ONAJ KOJI GLEDA FILMOVE

nedjelja, 14.02.2016.

DARK VICTORY (1939)

137.DARK VICTORY (1939) Ocjena: 8/10
(Mračna pobjeda) SAD, drama, 104', IMDb: 7,6/10
Redatelj: Edmund Goulding
Producenti: Hal B. Wallis, David Lewis
Scenarij: Casey Robinson; George Emerson Brewer Jr, Bertram Bloch (kaz.komad)
Kamera: Ernest Haller (fotografija)
Glazba: Max Steiner
Uloge: Bette Davis, George Brent, Humphrey Bogart, Geraldine Fitzgerald




IMDb-Dark Victory (1939)

'FILM O POBJEDI NAD STRAHOM OD SMRTI'

Dark Victory je fina romantična drama koja nadilazi klasičnu romantiku u tom smislu da rastvara duhovnu dimenziju pobjede nad smrću. Pobjede duše nad ovozemaljskim životom onda kada ona neumitno, brzim koracima dolazi s bolešću koja je nezaustavljiva. Uloga žene koja je smrtno bolesna (ima tumor na mozgu) a u kojoj je toliko nade, svjetlosti i životne radosti, u ono vrijeme nije mogla dopasti prikladnije glumice nego je to Bette Davis.

Judith Traherne (Bette Davis) je mlada žena koja isprva nije svjesna svoje bolesti. Ona živi sa ugrožavajućim simptomima glavobolje, slabovidnosti i vrtoglavice a prepuna je života. Nakon jednog pada s konja (voljela je jahati) upoznaje mladog doktora Fredericka Steelea (George Brent) koji se ozbiljno zauzme za njezino stanje. Između njih rodi se ljubav, a kada se on uvjeri , konzultirajući se sa doktorima, kako njezinoj bolesti nema lijeka i da joj preostaje nekoliko mjeseci života, nastane tjeskobna situacija između iskrenosti i sažaljenja. Judith prođe operativni zahvat i nakon toga povjeruje i zaljubi se u svog doktora tim više. Njezin uzlet sreće i volje za životom povede je u snove i prema planovima za zajednički život sa svojim čovjekom kojega silno ljubi.

Dark Victory je u doslovnom smislu film koji govori o pobjedi, o jedinoj pravoj i istinskoj pobjedi, možda najvažnijoj i najelementarnijoj stvari, o suštini - a to je pobjeda čovjeka nad strahom od smrti. Veoma je kvalitetno režiran film, tako da se ni u kojem trenutku gledatelj ne može naći u zamki patetične sjete. Upravo onaj element u kojem su sadržane uloge onih koji sa protagonistkinjom žive posljednje trenutke, a u kojima ima senzibiliteta sažalnosti, ovaj film vrhunski zaokreće u slavljenje života. Paradoks je to u kojem se bolesnica promeće u jaču dušu, nego li je imaju zdravi oko nje. 'Dark Victory' je teško prilagodljiv naslov i ne drži konce kao 'Mračna pobjeda'. Možda bi prikladniji naslov bio Svijetla ili Veličanstvena pobjeda ili Pobjeda nad tamom. U zadnjoj sceni filma u kojoj Judith napušta ovaj svijet unatoč popratnim simbolima koji napominju kako su gotove neostvarene radosti ovoga života (dječja igra), gledatelju se ne lomi srce, nego ga se stavlja u misao na početak novoga života. Naša protagonistkinja nema problem osobe okovane lancima materijalizma, ona može da prevaziđe saznanje kako će prije vremena umrijeti i tako napustiti sve radosti života. Taj je dojam vezano za nju tim snažniji jer ona žarko i predano sa svim srcem i punim plućima živi svoj život.

Film je to o hrabrosti i unutarnjoj snazi duha koji se hrani ljubavlju i nepresušnom energijom i mladenačkom svježinom koju je jedno biće nesebično u stanju dijeliti s drugima.

-----------------------------------------------------

(BETTE DAVIS & RONALD REAGAN)

(BETTE DAVIS & GEORGE BRENT)

(ODNOS PREMA UMIRUĆOJ)

(PRIJATELJ KOJI JU JE VOLIO)

(ZDRAVIMA POTREBNA UTJEHA)

(DARK VICTORY - ZAVRŠNA SCENA)

-------------------------------------------------------------



(ONE OF THE BEST DEATH SCENES IN MOVIE HISTORY)

Oznake: Edmund Goulding, Bette Davis, George Brent, Humphrey Bogart, drama, 1930s, 1939, 8/10

- 15:07 - Komentari (6) - Isprintaj - #

srijeda, 10.02.2016.

JEZEBEL (1938)

136.JEZEBEL (1938) Ocjena: 8/10
(Jezebel) SAD, rom. drama, pov.drama, 104', IMDb: 7,6/10
Redatelj: William Wyler
Producent: William Wyler, Hal B.Wallis, Henry Blanke
Scenarij: Clements Ripley, Abem Finkel, John Huston; Owen Davis (komad)
Kamera: Ernest Haller (fotografija)
Glazba: Max Steiner
Uloge: Bette Davis, Henry Fonda, George Brent





IMDb-Jezebel (1938)

U nas prevođena kao Jezebel – demonska žena, ova povijesna kostimirana drama često je smatrana kao preteča mnogo slavnijeg filma o američkom Sjeveru i Jugu – svevremenskom klasiku Zameo ih vjetar iz 1939. Radnjom smješten u 1852. u Louisianu, u predvečerje Građanskog rata, film progovara o ideološkim razlikama i svjetonazorima južnjačkog i sjevernjačkog mentaliteta. To je učinjeno toliko dobro da mi te obrise osjećamo dubinski kroz samu radnju priče i kroz odnose među protagonistima u prvom redu. Fabula je usmjerena ustvari na emocionalni i ljubavni odnos vruće mlade južnjakinje Julie (Bette Davis) čiji se tradicionalni južnjački svjetonazor isprepliče sa žarkom i sirovom željom da ljubi prirodno nasuprot normama i manirama ophođenja u društvima. Njezin nastup je slobodnjački, i ona istupa buntovnički, što zasmeta njezinom zaručniku Prestonu Dillardu (Henry Fonda). Vječna će ostati scena po kojoj ovaj film ostaje prepoznatljiv sa plesnom večeri na koju Julie dolazi u crvenoj haljini provocirajući dame i njihove pratnje u jednoličnim crno-bijelim opravama za bal. Američki Jug nije imun na sjevernjačke industrijalističke i u to vrijeme zaživjele abolicionističke utjecaje, čega je simbol Preston Dillard koji nakon svađe sa Julie oženi sjevernjakinju.

