

Komedija na koju se moraju nasmijati i najtvrdokorniji ljubitelji novijih filmova. John Barrymore je markantni glumac koji ima besprijekornu crtu komičara, a u ovom Hawksovom filmu ona dolazi do punog izražaja. Možda upravo zato što ovdje Barrymore igra takvu jednu ulogu. Barrymore je u ulozi Oscara Jaffea, takvog kazališnog producenta koji je zapravo najveći glumac od svih svojih vježbenika. On je čovjek koji je toliko uživljen u kazalište da i sav život podređuje takvom odnosu. On je tako veliki entuzijast da glumački talent osjeća u naizgled netalentiranim glumcima dok ga njegovi pobočnici, menadžer, novinar i dramaturg ne mogu razumijeti. Ali posao je posao, i kad je Oscar Jaffe u pitanju čitava mašinerija klapa za jednu stvar. Ta jedna stvar postaje Oscarova omiljena diva Mildred Plotka (Carole Lombard) kojoj on daje umjetničko ime Lily Garland. Isprva kao totalni amater, a poslije Oscarovim osebujnim i bliskim pristupom prema njoj, ona postaje prava zvijezda pozornice. Da stvar bude gora, njezin ego kako joj publicitet raste počne dosezati nivo njezinog mentora. Kroz nekoliko mjeseci i jedno i drugo postane svojeglavo na hiljaditu potenciju i nastavlja se urnebes kad se ona odluči odvojiti od njega i nastaviti karijeru u slavi Hollywooda. Situacija se zaoštrava kad se slučajno zajedno nađu u vlaku 'Twentieth Century' u kojem Oscar poduzima sve metode ne bi li nagnao Lily da potpiše njegov ugovor za novu predstavu.

'Twentieth Century' je 'screwball' romantična komedija iz koje trans od peripetija prepunih histeričnih i teatralnih gesta prelazi izravno na gledatelja. Film prepun humora bez pretjerane satire, a opet s umjereno doziranim višeznačnim podkontekstom. Filmska fotografija je dopadljiva tako da je film okuugodan i nakon 80 godina otkada je nastao.

-----------------------------------------------------------







------------------------------------------------------------

(JOHN BARRYMORE & CAROLE LOMBARD)

Oznake: Howard Hawks, John Barrymore, Carole Lombard, screwball komedija, 1930s, 1934, 7/10

- 16:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 22.01.2016.

BLACK LEGION (1937)

132.BLACK LEGION (1937) Ocjena: 7/10
(Crna legija) SAD, film-noir, kriminalistički, drama, 83', IMDb: 7,0/10
Redatelj: Archie Mayo
Producenti: Robert Lord, Hal B. Wallis, Jack L. Warner
Scenarij: Abem Finkel, William Wister Haines; Robert Lord (priča)
Kamera: George Barnes
Glazba: Bernhard Kaun
Uloge: Humphrey Bogart, Ann Sheridan, Dick Foran, Erin O'Brien-Moore




IMDb-Black Legion (1937)


Black Legion je iznimno interesantan film u kojemu se radi o djelovanju tajne organizacije pod nazivom 'Crna legija' i koja počiva na zasadama nacionalizma i patriotizma (a zapravo šovinizma), a kontra stranaca u američkom društvu. Tamo gdje ovaj film završava, razmišljanju o tajnim društvima tek je početak. Naročito u pogledu kako ta stvar stoji u SAD.

Kada gledate ovaj film, bez neke posebne pripreme, znajući ukratko glavne uloge i sliku s filmskog plakata osjetite kako je fantastično napravljena čitava stvar. Film je kritika onog istog procesa koji je kroz godine pred nastanak ovoga filma klijao i konačno u 1936/1937 izrastao u nešto na svjetskoj političkoj sceni vidljivo i alarmantno. U pozadini svega stoji dakako osuda fašizma i popratnih oblika koji rade i svim se sredstvima razvijaju u pokrete i manja bratstva za 'čistu naciju'. U to vrijeme kada ovaj film nastaje, stvari sa grupiranjem svjetskih poredaka i režima su toliko aktualne jer se fitilj rata u Europi (Španjolska) i u Africi (Etiopija) već upalio. I na filmskim platnima politička i ideološka propaganda izvire sa svih strana (naročito njemački i sovjetski film; dok se V.Britanija i SAD 'pale' nešto kasnije, uglavnom sa ratnim filmom s početka 40-tih). Imajući u vidu Sjedinjene Države kao zemlju u kojoj nije ratno stanje, ovaj film zagrebao je ispod površine društvenih odnosa i to na primjeru radnika u jednoj metalskoj tvornici u kojoj dolazi do prikrivenog nezadovoljstva i konflikta zbog napredovanja stranaca (ne-Amerikanaca) u poslu.

Frank Taylor (H.Bogart) je Amerikanac, metalski radnik koji se nada unapređenju u poslovođu na svojem poslu, ali na to mjesto biva izabran Amerikanac poljskoga porijekla Dombrowski. Frank je inače divan obiteljski čovjek, vodi skladan život sa svojom suprugom i malim sinom; u susjedstvu se druže sa obitelji irskih korijena, iz koje je i njegov kolega s posla Ed Jackson (Dick Foran). Sve funkcionira u smijehu i dobrosusjedskim prijateljskim odnosima. U trenutku, kako se klima oko napredovanja i rasporeda funkcija u firmi mijenja, i bolje plaćena mjesta pripadaju zaposlenicima stranog prezimena, u Franku se pojavi nešto kao klica razdora. Uskoro do njega preko radija i preko kolega na poslu dolazi struja propagandnih poruka koja poziva na 'Ameriku Amerikancima' ali s polazišta kako je potreban obračun sa strancima koji otimlju njihova radna mjesta. Preko jedne veze, iritantnog radnika Cliffa, Frank indoktriniran huškačkim i ohrabrujućim borbenim pristupom te stranke ulazi i daje prisegu mračnom društvu sa uniformama nalik na one kakve nose pripadnici Ku-Klux-Klana. Od toga dana, Frank pripada tajnom udruženju opasnih namjera kojemu nije stran bilo kakav oblik nasilja. Život se Franku pretvara u pakao iz kojega se ne može izvući. Nitko ne zna čime se on bavi dok se u okrugu zbivaju zvjerstva pod okriljem mraka.

Film je doista poticajan za razmišljanje. Da je značajan dovoljno govori činjenica da je bio zabranjivan za prikazivanje u nekim europskim zemljama (Francuska, Finska..). Iz filma se mogu povući značenjski dvije elementarne stvari koje ovome filmu daju na vrijednosti. Dok su sve tehničke i estetske stvari na filmu pripremljene gledatelju na uživanje u izvedbi dobro biranih i odigranih karaktera dolazimo na mjesta u filmu gdje je poenta najjača, a tiče se uloge i funkcioniranja tajnog društva. Te dvije stvari su sljedeće: prikaz ogranka 'Crne legije' koji je izvršno tijelo sastavljeno pretežito od sirovih bullyja ili slabih pojedinaca koji upadnu u zamku vlastite srdžbe, i koji se zasniva na hijerarhijom vođenoj terorističkoj bandi; i sa druge strane prikaz 'Ureda' u kojem dvojica (trojica) ljudi sudjeluju u razgovoru oko financijske slike pokreta koji stoji iznad svih tajnih ogranaka diljem zemlje. Fabulom, film je ujedinjen u žrtvi osovine tog mračnog udruženja. Naš protagonist, Frank Taylor (neobično specifični H.Bogart), pogriješio je u životu jer je bio labilna ličnost, ali je ujedno i kolateralna žrtva u jednom procesu koji izaziva običnog čovjeka koji ne zna kamo ide.

Ocjena: 7/10
Obrazloženje: Ukratko, film je to koji ima ono nešto što vas zapali za gledanje. Odgleda se u dahu bez obzira koliko bio stara produkcija. Nešto o čemu se može razmišljati srazmjerno vremenu u kojem je nastao. Vrlo soldian i zanimljiv film sa sjajnim glumcima.

----------------------------------------------------------------




-----------------------------------------------------------------
(FRANK - MACHINIST WORKER)

(SUBJECT-PROMOTION)

(SUSJEDI I PARTNERI, FRANK TAYLOR,ED JACKSON)

(FRANK, SREĐEN OBITELJSKI ČOVJEK)

(LJUBLJENA SUPRUGA)

(ONE DAY-'HEY FRANK, COME HERE AND MEET OUT NEW FOREMAN JOE DOMBROWSKI!')

(HIGHLY DISAPPOINTED)

(VIŠE NEMA MIRA)

(PROPAGANDA SPEECH ON THE RADIO)

(APOTEKAR-VEZA)

(TAJNO OKUPLJANJE)

(HUŠKAČKI VOĐA)

(PROSTE RADIKALNE IDEJE)

(BLACK LEGION OATH)

(BLACK LEGION)

(ZADUŽIO PIŠTOLJ-IZGUBIO SVOJ 'JA')

(MOĆNA NOIR SCENA U OBITELJSKOJ KUĆI)

(POGLED U OGLEDALO; U MILISEKUNDI SE NASMIJEŠIO OSJETIVŠI MOĆ)

(DRUŽINA OPERIRA NOĆU)

(SUPRUGA NE RAZUMIJE OKOLNOSTI FRANKOVE POZICIJE)

(RAZDOR U OBITELJI)

(LOGISTIČKA VRHUŠKA ORGANIZACIJE)

(KLAN SNIMA PROPAGANDNU PORUKU ZA JAVNOST)

(UCJENA-UŽASNA CIJENA ČLANSTVA U 'CRNOJ LEGIJI')

---------------------------------------------------------------

(ERIN O'BRIEN-MOORE, HUMPHREY BOGART, ANN SHERIDAN, Black Legion, 1937)

Oznake: Archie Mayo, Humphrey Bogart, Ann Sheridan, film noir, kriminalistički, 1930s, 1937, 7/10

- 11:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 10.01.2016.

MARKED WOMAN (1937)

129.MARKED WOMAN (1937) Ocjena: 7/10
(Obilježena) SAD, kriminalistički, film-noir, 96', IMDb: 7,4/10

Redatelj: Lloyd Bacon
Producenti: Louis F.Edelman, Hal B.Wallis, Jack L.Warner
Scenarij: Robert Rossen, Abem Finkel
Kamera: George Barnes
Glazba: Bernhard Kaun, Heinz Roemheld
Uloge: Bette Davis, Humphrey Bogart, Lola Lane, Isabel Jewell






IMDb-Marked Woman (1937)

Marked Woman slovi kao jedan od uspješnijih filmova Bette Davis koja je u tom razdoblju imala spor sa producentima Warner Brosa oko preslabog izbora za njezine uloge. Čini se da je 1937. došao vrhunac njezine rane karijere i da je sama bila zadovoljna sa ulogom u ovom filmu. Konačno, nagrađena je za svoju ulogu za tu godinu na venecijanskom filmskom festivalu. U vrijeme snimanja ovog filma surađivali su režiseri Lloyd Bacon i Michael Curtiz koji su inače snimali veliki broj filmova sa jednostavnim fabulama i sa filmskim zvijezdama, posebno sa Bogartom koji je čest Curtizov glumac. Zanimljivost je da je Bogart upoznao svoju drugu suprugu na snimanju ovoga filma; glumicu Mayo Methot koja je igrala ulogu Estelle, jedne od hostesa.

Radi se o filmu koji nije ostao netaknut cenzorskim 'kodom', ali s time da nije izgubio na svojoj razini vrlo dobrog kriminalističkog uratka koji cilja na aktualno stanje, u užem smislu organiziranog kriminala u manhatanskom podzemlju i u širem smislu na položaj žena koje se bave bolje plaćenim poslom ali u verigama svog opasnog i kriminalnog šefa. Iako se na početku filma navodi kako su karakteri i događaji fiktivni, intencija za ovaj film izravno je vezana za konkretne aktere sudskog procesa na kojem su prostitutke odlučile svjedočiti protiv svog šefa, jednog od najvećih njujorških mafijaša svog vremena Luckyja Luciana. U podkontekstu ove kriminalističke sudske 'noir' drame, samog tog slučaja, raspletena je priča o ženama koje zarađuju u svojstvu hostesa u luksuznom noćnom baru. Film nije ništa iskomplicirao, nego je ukazao na okove mladih i lijepih, i onih nešto starijih i iskusnijih žena koje se ne mogu osloboditi ucjena svog probitačnog , utjecajnog, vrlo bogatog i opasnog šefa, a na takav su posao navučene zbog sićušne perspektive u svojstvu kakve tvorničke radnice.

Mary Dwight (Bette Davis) i ostale barske eskort-dame dobivaju za šefa Johnnyja Vanninga (Eduardo Ciannelli) čovjeka, mafijaša, koji naširoko vodi posao. Za svaki neposluh, te dobro plaćene zabavljačice gospode dubokog džepa, lako završe najprije upozorene i ustrašene, ako je potrebno pretučene i konačno likvidirane bez jasnih dokaza. Mary, međutim ne ostaje impresionirana načinom poslovanja i ophođenja svoga šefa i kad se nađe izazvana, ona se između osjećaja emocionalnog beznađa i osvete za smrt mlađe sestre Betty odlučuje boriti na sudu protiv Vanninga. Betty, Maryna sestra je čedna djevojka koja za posjete svojoj sestri upoznaje čari života u noćnim zabavištima, potpuno nesvjesna kamo je zagazila. Primjetivši da se našla opijena na rubu da bude silovana, zbog svoje naivnosti smrtno strada od ruke samog Vanninga. Sudski slučaj protiv Vanninga, uz svjedočenje okuraženih hostesa vodi mladi i pravdoljubivi javni tužilac David Graham kojeg igra Humphrey Bogart u svojoj ne sasvim tipičnoj ulozi. Psihologija straha što se nastanuje u tim ženama glavni je činilac trulog statusa quo zbog kojeg zločinci kao Vanning ispod površine društvene zajednice bivaju ne inkriminirani. Upućuje ovaj film, osim na prevazilaženje kukavičluka u sebi (u slučaju tih žena) i na bitnu kariku u kojoj leži sva nada vjere, ne toliko u sustav koliko u ispravnu stvar, i makar prolazak jedne stvari koja će naići na zasluženu i pravednu osudu; a sve to leži u pojedincu („koji nema svoju cijenu“) koji će zastupati one okovane ucjenom, mrakom i strahom. Bette Davis i Humphreya Bogarta zaista vrijedi pogledati u ovoj životno prikazanoj noir drami.

------------------------------------------------------


------------------------------------------------------
(ZABAVLJAČICE NOVOG KLUBA POSTALE VANNINGOVO VLASNIŠTVO)

(SPREMNE KAD GOD DOĐU NOVA GOSPODA)

(IMAJU ZAJEDNIČKI APARTMAN; POSJET MODNOG DIZAJNERA)

(SESTRE)

(BETTY U KOBNOM IZLASKU; KONFLIKT SA ISKUSNOM SESTROM)

(EMMY LOU (PLAVUŠA) IZVELA BETTY, A BETTY SE NIJE VRATILA)

(PRVI RAZGOVOR S TUŽIOCEM; MARY JOŠ UVIJEK RADI PO UPUTAMA BOSSA)

(RAZGOVOR NAKON LAŽNIH SVJEDOČENJA; ŽUDNJA ZA PRAVDOM)

(POSLJEDICE IGRANJA PO SVOME)

(ŽENE SURAĐUJU PROTIV VANNINGA)

---------------------------------------------------------

(ISABEL JEWELL, MAYO METHOT, BETTE DAVIS, ROSALIND MARQUIS, LOLA LANE)

(BETTE DAVIS & HUMPHREY BOGART, Marked Woman, 1937)

(BETTE DAVIS, Marked Woman, 1937)


Oznake: Lloyd Bacon, Bette Davis, Humphrey Bogart, kriminalistički, film noir, 1930s, 1937, 7/10

- 16:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 30.12.2015.

BORDERTOWN (1935)

127.BORDERTOWN (1935) Ocjena: 7/10
(Pogranični grad) SAD, drama, kriminalistički, 90', IMDb: 7.2/10
Redatelj: Archie Mayo
Producent: Hal B. Wallis, Jack L. Warner
Scenarij: Laird Doyle, Wallace Smith; Robert Lord (priča), Caroll Graham (roman)
Kamera: Tony Gaudio
Glazba: Bernhard Kaun
Uloge: Paul Muni, Bette Davis, Margaret Lindsay






IMDb-Bordertown (1935)

Bordertown je jedna jednostavna ali vrlo dinamična i dojmljiva ekranizacija priče o bogatoj i siromašnoj klasi. O potrebi ambicije i materijalnog uspona siromašnog pojedinca ne bi li postao netko, i nešto više u životu društvenih razlika.

Juanito Ramirez, Johnny (Paul Muni), je mladi hispanoamerikanac iz siromašne meksičke četvrti Los Angelesa iz koje se izdvaja nakon državnog kursa za odvjetnike. Kao reprezentativni primjerak svojeg siromašnog radničko-seljačkog staleža on nasljeđuje u svom daljnjem nastojanju veliki trud i marljivost, ne bi li na taj iskušani, u svojoj klasi svojstven način nastavio pošteno i pravedno živjeti, donoseći korist svojima i društvu u cjelini. I konačno, ne bi li postao dostojni američki građanin i državljanin. Vičan osjećaju empatije i socijalne jednakosti, odgojen na tradiciji obitelji i nauku katoličke crkve on se kao odvjetnik suočava sa svijetom kapitalizma, društvom moći i prestiža, na čijim stupovima se temelji čitava hijerarhija odnosa na kojoj počiva američko društvo.

Radnja filma tako je razvedena u tri smjera: Karakteristični Paul Muni u ulozi Johnnyja, naišavši na tešku nepravdu u svom prvom advokatskom slučaju u kojem brani svog siromašnog sunarodnjaka protiv žene iz visokog društva, zacrta si cilj u životu kako će sve podrediti ambiciji zarade novca ne bi li on bio u poziciji autoriteta u tako dirigiranom društvu. Ostavlja toplinu skromnog doma i voljenu majku i odlazi u potragu za uspjehom do kojeg će doći samo beskompromisnim i mudrim nametanjem. Doskora se skrašava kao savjetnik jednom vlasniku kockarnice u jednom rubnom pograničnom gradu južno od Los Angelesa. Umješnošću i upornosšću od dobroćudnog ali neprincipijelnog šefa, gospodina Roarka naslijedi udijele u svim poslovima. Roarkova žena, Marie (Bette Davis), paklenska je fatalna žena koja se dosađuje u raskoši njihove vile i ubrzo joj čestiti mladić Johnny zapne za oko. Marie, međutim konstantno nailazi na moralnu suzdržanost zgodnog i ambicioznog mladića koji je stao na put na kojem se postaje džentlmen. Žena se 'riješava' muža ostavivši ga nakon jedne pijanke zatvorenog u garaži s upaljenim automobilom. Ustrajnog Johnnyja prati sreća čega god da se dohvati, Marie počne propadati u tamnici svog grijeha i zločina. U svom novootvorenom luksuznom restoranu Johnny iznova susreće bogatašicu protiv koje je imao spor koji je za njegovu karijeru siromašnog advokata neslavno završio. Te dvije žene, dva su smjera kojima Johnny nije mogao poći zbog načela usađenog u svojoj ličnosti. Ispod ambicije, tog čovjeka sačinjavaju dvije moralne smjernice: pravda i ljubav iznad svega. Žene koje su ga snašle na putu uspona su iz višeg društva. I jedna i druga su žene konformizma i materijalizma, žene koje pokreće mužev novac ili blagodati svijeta zabave i novca koje sa sobom vuku slobodnjački svjetonazor. Marie (B.Davis) je žena koju Johnny nije volio, a Dale (Margaret Lindsay) je žena koju je volio. Prva ga je željela za sebe iz pobude strasti i posjedovanja, dok ga je druga željela po svojim pravilima slobode i jednakosti odbivši njegovu bračnu ponudu.

Po svoj prilici ovaj mali film, s manje zapaženim ulogama Munija i Bette Davis, u sebi sadrži jednu značajnu vizuru veoma bitnih stvari. Uz to film je zanimljiv i gledatelj se uz njega čak i zabavlja. Bilo zbog simpatičnih Munijevih grimasa sirovog novopečenog intelektualca ili njegovog dobro uvježbanog 'španjolskog' naglaska ili pak dobro ugođene atmosfere ambijenta bogataškog ili poslovnog svijeta kroz koji se junak ili prikriveni anti-junak ove priče na tragu film-noira provlači. Film je prijemčivo dobar za svakog gledatelja u kojem postoji makar i zrno paradoksa protagonistovog karaktera.

