ONAJ KOJI GLEDA FILMOVE

četvrtak, 10.03.2016.

PUNISHMENT PARK (1971)

141.PUNISHMENT PARK (1971) Ocjena: 7/10
(Kazneni park) drama, triler, pseudodokumentarni, 88', IMDb:7,8/10
Redatelj: Peter Watkins
Producent: Susan Martin
Scenarij: Peter Watkins
Kamera: Joan Churchill, Peter Smokler
Glazba: Paul Motian
Uloge: Patrick Boland, Kent Foreman, Carmen Argenziano



IMDb-Punishment Park (1971)

U formi lažnog dokumentarca ovaj niskobudžetni projekt govori o politici i društvu Sjedinjenih Država u vrijeme predsjednika Nixona i politike ratovanja po svjetskim ratištima (Vijetnam , Kambodža). Vlasti (u filmu) su organizirale javno snimanje disciplinskih mjera koje država provodi protiv sudski okrivljenih protudržavnih aktivista (mladog naraštaja aktivista kontrakulture) u svrhu ukazivanja na problem sve veće stope nasilja kod mladih. Osuđeni su optuženi, dakako kao politički izdajice i komunistički agitatori, a kao kaznu mogu odabrati hoće li odslužiti kaznu u višegodišnjoj kazni zatvora ili će proći tri dana 'disciplinske vježbe' kroz 'kazneni park'. Izbor im je malo jača stvar; hoće li radije da ih po pustinji progone bijesni dobro plaćeni policijski psi sa sačmaricama i snajperima ili će radije potpisati da žele pomilovanje priznajući svoje grijehe protiv države i vlade pa će dobiti koju godinu zatvora manje. Kako god bilo, u životu mladog aktivista, revolucionara, pacifista, feminista, bilo kakvog buntovnika protiv politike vlade SAD-a nikada nije bilo i neće ni biti šanse za nekakvu ravnopravnu borbu jer su pravila igre i prije suda i za vrijeme suda i poslije suda (kod kazne) postavljena od korumpiranih federalnih sudaca i po mjeri politike institucionalnog vrha. Metafora uzaludnosti borbe tih mladih buntovnika je očita. Ništa se ne može promijeniti dok god se pokušava nešto po pravilima igre koju su oni s vrha skrojili i namjestili da se zna tko je jedini mogući pobjednik. Ono u što film najviše gađa jest da se odredi karakter američke unutrašnje i vanjske politike, da se toj politici i tom sistemu pronađe nekakav zajednički nazivnik: Kakva je američka vlast, i kako funkcionira provedba te vlasti, te kakvo je stanje naroda u toj velikoj zemlji. Jednostavno je, politika je SAD-a bazirana na vođenju rata; sve što se radi i događa u svrhu je ratne industrije i ratnog trošenja na svjetskim bojištima, a radi dominacije i ekspanzionističkih i imperijalnih težnji, kako kažu za obranu od neprijatelja. Tko god razmišlja u smjeru ne samo pacifizma primjerice, nego tko razmišlja u smjeru da se SAD treba povući iz ratnih pohoda sa svjetskih bojišta krši zakon i Ustav, jer izdaje državu koja se samo bori za svoju sigurnost od zla tada komunizma, a danas terorizma. Narod, koji je ionako strašno zadužen, silno podjarmljen, negoduje, i odbija lojalnost takvoj militarističkoj i radikalno konzervativnoj politici, pa je zato država uzela sebi za pravo da ima policijsku državu. Ideološka kažnjenička provedba 'preodgojnih mjera' moguća je dakle ne samo u totalitartizmom označenim državama, nego i u demokracijama.

U svojoj ideji i otvorenosti film za samo stotinjak tisuća dolara nadmašuje tone milujunski preplaćenih blockbustera. Zaista, tko nije, treba ga pogledati. Film, kao i ukupno stvaralaštvo britanskog režisera Petera Watkinsa može se shvatiti kao preteča literarnim, publikacijskim, multimedijskim i drugim mnogo opsežnijim i kompleksnijim zahvatima mislilaca koji su objavljivali na polju teorija zavjera u kasnijim desetljećima. Ako ništa, film je to za razmišljanje i djeluje šokantno.