Film je to pedantnog i plodnog režisera Williama Wylera koji je sa Bette Davis po više desetaka puta ponavljao kadrove i scene (kao onu njezinog spuštanja u dugoj haljini niz stepenište). Ime Jezebel (Izabela) je inače u svezi sa osobinom protagonistkinje Julie, starozavjetno ime iz Knjige Kraljeva i koje se u filmu svega jedanput spominje, a ta je da je ona žena koja je zla i pogana - u prenesenom značenju što je u vezi sa njezinom ne pripadnosti kršćanskom moralu i zakonu. (Jezebel je žena iz Baalova kulta, udata za Izraelskog kralja Ahaba).Tom načelu suprotstavljena je njena životna energija i priroda žene koja ljubi nezavisno od načela i obaveza objavljenog zakona. Ona je lik kao Scarlett O'Hara u Zameo ih vjetar, ali samo upola, jer Scarlett pušta voljenog muškarca dok Julie ne pušta. Julie ne izgovara 'sutra je novi dan' nego ide za voljenim svejedno u raj ili pakao. Julie predstavlja ženu životne borbe pod cijenu svih svjetovnih i religijskih konstrukcija. Ona je žena koja živi isključivo iz srca kojemu je 'namjena' probijanje i krčenje puta ljubavi prema čovjeku kojega voli. U crvenoj haljini (u crno-bijeloj verziji nama se čini crna) ona je ne samo žena koja protestira u nečemu, nego je ona žena koja se razlikuje, koja je u toj drukčijoj haljini ogoljena pred zakonom pripadanja društvenim tokovima. Jezebel je film koji ima možda tek sloj ili dva užu dimenziju nego Zameo ih vjetar, što ne znači da je manje vrijedan. Kako bilo, Jezebel je zaista dostojna preteča velikog megapopularnog filma koji se daleko manje spominje.

--------------------------------------------------------

(JEZEBEL - DEMONSKA ŽENA)

(BETTE DAVIS, HENRY FONDA - DOLAZAK NA BAL)

(PRIČA O SJEVERU I JUGU)

(JULIE BRŽA OD ZAKONITE SUPRUGE)

(ZAVRŠNA SCENA - ODLAZAK S VOLJENIM U KARANTENU ZA ZARAŽENE OD ŽUTE GROZNICE)

(BETTE DAVIS, white dress)

(BETTE DAVIS, red dress)

Oznake: William Wyler, Bette Davis, Henry Fonda, George Brent, romantična drama, period drama, 1930s, 1938, 8/10

- 16:45 - Komentari (4) - Isprintaj - #

nedjelja, 07.02.2016.

COME AND GET IT (1936)

135.COME AND GET IT (1936) Ocjena: 7/10
(Dođi i uzmi) SAD, melodrama, period film, 99', IMDb: 7,1/10
Redatelj: Howard Hawks, William Wyler
Producent: Samuel Goldwyn, Merritt Hulburd
Scenarij: Jane Murfin, Jules Furthman; Edna Ferber (roman)
Kamera: Rudolph Mate, Gregg Toland
Glazba: Alfred Newman
Uloge: Edward Arnold, Joel McCrea, Walter Brennan, Frances Farmer



IMDb-Come And Get It (1936)

Riječ je o melodrami, prema knjizi Edne Ferber, s igrom karaktera koja djelomično podsjeća na period drame a koja govori o odnosu u ljubavi uspješnog i autoritativnog, a opet veselog i velikodušnog industrijalca koji se bavi sječom drva u snježnoj državi Wisconsin. Životna je to priča o srcu Barneya Glasgowa (Edward Arnold) koji je u mladosti radi poslovnog napretka odlučio napustiti ljubav svog života, pjevačicu Lottu (Frances Farmer) i zasnovati obitelj sa kćerkom bogatog biznismena radi spajanja firmi. U mladosti, 1880-tih nakon što je Barney otišao, Lotta Morgan ostaje i udaje se za njegovog životnog prijatelja, skromnog i dobrodušnog čovjeka švedskog porijekla, Swana Bostroma (Walter Brennan) s kojim će imati lijepu kćerku istog imena kao i majka. Dvadesetak godina poslije, Barney je na bogatstvu i poslovnom uspjehu izgradio dom i naizgled sretnu porodicu. A onda se našao sa starim prijateljem i upoznao Swanovu kćer, mladu i prekrasnu Lottu (Frances Farmer) u koju se smjesta zaljubljuje prizivajući tako uspomenu na njezinu majku, svoju neprežaljenu ljubav. Uskoro Barney sve podređuje životnom planu kojeg želi ostvarivati s mladom djevojkom pa makar to bilo tajno. U odnos se uključuje njegov sin Richard (Joel McCrea) koji u očima mlade Lotte zadobiva velike simpatije i na kraju prednost. Film je to o pobjedi mladosti, o pogreškama kad je ljubav u pitanju, o materijalizmu i ambiciji koju tip čovjeka kao Barney Glasgow u sebi polusvjesno nosi. Barney je sve u svom životu drugima dao, osim jedine stvari koju je trebao; a za to je bila prilika samo jednom u životu: ljubav voljenoj ženi. Ujedno, priča je to tragična i ostavlja dojam kao drama sa dubokom životnom poantom. U neku ruku film podsjeća na mnoge druge filmove u kojima je tematizirana neostvarena ljubav muškarca prema voljenoj ženi, i film možda nije sam vrh vrhova, ali zrači objektivnom specifičnošću.

Uloge su impresivne i izuzev Oskarom nagrađene role Waltera Brennana za najbolju sporednu mušku ulogu Edward Arnold je obilježio čitavu dramu svojim karakterom (nutrinom i vanjštinom). Walter Brennan osvaja svojim dobro ugođenim švedskim naglaskom, kao i privlačna Frances Farmer u dvostrukoj interpretaciji likova Lotte Morgan i Lotte Bostrom.

(Preporuka: Gledao sam prije par godina izvrsnu biografsku dramu o Frances Farmer iz 1982. god. sa Jessicom Lange u glavnoj ulozi:)
Frances (1982)

---------------------------------------------------------------------------

(BARNEY DESNO, ZALJUBLJEN JEDNOM U ŽIVOTU 1)

(BARNEY ZALJUBLJEN JEDNOM U ŽIVOTU 2)

(EDWARD ARNOLD, WALTER BRENNAN)

(FRANCES FARMER SINGING AURA LEE)

(EDWARD ARNOLD, JOEL MCCREA, FRANCES FARMER)

(FRANCES FARMER 1)

(FRANCES FARMER 2)

-------------------------------------------------------------

Oznake: Howard Hawks, Edward Arnold, Walter Brennan, Frances Farmer, melodrama, period drama, 1930s, 1936, 7/10

- 12:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 04.02.2016.