Ocjena: 7/10
Obrazloženje: Kratko i jasno, film je vrlo solidan i vrijedan za preporučiti bilo za ljubitelje žanra kakav je film-noir, bilo za ljubitelje sudskih drama. Jednostavan, a snimljen sa velikim interpretima kao što su Paul Muni ili Bette Davis. Film je to koji bi mogli vrednovati i na višu potenciju zbog podkonteksta koji se dotiče dublje dimenzije socijalnih odnosa i komunikacije kakva oblikuje suvremenu američku stvarnost dirajući u temeljne etičke i moralne pojmove kao što su pravednost i ljubav.

---------------------------------------------------------



---------------------------------------------------------

(STEP TO SUCCESS)

(STEP TO SUCCESS..)

(GRADUATE SPEECH)

('..BECAUSE HE REALIZED HIS OPPORTUNITIES AND DUTIES AS AN AMERICAN CITIZEN..')

(JUANITO RAMIREZ AND HIS MOTHER)

(POOR ATTORNEY AT LAW)

(NO JUSTICE IN COURT)

(NO JUSTICE FOR THE POOR)

('I OBJECT, YOUR HONOR..')

('OBJECTION SUSTAINED.')

(HE TOOK MATTERS INTO HIS OWN HANDS)

(SMART BOUNCER)

(PER ASPERA AD ASTRA)

('YOU DON'T DRINK..NO BAD HABITS AT ALL..')

('THE ONLY FUN I GET IS FEEDING THE GOLDFISH ONCE A DAY.')

('OH NOW, BE A GOOD KID AND RUN ALONG HOME, WON'T YOU?')

(CHARLIE ROARK, GOOD AND DUMB HUSBAND)

(JOHNNY VERSUS EX-MRS.ROARK)

(EVIL WOMAN)

('I LOVE YOU..I'M SERIOUS..I'M ASKING YOU TO MARRY ME..')

('NO. BECAUSE YOU BELONG TO DIFFERENT TRIBE, SAVAGE.')

---------------------------------------------------------

Oznake: Archie Mayo, Paul Muni, Bette Davis, drama, kriminalistički, 1930s, 1935, 7/10

- 16:37 - Komentari (3) - Isprintaj - #

petak, 18.12.2015.

THE MERRY WIDOW (1934)

125.THE MERRY WIDOW (1934) Ocjena: 7/10
(Vesela udovica) SAD, komedija, mjuzikl, romansa, 99', IMDb: 7.5/10
Redatelj: Ernst Lubitsch
Producent: Ernst Lubitsch, Irving Thalberg
Scenarij: Ernest Vajda, Samson Raphaelson; Victor Leon, Leo Stein (libreto operete)
Kamera: Oliver T. Marsh
Glazba: Franz Lehar
Uloge: Maurice Chevalier, Jeanette MacDonald, Edward Everett Horton




IMDb:The Merry Widow (1934)

Vesela udovica je poznata, širom svijeta izvođena opereta, adaptirana u više varijacija. Glazbena je to komedija kojoj je glazbu napisao austo-ugarski kompozitor Franz Lehar, a libreto Viktor Leon i Leo Stein. Čini se kako je ta opereta bilo djelo idealne dramaturgije za karakterističnog redatelja satiričnih glazbenih komedija 20-tih i 30-tih, Ernsta Lubitscha. Kada se govori o filmu 30-tih, o području mjuzikla na filmu, gotovo da je ne moguće ispustiti ime velikog njemačko-američkog režisera romantične komedije Ernsta Lubitscha.

Ernst Lubitsch koji je svoj umjetnički zanat prije filma pekao po vodviljima u Njemačkoj i Austriji, participirajući u čuvenom Reinhardtovom teatru, došavši u SAD, priklanja se modernijem mediju na filmu i obilježava talkie razdoblje zapaženim komedijama s elementima mjuzikla. Surađivao je sa brojnim glumačkim zvijezdama Hollywooda svog vremena i stvorio značajna filmska ostvarenja. Jedno od takvih je i nova adaptacija Vesele udovice koju Lubitsch maestralno pretvara u film. Zvijezde simpatične melodrame su Maurice Chevalier i Jeanette MacDonald, glumački par s izuzetnim zabavljačkim i muzikalnim performansama u svom zadnjem nastupu.

Lubitscheva Vesela udovica smještena je radnjom u imaginarnom kraljevstvu Marshoviji na granicama austro-ugarskog i ruskog imperija, otprilike na području Transilvanije. Priča nas odmah vodi u kraljevstvo u kojem su beskrajne staleške razlike zrelog feudalnog tipa na svom izmaku. Društvo je tako karikirano da je čitavo bogatstvo akumulirano u rukama kralja i visoke aristokracije dok se na ulicama trguje trampom i živi naturalistički. Kako bilo kraljevstvo je zemlja veselja, sreće i ljubavnih uzdaha, osim jedne stvari a ta je da državi prijeti bankrot. Sve ovisi o bogatoj grofici, udovici koja posjeduje 52 posto imovine u državi. Punašni kralj sa svojom vrckavom kraljicom mora urediti stvar i zadržati nesretnu u ljubavi udovicu Soniu (J.MacDonald) u kraljevstvu koja je, a propos, razočarana otputovala u Pariz na zavodnički megdan uglednoj gospodi željnoj unosnoga braka. Igra mora početi, a to je moguće samo kada bi se udovicu zavelo stasitim Marshovijskim džentlmenom i kavalirom. Iskra ljubavi već je zapaljena kad su se udovica i časnik Danilo upoznali u bašti udovičine palače. Ljubavna priča nastavlja se u Parizu. Kapetan Danilo Danilovič je omiljeni playboy koji ljubi sve pariške plesačice, dok se stvar od državne važnosti odvija tako da se on i udovica moraju sastati.

Komedija je prepuna onoga što je kritika nazvala sa 'The Lubitsch Touch'. Gledatelj ima pred sobom političku i socijalnu farsu prepunu aluzivnih situacija u svijetu manira, zavođenja i intrige visokog društva od kojih se ne prestaje smijati. Ujedno pred nama je simpatična ljubavna priča kojoj ni bogatstvo ni kraljevstvo ne može biti prepreka.

Ocjena: 7/10
Obrazloženje: Radi se možda o ne najboljem Lubitschevom filmu, ali je usprkos svemu veoma reprezentativan primjer struje na kojoj leži umjetnikova igra predstavljanja svijeta na osebujan glazbeno-dramski način, krcat sarkastičnim tonom koji upućuje na britku burlesku u službi satire. Koliko god klasičan i pomalo staromodan bio, ovaj mjuzikl zrači nevjerojatnim humorom i po meni je ponajbolji Lubitschev projekt 30-tih.


----------------------------------------------------------

(DAME MARSHOVIJE KLIČU DANILU)

(ČASNIKU ZAVODNIKU ZALJUBLJENOM U MARSHOVIJSKU UDOVICU)

(GROFICA NESRETNA NAKON ŠTO JE ODBILA UDVARAČA)

(UDOVICA I NJEZIN DNEVNIK ZA 1885.)

(KRALJ PRED DRŽAVNI BANKROT: 'U KOGA BI SE ZALJUBILA DA NISI KRALJICA?')

(KRALJ.KRALJICA.SVEPRISUTNI ZAVODNIK.)

(U PARIZU-GOSPODA PRED UDOVIČINIM VRATIMA)

(DOK ONA ČEZNE SAMO ZA DANILOM)

(KAD JE ZALJUBLJENA NIKAD VIŠE U CRNOM)

(AMBASADOR:'DA LI SI IKADA IMAO DIPLOMATSKE ODNOSE SA ŽENOM? DANILO: OO..OHOHOHO!')

(DANILO SA DJEVOJKAMA U MAXIMU)

(DANILO NE PREPOZNAJE GROFICU)

(POVJEROVAO DA SE ZOVE FIFI, KAO JOŠ JEDNA U NIZU..)

(ALI JE NEDOKUČIVO I NEPOKOLEBLJIVO LJUBI)

(PROZRELA NJEGOVE NAMJERE:'EVO IH, TVOJE LIJEPE VEČERI I NIJEDNO SUTRA MEĐU NJIMA..')

(KAPETAN DANILO ZALJUBLJEN I PIJAN ODBIJA ZAVAĐATI U IME KRALJA)

(AMBASADOR: 'U IME KRALJA, POPIT ĆEŠ OVU KAVU!')

(LJUBAV ĆE POBIJEDITI POLITIČKU STVAR)

-----------------------------------------------------

(MEĐU NAJSKUPLJIM MJUZIKLIMA DO 1934.)

(JEANETTE MACDONALD & MAURICE CHEVALIER, The Merry Widow, 1934)

(PLESNI PAR, MAURICE CHEVALIER-JEANETTE MACDONALD)







Oznake: Ernst Lubitsch, Jeanette MacDonald, Maurice Chevalier, Komedija, Mjuzikl, romantična komedija, 1930s, 1934, 7/10

- 11:17 - Komentari (2) - Isprintaj - #

subota, 05.12.2015.

SHE DONE HIM WRONG (1933)

122.SHE DONE HIM WRONG (1933) Ocjena: 7/10
(Sve mu je to ona zamijesila) SAD, komedija, melodrama, kriminalistički, 66', IMDb: 6.5/10
Redatelj: Lowell Sherman
Producent: William LeBaron
Scenarij: Mae West, Harvey F.Thew
Kamera: Charles Lang
Glazba: John Leipold
Uloge: Mae West, Cary Grant, Owen Moore, Noah Beery







IMDb-She Done Him Wrong (1933)

Uz I'm No Angel, treba izdvojiti i drugi bombastični film Mae West koji nas vodi u svijet vodvilja s izraženim elementom burleske. She Done Him Wrong napravljen je prema vodviljskoj predstavi Diamond Lil s kojom je Mae West još 1928. ostvarila značajan brodvejski uspjeh. Devedesetih godina 19. stoljeća nalazimo se u jednoj takvoj kući zabave u kojoj se okuplja sav poslovni muški svijet, često sa svojim pratnjama. Mjesto je to gdje miriši na političke profitere, na bogatstvo, dijamante i oprani novac. Kao vrhunac svega, u svojim odajama je rasna žena, Lou (Mae West), vodviljska zabavljačica i pjevačica, sva u sjajnim haljinama i blještavim dijamantima. Kao kakav predmet zvan žudnja. Ona je žena naduvenog političara Jordana (Noah Beery) oko kojeg se vrti lova i koji učini uslugu kome god je potreba postići nešto van zakona. Lou koristi njegov položaj ne bi li osvajala muškarce različitih profila. Naglasak je na to što se sve kroz tu kuću odvija. Kroz nju prolaze bogati par Rusa koji su došli podići oprani novac, sastaju se sumnjivi zavidni biznismeni, kroz kuću stalno patrolira policija hvatajući nevažne ulične kradljivce, naposlijetku u kuću upada i bivši Louin ljubavnik do kojega ona više ne drži a koji je sav jarostan pobjegao ravno iz robije. Jordan u međuvremenu pronalazi nekakav mutan posao za očajnu djevojku kojoj je netko slomio srce i koja je dolutala upravo u to središte prljavog života oduzeti sebi život. Ta će djevojka na kraju inkriminirati čitavu družinu. Lou koja u svojem salonu samodopadljivo i urnebesno kivno prima i zapravo odbacuje sve svoje muškarce prima i pristojnog, ali častoljubivog policajca Cummingsa (Cary Grant) i nailazi sama u sebi na prepreku kako ovog čovjeka ne može impresionirati. Do samog kraja kada se dogodi fascinantan obrat, dok narednik Cummings privodi cijelo društvo iz birtije. Za svu kliku odredio je policijsku maricu i sve ih redom potrpao unutra, dok je za sebe i Lou odredio posebnu dvosjed kočiju u kojoj će joj ukazati novo stanje stvari i svoje uvjete.

Film je ustvari fantastično jednostavan i uporan u nezaboravnim zavodljivim dijalozima u režiji same Mae West koja 'zna kako te stvari idu'. Njezin sarkastični bezobrazluk donosi joj novo zlo na novo zlo i uporno je drži na nogama. Ona ima takav ritam da muškarci sve za nju sprovedu u djelo ili čak zločin. Oni kupuju stvari za nju, odlaze u zatvor i bježe iz zatvora, sakrivaju i peru mjesto njezinih zločina, vode čitavu stvar zakona i na kraju bilo da su u očaju, gnjevu ili trijumfu, zaljubljeni su u nju.

Mae West je pojam (ne jedini) koji je u filmsku umjetnost instalirao ženu vamp, žensku varijantu tipa vampira s naglaskom na njene erotske atribute. U dijalozima, držanju, kretnjama, postupcima ona dominira, vlada i ravna društvenim sistemom koji je metaforički prikazan na ovom filmu u strukturi zvanoj "Jordan's House". Uz 39-godišnju Mae West, u njihovim zajedničkim nastupima u svijet zvijezda ulazi i do tada manje poznati, samozatajni glumac Cary Grant. West je nastupala na kazališnim daskama prije filma, a na filmu stekla status seks-simbola 30-tih, sa sobom ponijela skandale i postala jedna od najplaćenijih zvijezda svojeg doba.

Ocjena 7/10
Obrazloženje: Najveći adut ovoga filma su sentencije i manevriranje Mae West koje razmjenjuje sa muškarcima u svom prisustvu. Njezina beskrupuloznost, nemoć druge strane i pobjeda koja joj ne može izmaknuti. Najbolje stoji u opisu žanra onaj crime comedy koji se toliko veže jedan uz drugi vezano uz ovaj film. Uz ovaj film nećemo se odrapiti od smijeha ali ćemo ga pogledati s izvjesnim interesiranjem za glavnu ulogu. Pre-code film ranih 30-tih, a bez Mae West ne može se sagledavati.


-----------------------------------------------------




-----------------------------------------------------

(JORDAN'S PLACE 1890s)

(LAGER BEER 5 CENTS)

(JORDAN'S HOUSE BAR)

(PRAVA BIRTIJA)

(NIŽA KLASA)

(IZBACIVAČ)

(VODI BRIGU O PIJANCIMA)

(POSLOVNI LJUDI O GAZDI)

(SKUPOCJENA SLIKA NA ZIDU)

(GAZDA JORDAN (DESNO))

(PIJANA RASPRAVA O BOŽANSTVENOJ GAZDARICI LOU)

(SERGE I RITA, RUSKI GOSTI OD POSEBNE VAŽNOSTI)

(LADY LOU: COME UP AGAIN, ANY TIME..)

(SVI BI UČINILI BILO ŠTO ZA NJU)

(S NAREDNIKOM CUMMINGSOM)

('SIT DOWN!')

(SJEO)

(USTALA)

(PROŠETALA)

('I'M SORRY YOU THINK MORE OF YOUR DIAMONDS THAN YOU DO OF YOUR SOUL..')

('I'M SORRY YOU THINK MORE OF MY SOUL THAN YOU DO OF MY DIAMONDS.')

('MAYBE I AIN'T GOT NO SOUL')

(HAVEN'T YOU MET A MAN THAT COULD MAKE YOU HAPPY?')

(SURE, LOTS OF TIMES..')

(BIVŠI MOMAK POBJEGAO IZ ZATVORA PUN GNJEVA)

(ALI NA NJU JE SLAB: DON'T YOU KNOW WHAT I FEEL FOR YOU?)

(HAPŠENJE, LOU: 'IF YOU WANNA HELP ME, PICK UP MY TRAIN..')

('CHIEF, WE GOT THEM ALL!')

('SURELY, YOU DON'T MIND MY HOLDING YOUR HAND?')

(DIJAMANTI ĆE ZAVRŠITI NEGDJE DRUGDJE)

----------------------------------------------------

(BABY VAMP, MAE WEST)




Oznake: Lowell Sherman, Mae West, Cary Grant, pre-code, crime-comedy, 1930s, 1933, 7/10

- 15:58 - Komentari (2) - Isprintaj - #

srijeda, 02.12.2015.

I'M NO ANGEL (1933)

121.I'M NO ANGEL (1933) Ocjena: 7/10
(Nisam anđeo) SAD, melodrama, komedija, romantika, 87', IMDb: 7.0/10
Redatelj: Wesley Rugles
Producent: William LeBaron
Scenarij: Mae West (priča i scenarij)
Kamera: Leo Tover
Glazba: Herman Hand, Howard Jackson, Rudolph G.Kopp, John Leipold
Uloge: Mae West, Cary Grant, Gregory Ratoff






IMDb-I'm No Angel (1933)

Dok gledamo film Nisam anđeo u tko zna koliko podrezivanom obliku osjeti se primjetan pad u pogledu izražajnosti svega onoga što jedan film s tematikom jedne fatalne žene suvremenog doba treba sadržavati. Mae West je ikona ženstvenosti i erotičnosti 1930-tih pretvorena u uniformirano biće koja je tek u natruhama žena koja se bori za svoje dostojanstvo u društvu muškaraca koji osim konstantne brige za svoj džentlmenstki status brinu i to da se oslaste ženama koje su izvorne putene i strastvene pored svojih supruga koje su utjelovljenje svakog općeprihvaćenog morala i ponašanja. „Nisam anđeo“ treba da znači „Ja sam žena“. Tira (Mae West) je pjevačica i cirkuska zabavljačica koja radi sve za posao, kojeg uzgred, vode muškarci. Ona preživljava, kroči i zarađuje kroz život bez ljubavi, dobiva poklone i dosadne kavalirske posjetnice. Ona je 'tough girl' kao što je Cagneyev Tom Powers 'Tough guy' u Državnom neprijatelju br.1. Grijeh ove žene društvo ne kažnjava odmazdom ili smrtnom kaznom kao u slučaju gangstera, grijeh ove žene kažnjava se etiketiranjem, odbacivanjem i sramoćenjem. Njezin 'kriminal' i njezina sredstva podstaknuta su odnosima frustrirajuće konzervativnog svijeta prema ženi. Ona je pod etiketom žene svih negativnih i po društvo neprihvatljivih atributa; raspuštenica, sponzoruša, žderačica idealnih čednih muževa. Sav njezin kriminal je u njenoj taktici zavođenja situirane gospode. Ispod svega toga je srce koje je neljubljeno i koje želi ljubiti u punoj snazi i iskreno. Čitav taj odnos razrađen je i prikazan i u nekim drugim filmovima, kao dramaturški nešto potpuniji film A.E.Greena Baby Face s Barbarom Stanwyck u glavnoj ulozi također iz 1933.godine.

Film je upečatljiv po podrugljivom tonu same Mae West u ulozi seksipilne Tire. Pjevni dijelovi izazivaju muške konzumente industrije zabave na suočavanje sa muškarcem u sebi. Dok imaju svoje žene, pametne i vjerne, oni se stišću u gomili naguravajući se ne bi li vidjeli komadić razgolićenog tijela žene na bini. Ona je razapeta i tajanstveno zatvorena u svoj svojoj napadnoj i vulgarnoj pojavi. Tim više što je kroz čitavo vrijeme odjevena u crnu haljinu kao sakrivena. Kroz cijeli film mi kroz čitav film pred svojim očima nemamo ništa više od klasičnog V izreza na dekolteu i rukava oslobođenih ruku dok grle svog muškarca. Međutim, njezin šarm i seksipil ne ostaju sakriveni. Žena je u sporadičnim kadrovima prikazana primamljivo otkriveno. Ironično rečeno: žena je otkrivena. Hajka i cenzura kodiranog Hollywooda je započela s ovim filmom. Rezano je sve što ne bi smjelo da se prikaže ili kaže. Kao u pjesmi 'Nobody Loves Me Like A Dallas Man' koja je u originalu išla 'Nobody Does It Like A Dallas Man'. I u samom filmu vidimo koliko je ograničen kadar poljupca Mae West i Caryja Granta. Lica su ukočena dirigentskom palicom i ništa više ne smije utjecati na poruku koja ima usmjeravati društvo. Ništa ne smije podsjećati na ljudsku seksualnost, tako da se redefinira etičke društvene norme po moralnom standardu nekog neskretljivog obrasca. Ta praksa na filmu provodit će se sve do početka 70-tih godina 20.stoljeća kada dolazi do eksplozije slobode u filmskoj industriji i stvaralaštvu.

Quotes:
(Jack Clayton: You were wonderful tonight.
Tira: Yeah, I'm always wonderful at night.
Jack Clayton: Tonight, you were especially good.
Tira: Well... When I'm good, I'm very good. But, when I'm bad...
Tira: I'm better.)


Ocjena: 7/10
Obrazloženje: 'I'm No Angel' je više značajan film nego li kvalitetan u nekom gledateljskom pogledu. Obzirom da na ovom blogu filmove vrednujem s naglaskom na temelju samog utiska na vibru filma, na umjetničke dosege i u odnosu na dotaknutu srž dotične problematike, ovaj film zaslužuje razumnu ocjenu 6 bez podcjenjivanja. Ali zbog toliko silne energije koja je pod okolnostima pritisaka cenzure ostala zatomljena – ocjena 7.