S jedne strane, ovakvi filmovi su ponekad malo pretjerano zamišljeni da udare po sistemu pa nam se nekad pričine zaista jeftini jer su snimljeni s intencijom krajnosti. Na ovo sam slučajno naišao prije koju godinu i bilo je zanimljivo vidjeti kako se ovakvo nešto snimilo početkom sedamdesetih premda sam nisam pristalica pretencioznih rekonstrukcijski posloženih polu-dokumentarističkih, polu-igranih filmova. Film je dakako naišao na osude američke javnosti u vrijeme distribucije s imputiranjem da se radi o filmu komunističke propagande. Kako bilo vrijedi pogledati kao nešto van mainstream struje.

----------------------------------------------------

(PROTUVLADINI AKTIVISTI NA OPTUŽENIČKOJ KLUPI)

(JEDNI SE BRANE NASILNO, DRUGI SARKAZMOM)

(NAKON PRESUDE SVI IZABERU 3 DANA PUNISHMENT PARKA)

(POTJERA KAZNENIM PARKOM)

(METAFORIČKI CILJ - DOĆI DO PUNKTA SA AMERIČKOM ZASTAVOM)

--------------------------------------------

Oznake: Peter Watkins, mockumentary, 1971, 7/10

- 12:52 - Komentari (6) - Isprintaj - #

nedjelja, 21.02.2016.

HAROLD AND MAUDE (1971)

139.HAROLD AND MAUDE (1971) Ocjena: 9/10
(Harold i Maude) SAD, crna komedija, 91', IMDb: 8,0/10
Redatelj: Hal Ashby
Producent: Colin Higgins, Mildred Lewis
Scenarij: Colin Higgins
Kamera: John A. Alonzo
Glazba: Ken Johnson; Cat Stevens
Uloge: Ruth Gordon, Bud Cort, Vivian Pickles



IMDb-Harold and Maude (1971)


Harold and Maude je nevjerojatna priča o našem vremenu. Vremenu sveopćeg materijalnog napretka, konformizma, sivila, otuđenja i života kojemu je diktiran tempo diktatom potrebe za uklapanje sistemu zajednice čiji se pripadnici samo pretvaraju da žive. Ta ista tema i nije nešto toliko revolucionarno, i obrađivano je na ove ili one načine u različitim filmovima, ali ovaj film o istom nam donosi jednu toliko nevjerojatno unikatnu priču koju će gledatelj u samom toku gledanja odmah zavoljeti. Film je ovo o vremenu koje je ispralo svijet od ljubavi.

Harold (Bud Cort) je mladić bez ljubavi. Živi u raskošnoj, starinski uređenoj, modernoj i komfornoj kući sa skupocjenim umjetničkim predmetima, bazenom i stvarima sa svojom majkom koja se 100% brine o svom sinu, a milijun posto se brine o sebi i utisku kakav će ostaviti na svijet. Harold je toliko frustriran majčinom strašnom egoističnom brigom da izgleda potpuno ispijeno, blijedo i boležljivo. Totalno je u svojem svijetu i brani se od majke i njezinih pokušaja da mu preko agencije nađe prikladnu djevojku tako što inscenira vlastito samoubojstvo. Njegove raznovrsne inscenacije vlastitog smaknuća su teatralne i bolno uvjerljive, i u posljednje vrijeme toliko učestale da Harold mora svaki tjedan vlastitom psihijatru. Harolda zanimaju sprovodi i toliko je fasciniran smrću da si kupuje mrtvačko vozilo s kojim se vozi naokolo. Jednoga dana, na groblju, usred jednog sprovoda susreće jednu 80-godišnju ženu neobične pojavnosti i ponašanja. Upoznaje Maude (Ruth Gordon) staricu prepunu životne radosti i energije koja mu otvara vrata sreće i ljubavi. Harold se povremeno nalazi sa Maude. U njenom nevjerojatnom stanu, kućici zapravo ona mu otkriva svoje vlastite izume poput patenta koji proizvodi mirise, patenta za dodire, sve što Harold nikada nije osjetio. Maude postaje njegov cvijetak (suncokret). Između Harolda i Maude razvija se nevjerojatna ljubavna priča. S njom je prvi put pjevao, plesao, naučio svirati bendžo. Na ruci Maude istetoviran je višeznamenkasti broj. Suština tragedije svijeta utapa se u njihovoj na ovom svijetu neviđenoj ljubavi. Da se ne otkrije opreviše, film treba pogledati. Prepun je scena koje pobjeđuju kalupe današnje ratničke i šuplje isprazne potrošačke determiniranosti. Element koji prožimlje ovaj film je smijeh koji razigra srce. Film za pamćenje koji je jasno označio i odijelio svijet tame od svijeta svjetlosti koji postoji tamo gdje nisu maske. Ljubav je moguća na najvjerojatnijim mjestima i u najnevjerojatnijim oblicima. Ljubav je onda kada se poklon iz ljubavi ne uzima i ne pohranjuje u vitrinama, nego kada se uhvati od srca i baci u rijeku. Opisano je samo jedna od predivnih scena kojima obiluje ovaj šarmantno energični film.