TWENTIETH CENTURY (1934)

134.TWENTIETH CENTURY (1934) Ocjena: 7/10
(Dvadeseto stoljeće); SAD, komedija, 91', IMDb: 7,9/10
Redatelj: Howard Hawks
Producenti: Howard Hawks, Harry Cohn
Scenarij: Ben Hecht, Charles MacArthur; Charles Bruce Millholland (komad)
Kamera: Joseph H. August
Glazba: Howard Jackson, Louis Silvers, Harry M. Woods
Uloge: John Barrymore, Carole Lombard, Walter Connolly



IMDb-Twentieth Century

Komedija na koju se moraju nasmijati i najtvrdokorniji ljubitelji novijih filmova. John Barrymore je markantni glumac koji ima besprijekornu crtu komičara, a u ovom Hawksovom filmu ona dolazi do punog izražaja. Možda upravo zato što ovdje Barrymore igra takvu jednu ulogu. Barrymore je u ulozi Oscara Jaffea, takvog kazališnog producenta koji je zapravo najveći glumac od svih svojih vježbenika. On je čovjek koji je toliko uživljen u kazalište da i sav život podređuje takvom odnosu. On je tako veliki entuzijast da glumački talent osjeća u naizgled netalentiranim glumcima dok ga njegovi pobočnici, menadžer, novinar i dramaturg ne mogu razumijeti. Ali posao je posao, i kad je Oscar Jaffe u pitanju čitava mašinerija klapa za jednu stvar. Ta jedna stvar postaje Oscarova omiljena diva Mildred Plotka (Carole Lombard) kojoj on daje umjetničko ime Lily Garland. Isprva kao totalni amater, a poslije Oscarovim osebujnim i bliskim pristupom prema njoj, ona postaje prava zvijezda pozornice. Da stvar bude gora, njezin ego kako joj publicitet raste počne dosezati nivo njezinog mentora. Kroz nekoliko mjeseci i jedno i drugo postane svojeglavo na hiljaditu potenciju i nastavlja se urnebes kad se ona odluči odvojiti od njega i nastaviti karijeru u slavi Hollywooda. Situacija se zaoštrava kad se slučajno zajedno nađu u vlaku 'Twentieth Century' u kojem Oscar poduzima sve metode ne bi li nagnao Lily da potpiše njegov ugovor za novu predstavu.

'Twentieth Century' je 'screwball' romantična komedija iz koje trans od peripetija prepunih histeričnih i teatralnih gesta prelazi izravno na gledatelja. Film prepun humora bez pretjerane satire, a opet s umjereno doziranim višeznačnim podkontekstom. Filmska fotografija je dopadljiva tako da je film okuugodan i nakon 80 godina otkada je nastao.

-----------------------------------------------------------







------------------------------------------------------------

(JOHN BARRYMORE & CAROLE LOMBARD)

Oznake: Howard Hawks, John Barrymore, Carole Lombard, screwball komedija, 1930s, 1934, 7/10

- 16:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 26.01.2016.

THE INFORMER (1935)

133.THE INFORMER (1935) Ocjena: 9/10
(Potkazivač) SAD, drama, 91', IMDb: 7,6/10
Redatelj: John Ford
Producent: Cliff Reid, John Ford
Scenarij: Dudley Nichols; Liam O'Flaherty (priča)
Kamera: Joseph H. August
Glazba: Max Steiner
Uloge: Victor McLaglen, Heather Angel, Preston Foster





Trailer

IMDb-The Informer (1935)

U svoj sili glasovitih i zvučnijih filmova Johna Forda našao se ovaj stari, Oskarom višestruko ovjenčani biser, koji nije ni 'kaubojac', niti je klasična ratna ili epska drama, a koji se sa godinama, čini se, malo zametnuo u prebogatom moru riznice filmskih bespuća. The Informer je nešto izuzetno iz opusa vrsnog režisera; drama o grubom i sirovom čovjeku impulzivne i svojeglave naravi koji je izdao, odnosno prokazao svog druga vlastima. Drama koju ne smijete propustiti. Nešto tako dobro vašeg filmskog kritičara dugo se nije dojmilo, naročito iz ere starih crno-bijelih filmova.

Radnja se odvija 1922. u 'oslobođenoj' Irskoj, u kovitlacu terora i u mutnim vremenima, neposredno nakon anglo-irskog građanskog rata, u vremenu kada 'irsko pitanje' i borba za nezavisnost prolazi porođajne muke i koje u stvarnosti izgleda sve samo ne riješeno, u samo jednoj noći. Ford, koji je i sam irskog porijekla, prelazi s historije događaja na uži plan promatranja i kreće nam prikazivati specifičnu irsku priču baziranu na O'Flahertyjevu predlošku o pojedincu koji je prokazao prijatelja. Nešto opasno vrišti da je ovaj film učinjen kao dobar spoj nečijeg života, i umjetničke inspiracije nekoliko ljudi. Nastaje film o univerzalnom čovjeku, koji je narodski, svjetovni, profan koliko i biblijski svet u izravnoj vezi sa novozavjetnom parabolom o Judinoj izdaji i Kristovu raspeću. O sinu, o grijehu, krivnji i oprostu.

Gypo Nolan (Victor McLaglen) je siromašni Irac, kao većina irskog naroda koja trpi pod represijom svih vrsta uzrokovanih britanskom politikom. U njemu je prostodušno srce, ali i nagli bezumni karakter koji se pokreće posvemašnjom bijedom i alkoholom. Kriza tog čovjeka nagoni da britanskim vlastima otkuca Franka McPhillipa, bjegunca od vlasti, iz irskog republikanskog bratstva za kojim je raspisana tjeralica na 20 funti. Razlog iz kojeg se odlučuje na taj bezumni potez je maglovita snovita slika koja ga pokreće iz ljubavi prema ženi koju voli i koju želi usrećiti, a ne može od posvemašnje sirotinje (duševne i materijalne). U jednom izlogu zaslijepi ga jedna maketa broda iznad kojeg stoji cijena od 10 funti za putovanje u Ameriku. To postaje njegov san radi kojeg on poteže krajnje nečovječan potez, a to je izdaja druga. Uskoro policija provaljuje u Frankijevu kuću, gdje nalazi Frankiea sa majkom i sestrom, gdje ga u grčevitom otporu na kraju ubija. Gypo, izdajica, neobrijani je, nesretni razmetni i pijani sin i raspikuća koji ne zna da misli i koji gleda samo da ljubi i majci je Frankievoj kao sin rođeni. Gypo je izdao 'irsku stvar' i stvar radi koje se ide u donji limb pakla i sa tom krivnjom on pijančuje, baulja i časti sve redom po mračnim ulicama razvratnog Dublina. Uskoro, pripadnici IRA-e (ne navodi se ime organizacije), koju vodi Dan Gallagher, dolaze u trag Gypu koji je inače bio u službi i na raspolaganju za izvršavanje zadataka za irsku stvar. Ta viša stvar, koja se nameće svakoj pravednosti i istini kao temelj od koje sve proizlazi – borba za svoju slobodu, suverenitet i nezavisnost – izgleda međutim tako da se ne služi nimalo plemenitijim sredstvima od onoga kojim se poslužio dezorijentirani Gypo. Pokazuje se da je izdajnički potez Gypa, kojeg je učinio pijan i ludo zaljubljen, nasađen na socijalnom moralu ulice i ratobornom moralu irske gerile učinjen ne više bezumno i slijepo, nego li hladna ubilačka i osvetnička taktika 'oko za oko-zub za zub' kakvu sprovodi organizacija za vjekovno ostvarenje tzv, više stvari. Scena s kraja filma gledatelju para osjećaje; Gypu, pijanom, na smrt ranjenom, u crkvi pred oltarom.. dok priznaje što je učinio, stiže majčin oprost. Oprost majke ubijenog sina. Tko će oprostiti borcima koji ne praštaju nego gorljivo ubijaju za slobodu i 'višu stvar' ostaje nepoznanica.