--------------------------------------------------------



--------------------------------------------------------

(ČUDO NEVIĐENO - TIRA)

(ŽENA KOJA JE NEDOSTIŽNA)

(OKRUŽENA MUŠKARCIMA)

(I BOGATIM UDVARAČIMA S 5 BRAKOVA IZA SEBE)

(NAILAZI NA ŽENSKI PREZIR SVAKODNEVNO)

(OČI U OČI S VJERENOM ŽENOM)

(POSAO KOJEMU SE SVI DIVE)

(WOW KROTITELJICA LAVOVA U AKCIJI)

(S BIČEM I PIŠTOLJEM U RUKAMA)

(SHOW ZA GLADNE OČI OBOŽAVATELJA)

(VEĆINU VREMENA U JEDNOLIČNOJ CRNOJ HALJINI)

(A ONDA 'NEDOZVOLJENA' POZA)

(SPOSOBNA VJEROVATI ISKRENOM MUŠKARCU)

(ZALJUBITI SE I LJUBITI)

(POLJUBAC NA FILMU 30-TIH; DO 3 SEKUNDE)

----------------------------------------------------

(MAE WEST & CARY GRANT)

(MAE WEST QUOTE)

Oznake: Wesley Rles, Mae West, Cary Grant, melodrama, romance, pre-code, 1930s, 1933, 7/10

- 15:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 20.11.2015.

THE INVISIBLE MAN (1933)

118.THE INVISIBLE MAN (1933) Ocjena: 7/10
(Nevidljivi čovjek) SAD, drama, horor, SF, 71', IMDb: 7.7/10
Redatelj: James Whale
Producent: Carl Leammle Jr.
Scenarij: H.G.Wells, R.C.Sheriff
Šminka: Jack P. Pierce
Kamera: Arthur Edeson
Glazba: Heinz Roemheld
Uloge: Claude Rains, Gloria Stuart, William Harrigan



IMDb

Filmovi s vizualnim ili digitalnim efektima a koji treba da pobuđuju izvjesnu stravu i šok u tridesetima su možda predstavljali nevjerojatno čudo, i zacijelo bi zaprepastili svakog ljubitelja čuda filmske kreacije ili animacije. Snimateljski postupci koji su kreatore ove fantastične priče legendarnog pisca znanstveno-fantastičnih knjiga H.G.Wellsa pretvorili u film iznimno su značajni i sasvim uvjerljivi. Motiv iz priče H.G.Wellsa o Nevidljivom čovjeku preuzet je i stavljen na film u suautorstvu sa pomalo zagonetnim glumcem Claudeom Rainsom koji je odigrao ulogu fantomskog čovjeka tek glasom i pokretima da mu se kroz čitav film ne vidi lice. Gledatelj će danas osjetiti plastičnost, naročito u akcionim scenama u kojima se vidi sav napor da se sve uradi što savršenije.

Bilo je to vrijeme kada znanstveno-fantastični žanr paše upravo uz avangardni, ekspresionistički ili kakav drugi modernistički izričaj. Neka su djela u nijemom razdoblju, čak i u kratkim filmovima ostala prave male minijature čija se magika nije istrusila. Možda je stvar u razdvojenosti sa zvukom i melodijom. The Invisible Man, film iz 1933. sa radnjom smještenom u 1933. razlikuje se od knjige H.G.Wellsa. Radnja ima biti na engleskoj periferiji, ali je osjećaj gotovo sasvim američki i sa akcentom na realizmu koji se ima manifestirati kroz oslobođenu moć mahnitog čovjeka koji je fizički nestao. Opaža se u filmu neka čudna ubrzanost, u kretnjama likova i razvoju događaja, opaža se ponešto naprasitija energija u dijalogu. Mistični Nevidljivi čovjek ne obara se na grad i ljude kao čovjek u introverziji sa svojstvom nevidljivosti, nego kao čovjek koji je sada 'poludio' pod utjecajem specifične kemikalije. Kao znanstvenik. Kada kao fantomski izgubljenik staje nasuprot društvu on počinje djelovati sredstvima kako bi to počeo kakav gangster. Kao da nema pomoći, ovaj film u svoj svojoj zadatosti znanstveno-fantastičnog horor ostvarenja počinje nalikovati na noir film, sa nepogrešivim performansama kriminalističkog u sebi.

Daleko veća vrijednost koja izlazi iz filma leži u činjenici da nevidljivi čovjek, kad počinje djelovati teroristički, nastupa kao anonimus (samo zaručnica i dvojica kolega iz laboratorija znaju njegov identitet, i ne mogu, ne žele, ili ne smiju ga otkriti). Njegovi motivi su između nekog čudnog poriva unutarnje podsvijesti i želje za eksperimentom, slili se u nevidljivu formu u kojoj se probudi ludilo i osvetnička glad za moć. Nevidljivi čovjek postaje ne više kriminalac radi kriminala, nego postaje terorist koji s užitkom želi rušiti svijet.

Uza sve dopadljive adute koje ovaj film ima, u fino posloženom interijeru i eksterijeru, u magičnoj izvedbi kamere, u maestraciji glasa i pokreta glavnog 'nevidljivog' lika, film najviše pati od nedostatka prave i suštinske atmosferičnosti i jezovitosti. Priča, koja je solidna, i ima također važne adute (ideja ludila da se terorizmom pokori svijet) upravo je to: solidna. Ponešto u humorno-zabavljačkom tonu i nedovoljno uvjerljivom zamahu nijanse mračnosti, film do kraja ne ostavlja potpun dojam klasnog ostvarenja.

Ocjena: 7/10
Obrazloženje: Čini mi se kao da je u ovom filmu izgubljeno od svačega ponešto. Radnja i vizualizacija kao da žele usredotočiti gledatelja i na jedno i na drugo a da se pritom ne bazira na ključu temeljnih stvari, nego tek u važnim naznakama. Između humora, horora i poante kao da se proteže izvjesno izmicanje pune težine same stvari. Obzirom na vremena u kojima je film ostvaren možda i nije čudno. Ipak, film ima dovoljno jezgrovitosti za razumnu ocjenu 7 i preporuku da se pogleda.


-----------------------------------------------








-----------------------------------------------

(INVISIBLE MAN)

(STRANAC)

(ZAMOTAN SAV U ZAVOJE)

(IZAZIVA ČUĐENJE I NEVJERICU)

(JOŠ UVIJEK SE SKRIVA)

('ALL RIGHT YOU FOOLS..EVERYTHING WOULD COME RIGHT IF YOU'D ONLY LEFT ME ALONE!')

((BUT)NOW YOU'LL SUFFER FOR IT!')

('JAFFERS,WHAT DO YOU THINK?-'HE'S INVISIBLE THAT'S WHAT'S THE MATTER WITH HIM..')

('PUT THE HANDCUFFS ON..')

('HOW CAN I HANDCUFF A BLOOMIN' SHIRT?')

(NEVIDLJIVI ČOVJEK; CIGARETA)

(UBIJA BILO KOGA POD KRINKOM NEVIDLJIVOSTI)

('THE NATIONS OF THE WORLD WILL BID FOR IT..THOUSANDS, MILLIONS!!')

('POWER I SAID..POWER TO WALK INTO GOLD VAULTS OF THE NATIONS...')

('...INTO SECRETS OF KING..POWER TO MAKE MULTITUDES RUN SQUEALING IN TERROR!!!')

--------------------------------------------

Oznake: James Whale, H.G.Wells, Claude Rains, Gloria Stuart, pre-code, horror, SF, 1930s, 1933, 7/10

- 15:00 - Komentari (1) - Isprintaj - #

utorak, 17.11.2015.

DINNER AT EIGHT (1933)

117.DINNER AT EIGHT (1933) Ocjena: 7/10
(Večera u 8) SAD, drama, komedija, 111', IMDb: 7.8/10

Redatelj: George Cukor
Producent: David O. Selznick
Scenarij: Frances Marion, Herman J.Mankiewicz; George S.Kaufman, Edna Ferber (by the play Sam H.Harris)
Kamera: William H. Daniels
Glazba: William Axt
Uloge: Marie Dressler, John Barrymore, Lionel Barrymore, Billie Burke, Wallace Beery, Jean Harlow




IMDb

Jedna ozbiljna prekodovska drama (drama-komedija; dramedy), između drame i tragikomedije, izašla u doba najžešće ekonomske depresije, rađena po kazališnom predlošku. Za 1933. nije bilo moguće preskočiti ovaj film jer je kroz njega izuzetno protočno i temeljito iskazan sklop odnosa u svijetu i životu koji ljudi u takvim okolnostima žive. Komično-tragično je temeljna crta na kojoj se radnja ove male realne farse zasniva.

U jednom danu, od jutra do večeri traju pripreme za okupljanje na večeri u 8 kod Olivera i Millicent Jordan, obitelji s poslom u brodogradnji koji je u bankrotu. Millicent Jordan (Billie Burke) živi drugu stranu posla svojega muža Olivera (Lionel Barrymore) koji je sve do današnjega dana bio uspješan i omogućavao prosperitet familije i svaku komociju da bi se živjelo elegantnim stilom bogate američke porodice. Poenta se vrti oko dvije karakteristične stvari: na poslovnoj (egzistencijalnoj) i ljudskoj (emotivnoj) bazi, a zajedničko objema stvarima je – prošlost – koja se ugurala u trenutak te večeri i s bremenom koje ti ljudi sa svojim životima kreću dalje. Sve je isprepleteno, muž je klonuo od trpnje i žrtvovanja i ulazi u predinfarktno stanje. Žena zivka ugledne goste kako bi stabilnost života na visokoj nozi ostala nenarušena. Njihova kćer Paula (Madge Evans) ljubi Larryja Renaulta (John Barrymore), dvostruko starijeg glumca čija je zvijezda na zalasku dok joj je njena majka već namijenila prikladnog ženika. Potencijalni preuzimatelj posla tvrtke Jordanovih, uvijek nasmijani i nacifrani biznismen i politički čovjek, Dan Packard (Wallace Beery), lovac na posrnule magnate, također se nađe među gostima sa svojom ženicom Kitty (Jean Harlow) koja po cijele dane leži u krevetu, igra se šminkom i prima muško društvo u odsutnosti prezaposlenog muža. Privlačna je stavka da će na večeri prisustvovati bogati engleski aristokratski magnat Ferncliffe sa svojom ženom.

Komedija i tragedija se smjenjuju u takvom kontinuitetu da gledatelj shvaća da se ništa osim blage propasti neće dogoditi. I propast i nastavak života završava 'kako se uzme'. Sve je nastavak prošlosti. Život u poentiranju večere sa uglednim aristokratskim uzvanikom kao ni ljubavni pir njihove kćerke sa deziluzioniranim izbljedljelim glumcem neće krenuti putem ostvarivanja nikuda od točke stvarnog stanja prema gore, nego lagano prema dolje. Imamo tri situacije: Millicent će shvatiti stanje u kojem se našao njezin muž i pristat će na svaku skromnost života samo da ostane s njim, Packardovi (naduveni biznismen i njegova razmažena Kitty) nastavit će se međusobno koškati kao i prije, Paula će se zaručiti za ženika koji joj je bio namijenjen u praksi – a da nikad neće prestati voljeti neprežaljenu svoju ljubav koja je ostala mrtva u prošlosti. Znakovita je scena sa dijalogom Paule sa starijom gospođom Carlottom Vance (Marie Dressler), bivšom ljubavi Olivera Jordana, Paulina oca, kada ona Pauli govori vijest o tragičnom odlasku njezinog ljubljenog – Paula u očaju i žalosti govori kako nikad neće prestati da ljubi njega – a Carlotta joj odgovara – Naravno da nećeš, samo to nikad nikad ne govori svojem budućem.

Ocjena 7/10
Obrazloženje: U filmu je doista jasno detektirana problematika. Komedija i tragedija „pije vodu“. Uz film se zaista osjećamo prirodno jer se prepoznajemo. Humor, koji prevladava, je obavijen jednom pritajenom koprenom neizbježive tragike koja obavija život. Nisam mogao vrednovati film s većom ocjenom iako ne bih pogriješio sa ocjenom više zbog nekoliko izuzetno poentiranih dijaloga. Mnogima je život upravo kao ta ocjena, ne veća od 7. Tako ovaj naslov odiše. Ne iskače ničime toliko jakim da bi mu dodijelili 8. Zato +7.

dramedy

------------------------------------------------------





-------------------------------------------------------

(DARLING I'VE GOT LORD AND LADY FERNCLIFFE!)

(SUPRUG, OLIVER JORDAN)

(MAMA IMA SVE POD KONTROLOM ZA ORGANIZACIJU VEČERE)

(OLIVER JORDAN I POSLOVI)

(SVI GA PRITISLI)

(KITTY PACKARD)

(KITTY PACKARD)

(KOMIČNA SCENA S MUŽEM)

(MOGLA BI NEŠTO I RADITI..)

(EVO TI TVOJ NOVČANIK..)

(REŽI NA NJEGA)

(SPREMNA ZA DOKTORA)

(S DR.TALBOTOM)

(PAULA JORDAN I NJEZINA LJUBAV)

(RENAULTOV TUROBNI OSJEĆAJ)

(AGENT: DAJ POGLEDAJ SE U OGLEDALO..)

(ZAISTA.)

(ZADNJI MUKLI JECAJ UGAŠENE ZVIJEZDE)

(OKUPLJANJE PRIJE VEČERE)

(PAULA: 'I CAN'T EVER LOVE ANOTHER MAN..')

(CARLOTTA: 'YES DEAR BUT I WANT TO TELL YOU ONE THING..')

('DON'T EVER LET HIM KNOW ANYTHING ABOUT THIS..')

(UVIJEK LJUBAZNOST PRIJE SVEGA)

(KOŠKANJE)

(NI BANKROT NIJE NAJVAŽNIJI)

--------------------------------------

Oznake: George Cukor, Marie Dressler, John Barrymore, Lionel Barrymore, Jean Harlow, Wallace Beery, drama-komedija, dramedy, pre-code, 1930s, 1933, 7/10

- 09:33 - Komentari (1) - Isprintaj - #

nedjelja, 08.11.2015.

FREAKS (1932)

115.FREAKS (1932) Ocjena: 7/10
(Nakaze) SAD, drama, horor, 64', IMDb: 8.0/10
Redatelj: Tod Browning
Producenti: Tod Browning, Dwain Esper, Harry Rapf, Irving Thalberg
Scenarij: Clarence Aaron 'Tod' Robbins (prema priči 'Spurs')
Kamera: Merritt B. Gerstad
Zvuk: G.A.Burns, Douglas Shearer
Uloge: Wallace Ford, Leila Hyams, Olga Baclanova




IMDb

Film Toda Browninga Freaks do danas nije razriješena stvar. Malo remek-djelce kojemu je s vremenom pripao kultni status do danas je izrezano i nepotpuno od škara različitih cenzura. Utoliko njegovo savršenstvo ne dolazi pred oči gledatelja u svojoj punini. U svakom slučaju, film je veoma specifičan i može se smatrati prekretnicom u daljnjem razvoju inspiriranih stvaralaca sa problematikom, motivikom i temom ljudske tjelesne ili duševne ili neke druge deformiranosti. Sjetimo se samo velikih majstora kao Lynch (Eraserhead,1977, The Elephant Man,1980) ili entuzijasta kao Jodorowsky (Santa Sangre,1989), ili navedimo manje zvučne režisere koji su radili bizarne i čak morbidne filmove kao Joel M.Reed (Blood Sucking Freaks, 1976) ili popularne serijal B-filmove s horor preokupacijom kao Frank Henenlotter (Basket Case,1982). Nastajali su i filmovi kao i poznati biografski film ceste, često prikazivan na televeiziji Mask (1985) Petera Bogdanovicha. Nakaznost je tema koja će s velkim interesom biti obrađivana kroz razvoj filma i žanrove svih vrsta. Čak je moguće i banalno zaključivanje; Mel Gibson u svom filmu The Passion of the Christ (2004) naglašava ljudski sadizam u nanošenju boli i činjenje Krista čovjeka unakaženijim nego je to u ostalim ekranizacijama Isusova života. Nakaze su i zombiji i nadnaravna bića u Romerovim ili hororima Clivea Barkera. Da ne duljim, Freaks je stari crno-bijeli film, zapravo drama s potencijalom izvornog horora. Browning i sam cirkuski radnik i performer upotrijebio je za svoj film stvarne akrobate i lica s prirodnom deformacijom ili nekim oblikom nakaznosti. S pozicije altruizma naglašava ljudsku zloću koja se na svakom koraku hoće okoristiti i ostvarivati uzdižući se u svojoj ljepoti spram onog svijeta kojega Bog nije obdario skladom i savršenošću tijela i uma.

U jednom putujućem cirkusu koji je sastavljen od bizarnih deformiranih i osakaćenih performera i akrobata rade i dvoje savršeno zdravih i vitalno snažnih ljudi. Žena, Cleopatra (Olga Baclanova), ženstvena i putena trapezistica i snagator, dizač u tega i gutač vatre Hercules (Henry Victor). Cleopatra koristi priliku da zavede patuljka Hansa (Harry Earles) koji se u nju zaljubi pored svoje drage patuljčice Friede (Daisy Earles) čije srce pripada samo njemu. Hans ima naslijediti golemo bogatstvo kojega Cleopatra želi udajom za njega njemu oteti i oslastiti se njime sa svojim ljubavnikom Herculesom. Nakon svadbe, Cleopatra počne Hansa trovati stavljajući mu tobože lijek u piće. Međutim, među malim nakaznim stvorenjima u cirkusu osim velikog čistog srca stanuje i nešto koliko lucidno, toliko i užasno. Gnjev na prezir i zloću ljudi koji se s njima podsmjehuju i igraju kao da su niža bića. Nakon što su svi zajedno veselili se na Cleopatrinoj i Hansovoj svadbi, razotkrilo se Cleopatrino zmijsko lice. Ona od te večeri, na kojoj se pripita sa svojim ljubavnikom Herculesom bez srama sprdala na račun povrijeđenog srca maloga posramljenog Hansa neće osjetiti gnjev i ustanak zajednice malih nakaza u kojoj se nalazi. Ono što slijedi je osveta. Nešto što u filmu, onakvom kakvoga mi imamo dostupnog, mi gledamo samo u djelomičnom trajanju jer su scene sakaćenja i kastriranja uklonjene. U tom cirkusu nakaza je pokrenuta, nakaza unakažuje prividnu ljepotu i savršeni oblik ljudske pojave zbog njegove zle i pokvarene namjere. Također dato je na uvid sljepilo svim čarima obdarene žene koja je podcijenila srce i pamet patuljka.

Pa premda takav, oblik filma u kojem ga mi imamo pred sobom, svojim nabojem može zadovoljiti čovjeka zaljubljenog u filmove. Ovakav film kao da zahtijeva idealne uvjete za gledanje pošto trpi od starosti produkcije, režije, tehničkih manjkavosti i svih rezanja koja je kroz decenije postojanja prošao. Dakle, veliki ekran, savršeno zatamnjenje i što više tišine. Freaks je nešto u što se treba upustiti kao u neku od kratkih grotesknih priča Edgara Allana Poea. Djelo je to staro i zaslužuje poštovanje.

Pošto je dramaturgija više-manje opisana, izdvajam samo nekoliko slika „nakaza“.

-----------------------------------------------------------------------------

(FREAKS)

(PATULJCI HANS & FRIDA)

(POLA MUŠKARAC-POLA ŽENA)

(NAKAZE S VELIKIM SRCEM I NISU NAKAZE)

(ŽENA S NOGAMA)

(ČOVJEK CRV)

(JEDNAKO DOBRI)

(SIJAMSKE BLIZANKE; JEDNA SE UDALA A DOSKORA I DRUGA)

(HERCULES)

(HERCULES, 'NORMAL FREAK')

(REVENGERS)

(REVENGERS2)

(HERCULES I CLEOPATRA FREAKS)

(FATALNO PONIŽENJE)

(HORROR)

-------------------------------------------------------------

(TOD BROWNING)





Oznake: Tod Browning, Olga Baclanova, horor, nakaze, 1930s, 1932, 7/10

- 11:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 27.10.2015.