Nakon odgledanog filma gledatelj odvaguje kako je mladosti novih generacija netko izbrisao obraz. Na licima djevojaka koje majka dovodi Haroldu su maske; one su neprilična bića za momka bez ljubavi kao što je Harold. U 80-godišnjoj Maude Harold upoznaje mladost i radost. Uz nju njegov život postaje umjetnost življenja.

-----------------------------------------------------------

(HAROLDOVE UZALUDNE INSCENACIJE PRED MAJKOM)

(MAJKA GA UOPĆE NE DOŽIVLJAVA OZBILJNO)

(MAUDEINA SPRAVA ZA MIRISE)

(HAROLD AND MAUDE)

-----------------------------------------------------------
(Bilo mi žao staviti previše isječaka; film vas mora iznenađivati dok ga gledate; mene je oduševio)

Trailer

Film

Oznake: Hal Ashby, Ruth Gordon, Bud Cort, crna komedija, satira, 1971, 9/10

- 14:34 - Komentari (3) - Isprintaj - #

četvrtak, 18.02.2016.

THE GO-BETWEEN (1971)

138.THE GO-BETWEEN (1971) Ocjena: 9/10
(Ljubavni glasnik) V.Britanija, rom.drama, 118', IMDb: 7,4/10
Redatelj: Joseph Losey
Producent: John Heyman, Norman Priggen
Scenarij: Harold Pinter; L.P.Hartley (roman)
Kamera: Gerry Fisher
Glazba: Michel Legrand
Uloge: Julie Christie, Alan Bates, Michael Redgrave, Dominic Guard



IMDb-The Go-Between (1971)

The Go-Between je pravo umjetničko ostvarenje u kojem u dva sata koliko film traje gledatelj uživa svim svojim čulima. Na filmove ovakve umjetničke ljepote se nailazi gotovo pa slučajno jer u moru slično režiranih uradaka jednostavno izostane čarolija. Ova drama inače američkog režisera Josepha Loseya, ekranizacija je romana engleskog pisca L.P.Hartleya, i snimljena na lokacijama engleske grofovije Norfolk pruža nam dojam punokrvnog britanskog filma.

Priča je smještena u vremenu prijelaza iz viktorijanskog doba u edvardijansko doba engleske povijesti (1900.-1901.) na jednom imanju bogate aristokratske obitelji. Priča je to o 12-godišnjem dječaku Leu (Dominic Guard) iz nižeg staleža koji dolazi provesti svoje ljetne praznike k svome vršnjaku Marcusu, malom bogatom prijatelju. U obitelji se sprijateljuje sa lijepom grofovskom kćerkom, Marcusovom starijom sestrom Marian (Julie Christie) koja se s njime igra i dopušta mu da je on dodiruje po kosi. Marian je tajno zaljubljena u farmera Teda Burgessa (Alan Bates) koji živi na obližnjem seoskom imanju, unatoč obiteljskim vezama i tradicionalnoj praksi da se ima udati za uglađenog i prikladnog časnika koji se vratio iz burskoga rata. Mali Leo postaje njihov 'ljubavni glasnik', poštar koji im prenosi ljubavna pisamca s porukom gdje i kada će se sastati.