Takav je to film. Način na koji je ovaj Fordov film – najbolji je izraz – obojen, nešto je posebno. Izvanredan odnos koji je postignut je onaj koji spaja priču pojedinca i uskih događaja sa epizodom iz povijesti jednog razdoblja na široj osnovi, konkretno vezano za irsku borbu za nezavisnost 1920-tih. Ovaj film jednostavno traži odgovor na pitanje o funkcioniranju stvari, prikazuje precizno tonove, nijanse i boje gustog i tamnog ambijenta u kojemu se odvija ta tragična priča mentaliteta jednog naroda, a jednako i čovjeka kojemu je sličan novozavjetni čovjek iz biblijske davnine.

Da li je Gypo onaj faktor na kojemu počiva krivnja irsko-britanskih političkih sukoba? Gypo izgleda kao manifestacija jedne karike koja je zakazala, a u kojoj nije suštinska krivnja. U Gypu se ogleda Judin grijeh koji je više pitanje Boga i nekih drugih duhovnih sila nego izdaja svoga naroda. Gypo je onaj predstavnik tragičara kojega priroda neukrotivog odnosa tjera na borbu za samoga sebe, on je manifestacija propale stvarnosti i situacije koja je konstantni uzrok paklenskih strujanja koja su izazvala glad, egzodus i povećanu smrtnost čitavog naroda. Gypo je ustvari izdajnik načela borbe i zakona oružja; onaj koji se poigrao sa svojim načinom života, a usred prilika koje su u općem društveno-političkom kaosu. Slatka likvidacija potkazivača (koji je to učinio samo jedanput u pijanom afektu-i nije bio u nikakvom svojstvu doušnika) stoji u korelaciji sa tim činom izdaje Gypa pred očima majke svoga prijatelja kojeg je prokazao.

Ocjena: 9/10
Obrazloženje: Film je za visoku preporuku onima koji ga nisu gledali.Od nekolicine filmova iz 1935. godine 'The Informer' zaslužuje biti u vrhu.

------------------------------------------------------------------------







--------------------------------------------------------------









(AH, GYPO WHAT'S THE USE, I'M HUNGRY AND I CAN'T PAY MY ROOM RENT!')

('O DON'T LOOK AT ME LIKE THAT GYPO')

('YOU'RE ALL I GOT.')

(KATIE:'MONEY.SOME PEOPLE HAVE ALL THE LUCK.')

(KATIE:'TEN POUND TO AMERICA, TWENTY POUNDS AND THE WORLD IS OURS')

(...)

(FRANKIE:'DON'T YOU KNOW ME GYPO?')

(....)

(FRANKIE:'MAN,WHAT IS IT?')

('DID YOU DELIVER MY MESSAGES?' (TO HIS MOTHER))

(GYPO:'SHE BLESSED THE SAINTS THAT YOU ARE ALIVE.')

('SHE FOLLOWED ME CRYING..AND PUT A HALF A QUID IN ME HAND TO GIVE YOU.')

(TRAITOR OR INFORMER)

('I'VE COME TO CLAIM THE 20 POUNDS REWARD FOR FRANKIE MCPHILLIP')

('OH PRAISE BE TO GOD YOU'VE COME BACK TO US!')

(.....)

('TWENTY POUNDS, YOU'D BETTER COUNT IT!')

('YOU'RE LOST..YOU'RE LOST..')

------------------------------------------------

(VICTOR McLAGLEN)



Oznake: John Ford, Victor McLaglen, drama, 1930s, 1935, 9/10

- 15:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 22.01.2016.

BLACK LEGION (1937)

132.BLACK LEGION (1937) Ocjena: 7/10
(Crna legija) SAD, film-noir, kriminalistički, drama, 83', IMDb: 7,0/10
Redatelj: Archie Mayo
Producenti: Robert Lord, Hal B. Wallis, Jack L. Warner
Scenarij: Abem Finkel, William Wister Haines; Robert Lord (priča)
Kamera: George Barnes
Glazba: Bernhard Kaun
Uloge: Humphrey Bogart, Ann Sheridan, Dick Foran, Erin O'Brien-Moore




IMDb-Black Legion (1937)


Black Legion je iznimno interesantan film u kojemu se radi o djelovanju tajne organizacije pod nazivom 'Crna legija' i koja počiva na zasadama nacionalizma i patriotizma (a zapravo šovinizma), a kontra stranaca u američkom društvu. Tamo gdje ovaj film završava, razmišljanju o tajnim društvima tek je početak. Naročito u pogledu kako ta stvar stoji u SAD.

Kada gledate ovaj film, bez neke posebne pripreme, znajući ukratko glavne uloge i sliku s filmskog plakata osjetite kako je fantastično napravljena čitava stvar. Film je kritika onog istog procesa koji je kroz godine pred nastanak ovoga filma klijao i konačno u 1936/1937 izrastao u nešto na svjetskoj političkoj sceni vidljivo i alarmantno. U pozadini svega stoji dakako osuda fašizma i popratnih oblika koji rade i svim se sredstvima razvijaju u pokrete i manja bratstva za 'čistu naciju'. U to vrijeme kada ovaj film nastaje, stvari sa grupiranjem svjetskih poredaka i režima su toliko aktualne jer se fitilj rata u Europi (Španjolska) i u Africi (Etiopija) već upalio. I na filmskim platnima politička i ideološka propaganda izvire sa svih strana (naročito njemački i sovjetski film; dok se V.Britanija i SAD 'pale' nešto kasnije, uglavnom sa ratnim filmom s početka 40-tih). Imajući u vidu Sjedinjene Države kao zemlju u kojoj nije ratno stanje, ovaj film zagrebao je ispod površine društvenih odnosa i to na primjeru radnika u jednoj metalskoj tvornici u kojoj dolazi do prikrivenog nezadovoljstva i konflikta zbog napredovanja stranaca (ne-Amerikanaca) u poslu.

Frank Taylor (H.Bogart) je Amerikanac, metalski radnik koji se nada unapređenju u poslovođu na svojem poslu, ali na to mjesto biva izabran Amerikanac poljskoga porijekla Dombrowski. Frank je inače divan obiteljski čovjek, vodi skladan život sa svojom suprugom i malim sinom; u susjedstvu se druže sa obitelji irskih korijena, iz koje je i njegov kolega s posla Ed Jackson (Dick Foran). Sve funkcionira u smijehu i dobrosusjedskim prijateljskim odnosima. U trenutku, kako se klima oko napredovanja i rasporeda funkcija u firmi mijenja, i bolje plaćena mjesta pripadaju zaposlenicima stranog prezimena, u Franku se pojavi nešto kao klica razdora. Uskoro do njega preko radija i preko kolega na poslu dolazi struja propagandnih poruka koja poziva na 'Ameriku Amerikancima' ali s polazišta kako je potreban obračun sa strancima koji otimlju njihova radna mjesta. Preko jedne veze, iritantnog radnika Cliffa, Frank indoktriniran huškačkim i ohrabrujućim borbenim pristupom te stranke ulazi i daje prisegu mračnom društvu sa uniformama nalik na one kakve nose pripadnici Ku-Klux-Klana. Od toga dana, Frank pripada tajnom udruženju opasnih namjera kojemu nije stran bilo kakav oblik nasilja. Život se Franku pretvara u pakao iz kojega se ne može izvući. Nitko ne zna čime se on bavi dok se u okrugu zbivaju zvjerstva pod okriljem mraka.