THE CHAMP (1931)

112.THE CHAMP (1931) Ocjena:7/10
(The Champ) SAD, drama, obiteljski, sport, 86', IMDb: 7.3/10
Redatelj: King Vidor
Producent: King Vidor, Harry Rapf, Irving Thalberg, William M. Weiss
Scenarij: Frances Marion (priča), Leonard Praskins, Wanda Tuchock, Don Marquis (dijalog)
Kamera: Gordon Avil
Zvuk: Douglas Shearer, Charles E.Wallace
Uloge: Wallace Beery, Jackie Cooper, Irene Rich




IMDb

Pretražujući filmsku listu 1931. naišao sam na ovaj naslov i odmah se za njega zakačio. Radi se o dirljivoj priči o ocu i sinu. Jedan je to od onih izvornih nepretjeranih filmova koji vas dotiče u dušu. Otac Andy Purcell (Wallace Beery) je propali bokserski šampion i alkoholičar koji nema kuće i čini sve kako bi se brinuo za svog sina Dinka (Jackie Cooper) kojemu je ovaj sve i koji zove svog starog Champ. Priča je to o ljubavi i vezanosti koja je toliko slučajna i toliko nužna da čini sam život tako velikim kakav jest. Život vrijedan življenja. Život u prljavom svijetu neimaštine, nevolje i lutanja, ali život sreće i ponosa. Dječak ne zna za majku. Majku upoznaje tek kasnije kad ga ona slučajno pronalazi na konjskom trkalištu s ocem. Raspadu te obitelji presudili su društvene razlike; ona je čista građanka koja se bila zaljubila u boksačkog prvaka dok je ovaj bio u snazi i u slavi. Pa opet, iako je mali ostao sa ocem, njeno srce je patilo za njenim djetetom. Ona je našla sređen život sa novim, uglađenijim mužem i u takve prilike željela je vratiti svog sina. Andy, svjestan kako ne može ponuditi za sina bolji život, razumom pristaje približiti sina majci, ali srcem se bori za svojeg dječaka koji voli samo njega. Sva emocija ovog filma ne može se sasvim lako objasniti riječima, zato bih toplo preporučio da ga se pogleda. Snimljen prilično nevješto u maniri prekodovskog hollywooda, ali produciran u nešto veoma simpatično i vrijedno. Uloge oca i sina tako su prirodno odigrane da mi zanemarujemo sve što u filmu nije savršeno. Posljednji kadrovi boksačkog meča u kojem se Champ bori protiv teškog protivnika nalikuju doista na borbu amatera, ostarjelog gubitnika u životu koji ostavlja očinsko srce na borilištu za sreću svoga sina. Dovoljno je pogledati njegovu pojavu odebljeg blijedog očajnika čiji svijet su birtije i prenoćišta i njegovog suparnika koji je meksički šampion, mlađi, stasitiji i u savršenoj formi. Kad krene nezgrapno šaketanje, jedva vješto snimljeno, krenu vam i suze. Kakva borba, kakav boksački meč, a nije boksački film. Film je obična obiteljska drama. Tragikomedija života, ni toliko tragična ni toliko komična koliko životna i istinita. Tuga i očaj malog Dinka nakon što je njegov Champ izgubio bitku sa životom je vanvremenski moment u povijesti filma.

Ne manje dobar je i remake iste priče, važne spisateljice scenarija Frances Marion, u režiji Franca Zeffirellija iz 1979. godine. Preporučio bi oba filma. Možda i ovaj potonji radi manje vremenske udaljenosti. Ovaj iz 1931. ima veliki adut što je ostvaren u tako nevještoj kinematografiji, dok ovaj iz 1979. plijeni nešto pojačanim razvojem dramaturgije.

----------------------------------------------------------





---------------------------------------------------------

(THE CHAMP I DINK 'PARTNERI')

(...)

(...)

(LJUBAV)

(MAMURNO-VEDRO JUTRO U PRENOĆIŠTU)

(PALS)

(TJEŠENJE)

(NE MOŽE BEZ SVOG CHAMPA)

(CHAMP ZATVOREN)

(BODRI STAROG)

(DINK I MAMA)

(MAMA I DRUGI MUŽ)

(ANDY RAZUMOM PRISTAJE DATI SINA)

(OPET SKUPA; 'UDRI..':))

(VEČERA: 'JE LI DA NE BI HTIO U ŠKOLU I KUPAO SE TRIPUT NA DAN?', DINK: 'NOOU..'))

(BORBA)

(SVE ZA SINA)

(PAD STAROG ŠAMPIONA)

----------------------------------------------------------

(JACKIE COOPER)

(WALLACE BEERY)




Oznake: King Vidor, Wallace Beery, Jackie Cooper, obiteljska drama, boxing, SPORT, 1930s, 1931, 7/10

- 17:32 - Komentari (1) - Isprintaj - #

četvrtak, 15.10.2015.

NIGHT NURSE (1931)

108.NIGHT NURSE (1931) Ocjena: 7/10
(Noćna sestra) SAD, drama, kriminalistički, misterij, 72', IMDb: 7.0/10
Redatelj: William A. Wellman
Scenarij: Oliver H.P.Garrett, Grace Perkins (as Dora Macy) (roman)
Snimatelj: Barney McGill (fotografija)
Glazba: Leo F. Forbstein
Uloge: Barbara Stanwyck, Ben Lyon, Joan Blondell, Clark Gable




IMDb

Pomalo nezapaženi film, i nezapažena uloga sjajne i kasnije proslavljene glumice Barbare Stanwyck. Ovaj jednostavni i gotovo brzopotezni film vrlo rado izdvajam premda ne ulazi u vrh vrhova. U njemu je vrlo neposredno i lagano razabrati pre-code ozračje hollywoodske kinematografije. Film je zvučni, socijalni efekt vremena prohibicije i društvenih odnosa dolazi do punog izražaja, lica su prirodna, dijalog komunicira sa gledateljem tako da on može doživjeti atmosferu gradske i birokratske vreve i zabave, da ga pogodi etički dijapazon stvari i da stekne utisak na ulogu žene koja prolazi put od pripravnice u jednoj bolnici pa do kompliciranog i mutnog privatnog angažmana njegovateljice pothranjene djece kod bogatih ljudi kojima vitlaju demonske sile osobnog interesa i razularene zabave. Istodobno u jeku prohibicije i gospodarske situacije (koja se nagovješćuje samo kao izvjesna prikrivena elipsa) mi gledamo kako obična švorc djevojka Lora Hart (B.Stanwyck) želi i konačno postaje medicinska sestra u noćnim smjenama. Kroz nju zrači nešto što ne zrači kroz stereotipski poluodjevene i raskošnim sjajem okićene djevojke. Jasno nam je to kako šarm ženske privlačnosti nije u nikakvoj ugrozi kada se ona presvlači u odnosu na pijani položaj zavodljive gospođe istaknutih razgolićenih mjesta kod koje će ova kao noćna sestra doći u službu. Naprotiv, Stanwyckova pobjeđuje i plijeni svojom ulogom. Barbara Stanwyck pristaje uz tu ulogu kao salivena jer je i sama bila siroče i prolazila težak put prema svjetlima Hollywooda.

Svijet kakav se prikazuje je oportunistički prema vremenu u kojem se radnja odvija. Gledamo stažiste u bolnici koji su takvi i takvi, gledamo medicinske sestre koje su takve i takve, gledamo doktore, gledamo pacijente, gledamo slučajne namjernike koji dolaze i prolaze iz grotla gradskog podzemlja, s ulice itd., gledamo kuću alkoholičarke koja zanemaruje vlastitu djecu, pije švercani alkohol u ogromnim količinama, prenemaže se i zabavlja. Konzumira svijet muškaraca i zabave. Gledatelj je iznenada i slušatelj kad sluša prvi put jazz-hitove sa gramofona na filmu. Muškarac je nasilan i gladan profita, žena je koketa i raspuštenica u mekim i raskošnim toaletama. Društvo je kao osuđeno na pojedinku i pojedinca koji su kotačići za pokretanje čitave energije humanosti i održivosti. Lora jednom prilikom u bolnici upoznaje nekoga koga će zvati sa 'Pal' (Prijatelj), isto tako će on zvati nju, kada ona njemu izvadi metak i to ne prijavi za raport bolničkoj administraciji koja bi ovoga stavila u poguban položaj kod vlasti. Ona je asistentica kao noćna medicinska sestra u probitku za osobno dostojanstvo, on je nekakav marginalac koji je upleten u mutan posao sa švercanjem alkohola. On je kao nebom dosuđeni zaštitnik svoje spasiteljice koji će se pojavljivati kad ona bude napadnuta u plemenitoj misiji kakvu će odrađivati spašavajući djevojčicu bogatih ljudi na samrti. Društvo je to u kojem muškarac bez pardona vođen osobnim motivima iskorišćuje udovicu, majku pregladnjele djevojčice (koja je pijana i mazi svoga psića), koji bez pardona fizički obračunava sa njegovateljicom, noćnom sestrom, našom glavnom junakinjom. Taj muškarac, šofer Nick (mračna uloga Clarka Gablea), simbol je gramzljivosti pod svaku cijenu; a u opreci sa nužnim oportunizmom žene kakva je Lora i muškarca kakav je 'Pal', njezin sitni kriminalac. Wellman negdje u to isto vrijeme radi na još jačem filmu koji ulazi u suštinu društva i koji će pokazati kakva je priroda tog 'posla' kakav prožima obične ljude. A to je The Public Enemy (Državni neprijatelj Br. 1.) s neprikosnovenim Jamesom Cagneyem u jednoj od glavnih uloga. Po svoj prilici iz tog razloga Cagney nije odigrao mračnu rolu Gableovog šofera Nicka.

Simpatično i nepretenciozno ostvarenje ranog zvučnog Hollywooda.

-------------------------------------------------------------------





-------------------------------------------------------------------

(DJEVOJKA TRAŽI HUMAN POSAO)

(NEZADOVOLJAVA GLAVNOJ SESTRI)

(SLUČAJAN SUSRET NA IZLAZNIM VRATIMA)

(S DOKTOROM, ŠEFOM BOLNICE)

(STRAŠNO SAMOUVJERENA LORA HART)

(ALI ISKRENA)

(PA ŠTO NISTE REKLI DA POZNAJETE DOKTORA?)

(NOVA PRIJATELJICA)

(ŽUSTRI HOD)

(STAŽISTI VREBATORI)

(LOVAC NA SESTRE)

(PRESVLAČENJE; PRE-CODE HOLLYWOOD)

(NA RODILJNOM ODJELU)

('MAČKE' U ZAJEDNIČKOJ SPAVAONICI)

(LORA JE SLATKA)

(DOJAĐIVANJE)

(VADI METAK IZ RUKE SVOJEM 'PRIJATELJU')

(STVAR OD VEĆEG POVJERENJA)

(STEREOTIP STAŽISTA)

(ISKRENI SLUČAJAN SUSRET S 'PALOM')

(GRUBIJAN, ŠOFER NICK)

(KUĆA NOVCA, NEBRIGE I RAZUZDANOSTI)

(MAJKA ZA ČIJU DJECU DRUGI VODE BRIGU)

(DJECA PROHIBICIJE)

('I TI SI MAJKA..!?')

(OPALILA PO NJUŠCI)

(OPASNI GARD)

(NICK)

(NJEŽNA I BRIŽNA)

(LJUDI DRUGOG SVIJETA OD ONOGA)

--------------------------------------------------------------------

(BARBARA STANWYCK)









Oznake: William A. Wellman, Barbara Stanwyck, Joan Blondell, Clark Gable, drama, pre-code, 1930s, 1931, 7/10

- 11:57 - Komentari (2) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 12.10.2015.

THE DIVORCEE (1930)

107.THE DIVORCEE (1930) Ocjena: 7/10
(Razvod) drama, romantika, SAD, 84', IMDb: 6.9/10
Redatelj: Robert Z. Leonard
Scenarij: John Meehan, Nick Grindle, Zelda Sears; Ursula Parrott (roman)
Snimatelj: Norbert Brodine
Ton: Douglas Shearer, James Brock
Uloge: Norma Shearer, Robert Montgomery, Chester Morris




IMDb

The Divorcee je jedna u najmanju ruku zanimljiva drama o psihologiji muško-ženskog odnosa nakon pronevjere u braku. Priča je ovo utoliko više od priče o klasičnom razvodu jer govori o razvoju sloma u vezi. Naprotiv, radi se o (pred)razvodu, odnosno raskolu, u srcu, a da se to jedva primjećuje. Govori o muškarcu i ženi koji su ušli s velikim entuzijazmom i u velikoj zaljubljenosti u brak a onda su se počeli događati fatalni emocionalni zaokreti. Nakon tri divne godine, na samu godišnjicu braka, na kućnu zabavu ulazi tajanstvena žena s kojom je on, Ted (C.Morris) imao prolaznu avanturu. U jednom trenutku ona, Jerry (N.Shearer) zatiče stranu ženu nasamo s rukom na ramenu njezinog muškarca. U trenutku u društvo se navuče čudnovat naboj. I to samo za jednu malu, potisnutu, ali osjetljivu nijansu. Uvukla se neugoda. Dvoje se povlači nasamo u sobu i razgovara. Osmjesi i uzdasi pretvore se u čudnu povrijeđenost. U njoj se rodio utisak na temelju pogleda te žene, kako ga je gledala u oči, kako samo žena koja je imala nešto s tim muškarcem i to joj je probolo srce. On joj veli da 'to ionako nije značilo ništa'. Ta rečenica u njoj će odzvanjati cijeli život. Kako je to mogao uopće reći? Pratimo razvoj jedne ljubavi, jednog razvoda ranjenog i povrijeđenog srca kojeg salijeću zavodnici, drugi i drugi muškarci. Dolazimo do trenutka kada ona 'njemu vraća' uvredu spavajući s drugim muškarcem. On, saznavši za to, povrijeđenog muškog ponosa podivlja. Pratimo i njegov put onoga što sada mrzi cijeli svijet muškaraca. Film je ustvari plastičan i određen kao jedna priča u stilu 'kako to biva'. Možda mnogo jednostavan i s izvjesnim karakterističnim 'happy endom', ali ponad čega se nadvija jedan veliki upitnik. Da li ona, koja je povrijeđena ili izdana u jednom trenutku od svojeg muškarca, zaista pati za njim čitavu vječnost i njeno srce je osvojeno za svagda i da li on u poziciji čovjeka koji voli i treba oprost mrzi za cijeli život njezinu osvetu? Kažem, film je upravo za promišljanje i za preporučiti je za lagano gledanje. Stari filmovi i bez suviše kompliciranja često posjeduju neku začudnu jednostavnost. Ovaj, iz vremena tridesetih godina prošlog stoljeća ne pati od svijeta trivijalnosti i bombardiranja sa svih strana kao što je to danas i vrlo solidno gađa u samu srž problematike.

Veliki veliki plus zaista u ovom filmu pripisujem Normi Shearer jer osvaja prirodnošću uloge, za koju je uostalom zavrijedila i svoj Oskar. Od mlade žene koja se zaljubljuje i predaje izabraniku svojeg srca koji je snubi, preko žene koja je nasmijana u braku, preko one promjene kada joj se u srce uvlači jad i tuga, pa sve do emocije kada živi život žene slomljena srca u izrođenom sarkazmu i pakosti.

Tako je. Povratak u trideste isto može biti zanimljiv. Nađe se malo vremena i odgleda se film.

---------------------------------------------------------------





--------------------------------------------------------------

(U DOBA USTREPTALOSTI)

(MLADI BRAČNI PAR U DOBA ZALJUBLJENOSTI)

(GOŠĆA RAZDORA)

(SUOČENJE S GUTAJUĆIM OČIMA SUPARNICE U LJUBAVI)

(UVUKAO SE NEMIR U NJENO SRCE)

(TAKO POLAGANI LOM)

(IZVINJAVANJE)

(ODLUTALA)

(PRIJATELJ TJEŠITELJ)

(BUĐENJE OSVETNICE)

(KAD JE ON SAZNAO SA NJEZINU PREVARU)

(NOVI I NOVI ZAVODNICI I UDVARAČI)

(SARKAZAM)

-----------------------------------------------------------------------

(NORMA SHEARER)

(NORMA SHEARER)

Oznake: Robert Z. Leonard, Norma Shearer, Robert Montgomery, Chester Morris, drama, razvod, 1930s, 1930, 7/10

- 14:50 - Komentari (4) - Isprintaj - #

petak, 07.08.2015.

CHOPPER (2000)

100.CHOPPER (2000, AUS) Ocjena: 7/10
(Chopper) biografski, komedija, kriminalistički
Redatelj: Andrew Dominik
Scenarij: Andrew Dominik, Mark Brandon Read (knjiga)
Glazba: Mick Harvey
Snimatelj: Geoffrey Hall, Kevin Hayward
Uloge: Eric Bana, Simon Lyndon, David Field

IMDb




Neka 100. film bude leteći, što sam sinoć pogledao bez prevelikih očekivanja.

Film počinje s napomenama da je samo adaptiran i inspiriran prema stvarnim događajima, i da nije biografija. Baš tako, film je, da se izrazim idiomski zezancija samo takva! Priča je temeljena na zapisima i knjigama okorjelog australskog kriminalca i zatvorenika Marka Brandona Reada, a teče tako da ne možemo a da ne primijetimo bolesnjikav ton u svemu skupa. Za ljubitelje tzv. 'bolesnih' filmova koji bacaju na satiru društva i čovjeka ovo će biti softcore ostvarenje. Ja bih ovakav tip filmova svrstao u podožanr 'softcore bolesnih filmova'. Baš je satira za nasmijati se; režijom, kinematografijom i izvedbom ponajviše - moram da kažem jebenog - debeljuškastog Erica Bane u glavnoj ulozi Choppera, Reada.

Tko je Chopper i u čemu je suština filma? Vidite, stvarno bi se imalo o čemu pisati. Sve vam dođe da se kroz film vodi jedna zajebancija, a da pritom isto tako nije uopće zajebancija. Film je krvav, film je stvaran, ono real real reality, a govori o apsurdima što se provlače po cjelokupnom sustavu u kakvom kao lojalni i mirni građani živimo. Mark Read je smeće, sirov i lud do daske, zatvorenički tip koji stalno ide iz zatvora i u zatvor, polupismen, naoružan, ali zna se snaći u kriminalom organiziranom okruženju. On je kotačić u stroju kriminalnog sistema koji tamo paše kao saliven. Ne preže od nikakvih metoda; bit će dovoljno izdvojiti samo jednu situaciju u kojoj je dao drugom zatvoreniku da mu odreže uši ne bi li dobio premještenje iz svog odjela – i to sasvim miran. On je takav tip kojemu je cijelo polje djelovanja jedan golemi zatvor. Čim je malo dulje na slobodi on se poželi zatvora. I dok ga policija želi vani na slobodi radi svojih mutnih poslova, on će uvijek postupiti prema svojoj robijaškoj ćudi i neće mu biti čudno vratiti se u zatvor.

Ono najbolje u filmu, bez obzira na poentu koja vrijedi, po mom osobnom viđenju je sam taj karakter kojeg igra Eric Bana. S jedne strane totalno je lud, a čini se da ima srca, a s druge strane radi nevjerojatno užasavajuće stvari. Izdvojit ću neke kadrove, i nema se što mnogo duljiti s analizom. Reći ću samo da se ovaj solidan film isplati pogledati. Kakav je da je, dobar je jer nema mnogo seruckanja i prisilno dodavanih scena ne bi li se bogzna šta pojačalo.

-----------------------------------------------------------------------------








(CHOPPEROV IZRAZ LICA NAKON ŠTO JE UPUCAO ČOVJEKA)

(NA SLOBODI MUTI S POLICIJOM)

(JOŠ NEKOLIKO POGLEDA...)

(NEVJERUJE ŠTO ČUJE OD POLICIJE NAKON ŠTO IM JE REKAO DA JE ON UBIO ONOG TURČINA)



(SPRDA SE SA AKADEMSKI OBRAZOVANIM PISCIMA)

(TAKVE JAVNOST I MEDIJI VOLE)

(...)

--------------------------------------------------------------

TRAILER

INSERT


Oznake: Andrew Dominik, Eric Bana, biografski, kriminalistički, crna komedija, australski film, 2000, 7/10

- 08:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 04.08.2015.

AMERICAN PSYCHO (2000)/AMERICAN PSYCHO 2 (2002)

98.AMERICAN PSYCHO (2000,USA) Ocjena: 8/10
R (Američki psiho) drama, kriminalistički,102', IMDb: 7.6/10
Redatelj: Mary Harron
Scenarij: Mary Harron, Guinevere Turner, Bret Easton Ellis (roman)
Glazba: John Cale
Snimatelj: Andrzej Sekula
Uloge: Christian Bale, Justin Theroux, Josh Lucas, Chloe Sevigny

IMDb



Uhvatio sam se u koštac sa 'Američkim psihom' zaveden debatom koja se vodi otkada je izašao film. Naime, debata koja se vodi u dobroj mjeri ide u korist knjige, tj. da je film (ekranizacija) razočarao, ili je makar vrlo slab pokušaj. Počevši s gledanjem filma Mary Harron imajući u vidu raspravu i knjigu Breta Eastona Ellisa, i ja sam bio pripremljen na podbacivanje u usporedbi sa knjigom. Kako glupo, zar ne? Zašto bi se to dvoje uopće moralo uzimati kao dio nečega što se treba podudarati po nekakvom kriteriju izvornosti. Umjesto da me film počinje razočaravati, film mi je uskoro postao zanimljiv i ja sam napokon shvatio da je knjiga B.Easton Ellisa iz 1991. jedno, a film M.Harron iz 2000. drugo. Iako je 'američki psiho' Patrick Bateman protagonist i u knjizi i u filmu, svako od ta dva djela ima svoju umjetničku vrijednost i posebnost.