U slobodnoj interpretaciji može se kazati da su dvije ključne dimenzije na kojima je ustanovljen ovaj film: jedna je suptilna u kojoj se razvija fantazija koja izvire iz arkadijske idiličnosti prostora, iz spoja prirode i arhitekture provincijalne Engleske i magične živosti koja izvire iz unutarnjeg svijeta dječaka u jednom gotovo pa osobnom i nevinom snu ivanjske noći, a druga je dimenzija značenjska i odnosi se na dugoročno vrijeme kroz ne manje misterioznu stvar koja obuhvaća sudbinu čovjeka, dječaka čija je sudbina označena događajima vezanim uz njegovo odrastanje jednoga davnog ljeta.

Dječakova je sudbina ovjekovječena tugom. On je bio poštar tuđe ljubavi. On je dijete jedne izgubljene majke, on je samac čija je životna kob svjedočenje piru strasti i ljubavi. Tragajući za tajnom ljubavi koja ga proganja on proživljava košmar nedokučive ljubomore dok trči sa zgužvanim pismima ljubavniku svoje nespoznatljive čežnje u liku tople Marian. Dimenzija fantazije dječačkih traganja pretapa se u stvarnost u kobnoj olujnoj večeri njegovog trinaestog rođendana kada sa groficom majkom (čuvajući tajnu prenošenja zabranjenih ljubavnih pisama ) nazoči seksualnom činu Marian i Teda Burgessa u seoskom štaglju. To je nešto što dječak nije smio vidjeti; prizor taj predstavlja sramotu: značilo je to svjedočiti klasnom bludu aristokratkinje sa čovjekom nižeg staleža. Ujedno dječak koji sazrijeva i čija mladenačka ljubav kao kroz kakav krešendo ulazi u fazu prve strasti saznaje o ljubavi na sablažnjiv način. Vrijeme je s tim iskustvom počelo da teče i u preskoku od pedesetak godina on je postao starac ovjekovječen mističnim velom tuđe ljubavi kojoj je on uvijek bio samo poslanik.

Losey je studirao u Europi, družio se sa Brechtom. U njegovoj dramaturgiji nešto je šekspirijansko, a opet protagonistov je duševni sklop sasvim uronjen u 20. stoljeće. Riječ je o dječaku koji će u nevidljivom letu vremena naći se u tijelu starca koji u sobi s televizorom gleda van kroz prozor. Iz n jegove perspektive prošlo je 50 godina samo jedne ljubavi, bez ikakvih lanaca, ikakvih uzajamnih ljubavi. Podsjeća ova drama na vrijeme koje se pomaklo stoljećima od Šekspirove epohe, a sve kao da je stalo. Da li je čovjek suviše uronio u svoju psihu nije jedino pitanje koje postavlja ovaj film.

Osim što je film prekrasno snimljen, glavni adut ove ekranizacije je maestralna glazba Michela Legranda koja dramaturgiju ove priče jednog kratkog dječaštva na prelomnom trenutku prelaska u neizvjesno, turbulentno i predugo vrijeme odraslosti, pretvara u ostvarenje za pamćenje.

----------------------------------------------------------------

(MALI GOST 'OD NIKUDA' U VISOKOM DRUŠTVU)

(MJESEČINA LJETNE NOĆI)

(SMIO JOJ JE DOTAKNUTI KOSU)

(U IDILI DJETINJSTVA SVE BI UČINIO ZA SVOJU LJUBAV KOJU JOŠ NE RAZUMIJE)

(MALI GLASNIK PRVI PUT U SUZAMA OTVARA TAJNO PISMO)

(TED MU NE ŽELI OTKRITI TAJNU SEKSUALNOSTI)

(MOMENT STRASTI KOJI NIJE SMIO VIDJETI)

(50 GODINA POSLIJE-ŽIVOT S TAJNOM KOJU NIJE SMIO SAZNATI)

(ZAUVIJEK POŠTAR TUĐE LJUBAVI)

(STOJI KUĆA U VREMENU)

---------------------------------------------------------------






Oznake: Joseph Losey, Michel Legrand, Julie Christie, Alan Gates, Michael Redgrave, britanski film, period drama, 1971, 9/10

- 15:04 - Komentari (7) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se