Film je doista poticajan za razmišljanje. Da je značajan dovoljno govori činjenica da je bio zabranjivan za prikazivanje u nekim europskim zemljama (Francuska, Finska..). Iz filma se mogu povući značenjski dvije elementarne stvari koje ovome filmu daju na vrijednosti. Dok su sve tehničke i estetske stvari na filmu pripremljene gledatelju na uživanje u izvedbi dobro biranih i odigranih karaktera dolazimo na mjesta u filmu gdje je poenta najjača, a tiče se uloge i funkcioniranja tajnog društva. Te dvije stvari su sljedeće: prikaz ogranka 'Crne legije' koji je izvršno tijelo sastavljeno pretežito od sirovih bullyja ili slabih pojedinaca koji upadnu u zamku vlastite srdžbe, i koji se zasniva na hijerarhijom vođenoj terorističkoj bandi; i sa druge strane prikaz 'Ureda' u kojem dvojica (trojica) ljudi sudjeluju u razgovoru oko financijske slike pokreta koji stoji iznad svih tajnih ogranaka diljem zemlje. Fabulom, film je ujedinjen u žrtvi osovine tog mračnog udruženja. Naš protagonist, Frank Taylor (neobično specifični H.Bogart), pogriješio je u životu jer je bio labilna ličnost, ali je ujedno i kolateralna žrtva u jednom procesu koji izaziva običnog čovjeka koji ne zna kamo ide.

Ocjena: 7/10
Obrazloženje: Ukratko, film je to koji ima ono nešto što vas zapali za gledanje. Odgleda se u dahu bez obzira koliko bio stara produkcija. Nešto o čemu se može razmišljati srazmjerno vremenu u kojem je nastao. Vrlo soldian i zanimljiv film sa sjajnim glumcima.

----------------------------------------------------------------




-----------------------------------------------------------------
(FRANK - MACHINIST WORKER)

(SUBJECT-PROMOTION)

(SUSJEDI I PARTNERI, FRANK TAYLOR,ED JACKSON)

(FRANK, SREĐEN OBITELJSKI ČOVJEK)

(LJUBLJENA SUPRUGA)

(ONE DAY-'HEY FRANK, COME HERE AND MEET OUT NEW FOREMAN JOE DOMBROWSKI!')

(HIGHLY DISAPPOINTED)

(VIŠE NEMA MIRA)

(PROPAGANDA SPEECH ON THE RADIO)

(APOTEKAR-VEZA)

(TAJNO OKUPLJANJE)

(HUŠKAČKI VOĐA)

(PROSTE RADIKALNE IDEJE)

(BLACK LEGION OATH)

(BLACK LEGION)

(ZADUŽIO PIŠTOLJ-IZGUBIO SVOJ 'JA')

(MOĆNA NOIR SCENA U OBITELJSKOJ KUĆI)

(POGLED U OGLEDALO; U MILISEKUNDI SE NASMIJEŠIO OSJETIVŠI MOĆ)

(DRUŽINA OPERIRA NOĆU)

(SUPRUGA NE RAZUMIJE OKOLNOSTI FRANKOVE POZICIJE)

(RAZDOR U OBITELJI)

(LOGISTIČKA VRHUŠKA ORGANIZACIJE)

(KLAN SNIMA PROPAGANDNU PORUKU ZA JAVNOST)

(UCJENA-UŽASNA CIJENA ČLANSTVA U 'CRNOJ LEGIJI')

---------------------------------------------------------------

(ERIN O'BRIEN-MOORE, HUMPHREY BOGART, ANN SHERIDAN, Black Legion, 1937)

Oznake: Archie Mayo, Humphrey Bogart, Ann Sheridan, film noir, kriminalistički, 1930s, 1937, 7/10

- 11:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 18.01.2016.

ANGELS WITH DIRTY FACES (1938)

131.ANGELS WITH DIRTY FACES (1938) Ocjena: 8/10
(Anđeli garava lica) SAD, film-noir, drama, kriminalistički, 97', IMDb: 8,0/10
Redatelj: Michael Curtiz
Producent: Samuel Bischoff, Hal B.Wallis, Jack L. Warner
Scenarij: John Wexley, Warren Duff; Rowland Brown (priča)
Kamera: Sol Polito
Glazba: Max Steiner
Uloge: James Cagney, Pat O'Brien, Humphrey Bogart, Ann Sheridan, The 'Dead End' Kids








IMDb-Angels With Dirty Faces (1938)


Kriminalistički film socijalno-kritičke preokupacije sa 'Dead End Kidsima' (glumačkom družinom njujorških klinaca) koji je otišao za stepenicu više od nastupa u njihovom filmskom prvijencu, u Wylerovom filmu Dead End (1937). Antiheroj kakav je prikazan u Wylerovom filmu (igra ga H.Bogart) ostaje ne konkretiziran i profiliran u širinu, te ostaje samo kao opomena svijetu prljavih klinaca u slamu kojima prijeti okrutna budućnost na stazi od popravnih domova, zatvorskih ustanova pa sve do uličnog i podzemnog svijeta kriminala. U ovom filmu pak, antiheroj Rocky Sullivan kojeg igra James Cagney, u jednoj od svojih najostvarenijih uloga na filmu uopće, je dotjeran, profiliran i ostvaren do savršenstva. Njegova uloga portret je životnog puta jednog takvog 'anđela garavog lica' kao što naslov filma kazuje. Od adolescentske dobi, u kojoj Sullivana igra Frankie Burke pa do samog kraja gdje skončava kao osuđenik na smrtnu kaznu.