Film sam shvatio kao prekretnicu; film Američki psiho u sebi sadrži nešto kao regeneriranu svijest društva i svijeta u kojem Patrick Bateman djeluje i egzistira. Tema i okolnosti za književni lik, sindrom ili fenomen 'američkog psiha' sazrila je od 80-tih godina u koje je smještena radnja i doživjela nadgradnju od desteak-petnaestak godina, tako da mi u filmu iz 2000. osjećamo kako čitav filmski set odiše, kako čitav glumački postav u sebi ima upijeno značenje 'američkog sna', Reaganove politike i globalizma koji zahvaća čitav svijet. Netko je sasvim točno naveo kako Američki psiho nije slasher film. Barem ga se tako ne smije promatrati. Jer monstruozni poremećenik Patrick Bateman gotovo da više nije ubojica u ničijim očima; ta jedva da ga itko prepoznaje.. jet set, yuppieji, brokeri, odvjetnička branša, sekretarice, sponzoruše iz polumraka; sav svijet ispranih mozgova, živi po nametnutim vrijednostima i stvoreno je nešto kao tijelo koje funkcionira bez osjetljivosti na identitet, ulogu, određenje čovjeka. Oni predstavljaju svoj svijet u kojem nitko nikoga ne poznaje. Čovjek prosto može uživati u zamjeni identiteta i činiti što ga je volja. Čak su i uloge u tom čudovišnom aparatu došle u jedan golemi isprazni 'svejedno'. Bateman svima odgovara upravo takav kakav je, faca s kojom se snobovska branša može nadmetati. U novom tisućljeću čini se, na mjestu najprikladnijem za to, u poslovnom žarištu New Yorka pokazala se svijetu jedna slika društva i čovjeka koji više nije kafkijanski kriv. Čitavo 19. i 20. stoljeće čovjek se morao zlopatiti kao kakav Raskoljnikov ili Josef K., da bi na kraju postao ono što je Patrick Bateman – sebi lijep, snažan, ušminkan, obrazovan i poslovan, sa dušom luđaka u sebi koji se u paraleli sa metodama svjetskih mehanizama iskaljuje na svemu što smeta nedokučivo jastvo u njemu. U Batemanovom vremenu kretena i snobovskih bolesno bogatih gayeva iz visokog biznisa i politike nestaje dostojevština i kafkijanstvo i stupa na snagu apsurd jezivih srazmjera, kojega označava ništavilo, totalno umrtvljenje empatije, pražnjenje i ispucavanje gomile bijesa; mnogo je indikativno kada Bateman pokuša priznati sva ubojstva koja je počinio a nitko ga ne doživljava. Neumitno je da ova tema 'američki psiho', u ovom slučaju, u smislu filma čak i više – naznačuje promjenu u poretku, u globalnom shvaćanju, smjeru politike, i praksi koja se na civilizacijskom planu primjenjuje – nego li je to slučaj sa knjigom. U odnosu na Kafkinog Josefa K., Bateman očajnički želi priznati krivnju a ne dokazati nevinost.

Batemanovo uporište je 'carstvo slobode' iz kojega izvire njegova samodovoljna yuppijevska megalomanija; Bateman je žrtva a ne oni koje on ubija, on je onaj označeni, onaj koji djeluje, kralj stimulacije kokainom, kralj prakse razvrata u kombinaciji sa estetskim i lijepim, on je neizlječivi pjesnik na putu prokletstva u uvjetima najžešće hipokrizije neoliberalnih buržuja; Bateman prije nego ubije klošara na cesti izjavljuje, parafraziram: "Glup si i zato ćeš umrijeti". Ljudi se simultano prepuštaju tupilu, zaglupljivanju, pristupaju hordama gladnih ili hrle odredima smrti; oni su prepušteni Batemanu na milost i nemilost. Batemanove žrtve su dosadnjakovići, glupi i isprani iznajmljivači svojeg tijela, kvazi-uživatelji umjetnosti i unajmljivači perverzno dekoriranih trpeza po najskupljim restoranima; što će reći, Bateman nije isključivo nekakav mrzitelj žena, on je iskorjenjivač svega društveno prljavoga. Za iskorijeniti usmrdjele pojave on može prionuti samo Zlu i najopskurnijim metodama. Američki psiho obiluje gnusnim metodama (u filmu ipak manje nego u knjizi), užasima svega što je čovjek kadar učiniti, dok u osnovi, u opreci svakom moralu, ovaj književni i filmski lik upravo objedinjuje pokušaj da dobro eliminira pokvareno, jer pokvareno izaziva zlo. Bateman je prisiljen voditi bitku sa fantazijom, jer je svijet naprosto nadnaravno raširio svoje mrtvo tupilo i neosjetljivost u sve pore društva. Bateman se može shvatiti kao alegorija države (aparata), a može se shvatiti i kao pojedinac koji ima batinu (sjekiru) u rukama. Uz Batemana hodaju karakteristični puzavci sa svojim fantazijama, fetišima i fiks-idejama (gejevi, hedonisti, pornomani); oni su kao kasta, dok sve ispod je novcem pokretani polusvijet.

------------------------------------------------------------------------------

(SVIJET PERVERZNO SKUPIH I GLUPIH DOMJENAKA)

(...PLASTIČNIH KREVELJENJA)

(TUPASTIH LAŽNO USLUŽNIH KONOBARA)

(...SERATORSKIH PIĆA NA SERATORSKIM SASTAJANJIMA)

(NAKARADNIH AFTER WORK PARTYJA)

(BATEMANOV STAN ODMAH DO STANA TOMA CRUISEA)

(NARCIS,INTROVERT,METROSEKSUALAC NA STOTU POTENCIJU)

(SKIDANJE STARE KOŽE)

(BATEMAN U UREDU)

('POKUŠAVAM SLUŠATI SVOJ NOVI ALBUM ROBERTA PALMERA..')

('..ALI EVELYN, MOJA ZARUČNICA, MI STALNO BRBLJA NA UHO..')

(NAMAMIO MASNOG YUPPIEA PAULA ALLENA K SEBI U STAN..)

(PUSTIT ĆE SI HUEY LEWIS & tHE nEWS)

('ZAŠTO SU TI KOPIJE STYLE MAGAZINEA SVUDA PO PODU, IMAŠ PSA ILI NEŠTO?')

('NE, ALLEN.')

('JE LI TO KABANICA?' - 'DA JE!!')

('A ONDA JE STIGLA 87' I FORE, NAJSAVRŠENIJI ALBUM!')

(SASJEKAO ALLENA)

(OSTAVI GA SNAGA U PRISUSTVU LJIGAVACA KAO ŠTO JE CARRUTHERS)

(PATRICKOVA DEVIZA:'MORAM VRATITI NEKE VIDEO KAZETE.')

('JEBENO SAM OZBILJAN, S NAMA JE GOTOVO, NIJE ŠALA.')

('ALI TVOJI PRIJATELJI SU MOJI PRIJATELJI, A MOJI SU TVOJI..')

(PRIZNAJE SVA UMORSTVA SVOJEM ODVJETNIKU)

(ZOVE SVOJU TAJNICU: 'JEAN, TREBAM POMOĆ..!')

(CRAIG MCDERMOTT JE ZVAO..ŽELI SE NAĆI, DAVID VAN PATTEN I TIM BRYCE U HARRYJU..')

('OH BOŽE, ŠTO SI REKLA GLUPA KURVO?')

(PRESTANI ZVUČATI TAKO JEBENO TUŽNO!')

(NJEGOV ODVJETNIK UVJEREN DA JE ON (BATEMAN) DAVIS.)

('O DAVISE, BATEMAN JE UBIO ALLENA, BILA TI JE TO DOBRA ŠALA..')

---------------------------------------------------------------------------------------------------------

TRAILER

Ako želite brutalni insert poslušajte ovo:

HIP TO BE SQUARE - MOVIE CLIP

a ako želite samo dobru plesnu stvar poslušalte ovo:

HUEY LEWIS & THE NEWS - HIP TO BE SQUARE

--------------------------------------------------------------------------------------------------------

99.AMERICAN PSYCHO 2: ALL AMERICAN GIRL (2002) Ocjena: 7/10
(Američki psiho 2) triler, horor, parodija, 88', IMDb: 3.9/10
Redatelj: Morgan J. Freeman
Scenarij: Alex Sanger, Karen Craig
Glazba: Norman Orenstein
Snimatelj: Vanja Cernjul
Uloge: Mila Kunis, William Shatner, Geraint Wyn Davies

IMDb



Veliki broj ljudi razočarao se ovim 'nastavkom' Američkog psiha. Pa ipak, iako film zaista nije nešto savršeno kvalitetan, nije da promašuje smisao. Radi se ne toliko o parodiji franšize o Patricku Batemanu, koliko se radi o parodiji za sebe. Ne mora se nužno uzeti za pravilo da sequeli proizlaze iz svojih prethodnih nastavaka. Dobar dio publike koja voli serijale kao da očekuje da im se po nekakvoj njihovoj mjeri snimi film koji bi zadovoljio neke standarde, u ovom slučaju na franšizu američki psiho. Kad bi se tako išlo onda film i ne bi imao nikakav faktor nezavisnosti mišljenja i izraza nego bi se filmovi snimali prema ponašanju i očekivanjima publike. Tko bi svima zadovoljio? Ovaj film jest možda malo prost i banalan, ali opet odgovorio je temeljnim zahtjevima parodije.

U slučaju ovog nastavka (koji to ustvari i nije iako se radnja gradi na tome kako je skončao Patrick Bateman) američki psiho je djevojka Rachael Newman (M.Kunis). Ona je sociopat i u njoj se ugnijezdila sva devijantnost američkog potrošačkog društva. U njoj je zrcaljena bolest američkog birokratskog i malograđanskog sustava. Ona je odgovor i kazna na te devijacije. Na drugoj strani su institucije i njeni zaposlenici, njene karike koje imaju ambiciju biti gradivni element toga sustava koje su zakazale u komunikaciji. Njihova tzv. transparentnost po njihovu žalost i po žalost društva u cjelini konstantno promašuje bit kohezije društva. Naprosto ti ljudi su činovnici (teta u referadi sveučilišta, profesor Starkman), nesvrsishodni psihijatri, tatini sinovi, kučkice koje se uvaljuju profesorima, policija kojoj su fetiš krafne i instant kava; to ide tako daleko da i Rachaelini roditelji kad je posjećuju ne shvate da njihova poodrasla kćer i nije zapravo Rachael nego njezina cimerica. Prava Rachael je završila u maniri američkog psiha u ormaru s ostalom odjećom. Nema se tu što mnogo reći nego da je film pogodio žicu. Američko društvo, tempirano da bude slijepo i zasljepljeno mitom o uspješnosti strada od vlastite ambicije koja je opsjela tog neobičnog serijskog ubojicu – brucošicu Rachael koja 'što zamisli i ostvari'. Možda film ne sadrži mnogo finoće i širine u profiliranju likova, u oslikavanju poente svijeta i smisla života, ali ima nešto u toj svojoj jednostavnosti na tragu ipak nešto jačeg Američkog psiha o Patricku Batemanu. Ovo je zapravo kratka travestija za pogledati u jednom dahu, naročito ako smo upoznati sa originalnim američkim psihom u knjizi i u filmu.

-------------------------------------------------------------------------------------

(KAO MALA SREDILA BATEMANA)

(VRLO RANO SPOZNALA KORISTI ZA SEBE OD UBIJANJA)

(FBI OTKRIO PSIHOPATA I MIRNA BOSNA)

(TETA U REFERADI NUDI JOJ BROŠURU ZA SAMOPOMOĆ U VEZI 10 STRAHOVA BRUCOŠA)

(KAKO POLICIJI TAKO I OSTALIM INSTITUCIJAMA SVE JE IRACIONALNO I APSTRAKTNO)

(PRAVA MAJČICA UVIJEK ODMAH PRIMJETI NERED)

(A NI NAKRAJ PAMETI DA JOJ ROĐENA KĆERKICA ZAPRAVO VISI U ORMARU)

(PSIHO U APSTRAKTNOJ GOMILI)

--------------------------------------------------------------------------------

TRAILER

--------------------------------------------------------------------------------






Oznake: Mary Harron, Christian Bale, Morgan J.Freeman, drama, ekranizacija, parodija, 7/10, 8/10, 2000, 2002

- 15:19 - Komentari (3) - Isprintaj - #

četvrtak, 21.05.2015.

MANIAC (1980)

84.MANIAC (1980,USA) Ocjena: 7/10
(Manijak) horor/slasher, drama, 87', IMDb: 6.5/10
Redatelj: William Lustig
Scenarij: C.A.Rosenberg, Joe Spinell (priča,sc.)
Glazba: Jay Chattaway
Snimatelj: Robert Lindsay
Uloge: Joe Spinell, Caroline Munro, Abigail Clayton



Osebujni glavni glumac koji igra ulogu manijaka Franka Zita u ovome filmu, Joe Spinell, koji je prema pričama bio ljudina od čovjeka u vrlo pozitivnom smislu možda će najbolje ostati u pamćenju filmofila po ovom slasher hororu, iako je igrao još mnogo dobrih uloga. Radio je između ostalog sa Coppolom u Kumu i Stalloneom na Rockyju. Kako bilo, nigdje nije zasigurno ovako jedinstveno zanimljiv kao u Manijaku Williama Lustiga za čiji film i sam potpisuje priču i scenarij. Sam je za film rekao da mu se ne čini kao neki horor, a tu i leži veći dio istine. Čini se da je želio reći da se u Manijaku i ne radi o nečemu što je djelo fiktivne umjetnosti, stila iz kojeg u toj eri starta cijeli val sličnih horor filmova kakvih će zvučni predstavnici biti Petak 13-ti , Noć vještica ili manje zvučni kao Sleepaway Camp u više nastavaka itd. Ovaj slasher-horor odvija se iz manijakove glave, unutarnjeg svijeta jednog usamljenika čiji život mi gledamo izvana. Čudo je, kako se sam Spinell izrazio, što momci kao Frank Zito uistinu postoje i žive u okolici. U tom smjeru ide film od samoga početka.

Psihoanaliza ličnosti koja djeluje pomalo šturo i nerazrađeno do kraja vezano za ovaj karakter psihopata koji ima fetiš na pokojnu majku koja ga je kao dijete kažnjavala zatvaranjem u ormar i, kako on to misli, varala sa drugim muškarcima napuštajući ga jest nedostatna, ali snaga svega izvire upravo iz Spinellovog brutalno izravnog i uvjerljivog performansa koji dočarava svu morbidnost takve jedne poremećene osobe. Drugo, na van, kako bi mi vidjeli kako Frank funkcionira kao društveno biće kamera gledatelja vodi od nevjerojatne atmosfere jezivo dekoriranog Frankovog stana u nekakvom derutnom jeftinom naselju, u kojem on provodi svoje dane i besane noći sa lutkama koje 'oživljava' krvavim skalpiranim vlasuljama svojih netom zaklanih žrtava, pa sve do mjesta na kojima se on upoznaje sa svim tim ženama kao čovjek fin i sa prihvatljivim bontonom. Kako objasniti Frankovo manijaštvo? Čini se kako je Frank Zito serijski ubojica koji ne ubija iz osvete kao tipični fikcionalni filmski likovi drugih izmišljenih priča. On ubija iz duboke traume iz djetinjstva koju je stekao iz odnosa sa svojom majkom, a koja u njemu sve više raste kako broj žrtava raste. Njegov put manijaka raste iz traume, preko manije 'skupljanja' skalpova za svoje lutke i ide prema totalnom ludilu i suicidalnom strahu od vlastitih utvara. Ono što nas drži uz film prikovane jesu monstruozni i užasavajući trenuci (prikazani u detalje) Franka Zita dok boravi sam sa sobom u svojoj jezivoj sobi sav preznojen u bunilu i jecajima proživljavajući sav pakao svog poremećenog uma. Taj unutarnji pakao infantilnog muškarca razdvaja njegov tip psihopatskog ubojice od onog tipa koji ubija iz naslade ili seksualnog užitka. I društveni okvir priče je zanimljiv. U lutkama je Frank zarobio brigu i ljubav za koju je uskraćen od svoje majke, u njima je za njega vječni život, u njima je deponiran sav strah i patnja i čežnja kojima obiluje njegov okupirani um. Sve Frankove žrtve su mlade žene; kurva, foto-model, umjetnica itd. Sve su zaražene crvom pokvarenog društva. Može se reći da su one žrtve sebe samih. One su toliko lakovjerne, ili su prosto lake, one su u službi novca. Njima ne treba mnogo razloga da završe u krevetu sa bilo kime i bilo kada. Njihovo kretanje u životu, njihovo držanje, njihovo kretanje po modi, po uslovima koje moderno doba zahtijeva ih nepovratno tjera u ralje luđaka i manijaka. One su kokete, eskort-dame, emancipirane umjetnice, borkinje za tisuću raznih istih prava. Najparadoksalniji moment filma je kada Frank u naletu ludila upita svoju četvrtu žrtvu: „ Zašto to radiš?“ , u smislu : Zašto radiš sve to? Što ti to treba u životu? Sve to?! ; Ona (Rita, model) , naravno nema pojma što on hoće od nje, ona je sada samo u šoku i samo bi htjela vrištati. Tu je opet i on, manijak Frank, koji isto ne zna zašto je postavio to pitanje; to pitanje je puno istine izišlo iz njega neposredno kao popratna pojava. Kroz njega se iskaljuje realna slika svijeta u kojem živimo. I posljednja prizma kroz koju možemo sagledati Frankov lik je činjenica da je on jedan sasvim nezamjetan lik, dobar susjed, prolaznik, prijatelj – iako malo povučen i osamljen – on je također pomjeren po mjeri društva u kojem živi, on koristi pravo nošenja vatrenog oružja, on se ponaša kršćanski (moli „Zdravo Marijo“ na majčinom grobu). U filmu je također simboličan kadar izlaska ili zalaska sunca iza panorame New Yorka iz kojeg izvire asocijacija na buđenje – kao da hoće reći – Budi se grad, bude se svi njegovi manijaci.

--------------------------------------------------------------------------

(FRANK ZITO IMA OLTAR SA MAJČINOM SLIKOM)

(FRANKOV SABLASNO SAMOTNIČKI SVIJET)

(PRESKUP 'NAJSTARIJI ZANAT')

(NA RECEPCIJI:ALUZIJA-DVIJE NA SRŽ POKVARENOG DRUŠTVA)

(JEBE SE GAZDI KAKVI MANIJACI MU KOLJU KURVE PO SOBAMA)

(NOVAC PRIVUKAO PROSTITUTKU)

(STRAVIČNA SCENA DAVLJENJA)

(OZBILJNO BOLESTAN)

(SKALPIRANJE ZA NJEGOVE LUTKE)

(FRANKOVA LUTKA IZ KOLEKCIJE U KOJOJ NALAZI UTJEHU)

(UNUTARNJI MONOLOZI I DIJALOZI SA UTVAROM MAJKE)

(BIO JE FRANK NAPUŠTANO DIJETE-VEZANJE LISICAMA)

(GLAVOBOLJA)

(TRENUCI BOLNE PATNJE)

(VOAJERSKI MOMENT - JEZIVO SKUČANJE I REŽANJE)

(INAČE UGODAN SUGOVORNIK)

(ZNA S KOMPLIMENTIMA: 'NAJLJEPŠA SI ŽENA KOJU SAM VIDIO JOŠ OD MAJKE..')

(UŽASAVAO SE FENSI NASMIJANIH DJEVOJAKA)

(BEZ RIJEČI)

(JEZA NA MAJČINOM GROBU)

(KAD UTVARE (LUTKE) U SOBI OŽIVE)

(KAD UTVARE (LUTKE) U SOBI OŽIVE.)

(FRANKOVO POMRAČENJE)

---------------------------------------------------------------------

TRAILER









Oznake: William Lustig, Joe Spinell, horor, slasher, 1980, 7/10

- 09:34 - Komentari (1) - Isprintaj - #

srijeda, 22.04.2015.

TOO YOUNG TO DIE? (1990)

78.TOO YOUNG TO DIE? (1990,USA) Ocjena: 7/10
(Premlada za smrt) TV-film, drama, kriminalistički, IMDb: 5.9
Redatelj: Robert Markowitz
Scenarij: David Hill (priča), George Rubino
Glazba: Charles Bernstein
Snimatelj: Eric Van Haren Noman
Uloge: Michael Tucker, Juliette Lewis, Brad Pitt



Američki TV-film s elementima socijalne i sudske drame iz kojega skoro da možemo povući više pouke gledajući na rasprave o njemu po forumima nego li pri gledanju iz samog filma; film dođe samo kao predmet ili zadana tema za debatu o pokvarenom društvu, bijedi morala, zanemarivanju i zlostavljanju djeteta, o raspuštenom životu mladih čiji mozak uopće ne radi kako treba i čiji život odlazi u propast kad na ulici nađu drogu i izvjesne prilike za zaradu ili preživljavanje, i konačno, za debatu o onome što je okosnica ovoga filma, a to je slučaj mlade 14-godišnje djevojke koja je zbog života u užasnim okolnostima došla do toga da je počinila ubojstvo i koju se osuđuje na smrtnu kaznu, kako propisuje zakon o tinejdžerima u SAD. Priča je to o djevojčici Amandi Sue (Juliette Lewis), o zajednici – počevši od njene majke koja ju zanemaruje, preko očuha koji ju siluje, pa sve dalje, preko uličnog svodnika i narkomana Cantona (Brad Pitt) koji ju provodi ravno u pakao, sve do toga da njezin život nije dobio drugu priliku nego da završi u 15-toj godini života smrtnom presudom.

Režiser filma nije od priče napravio remek-djelo, ali je zato prenio poruke i učinio da se vodi rasprava. Osnovne značajke su tu. A sastoje se u pitanjima vezanim za temu kao što su : 'Kakvo je društvo u kojem živimo', 'Kakvi su ljudi i kakav je moral', 'Kako funkcioniraju Sud i pravda', i konkretno 'Kakva je budućnost mladih i zanemarenih tinejdžera' i 'Je li smrtna kazna za njih primjerena u slučaju da su počinili zločin'.

Nevjerojatne su i same rasprave na temu o smrtnoj kazni. U slučaju filma 'prema istinitoj priči' sudi se 15-godišnjoj djevojčici koju je život doveo u taj neželjeni položaj da sjedi na osuđeničkoj klupi sva okovana. Je li smrtna kazna opravdana ili nije; naime, ljudi se i danas spore oko toga i zastupaju podjednako i mišljenje 'za' i 'protiv' takvog zakona. Najnevjerojatnije od svega je koliko to sve počiva u društvu u samim ljudima koji slijepo gledaju na stvari; ne gledaju na to da su i oni bili djeca, da oni imaju djecu, da nikakav Bog ni Vrag ne čini to u ime te djece koja su prepuštena sama sebi silovana, nafiksana i iskorištena po prljavim rubovima gradskih četvrti.. nego da oni ne čine ništa.. da oni gledaju na svoj život sebično, a sudbinu svoje djece prepuštaju bogoštovlju i svim zemaljskim časnim državnim institucijama neka im sude. Sud sa porotom i zaposlenicima od svog interesa od pravde ne skreće od toga da liječi samo simptom, umjesto da se pita o uzroku problema. Tako se vidjelo da je ta tinejdžerica ubila čovjeka, i što god da joj se pripiše u teret, zar je sudska pravda smaknuti to dijete? Društvo je nevjerojatno bolesno, i u tome je suština ovog pomalo podcijenjenog nesavršenog filma. Nema nade da se krene u imalo boljem pravcu sa državnim institucijama (npr. popravni domovi za maloljetnike i sl.) dok se u društvu tretira i otklanja samo tkivo koje smeta. U medicini se kirurški otklanja maligni tumor a bez da se je našao uzrok, čovjek umre; tako je i u sferi malojetničke delikvencije.

Ukupno, ako gledamo na nekakvu estetiku i izvedbu filma, film djeluje upravo tako kao da mu i jest jedina svrha nešto poručiti, zbog čega zamisao da se radi o igranom filmu pomalo trpi od izvjesnog osjećaja dokumentarističke intencije. Na trenutak gledatelj može postati svjestan kako se film razvija u naivno koncipiranim koracima. Jasno je što se dešava i što se treba desiti. Poruka je razvidna i donesena prosto u završnom epilogu u sudnici. Film je u neku ruku nevješto urađen, a opet korektan za pogledati. Simpatična mlada glumica Juliette Lewis koja je kasnije igrala u mnogo filmova i negativac Brad Pitt iz rane faze (vidimo ih na plakatu) solidna su okosnica ove filmske ekranizacije.

----------------------------------------------------------------------------

(AMANDA SUE BRADLEY STARA 15 GOD.)

(UHIĆENA)

(PRIVEDENA)

(UTAMNIČENA KAO OKORJELI ZLOČINAC)

(NAČIN SUSTAVA)

(ISPRIČAT ĆE SVOJU NESRETNU PRIČU..)

(O BEZOBZIRNOJ MAJCI...)

(O OČUHOVOM ZLOSTAVLJANJU...)

(O TOMU KAKO JE BILA NAIVNA I PREMLADA JOŠ TAKO NEDAVNO)

(KAKO SE RANO UDALA ŽELJEVŠI SVOJU SLOBODU)

(KAKO SU POČELE NEVOLJE U BRAKU..)

(I KAKO JE OSTALA SAMA, PREPUŠTENA ULICI)

(PRISILJENA NAĆI PRENOĆIŠTE BILO KAKO I BILO GDJE)

(PUT JU VODI U BAROVE GDJE ŠLJAM ODMAH NAĐE PUT DO NJE)

(ON ĆE JOJ POMOĆI DA SE SREDI)

(ZADRŽAT ĆE JU S HEROINOM)

(PLESAT ĆE MU ZA LOVU PO STRIPTIZ BAROVIMA)

(UOČIO JU ČOVJEK KOJI VIDI DA JOJ TU NIJE MJESTO (LIJEVO))

(POVEO JE AMANDU SVOJIM KLINCIMA KUĆI)

(ALI JE SVE IZMAKLO KONTROLI)

(KOJI SUDOVI ĆE PROPALITETE IKADA PRITEGNUTI?)

(HOĆE LI OBRANA NA SUDU POMOĆI AMANDI?)

--------------------------------------------------------------------------------------

Trailer

Oznake: Robert Markowitz, Brad Pitt, Juliette Lewis, socijalna drama, sudska drama, 1990, 7/10

- 11:29 - Komentari (1) - Isprintaj - #

četvrtak, 02.04.2015.

CLUB PARADISE (1986)

74.CLUB PARADISE (1986,USA) Ocjena: 7/10
(Klub Paradise) komedija, 96'
Redatelj: Harold Ramis
Scenarij: Harold Ramis, Brian Doyle-Murray, Harry Shearer* (priča;više autora)
Glazba: David Mansfield, Van Dyke Parks
Snimatelj: Peter Hannan
Uloge: Robin Williams, Peter O'Toole, Rick Moranis, Twiggy




'Club Paradise' je jedna od onakvih komedija u kojima nije najvažnije da se gledatelj dobrano nasmije da ga trbuh zaboli, nego je to komedija s mnogo ajmoreći političko-ekonomskih elemenata i migova s kojima se ismijava način na koji to sve funkcionira. U ovome filmu, kojemu većinom gledatelji daju nisku ocjenu zbog nedostatka smiješne akcije (IMDb: 4,8 / 03-2015) zaista u neku ruku možda manjka uvjerljivih skečeva i urnebesnih gegova ali zato parodija na sistem funkcioniranja kapitalističkog društva nije izostala. Sve je to prikazano u radnji koja se odvija na jednom karipskom otoku (St.Nicholas) na kojem penzionirani vatrogasac nakon stradanja u nesreći na poslu Jack Moniker (R.Williams) od svoje osiguranine započinje posao s koktel-klubom na plaži na tom otoku sa svojim rastafarijanskim kompanjonom znakovitog imena Ernest Reed (što asocira na Che Guevaru). Njihovom ostvarenju sna s tim klubom staju na put brojne nepovoljne okolnosti, a na njima se vidi kako funkcioniraju društveni slojevi koje zanimaju utjecaj, moć i golemi profit. Parodija je doista potpuna jer mi gledamo cijelu strukturu tog 'raja' na zemlji kako je na udaru različitih pohlepnih gmazova. To zapravo 'raj' odolijeva raznoraznim iskušenjima koje svijet želi na taj otok zasaditi. Gosti su privučeni iz svih krajeva Amerike i Europe iz svih pora birokratskog ili građanskog ili radničkog svijeta, privučeni reklamnom kampanjom i pisanjem novinskih agencija; od šupljoglavih dripaca koji sanjaju o mazanju leđa modelima u toplessu i jedrenju na dasci po čitavom bermudskom trokutu pa do snobova koje njihov 'zombie carpe diem' toliko lupa u glavu da uopće ne vide svijet oko sebe ni koliko retardacije nanose društvu oko sebe svojim konformističkim ponašanjem. Tako vidimo turiste na otoku, dok sa druge strane imamo poslovne ljude čija je turistička prisutnost tamo u političke svrhe, ne onako bezumno hedonistički kao oni što ljetuju preko oglasnika. Ovi drugi žele otkupiti Jackov klub i pretvoriti otok u svoje poslovno carstvo uz pomoć lokalne marionetske vlasti.

Ima ovaj film dobar scenarij. Točno je moguće vidjeti, ako ga se rascijepi na dijelove kako je sve to dobro ukomponirano i kako, kada se promišlja o stvarima o kojima je tu riječ, travestija sa svim tim humornim epizodama drži vodu. Možda film nije za svaku priliku, možda je pogrešno krenuti gledati s očekivanjima da će se dogoditi komedija smiješnih crtanih filmova. Možda je gledatelj naviknut na mot Robina Williamsa pa će reći da mu je ovo među slabijim filmovima. Kako bilo, preporučujem: ne morate se ukočiti od ozbiljnosti, ali svakako pažljivije pogledajte, tek tako film vas može osvojiti.


(JACK U VATROGASNOJ AKCIJI U CHICAGU)

(OVAJ POSAO MU JE TLAKA ALI GA RADI SAVJESNO I POŽRTVOVNO)

(RAZNIJELO GA)

(I 'ODBACILO' NA OSTRVO ST.NICHOLAS)

(RAJ NA ZEMLJI..)

(..ZA RAZLIČITE ZANIMACIJE)

(ERNEST REED - JACKOV PARTNER U VOĐENJU KLUBA)

('ŽIVOT JE PREPUN ČUDA MR.GANDI...')

(MR.GANDI, LOKALNI KOMANDANT I ČANKOLIZ)

(SPREČAVA SLOBODNO VOĐENJE KLUBA)

(JACK UPOZNAO PARTNERICU ZA ZAJEDNIČKI POSAO)

(A IZGLEDALO JE DA JU NIKAD NEĆE NAGOVORITI DA OSTANE)

(TU UTOPIJA SAMO ŠTO SE NIJE OSTVARILA)

(RADI SE NA SNIMANJU REKLAMNOG MATERIJALA S GUMENOM TUNOM)

(KAKAV MAMAC ZA LJUDE ŽELJNE AVANTURE..)

(ELEGANT CABANA)

(EXCITING WATER SPORTS)

(FANTASTIC CUISINE)

(PRVI SU SE UPECALI: 'RANDY MISLIM DA JE TO TO MJESTO; RANDY: OK., ONA: 'SAMO OK?')

(LET SA NEURAČUNJLJIVIM PILOTOM)

(DA LI JE ONO PISTA?)

('DANAS IMAMO NEŠTO POSEBNO! JUMP-UP BREKFAST!' ..)

('KAKO? JEDNOSTAVNO, SKOČITE I NAPRAVITE DORUČAK..')

(PREGOVORI OKO KUPOVINE OTOKA)

(TURISTI ŽIVE SVOJ SAN; GLEDAJU KUPAĆICE ALI SU IPAK NERAZDVOJNI..)

(UŽIVATI SVE POGODNOSTI TURIZMA, MAKAR I POD CIJENU ŽIVOTA)

(BLIC REVOLUCIJA)

(STANKA RADI FOTOGRAFIRANJA)

(GETTING BACK INTO THE GROOVE)

------------------------------------------------------

TRAILER

SOUNDTRACK

Jimmy Cliff - The Lion Awakes

------------------------------------------------------

Oznake: Harold Ramis, Robin Williams, Peter O'Toole, Twiggy, Komedija, satira, 1986, 7/10

- 10:20 - Komentari (1) - Isprintaj - #

utorak, 10.02.2015.

AIR AMERICA (1990)

62.AIR AMERICA (1990,USA) Ocjena: 7/10
(Air America); akcija, komedija
Redatelj: Roger Spottiswoode
Scenarij: John Eskow, Richard Rush, Christopher Robbins
Glazba: Charles Gross
Snimatelj: Roger Deakins
Uloge: Mel Gibson, Robert Downey Jr., Nancy Travis





Ne smije se nasjesti na percepciju koja prevladava o ovom naslovu. Chateri ga nazivaju pomalo bez da su promislili sa onako.. cool akcić, komedija, s ocjenama ispod prosjeka. Ne bi to bilo baš tako, bez obzira na pomalo odbijajući plakat filma sa zvijezdama koje podsjećaju na neke malo sapunjaste filmove u svojoj ranijoj karijeri prije 1990. (naročito R.Downey Jr., koji je meni sasvim ok glumac). Film je to, kad se malo bolje sagleda, s tematikom i dramatiziranim satiriziranim fenomenom nalik na seriju i film M.A.S.H. (1970), o malo drugačijoj prirodi ratovanja u Vijetnamskom ratu. Kada kažemo Vijetnamski rat, mi ne možemo vidjeti samo jednu stranu tog sukoba koju između ostalog ima svaki rat, a ta bi bila onaj prsa o prsa s puškama u gorućem plamenu u moru neprijateljskih vojnika, i upitati se da li je film donio dovoljno napetosti i tako ocjeniti film. Tako je, u 'Air America' toga nema dovoljno.. i premda film itekako obiluje inteligentnim humorom, vi ga baš i nećete uvijek shvatiti i prihvatiti, jer ponekad zaista i nije sve toliko za smijeh ili podsmijeh. Iako je film zabavan i prava je parodija američke politike i poslovanja, sve je to primjenjivo i na neke druge prilike i neke druge ratove. Rat je kao rođeno polje za procvat kriminala, sive ekonomije, šverca, trgovine opijumom, krađe, kocke, prostituiranja, mutne trgovine oružjem itd. Pravo leglo prljavštine i zla koje nitko ne vidi i čemu nitko ne pridaje važnost. Nijedna medijska kuća, naravno nije došla snimiti kako ti 'fini' dečki rade svoj posao, jer bi ih najvjerojatnije popapala neka hm.. procrvena gerilska banda iz prašume. Može se posnimiti malo kako na humanitarnom planu ide dobro i dosta. Doista je važno i shvatiti ovaj film, osim što je moguće zabaviti se.

U ovome filmu radi se o Laosu 1970 ili 1971. kada su Creedence Clearwater Revival bili na 4. mjestu sa 'Run Through the Jungle' koja u ovom filmu svira među ostalim glazbenim brojevima iz tog vremena. Laos je zemlja na indokineskom poluotoku koja se pruža zapadno od Vijetnama i koja je predstavljala nešto kao tampon zonu, strateški teritorij na kojem su SAD i komunističke snage odmjeravale svoje snage na drukčiji način, vodeći manevarski rat pomaganja i propagande. Tamo se sve vidi, kako momci tvrtke 'Air America' rade na svojem planu američkog sna na tuđem terenu. Konspiracija i tajni forumi koji su iza američkih vlasti za svoj 'biznis' , dakako moraju imati i tegleču marvu i razne vrste plaćenika koji izvršavaju da robe cirkuliraju između bitnih točaka. Osjeća se da sve to funkcionira financirano od strane homića kakav je napuhanko američki senator koji se zabunio dok je kineskom genaralu predao kofere sa japankama, bermudama i ostalom odjećom misleći kako je ovaj nosač. Još je jedan fenomen vrlo uočljiv u ovom filmu, a taj je kada jedan od djelatnika 'Air America' kompanije veli kako će se svi poslije rata s odličjima po bircevima doma hvaliti gdje su sve bili na ratištu dok su ostali pjevali kurcu pjesmu. Ovaj film otkriva tu mogućnost: gdje su mnogi 'ratnici' zapravo riskirali svoju glavu.. po zonama gdje caruje šljam i trgovina i profiterstvo tzv. kompanija za transport hrane, lijekova i slično. Pa pogledajte i naš rat u Hrvatskoj; imate priču da je čovjek iz rata došao 1993. s cijelom videotekom doma a tek je onda kupio video-rekorder jer još nije 1989. kad smo svi mi ostali.. a da još nije pogledao pošteni film, jednostavno.. dovuklo se svašta s ratišta i zgarišta, kao da se tamo održavala tombola.

Ne, nikako film nije za zajebanciju iako tako izgleda, i mi ako je sve što želimo pobrojati viceve i fore koliko ih Mel Gibson ili njegov kompić tokom filma izvale, onda film i nije baš nešto, po tom pitanju je bolji Mister Bean. Ti skečevi su u filmu samo zbog atmosfere i pojačavanja parodije američkog vođenja politike usporedo sa ratom u Vijetnamu. Na samom početku filma, vidimo pilota Gibsona kako u jednoj birtiji-kolibi sluša na TV-u Nixonovu presicu gdje govori kako vojska SAD nije u ratu u Laosu, nego imaju mirotvornu ulogu; kaže – naša vojska nije u Laosu.. Iz toga proizlazi sve.. Laos je raj na zemlji, oaza za fantomske firme, lažne legaliste, opskurne gay senatore i političare, razne zgubidane iz američke burze koji žele zaraditi brzu lovu.

Roger Spottiswoode nije neki anonimus u svijetu filmske industrije. Čovjek zna raditi filmove. Neću mnogo nabrajati tako da ostane u prvom planu današnji osvrt na film, pa ću samo izdvojiti jedan za preporučiti: Under Fire (1983), kod nas preveden 'U plamenu Nikaragve' s Nick Nolteom i Gene Hackmanom u glavnim ulogama.


(NIXON: 'U LAOSU NEMA AMERIČKIH VOJNIH SNAGA..')

('...BRINE NAS POKRET TRUPA SJ.VIJETNAMA U LAOS..')

('AMERIČKO PRISUSTVO U LAOSU DOLAZI U OBZIR NA ZAHTJEV NEUTRALNE VLADE..')

('AMERIČKO LJUDSTVO NIJE TAMO DA BI SE BORILO..')

(..PRUŽAMO LOGISTIČKU PODRŠKU I OBUČAVAMO IH..)

(SELJAK S PUŠKOM)

(PUCA NA AMERIČKOG TRANSPORTERA)

(NEKAD I 'SKINE' POKOJEG)

(SLUŽBENO NJIH U LAOSU NEMA)

('VRAĆAMO SE NAŠIM OČIMA NA NEBU.. BILLYJU COVINGTONU..KAKO JE BILLY?')

('PUSHIN TOO HAAAARD!')

(BILLY U L.A.-U IZVJEŠTAVA O STANJU U PROMETU)

(ZA*EBAVA ŠOFERE)

(MLADO LUDO)

(SUSPENDIRALO GA)

(USKORO:'NAŠA FIRMA JE AIR AMERICA..')

('ČINE JE SAMO CIVILI, AMERIČKI PILOTI KAO TI..')

('ALI ODUZETA MI JE DOZVOLA.')

('NIŠTA ZATO, DOBIĆEŠ JE NA TAJVANU!')

(PILOTI NA 'LOGISTIČKOJ PODUCI')

(ODBOR ZA DOČEK SENATORA)

(OTKAD JE STIGAO..)

(NIJE SKINUO..)

(NADMENI OSMIJEH)

(SASTAJALIŠTE KRUPNIH RIBA DEBELIH MJEŠINA RAZLIČITIH MOTIVA)

(VIJETNAMSKI RAT POD NAVODNICIMA)

(KOJI RAT, TU TEKU MED I MLIJEKO)

(NE SE ZA*EBAVATI SA SENATOROM)

(SENATOR IZNERVIRAO LU SUNGA UHVATIVŠI GA 'SLUČAJNO' ZA KOLJENO)

(RISKIRA SE GLAVA I U FIRMI AIR AMERICA)

(LAOS)

(POLJA CVIJEĆA UZ 'GIMME SHELTER')

(NIJE SMAK SVIJETA)

------------------------------------

(AIR AMERICA, 1990)

------------------------------------

Gimme Shelter/The Rolling Stones



Oznake: Roger Spottiswoode, Mel Gibson, Robert Downey Jr, AKCIJA, Komedija, ratni, 1990, 7/10

- 13:12 - Komentari (5) - Isprintaj - #

subota, 17.01.2015.