Gangsterski je to film, brzog razvoja, načinjen kao mitološka slika, ispripovijedan neposredno igrom aktera priče. Dvojica prijatelja, dok su još bili klinci, Rocky Sullivan i Jerry Connolly, jednog su se popodneva našla u prilici opljačkati vagon sa naliv-perima. Međutim, bivaju otkriveni i nađu se u bijegu od potjere dvojice policajaca. U bijegu dvojica nailaze na jednu visoku ogradu, preko koje brži uspijeva preskočiti, a drugi zapinje i biva sproveden na policiju i sve do popravnog doma. Brži i spretniji od dvojice prijatelja postao je svećenik, a drugi je postao problem društva, od delikventa do robijaša i ozbiljnog kriminalca. Nakon 15-tak godina obojica prijatelja nađu se u starom kvartu, kada Rocky (J.Cagney) posjećuje Jerryja (p.O'Brien) u mjesnoj župi. Svaki od njih dvojice radi svoj posao. Rocky nema nikakvog respekta ni pardona za bilo koga na svojem putu i sve čemu ga je život kažnjenika i zatvorenika naučio je težnja ka silovitoj borbi i pokoravanju drugih svojoj moći. Jedini čovjek kojega je u životu mogao voljeti je prijatelj s druge strane mita o njemu samome, a to je Jerry Connolly. Jerry je krenuo putem vjere i propovijedanja dobra u svojoj zajednici. U svom okrilju ima grupu problematičnih klinaca kakvoj je i sam jednom pripadao. Njegova je misija te mladiće uputiti na put svjetla i istine te put ka poštenoj budućnosti. Klinci su, međutim, u najgorim adolescentskim godinama i već su ogrezli o mogućnosti i ritam kojim se 'lakše' probija i postiže uspjeh u društvu. Njima uzor postaje Rocky Sullivan o kojemu su se već raspisale novine i uz kojega klinci 'postavši' Sullivanovi mali pomoćnici kreću putem prljavštine i kriminala. Klinci imaju vođu i osjećaju slast lake zarade, igraju biljar, tuku se, provaljuju i pljačkaju; klinac-vođa ocu Connollyju izjavljuje da uz dužno poštovanje prerasli su molitve i krunice. U to isto vrijeme Rocky Sullivan upleo se u manevre s jednim od vodećih kriminalnih krugova u gradu u sklopu kojeg ucjenjuje korumpiranog odvjetnika Jima Fraziera (Humphrey Bogart) i njegovog partnera, mafijaša Maca Keefera (George Bancroft), gazdu lanca noćnih lokala s golemim kapitalom. Nemoguće je preskočiti ideju u kojoj je Rockyjeva uloga antiherojska, i zapravo u odnosu 'dok napada da se zapravo brani' radi opstanka u gangsterskim uvjetima gdje se po prirodi stvari ubija. Njega pogoni mržnja koju je stekao u životu po popravnim ustanovama, i tjera ga da na svoj način nađe put prema slobodi da živi na svoj način. Na koncu filma vidimo da je u njemu uz 99% mržnje i onaj 1% čiste savjesti koju nadljudskim naporom upotrebljava suprotno vlastitoj naravi.

Angels With Dirty Faces je filmska studija koja na nekoliko frontova izgleda vrhunski i osjeća se kako je film zaista jedno potpuno ostvarenje. Ništa nije zaobiđeno. Da se radi o zrelom poduhvatu svjedoče i misli neprikosnovenog glumca Jamesa Cagneya koji je kasnije u svojim memoarima izvukao sjećanja o detaljima koji su ga iz života u mladosti u sličnom njujorškom slamu inspirirali dok je studirao ulogu Rockyja Sullivana. Prijateljstvo dvojice protagonista iz ovog filma, ono između Cagneya i O'Briena snažno je odigrano, i vuče korijen u cjeloživotnom prijateljstvu izvan filmskog studija.

Možda je ono najjače, što dolazi kao šlag na tortu nakon čitavog i razriješenog, odigranog scenarija, upravo ono što sačinjava epilog cijele priče o dvojici prijatelja. Naime, odnos dobra i zla postavljen kroz prizmu istine i laži. Prijatelji su se razdvojili u ranoj mladosti, ostali su vezani srcem i dušom, pa ipak svaki je imao svoju borbu. Oni su kao ista batina sa dva kraja; jedan kraj je tup, drugi je zašiljen. Priroda jednoga je da misli, prašta i vjeruje, da gradi i planira; a priroda drugoga je da djeluje, vlada i podčinjava otimajući plijen konkurentima u zvjerskom čoporu bivajući sam jedna takva zvijer. Razmišljamo o vrlini i odlikama negativnog karaktera Rockyja O'Sullivana koji djelujući kriminalno, uz pomoć mehanizama za pokretanje percepcije u javnosti stvara mit o sebi, koji pokreće da se gomile klinaca po lokalnim četvrtima identificiraju sa njegovim herojskim autoritetom koji se šakački i muški obračunava sa svakim tko je mlak i podčinjen. On na molbu Jerryja pristaje odigrati ulogu kukavice, protivno svom karakteru dok ga vuku prema električnoj stolici za stvar svog životnog prijatelja; da se pregazi mit o herojstvu kojega su dječaci o njemu sagradili. Jerry, prisvaja tu - zapravo laž – i prenosi je kao vjerodostojnu činjenicu razočaranim dječacima. Ostaje pitanje one neotkrivene tajne koja se vezuje uz sudbinu koja je usmjerila životne puteve dvojice prijatelja koje glasi – bi li sve bilo isto, samo da su uloge bile zamijenjene? Da je Rocky onog dana u djetinjstvu pobjegao, a Jerry da je uhapšen i osuđen?

Film je izvrstan ne samo dramaturški i značenjski nego i akcijski. Spoj glumačke i improvizacijske klase likova na snimateljskom setu u situacijama koje zahtijevaju brzinu, akrobaciju i moving je ustrojen besprijekorno, upravo onoliko koliki su zahtijevi jednog takvog scenarija.

Ocjena: 8/10
Obrazloženje: Oko vrednovanja ovog filma imao sam prilične dileme. Najprije sam odgledao Wylerov 'Dead End' koji kao da je 'prequel' ovoga filma. Usvojio sam utisak kako Wylerov film ima potrebnu težinu i svojesvrsnu svevremenost, ali ujedno i nešto što je prototip ili varijacija na temu više puta ostvarivano u svijetu filma. Presudila je virtuozno smještena priča u okvir da se eksterijer prljavog slama uz kanal rijeke doimlje kao sumračni interijer. Kao da vani ne postoji, nego unutra i samo još više unutra. Zato je 'Dead End' zavrijedio 8/10, dok 'Angels With Dirty Faces' ide na višu potenciju zbog širine priče koja kao da razrješuje enigmu 'Dead Enda'. Pa ipak ne može se besprijeporne adute ovoga filma pretpostaviti eventualnim nedostacima onog drugog. U 'Anđelima garava lica' se možda nešto više realizira ono što se u 'Dead Endu' tek nagovješćuje. U konačnici realno je oba filma zaokružiti sa jakom i čvrstom ocjenom 8/10 s time da ih se svrsta u onaj gornji dio ljestvice s filmovima ocijenjenim sa 8. Mala prednost ide ovom Curtizovom filmu s Jamesom Cagneyem ali ne u tolikoj mjeri da se drastično diže ocjena.


-------------------------------------------------------------------

(JERRY & ROCKY; ANGELS WITH DIRTY FACES)

(ROCKY NIJE STIGAO PRESKOČITI OGRADU)

(ROCKY SULLIVAN & HIS LAWYER JIM FRAZIER)

('PROMISES'; PARE TE ČEKAJU VANI)

('LOOK, I KNOW YOU'RE A SMART LAWYER..VERY SMART..BUT DON'T GET SMART WITH ME.')

(ROCKY PO IZLASKU IZ ZATVORA IDE RAVNO FRAZIERU)

(ČUDO NEVIĐENO NA FRAZIEROVOM LICU)

(S ROCKYJEM SULLIVANOM NEMA ŠALE)

(LAŽNE GRIMASE;'YOU'RE OK.. MAYBE I MIGHT HAVE A SPOT FOR YOU...')

(ROCKYJA BI ZGAZILI DA NIJE PREUZEO STVAR U SVOJE RUKE)

(KLINCI S ULICE IMAJU NOVOG UZORA)

(IGRAJU BASKET SAMO ROCKYJU ZA VOLJU)

(POSLIJE BASKETA)

(POZNANICI OD DJETINJSTVA; ONA PREPOZNAJE ROCKYJEVE DOBRE STRANE)

(PRIJATELJI ZAUVIJEK, ALI MORALNO NA SUPROTNIM STRANAMA)

(JERRY ĆE RAZOTKRITI ROCKYJEVU ZLOČINAČKU KLIKU)

(MAFIJI DOŠLO 5 DO 12)

(SMJESTIT ĆE ROCKYJU)

(ROCKY ĆE IH SREDITI)

(SAM PROTIV SVIH)

(CILJ MLADIH: BITI JEDNOG DANA KAO ROCKY)

(JERRYJEVA MOLBA I ROCKYJEVE POSLJEDNJE MINUTE)

(TKO JE BIO ROCKY SULLIVAN)

--------------------------------------------------

(JAMES CAGNEY, ANN SHERIDAN: Angels With Dirty Faces, 1938)

(PAT O'BRIEN)

Oznake: Michael Curtiz, James Cagney, Humphrey Bogart, Ann Sheridan, Dead End Kids, film noir, kriminalistički, 1930s, 1938, 8/10

- 14:51 - Komentari (4) - Isprintaj - #

četvrtak, 14.01.2016.

DEAD END (1937)

130.DEAD END (1937) Ocjena: 8/10
(Ulica bez izlaza) SAD, film-noir, drama, kriminalistički, 93', IMDb: 7,5/10

Redatelj: William Wyler
Producent: Samuel Goldwyn
Scenarij: Lillian Hellman; Sidney Kingsley (predstava)
Kamera: Gregg Toland
Glazba: Alfred Newman
Uloge: Sylvia Sidney, Joel McCrea, Humphrey Bogart, 'Dead End Kids'




IMDb-Dead End (1937)

Riječ je o filmu one vrste za koju danas možemo slobodno reći: već viđeno; Film je to takve žanrovske preokupacije i tematike koju je filmski gledatelj apsolvirao u brojnim velikim dostignućima, brojnih kasnijih režisera i glumaca kao Scorsese, Brian De Palma, Robert De Niro ili Spike Lee; svatko u svom specifičnom elementu. Međutim, ovaj film je ujedno po mnogočemu 'pionirski' i po mnogočemu je bitan, i u konačnici, vrlo je dobar. Takav čisti 'noir' kakav je razvijen na ovom filmu, i koji je kao takav tek preteča najboljih Film-noir uradaka 40-tih i 50-tih, rijetko se viđa u filmskoj industriji kasnijih razdoblja. Veliki i jedan od najnagrađivanijih holivudskih režisera 20.stoljeća, principijelni detaljist, William Wyler je po svemu sudeći bio režiser koji je imao onaj socijalno-psihološki 'touch' i svijest po čemu je dobar dio filmova iz njegova opusa postavljen pred gledatelja da razmišlja o dotičnom žanrovskom uratku kao da je 'drama istine' u kojoj je neka poanta. Wyler je, bilo od epskog spektakla, bilo od književnog predloška, bilo od detektivske priče učinio nešto s prirodnim osjećajem za dramu. Tako je i u slučaju ovog noir filma koji je vođen specifičnim psihološkim profiliranjem karaktera koji su proizašli, ili upravo u tom momentu žive u najpoznatijem manhattanskom slamu (gdje su sve ulice slijepe i završavaju na rijeci), na popularno zvanom mjestu East Side. Priča je to o mračnoj i svijetloj strani odrastanja u jednom takvom slamu , u gusto zbijenom mjestu kamo u novije vrijeme zbog atraktivnosti lokacije doseljava bogatija klasa. U fokusu priče je sudbina, odnosno kob klinaca koji u takvom prljavom okruženju siromaštva odrastaju i treba se pokazati što će od njih u životu ispasti. „Bandu“ klinaca igraju poznati dječaci iz glumačke skupine koja je već igrala u Broadwayu, pod nazivom „Dead End Kids“, koja će obilježiti niz filmova sa socijalno-psihološkom noir tematikom (npr. Curtizov Angels With Dirty Faces iz 1938.) Završeci, to jest, odrasli 'predstavnici' proizišli iz iste takve nemirne i divlje omladine u ovoj priči su skromni i neostvareni, obrazovani arhitekt Dave (Joel McCrea) i sa druge strane njegov prijatelj iz djetinjstva, također iz istog kvarta, 'Baby Face' Martin (Humphrey Bogart) koji je postao ubojica i zločinac i koji se upravo vratio da posjeti majku. 'Baby Face' je fatalni i tragični karakter kojega Bogart u ovome filmu izuzetno ostvaruje. Njegov susret sa majkom (Marjorie Main) na stubištu prljave zgrade koja ga prezirno odbacuje, njegov susret sa bivšom djevojkom Francey (Claire Trevor) u tjeskobnom sumračnom prolazu među zgradama koja ga razočarava što se jeftino prostituira - suočava njega – pokvarenog i zlog odmetnika od svakog morala, istine, obitelji, društva, ljubavi i pravednosti sa pljuskom istog onog odbačenog i prevarenog svijeta u odnosu na nevidljivi uzrok. Što tog prezrenog sina, tog izdatog čovjeka koji je ljubio i bio ljubljen, što to njega sada goni da počinja nove zločine? A taj problem se upravo proteže kroz 'tijelo' iz kojega je sam proistekao – kroz klince koji su u središtu kamermanovog zanimanja veći dio filma. Nikome unutar te zajednice antagonizam se ne događa neovisno od te zajednice. Klinci se izdaju, tuku i raspoređuju međusobno i uzajamno; u odrasloj fazi, Dave (kao skromna i humana individua) suprotstavlja se 'Baby Face' Martinu.

Film, premda okvirno izgleda brzopotezno i ne sasvim moderno, što će reći, imamo danas filmove na višu i jaču potenciju; pa svejedno, ovo malo i vrlo dobro prednoirovsko ostvarenje vrijedi pogledati. Wyler je od filmskog studija načinio redateljsko čudo. Može se uzeti kao drugi ili treći naslov po redu ako skupljamo Bogartovu filmsku kolekciju, ili se može uzeti kao jedan od filmova koji otvaraju bogatu eru u kojoj su se snimali 'noir' filmovi.

----------------------------------------------------

(DEAD END)

(BANDA KLINACA U SLAMU; THE 'DEAD END' KIDS)

(DRINA, DJEVOJKA IZ SLAMA; O SVOJOJ SREĆI MOŽE SAMO MAŠTATI)

(SAMA BRINE ZA PROBLEMATIČNOG BRATA TOMMYJA)

(ZAMJENJUJE MAJKU, ZAPOSTAVLJA SEBE)

(VJEČNO OKUPLJALIŠTE KOD ZNAKA)

(DAVE MEETS BABY FACE MARTIN; OLD FRIENDS)

(DAVE; NICE GUY)

('BABY FACE': BAD GUY)

(MARTIN OTKRIVA DA JE SAM NA SVIJETU; NI MAJKE...)