DANGEROUS BEAUTY (1998)

57.DANGEROUS BEAUTY (1998, USA) Ocjena: 7/10
(Ljubavnica Venecije) drama, biografski, romantika
Redatelj: Marshall Herskovitz
Scenarij: Jeannine Dominy, Margaret Rosenthal (knjiga)
Glazba: George Fenton
Snimatelj: Bojan Bazelli
Uloge: Catherine McCormack, Rufus Sewell, Naomi Watts, Jacqueline Bisset




Ova biografija o 'ljubavnici Venecije', kurtizani Veronici Franco povijesno je zapravo pojednostavljena i na film adaptirana priča s vrlo dobrim kostimima i scenografijom. Priča je to o ženi koja je živjela u Veneciji u 16. stoljeću i pripadala je onoj vrsti uglednih, otmjenošću, pameću i pjesničkim duhom obdarenih žena, za koje se misli da je u Veneciji onog vremena bilo jako malo. Čak štoviše, Veronica Franco, moguće je da je bila najreprezentativniji primjer tog profinjenog tipa kurtizane (cortigiana onesta), i kao takva je u svojoj osobi nosila karizmu, ali i stigmu žene koja se mora podavati i prodavati za potrebe visoke i ugledne klijentele i za stvar same države. U suštini problema priče o toj ženi jesu odnosi među percepcijama koji vladaju u društvu jedne renesansne republike, a u doba žestoke inkvizicije, i tiču se pogleda na konzumaciju ljubavne veze i pogleda na ostvarivanje zajedničkog suživota dvoje ljudi kojemu je prepreka klasni odnos i materijalni status. Žena je kroz čitavu povijest bila muškarcu faraonskih, cezarskih, papinskih, senatorskih osobnosti meta broj jedan, nemojmo se dati zavarati. Uvijek su ih zanimali samo veliki grozdovi, pečene svinjeće i janjeće glave i ženska njedra. Nikakve arhitekture, visoki zvonici ni tornjevi, pjesme ni misli u dubokim molitvama nisu muškarce tog kova zanimale koliko ženska putenost. Visina tornjeva simbol je majmunskog nadmetanja za alfa primata u svojem gradu-republici. Ovako pišem zato što je film u neku ruku upravo takav, anegdotalan, šaljiv, iako je jasno kao dan koliko je tema ozbiljna i upravo usmjerena na mračno viđenje muško-ženskog ljubavnog odnosa kao nečeg kužnog ako je izvan braka. Poanta je da je renesansa koja je u to vrijeme obuhvatila čitavu, ne samo Italiju, nego i velik dio Europe, djelovala kroz život, umjetnost i modu tako da je čovjek svjestan svoje zemaljskosti i tjelesnosti. Venecija je imala kroz umjetničke stilove osobito razvijen osjećaj za naturalizam, naročito jak senzibilitet za toplinu i boju ženske putenosti i ljepote. U Veronicino vrijeme djelovao je i radio čuveni Tintoretto, slikar koji je unutar svog opusa portretirao i samu našu junakinju. Ovaj film bez greške pokazuje taj gotovo kult obožavanja erotične ženske ljepote kakav je strujao tih godina Venecijom. To prepoznavanje bujne i plodne prirode na zemlji koja je u potpunoj poveznici sa duhom i tijelom ljudskog stvorenja.

Priča ukratko ide ovako: Veronica Franco (lijepa C.McCormack), mlada je djevojka iz građanske obitelji bez miraza koja negdje 1570-tih godina piše pjesme i ljubi gospodara Marka (R.Sewell), ali joj on u skoro vrijeme – premda protiv svoje volje - na jednom sastanku obznani da se ne mogu uzeti jer on zbog politike i materijalnih odnosa mora oženiti drugu ženu, kći Lombardskog vojvode Giuliju (N.Watts). Kako bi dobila dio zadovoljštine za tugu koju joj je nanio dragi Marko, kao djevojka vrlo prirodnih manira i čednih mladenačkih mušica Veronica odluči poslušati nagovor svoje majke (J.Bisset) da postane kurtizana jer ima za to sve atribute od izvorne ljepote do šarma pjesničke duše i figure oživjele Venere; tim više što joj je i sama majka u mladosti bila kurtizana. Sve žene koje su se poudale za najuglednije muževe presvijetle Republike počele su da se suše i krvare iznutra dok im muževi pohode postelje bajnih čarobnih kurtizana. Priča je to koja na vagu etičnosti stavlja izraz slobodne strasti između muškarca i žene, mladića i djevojke, ukoliko se oni uzajamno ljube. Priča je to o propagatorima vjere i zakonskih društvenih odnosa, o onoj gospodi i eliti koja će radije osladiti se i zadovoljiti ženskim tijelom kakve, uvjetno rečeno legalne prostitutke tajno nego li u ime ljubavi koju ujedno zabranjuju dok im žena kod kuće sjedi i predstavlja mrtvo živo biće od silne podređenosti instituciji braka. Na konačnom procesu u kojem se pod predsjedanjem Inkvizicije sudi Veronici dolazi do vrlo komičnog, ali i vrlo znakovitog trenutka u sudnici kada se dovodi u pitanje suučesništvo muževa Venecije u tzv. 'čaranju i herezi' kojima je ona prouzročila sav taj razblud među siročičima, časnom gospodom patronima, cenzorima, ministrima, admiralima, paterima i monsinjorima koji nipošto ne bi opskvrnuli svoj brak (ni sa ženom ni sa Bogom) dok prisežu svetim otajstvima kao dična porota.

Naime, film je više ovako zgodan za pogledati negoli bi to bio nekakav ogledni primjerak filmske i dramske umjetnosti. Filmičan je, jednostavan, okuugodan, ne zamara vas i nije otišao u ničemu predaleko da bi ga se dovodilo u bilo kakve upitne vrijednosne konotacije. Gledatelj može i uživati i postaviti si usput neka značajna pitanja.


('O VENECIJO..')

('VENECIJO RAJU, PONOSNA I LIJEPA...')

('..ŽIVJELI SMO ZA STRAST LJUBAV I LJEPOTU..')

('UŽIVANJE JE BILO NAŠA JEDINA OBAVEZA')

(LJUBAVNICA GRADA)

(LJUBAVNICA GRADA)

(VERONICA, PRVA LJUBAVNICA GRADA)

(U GRADU SA MARKOVOM SESTROM, MOIRA KELLY)

(ZDRAVICA MLADENCIMA U IME VELIKOG BOGATSTVA I DUGOROČNOSTI LOZE)

(OTAC: 'ZNAM ŠTO JE LJUBAVNI ČAR..UŽIVAJ U NJOJ ALI ČUVAJ GLAVU I SRCE.')

(S MAJKOM KOJA ZNA ŠTO JE ZAVOĐENJE)

(POSTALA KURTIZANA)

(NA PRIJEMU KOD GOSPODE)

(NJIHOVA LJUBAV PRIJE...)

(..I POSLIJE OSTALA ISTA)

(VERONICA FRANCO: UČENA...)

(ZALJUBLJENA)

(ZANOSNA)

(PRKOSNA)

(PROVOKATIVNA PREMA ŽENAMA...)

(..KOJE SU SUPRUGE PRESVIJETLE GOSPODE...)

(BEZ OBZIRA NA ZANAT KURTIZANE NJENO SRCE PRIPADA NJEMU)

(SA ZAKONITOM; 'ZA ČIME TI ŽUDIŠ DRAGA?')

('SAMO TO DA TI PODARIM MNOGO SINOVA I DA TI BUDEM DOBRA ŽENA..')

(INKVIZITOR)

(DUŽD)

--------------------------------------------------------------------------------------------

(VERONICA FRANCO, PORTRAIT BY TINTORETTO, 1575)

(CATHERINE McCORMACK, BRAVEHEART (1995), SPY GAME (2001), 28 WEEKS LATER (2007)

Oznake: Marshall Herskowitz, Catherine McCormack, Rufus Sewell, Naomi Watts, romantična drama, biografski, 1998., 7/10

- 17:59 - Komentari (4) - Isprintaj - #

četvrtak, 27.11.2014.

AGAINST THE WALL (1994)

45.AGAINST THE WALL (1994,USA) Ocjena: 7/10
(Licem prema zidu); TV-film, drama, triler
Redatelj: John Frankenheimer
Scenarij: Ron Hutchinson
Glazba: Gary Chang
Snimatelj: John R. Leonetti
Uloge: Kyle MacLachlan, Samuel L. Jackson, Clarence Williams III




'POBUNA U ZATVORU ATTICA 1971.'

Uglavnom trljam ruke na komplicirane filmove, manje na one tipa based on the true story. Ali ponekad je takav slučaj da zaista film štono bi se reklo drži vodu. Kada igrani film mnogo 'nastoji' da bude zoran, da bude što bliže recimo rekonstrukciji događaja, kada režija ispušta neke neizostavne efekte svjetla, sjene ili nekih nužnih estetskih preinaka da bi se dobio kvalitetan prizor onda iz svega naprosto ne nastane niti dokumentarni film (jer on to nije), a niti dobar igrani film. Pregledao sam na desetke takvih filmova based on the true story a da sam na kraju konstatirao (poslije dva sata prisiljavanja) da film nije vrijedan, kvalitetan i da je konačno u malo čemu dobar. Osim eto u faktu da je temeljen na istinitoj priči. Ispadne vam, naravno, da je 'Conan Barbarin' mnogo uvjerljiviji i bolji film u vezi sa istinom nego recimo jedan takav temeljen na istinitoj priči. Kad hoću igrani film hoću igrani film, a ne nešto što će me uvjeriti da je to igrani film.

Kod ovog mi filma ipak nije bio taj slučaj. Uzimajući u obzir da sam film gledao prije cca 15 godina, i eto prije par dana, ja ne mogu spustiti filmu ocjenu ni u kojem pogledu. Uzroci pobune, dublji i oni koji su skroz vani, protokol i rutina u američkoj kaznionici (popravilištu, zatvoru), energija i bijes zatočenika, neprestani naboj iščekivanja eskalacije da rulja pobijesni, priroda vlasti koja ravna zatvorskim sustavom, psihologija prevrata kad većinski crnački zarobljenici preuzmu vlast nad svojim bijelim uznicima i čuvarima, simbolički prikaz militarističke i policijske politike Sjedinjenih Država.. sve te stavke opis su ovog dobrog tv-filma koji djeluje čak u nekim momentima u filmskom pogledu raskošno. Ovo nije 'Iskupljenje u Shawshanku', ovo nije ni 'Pulp Fiction', a opet pruža osjećaj kao da gledate nešto dovoljno dobro da bude uz bok ovako kvalitetnim ostvarenjima.

John Frankenheimer je režiser čije ime je dobro upamtiti, osim vrlo značajnih filmova koje je režirao poput 'The Manchurian Candidate' (1962), 'French Connection II' (1975) ili 'Ronin' (1998), i po većem broju dobrih tv-filmskih ostvarenja. Uz njegovo ime nalazimo niz glumačkih imena koja su osvjedočeno značajan dio filmske umjetnosti, a naročito vezano uz film akcijske i trilerske dramaturgije. Tome u prilog ide i popis glumaca u ovome filmu: Kyle MacLachlan (Blue Velvet, Twin Peaks), Samuel L. Jackson (Pulp Fiction), Clarence Williams III (upečatljiva faca u više sporednih uloga), Frederic Forrest (Apocalypse Now), Harry Dean Stanton (Paris-Texas, Repo Man), i izdvojimo za ovaj put još samo živopisni 'pljunuti robijaš' Danny Trejo (Machete).

Rip filma koji sam obrađivao nije naročito čist pa se unaprijed izvinjavam zbog slabije kvalitete slika. U ovakvoj vrsti filmova mnogo više mogu kazati slike nego riječi, stoga evo kako film izgleda...

('CRNAC ĆE POSLATI PORUKU DA NE VJERUJE VIŠE U OKRETANJE DRUGOG OBRAZA' ; MALCOM X)

(MLADI MICHAEL SMITH - IZLAZAK IZ HIPIJEVSKE FAZE)

(PRVI DAN NA POSLU ZATVORSKOG ČUVARA - S UJAKOM EDOM)

(RUTINSKA PROVJERA NOVIH ZATVORENIKA)

(NADREĐENI WEISBAD 'ČITA' BUKVICU ZATVORENICIMA)

((NEISKUSAN) '.. NEĆE DA IZAĐU..?!')

(UŽASNI POGLEDI STROGO TRETIRANIH ROBIJAŠA)

(MIKEOV ĆALE U MIROVINI VODI KAFIĆ)

(KOD STAROGA U BARU - PALICA:SIMBOL SPORTSKO-KAŽNJENIČKE ZEMLJE)

(STARI - RADIO 25 GODINA U ATTICI - ZABRINUT ZA SINA)

(VEZIVANJE-SVAKODNEVNO JEZIVA BLIZINA SA ZATVORENICIMA)

(TEŠKO PODNOŠLJIVO FIKSIRANJE)

(PORUČNIK IZDAJE NAREDBE...)

('SADA MU RECI DA SKINE HLAČE...')

('..SKINI IH..')

('SADA MU RECI DA RAŠIRI GUZOVE..')

('IMAŠ LI TI PORODICU ČOVJEČE? DA LI IM NAVEČER KAŽEŠ ŠTO SI RADIO?')

(USKORO ČUVARU SMRSKALI GLAVU ČELIČNIM VRATIMA U OPĆEM METEŽU)

('DUHOVNI VOĐA')

(.. I 'RATNI VOĐA' ZAUZELI ATTICU)

(NEPRIJATELJI U ŽIVOTU-PRIJATELJI U SMRTI)

(ODGOVOR VLASTI)


Oznake: John Frankenheimer, Kyle MacLachlan, samuel l. jackson, tv-film, zatvor, 1994, 7/10

- 10:31 - Komentari (4) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 24.11.2014.

WHERE THE SIDEWALK ENDS (1950)

44.WHERE THE SIDEWALK ENDS (1950,USA) Ocjena: 7/10
(Na rubu zakona): film-noir
Redatelj: Otto Preminger
Scenarij: Ben Hecht, Victor Trivas (adaptacija), William L. Stuart (roman)
Glazba: Cyril J. Mockridge
Snimatelj: Joseph LaShelle
Uloge: Dana Andrews, Gene Tierney, Gary Merrill



Klasični film-noir u većini slučajeva obiluje značajnim ljudskim psihološkim temama, a zapravo životnim nabojem pojedinca koji se provlači kroz podzemlje društva nalazeći se u najrazličitijim ulogama i odnosima. Danas u tekstu ne bih govorio o konkretnim detaljima same priče nego bih odmah malo o samoj poanti. Da ne duljim – radi se o policajcu Marku Dixonu (D.Andrews) koji je sin okorjelog kriminalca i gradskog mafijaša koji je u svoje vrijeme uveo u posao cijelo pokoljenje kriminalaca, a s kojima sin, Dix, danas obračunava ne birajući metode – dakle, vrlo brutalno. U Marku dominira nešto kao edipov kompleks koji divlja njegovim identitetom, kompleks u vidu ćudi ubojice i lopova koje se ovaj ne može osloboditi. Sve se svodi na njegovu mržnju prema samome sebi, zbog unutarnjeg kompleksa koji pokreće njegove gene da rade isto kako je i njegov pokojni otac radio. Dok istjeruje 'pravdu' u ime zakona za koji radi on nasilno pokušava dokazati sebe kao drugog čovjeka, kao posebno i unikatno biće, sasvim odvojeno od nasljednih svojstava svoga oca. Međutim obadvije strane zakona – onaj zakon Podzemlja (kriminalni) i ovaj zakon Reda i Vlasti (policija) imaju istovjetnu narav. Ni na jednoj strani ne postoje uvjeti za razvoj i samospoznaju čovjeka, pogotovo ne na način Marka koji pokušava 'osloboditi sebe' metodama i putem istjerivanja pravde s pozicije policijskog službenika. Događat će mu se kao za inat upravo suprotne situacije, upast će u zamku 'mračne' i 'uklete' stvarnosti kakva jest u okvirima prirode ljudskih i društvenih zakona – upadat će u sve veći košmar u kojeg će se sam zakapati. Mark ne pripada niti jednoj strani dok se tako sam sebi dokazuje, a dok želi ipak pripasti strani zakona u ime kojeg želi raskrstiti sa kriminalnim miljeom. Situacija u kojoj on živi i muči muku nikako se ne može razriješiti; sve što vrijedi u tom životu mračnih perspektiva mučnog, mračnog grada je razabrati ima li ijedan dobar razlog za koji vrijedi živjeti. Čini se da je to ljubav žene koja ga jedina zna razumjeti. (G.Tierney)

Ovaj film možda jest jednostavan, u nekom pogledu je mogao biti produbljen do razine na kojoj bi se radilo o izvrsnom ostvarenju, pa svejedno ostavlja dojam filma u kojem mi vrlo jasno crno-na-bijelo možemo raščlaniti tri osnovne prirode svijeta u jednom gradu sa svim njegovim institucijama: tu postoje uvijek – zakon, društvo i pojedinac. Jedan zakon uvijek stoji iznad prava i pravde kojim se bavi društvo – Jedno društvo uvijek funkcionira na principu hijerarhije, lojalnosti i oportunizma – i jedan pojedinac će uvijek živjeti tu negdje s nevidljivim lancima i okovima oko svoje duše, mučen i progonjen pitanjima o samome sebi i svijetu u kojem je primoran živjeti zbog jačih autoriteta.

O takvim stvarima progovara, i takve stvari prikazuje tonom i slikom klasični holivudski noir film koji je u vremenu 1950-tih ušao već u svoje zrelo razdoblje. Film noir 'bogat' je mrakom, okriljem mraka, izvana i iznutra, u čovjeku i izvan njega; film noir u neku ruku je prikaz mračnog lica svijeta 'odromansirano', otpakirano i priređeno za dramsko prikazivanje sa svim prepoznatljivim tipovima ljudi i ponašanja u stvarnom životu. U tim filmovima oživljava nešto što počesto mislimo da su samo fraze i bajke; fatalne žene, ljudi s grižnjom savjesti, zasljepljeni osvetnici, ljudi u bijegu, u traganju za slobodnim životom itd. Crtice o ovom žanru mogao bih nastaviti kroz nekoliko narednih neizostavnih noir-naslova iz te ere u dogledno vrijeme.

(POJEDINAC VS 'DVIJE STRANE ZAKONA')

(DOSLJEDAN U POTRAZI ZA KRIMINALCEM)

(PREDOSLJEDAN - SLUČAJNO UBIO)

(PROGONJEN SAMIM SOBOM)

(MORA ZAMESTI TRAG)

(SUMNJIV SVOME PARTNERU)

(BIVŠA ŽENA UBIJENOGA MU VJERUJE)

(NI NA VEČERI NEMA MIRA)

(PRONAŠLI TIJELO)

(POLICIJA OPTUŽILA NJENOG OCA)

(ŽELI SAM ISTJERATI PRAVDU NA ČISTAC)

(NJEZINA PAŽNJA NAKON ŠTO JE POKUPIO BATINE)

(NEMA SNAGE DA JOJ KAŽE ISTINU)

Oznake: Otto Preminger, Dana Andrews, Gene Tierney, film noir, 1950, 7/10

- 09:33 - Komentari (2) - Isprintaj - #

utorak, 14.10.2014.

REBEL STORM (1989)

29. REBEL STORM aka RISING STORM (1989,USA) Ocjena: 7/10
(Buntovni udar);SF, komedija, akcija
Redatelj: Francis Schaeffer
Scenarij: William Fay, Gary Rosen
Glazba: Julian Laxton
Snimatelj: Robbi Hinds
Uloge: Zach Galligan, Wayne Crawford, June Chadwick



'SJEDINJENE KRŠĆANSKE DRŽAVE'

U distopijskoj budućnosti imamo despotsko diktatorsko društvo Sjedinjenih Država na čijoj zastavi je zvjezdice zamijenio križ. Društvo u kojem se dogodilo nešto jako gadno kad se 2099. više nitko ne sjeća što je to rock n roll. U javnim školama ispran je svima mozak i njihov pojam povijesti i egzistencije je sasvim pretvoren u mit. Presvjetli Diktator Velečasni Jimmy Joe II koji se uvijek prikazuje samo po ekranima više nema oporbu jer su svi njime sretni i u njegovom poretku zadovoljni makar su žigosani brojevima kao židovi u Aušvicu. Automati svuda oko vas umjesto 'Hvala Dođite nam opet' izgovaraju 'Slava Gospodinu', cijeli sustav je u transu golemog obožavanja Isusa. Na tv-ekranima se javno non-stop vrti neki ćelavi lik s brcima i tamnim cvikama što viče predizborne pokliče i parole u ime kampanje i Spasenja. Izbori čini se traju vječno, 24 sata na dan. Blagdane su svi obavezni štovati i slaviti po zakonu. Ali lopovi i pljačkaši vrijednih grobova poput pustolova i pljačkaša grobnica faraona će uvijek postojati. Tako je i 2099. u prašnjavoj Americi (zanimljivo film je sniman u Namibiji, u Africi), samo što su se neke vrijednosti totalno pomaknule pa sada više artefakti nisu sarkofazi u grobnici faraona ni ploča iz Rosete nego pronalazak kostura DJ-a i drevni Playboy što ovi pustolovi nisu nikad vidli. Ekipa protagonisti, naši superjunaci duhovno nisu uz Gospodinov državni kult, nego je njihova vjera rock n' roll. Tako film teče. Iznenadite se tokom filma kad vam u pozadini zasviraju Animalsi.

Naravno da po IMDB-ovim voterima ovaj film ne zadovoljava jer film nije 'dovoljno uvjerljiv'. Takav argument je glupost. Film, naravno nije remek-djelo, niti je u vrhu snimljenih filmova te godine, ali je film na svoj način genijalan jer u ideji i dobro urađenoj kinematografiji nije podbacio da se napravi jedan korektan šaljivi SF film B-produkcije. Uz film se može opustiti i dobro nasmijati. Vjerujte fore nisu uopće glupe. Film je jeftini cirkus, ali itekako ima smisla. Pogledati! Nećete izgubiti tih sat i pol vremena.
Film je podcijenjen s ocjenom 4,5 te mu ja zato dajem poticajnih 7.

Evo šlagvorta s tv-ekrana 2099:
… Izravno iz župnog ureda, blagoslovljeni Velečasni Jimmy Joe II!
Dame i gospodo, ajde da definiramo naše uvjete.. Biti revolucionar u neravnopravnoj zajednici je iznad zločina i ludosti.. Nešto što psihijatri nazivaju kriminalnom bolešću.. Jer što može biti luđe nego gristi ruku koja ih hrani! Kao što sam već objasnio svojim podanicima riječima iz Biblije; Bog je vaš otac! Zajednica mati! Slavite vaše istinske roditelje.. ili će vas morati kazniti …


(USA A.D. 2099.)

(RAD OSLOBAĐA)

(ČEKAONICA)

(ZATVORENIČKA ĆELIJA)

(BRKO-VODITELJ KAMPANJE)

(PRENOĆIŠTE-CENTAR ŽIVOTA)

(NEINTELIGENTNI ČUVARI POSVUDA)

(NEPROCJENJIVO-JEDINI PREOSTALI PLAYBOY)

('POGLE!!NALIK JE SPRAVI ZA ŽENSKO MASTURBIRANJE!')

(JUNACI)

Oznake: SF, Komedija, parodija, distopija, 1989, 7/10

- 09:34 - Komentari (3) - Isprintaj - #

subota, 27.09.2014.

NIGHT OF THE LIVING DEAD (1968)/ZOMBI 2 (1979)

21. NIGHT OF THE LIVING DEAD (1968,USA) Ocjena: 7/10
(Noć živih mrtvaca);horor
Redatelj: George A. Romero, Sc: John A. Russo, Sn: George A. Romero
Uloge: Duane Jones, Judith O'Dea, Karl Hardman
22. ZOMBI 2 (1979,ITA) Ocjena: 7/10
(Zombi); horor
Redatelj: Lucio Fulci, Sc: Elisa Briganti, Sn: Sergio Salvati
Uloge: Tisa Farrow, Ian McCulloch, Richard Johnson



'JEDNOSTAVNOST NA DJELU'

Možda bi moglo zazvučati čudno ako bih vam rekao da horor film, film strave i užasa ovog tipa sa jasnim fabulativnim konceptom, da takvu vrstu filma ne gledam zbog same jeze koju bi oni u meni mogli izazvati, nego zbog njihove ljepote koja se mjeri u jednostavnosti. Takav slučaj, da odmah napomenem nije i sa drugim, naročito Romerovim filmovima koji su po mom sudu koju stepenicu niže od ovog njegovog prvijenca. Što se tiče Fulcijevog 'Zombija' ne može se nikako ovaj Fulcijev rad odijeliti od franšize koja je od 1968. zaživjela sa nezavisnim crno-bijelim, danas klasikom Georgea A. Romera „Night of the Living Dead“ (Noć živih mrtvaca). Zapravo u oba filma možemo uživati u njihovim posebnostima; a vidite radi se upravo o filmovima banalnog sadržaja. Nevjerojatno je koliko tu ima prirodnosti, u oba slučaja. Prirodnosti u vidu svjetla i sjene (kako su snimljene scene eksterijera i interijera), kako u 'Noći živih mrtvaca' izgleda prilaz groblju, pa nadalje pogledate li mrtvačka odijela na mrtvacima koji su ustali iz grobova itd. Pokreti, glasovi, komorna atmosfera noćnog interijera u baraci – sve to Romerov film čini vrlo privlačnim za gledanje. Noviji, Fulcijev 'Zombi 2' sadrži pak svoju čaroliju koja obogaćuje franšizu filmova s mrtvim hodačima koji jedu ljudsko meso. Fulcijev film su pravi zombiji sa egzotičnog tropskog karipskog ostrva, koji šetaju naokolo i stvaraju u gledatelju magičan dojam uz trans domorodačkih bubnjeva. Prednost jednostavnosti i banalnosti kod ovakvih filmova kao što je 'Zombi' leži u činjenici da se vi ne morate zamarati izvorom i okolnostima genija iz kojeg struji cijelo to zlo, kao na primjer u Cronenbergovim filmovima (koji su pak odlični iz sebi svojstvenih razloga). Vi dok gledate Romerov film ili ovaj Fulcijev imate samo u primozgu tajanstveni svijet voodoo magije i misticizma s udaljenih prekomorskih žala. Radnja je možda, istini za volju, providna i banalna, ali to ne smeta, to vas zabavlja jer umjetnički i autorski tim nije zadojen pretencioznim imperativima koji naposlijetku moraju – opet nekome – donijeti debeli profit. U današnje vrijeme; tu smatram eru koja je lansirala Resident Evil serijal filmova ponestalo je te ljepote jednostavnosti. Gledatelj je sve više bombardiran erotičnošću protagonistkinje, podvrgnut je jednoj sili filmskog medija koja mu govori pogle hrpa zombija – Kill, Kill, Kill Them All!!!, dok smo nekada gledali u likovima strah od stranog i tajnog uvrnutog svijeta. U Romerovom prvijencu tako možemo osjetiti klaustrofobiju u sebi, strah od smrti, možemo pročačkati čak i vlastiti sklop predrasuda dok si u miru gledamo 'Noć živih mrtvaca'. U današnje vrijeme vi morate gledati masakr. Zombiji i mrtvaci vas žele zagušiti svojom brojnošću, a vi ih samo masakrirate i masakrirate do besvijesti, a samo mijenjajući platformu – te ste u trgovinskom lancu, te ste na parkiralištu, te ste u podzemnoj, pa ste na otvorenoj ulici ili stjerani u čor-sokak ili na vrh zgrade. U dobrim starim filmovima to je svedeno na minimum, jezgrovito je i jasno – vi ste na otoku i točka (Zombi), ili ste u baraci i točka (NOLD). To su filmovi od sat i pol trajanja. Sasvim dobri za napraviti ugodnu filmsku večer kad vam se gledaju horori.



'NIGHT OF THE LIVING DEAD'

----------------------------------------------- ---------------------------------------------------------------------- ----------------------------------------

'ZOMBI 2'




Oznake: Romero, Fulci, horor, zombi, 1968, 1979, 7/10

- 10:11 - Komentari (1) - Isprintaj - #

petak, 12.09.2014.

DEATH RACE 2000 (1975)

14. DEATH RACE 2000 (USA,1975) Ocjena: 7/10
(Utrka smrti 2000); SF, komedija
Redatelj: Paul Bartel
Scenarij: Robert Thom, Charles B. Griffith, Ib Melchior (priča)
Glazba: Paul Chihara
Fotografija: Tak Fujimoto
Uloge: David Carradine, Sylvester Stallone, Simone Griffeth



Distopijski film B-produkcije o auto-utrkama budućnosti u kojima natjecatelji u autima skupljaju bodove tako što im je cilj pobiti što više pješaka na cesti. Komična je to i satirična vizija onoga u što bi se mogla pretvoriti tadašnja aktualna sadašnjost američkog društva i poretka. Film želi reći: država koju stvaramo i želimo protezat će se u budućnosti preko svih kontinenata i svi ćemo biti Amerikanci (za svaku pojavu nepravilnosti optužit ćemo Francuze). Imamo jedan divni utopijski poredak zabave u kojem se sve naše frustracije i depresije sasvim lako pretapaju u zabavu punu nasilja. Nasilje nam je potrebno koliko zabavno i ugodno. Sve naše potrebe i žudnje novi poredak će utažiti. Mediji, pokretani jagmom za nasiljem u obliku zabave i sportskog nadmetanja, diljem kontinenta siju sveopći opijajući optimizam toliko karakterističan Amerima. Svi su navijači, svi su politički lojalni sponzorima najvećeg eventa od državne i nacionalne važnosti. Nacija je uz svoje idole, sve skupine i kontra-skupine organiziraju se i ravnaju prema tom događaju. Mržnja i društveni kretenizam proželi su čitavu naciju. Ironično je što je film sam po sebi zabavan, sa zvijezdama koje će postati idoli čitavih generacija. Klinaca zaljubljenih i opsjednutih žanrom trash akcijskih filmova prepunih pucačine, tučnjave i razaranja a sve u navlas istoj formi, sa specifičnim hollywoodskim ljubavnim zapletom u sredini filma. Društvo kao da već danas živi svojevrsnu distopiju, a ona može uvijek biti samo još agresivnija i još veća. Film, dakako jest jeftina zezancija u kojoj se Sly Stallone i David Carradine i ne trebaju previše truditi ne bi li od sebe napravili još veću karikaturu. Bez obzira na sve, film je itekako inteligentna zezancija, i to ne baš za klince lude za jurnjavama brzim automobilima u stilu „Need For Speed“ serijala; ovo je upravo parodija na taj svijet.



(START)
('SLY' THE KILLER)
(BONUS NA PENZIONERE 100 BODOVA)

('KUGLANA' BUDUĆNOSTI)

Oznake: Paul Bartel, Stallone, SF, Komedija, distopija, 1975, 7/10

- 15:59 - Komentari (3) - Isprintaj - #

utorak, 09.09.2014.

ABOUT ADAM (2000)

12. ABOUT ADAM (2000, IRL/GBR/USA) Ocjena: 7/10
(Nešto o Adamu); romantična komedija, seks.komedija
Redatelj: Gerard Stembridge
Scenarij: Gerard Stembridge
Glazba: Adrian Johnston
Fotografija: Bruno de Keyzer
Uloge: Stuart Townsend, Kate Hudson, Frances O'Connor, Charlotte Bradley




Obično se žena shvaćala kao 'baštinica tajne' ; baš kao kakva čuvarica sfinga žena je kroz literaturu i druge umjetnosti predstavljala nedokučivo zagonetno otajstvo koje čuva u svojem hramu strasti zaključano tako da nema takvoga princa koji bi samo tako prokljuvio tu najzaključaniju bravu u svemiru. Kako za sve u univerzumu, tako i za tu bravu postoji ključ, a on može biti u rukama samo jedne vrste muškaraca (što i nije nešto novo) koja je u ovome neshvaćenom filmu nazvana 'Adam'. Adam (S.Townsend), zgodni i poželjni tip koji se našao u popularnom dublinskom pubu tajanstveni je muškarac koji će postati nedokučivi predmet tajne za obitelj triju sestara koje će sve redom stupiti u seksualnu vezu sa njim; prva i najmlađa, konobarica i pjevačica Lucy (K.Hudson), druga – srednja sestra, ljubiteljica viktorijanske literature i umjetnosti Laura (F. O'Connor) i na kraju najstarija, udata i već majka Alice (C.Bradley). Ulazak Adama u tu porodicu uzburkao je duhove i u njihovom mlađem (?) bratu koji ne nalazi načina da zavede svoju djevojku Karen, pa Adam jedne večeri i njemu pomogne da erekciju usmjeri u pravom smjeru (umjesto prema njemu, što ovaj nije mogao kontrolirati). Nikako nije stvar u tome, kako jedan kritičar na imdb-reviewsima komentira, kako je minus filma u tome što žanrovski ovaj film odabire komediju i sretni završetak u 'bijelom vjenčanju'. Nema za to potrebe; isto tako nije od presudnog značaja isticati irski segment filma (kritičar kaže da se isto tako to moglo zbivati u Londonu ili Losa Angelesu;). Pa nema veze, radi se o romantičnoj tzv. seks-komediji koja izbacuje na površinu jedan isječak iz kronike jedne pretežito 'ženske' obitelji u kojoj žive tri sestre sa majkom. Film problematizira njihovu zaokupiranost trendom vremena koje ističe emancipaciju žene kao imperativ, što ima za posljedicu to da one više ili manje svjesno zatvaraju oči na vezu koja im se događa sa misterioznim muškarcem. Obrnuto od uvodnih sentencija ove interpretacije, sada vidimo da muškarac može biti nositelj enigme. Potreba za ženskom emancipacijom učinila je od žene osobu koja smatra muškarca manje grešnim od sebe, tj. smatra svoje 'izlete' u seksualne avanture većim grijehom nego ikad prije. Ulaskom u 2000-te Karen u razgovoru govori najstarijoj sestri Alice: „Govori se da muškarci uvijek žele i misle samo na jedno.. Ali sa Adamom je to drugačije, on je sentimentalan, on te stvari prepušta meni.“, a Alice joj odgovara: „Da se nisi zaljubila?“ Tu se vidi taj kompleks i paradoks feminističkog razvoja svijesti; dok mi svi jasno vidimo što je Adam učinio sa svim sestrama, bratovom curom, i što je još kadar učiniti dok u okruženju vlada takva svijest po kojoj je trendy da sa stagea djevojka zaprosi muškarca, a ne on nju.

Oznake: rom.komedija, seks.komedija, irski film, britanski film, 2000, 7/10

- 14:34 - Komentari (2) - Isprintaj - #

četvrtak, 28.08.2014.

BASKET CASE 2 (1990)

3. BASKET CASE 2 (1990, USA) Ocjena: 7/10
(Stvor iz korpe 2); horor, komedija, fantazija
Redatelj: Frank Henenlotter
Scenarij: Frank Henenlotter
Glazba: Joe Renzetti
Snimatelj: Robert M. Baldwin
Uloge: Kevin Van Hentenryck, Judy Grafe, Annie Ross



Da sam ovaj film posmatrao kao film strave ili kao komediju, film ne bi dobio toliko dobru ocjenu. Da, film ima vidljive karakteristike i jednog i drugog žanra, ali u tom pogledu film nije pretjerano ni uvjerljiv niti toliko dobar. Nego, ono što je u ovom filmu iznenađujuće dobro, još od prvog nastavka iz 1982., jest ideja. Ideja o sijamskim blizancima koje su prisilno razdvojili, a s posljedicom da oba dijela (koja su bila jedno tijelo) sada ne mogu jedno bez drugog. Mladić Duane (K.Van Hentenryck) ostao je normalan, a njegov „brat“ ostao je stvor, groteskno nakazan. Taj stvor je zapravo samo glava i nakupina ružnog tkiva. U stvoru postoji silan bijes i želja za osvetom, ali i osjećaj da je zdravi dio njega, premda normalan, zdrav i lijep – brat Duane – bolji dio njega od kojeg su njega – nakazu – odvojili. Taj prvi dio trilogije ogledni je primjerak jeftine B-produkcije američkih filmova i doista je izrađen neuvjerljivo, ali je zato nastavak, Basket Case 2, mnogo bolji. I opet je bolji u pogledu razvitka od početne intencije prema ostvarenju konačne ideje. Drugi dio progovara o fenomenu nakaznosti. Ponovno nije iz gorega reći da valja malo zaobići segmente žanra i samu tehničku fabulu; u čemu je važnija slika samog terora, brutalne smrti ili pak puta k romantičnoj vezi između Duanea i Susan. Svijet nakaznih stvorenja prikazanih u filmu zanimljivo je posmatrati kao da su ispala iz Dalijevih platna. U ovom filmu postoji živi nadrealni simbolizam. Bez obzira na samu namjeru režisera i scenarista mora se priznati da je ostvareno više nego dobro. U ovom drugom, još uvijek jeftinom nastavku, postavlja se filozofsko pitanje o relativnosti groteske. Sjajan je citat u kojem revoltirani i pomućeni Duane, koji bježi od spoznaje vlastite nakaznosti, kaže: „ Da mi je ruka odsječena, to je ne bi načinilo novom osobom… nego samo još jednim izgubljenim dijelom. “ ; njegov odstranjeni sijamski brat koji je nakazan, time što je nakazan, uvjetuje zdravog Duanea koji je cijeli život solidaran sa nakaznošću svijeta, i tako pomiren sa vlastitom nakaznošću jer je preko svog brata Beliala (stvora) prisiljen na potiskivanje vlastite slobode. Jedan od vrhunaca filma je u odvratnoj sceni seksualnog odnosa mutiranog dijela tijela, dakle nakaze, sa drugom takvom nakazom Evom, dok zdravi mladić Duane uvučen u taj svijet nakaznosti ne može, upravo zbog toga ostvariti svoju prvu intimnu seksualnu vezu. Jedan od također sjajnih dijelova filma je kada grupa nakaza, predvođena „normalnim“ Duaneom vijeća o tome je li čovjek iz vanjskog svijeta koji želi za tabloid izvući senzaciju i korist od slikanja grotesknog svijeta, je li taj čovjek normalan, to jest nije li on možda nakazan. Postavlja se pitanje koja će etika prevagnuti, ili čija; može se dogoditi da prevagne stajalište nakaza i mutanata, premda su u manjini. Tako bi nakaznost postala „normalna“ i poželjna, a tzv. normalnost, nakazna i odbojna.
I da, još jedna stvar – uz ime Henenlotter nećete dobiti horor uz koji se nećete nasmijati. Tako je i s ovim.

Oznake: horor, 1990, 7/10

- 11:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 26.08.2014.

SHIVERS (1975)

2. SHIVERS (1975, CAN) Ocjena: 7/10
(Aka Orgy of the Blood Parasites)
Horror, SF
Redatelj: David Cronenberg
Scenarij: David Cronenberg
Snimatelj: Robert Saad
Uloge: Paul Hampton, Joe Silver, Lynn Lowry



U ovom filmu iz sredine 70-tih na uzlazu bavljenja područjem horor i SF tematike Cronenberg se lagano etabuira kao autor koji će svijetu donijeti na medij filma 'nastrano' u čovjeku u vidu različitih okolnosti. Čovjek, kao tempirana bomba napunjen je libidom. Time se Cronenberg bavi u ovom filmu, ali i u mnogim drugim filmovima koje će kasnije režirati. On potencira onu nagonsku stranu čovjeka kao animalne jedinke koja kad bi se nekim biokemijskim putem uvećala i potaknula da se okolo rasplođuje, od svijeta učinila zvjerinjak koji je nezamisliv i u životinjskom svijetu. Životinjski stvorovi su od prirode dobili cikluse mriještenja, klanja i ubijanja. Neračunajući mutacije ti stvorovi to rade više-manje u nekom urednom redu. Međutim čovjek-znanstvenik sposoban je eksperimentirati sa tajnama prirode i staviti ih sebi na raspolaganje. Osim što su znanstvenici uradili imploziju unutar atomske bombe, oni bi tako mogli, po zamisli Cronenberga uzgojiti razbludni, afrodizijački tip parazita koji stanuje u utrobi čovjeka. Cronenberg u svojem klasičnom uratku 'Shivers' nije zamislio da se eksperiment radi na bijelim miševima nego na čovjeku što onda implicira malo žešće socijalne devijacije. Parazit, koji izgleda (vidjet ćete kako) kao stanar u čovjeku, valjda da bi se rasprostranjivao uzrokuje lančanu reakciju orgijanja među gostima jednog hotela na odvojenom 'rajskom' otoku za relaksaciju i uživanje u Montrealu, dok svijet nema pojma o tome. Jasno je da se radnja odvija u metaforički nazvanom 'brodu' Starliner koji je raj za konformiste. Koliko se u tom hotelu odvija raj, a ne pakao otkrijte sami. Film je jednostavan, dobar i ugodno pomaknut horor u kojem ne nedostaje intelektualističkog pristupa i dobre stare šablone 'strave i užasa'.
Film se u neku ruku, prema mom mišljenju jest malo 'spustio' u odnosu na prethodni Cronenbergov uradak, još 'pomaknutiji film' Crimes of the future iz 1970. godine, ali je za razliku od navedenog oživio novu generaciju horora, i unio u kinematografiju svijest o modernijem viđenju strave i užasa.

Oznake: Cronenberg, horor, SF, 1975, 7/10

- 11:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se