(...NI DJEVOJKE)

(POVRATKOM U SLAM 'BABY FACE' SE SUOČAVA SA ČITAVOM MIZERIJOM ŽIVOTA)

(JAD, RAZOČARANJE, TUGA, NEVJERICA, BIJES I SVE OSTALO)

(ŠTO MOŽE I ŠTO ZNA UČINITI?)

(BOGATI I ODGOVORNI LJUDI DRUŠTVA ĆE ODLUČITI O DJEČAKOVOJ SUDBINI)

----------------------------------------------------------------

(THE DEAD END KIDS)

(JOEL McCREA)

(SYLVIA SIDNEY)

(CLAIRE TREVOR)

(HUMPHREY BOGART, Dead End, 1937)

------------------------------------------------------------------


Oznake: William Wyler, Joel McCrea, Sylvia Sidney, Humphrey Bogart, Dead End Kids, film noir, kriminalistički, 1930s, 1937, 8/10

- 18:52 - Komentari (2) - Isprintaj - #

nedjelja, 10.01.2016.

MARKED WOMAN (1937)

129.MARKED WOMAN (1937) Ocjena: 7/10
(Obilježena) SAD, kriminalistički, film-noir, 96', IMDb: 7,4/10

Redatelj: Lloyd Bacon
Producenti: Louis F.Edelman, Hal B.Wallis, Jack L.Warner
Scenarij: Robert Rossen, Abem Finkel
Kamera: George Barnes
Glazba: Bernhard Kaun, Heinz Roemheld
Uloge: Bette Davis, Humphrey Bogart, Lola Lane, Isabel Jewell






IMDb-Marked Woman (1937)

Marked Woman slovi kao jedan od uspješnijih filmova Bette Davis koja je u tom razdoblju imala spor sa producentima Warner Brosa oko preslabog izbora za njezine uloge. Čini se da je 1937. došao vrhunac njezine rane karijere i da je sama bila zadovoljna sa ulogom u ovom filmu. Konačno, nagrađena je za svoju ulogu za tu godinu na venecijanskom filmskom festivalu. U vrijeme snimanja ovog filma surađivali su režiseri Lloyd Bacon i Michael Curtiz koji su inače snimali veliki broj filmova sa jednostavnim fabulama i sa filmskim zvijezdama, posebno sa Bogartom koji je čest Curtizov glumac. Zanimljivost je da je Bogart upoznao svoju drugu suprugu na snimanju ovoga filma; glumicu Mayo Methot koja je igrala ulogu Estelle, jedne od hostesa.

Radi se o filmu koji nije ostao netaknut cenzorskim 'kodom', ali s time da nije izgubio na svojoj razini vrlo dobrog kriminalističkog uratka koji cilja na aktualno stanje, u užem smislu organiziranog kriminala u manhatanskom podzemlju i u širem smislu na položaj žena koje se bave bolje plaćenim poslom ali u verigama svog opasnog i kriminalnog šefa. Iako se na početku filma navodi kako su karakteri i događaji fiktivni, intencija za ovaj film izravno je vezana za konkretne aktere sudskog procesa na kojem su prostitutke odlučile svjedočiti protiv svog šefa, jednog od najvećih njujorških mafijaša svog vremena Luckyja Luciana. U podkontekstu ove kriminalističke sudske 'noir' drame, samog tog slučaja, raspletena je priča o ženama koje zarađuju u svojstvu hostesa u luksuznom noćnom baru. Film nije ništa iskomplicirao, nego je ukazao na okove mladih i lijepih, i onih nešto starijih i iskusnijih žena koje se ne mogu osloboditi ucjena svog probitačnog , utjecajnog, vrlo bogatog i opasnog šefa, a na takav su posao navučene zbog sićušne perspektive u svojstvu kakve tvorničke radnice.

Mary Dwight (Bette Davis) i ostale barske eskort-dame dobivaju za šefa Johnnyja Vanninga (Eduardo Ciannelli) čovjeka, mafijaša, koji naširoko vodi posao. Za svaki neposluh, te dobro plaćene zabavljačice gospode dubokog džepa, lako završe najprije upozorene i ustrašene, ako je potrebno pretučene i konačno likvidirane bez jasnih dokaza. Mary, međutim ne ostaje impresionirana načinom poslovanja i ophođenja svoga šefa i kad se nađe izazvana, ona se između osjećaja emocionalnog beznađa i osvete za smrt mlađe sestre Betty odlučuje boriti na sudu protiv Vanninga. Betty, Maryna sestra je čedna djevojka koja za posjete svojoj sestri upoznaje čari života u noćnim zabavištima, potpuno nesvjesna kamo je zagazila. Primjetivši da se našla opijena na rubu da bude silovana, zbog svoje naivnosti smrtno strada od ruke samog Vanninga. Sudski slučaj protiv Vanninga, uz svjedočenje okuraženih hostesa vodi mladi i pravdoljubivi javni tužilac David Graham kojeg igra Humphrey Bogart u svojoj ne sasvim tipičnoj ulozi. Psihologija straha što se nastanuje u tim ženama glavni je činilac trulog statusa quo zbog kojeg zločinci kao Vanning ispod površine društvene zajednice bivaju ne inkriminirani. Upućuje ovaj film, osim na prevazilaženje kukavičluka u sebi (u slučaju tih žena) i na bitnu kariku u kojoj leži sva nada vjere, ne toliko u sustav koliko u ispravnu stvar, i makar prolazak jedne stvari koja će naići na zasluženu i pravednu osudu; a sve to leži u pojedincu („koji nema svoju cijenu“) koji će zastupati one okovane ucjenom, mrakom i strahom. Bette Davis i Humphreya Bogarta zaista vrijedi pogledati u ovoj životno prikazanoj noir drami.

------------------------------------------------------


------------------------------------------------------
(ZABAVLJAČICE NOVOG KLUBA POSTALE VANNINGOVO VLASNIŠTVO)

(SPREMNE KAD GOD DOĐU NOVA GOSPODA)

(IMAJU ZAJEDNIČKI APARTMAN; POSJET MODNOG DIZAJNERA)

(SESTRE)

(BETTY U KOBNOM IZLASKU; KONFLIKT SA ISKUSNOM SESTROM)

(EMMY LOU (PLAVUŠA) IZVELA BETTY, A BETTY SE NIJE VRATILA)

(PRVI RAZGOVOR S TUŽIOCEM; MARY JOŠ UVIJEK RADI PO UPUTAMA BOSSA)

(RAZGOVOR NAKON LAŽNIH SVJEDOČENJA; ŽUDNJA ZA PRAVDOM)

(POSLJEDICE IGRANJA PO SVOME)

(ŽENE SURAĐUJU PROTIV VANNINGA)

---------------------------------------------------------

(ISABEL JEWELL, MAYO METHOT, BETTE DAVIS, ROSALIND MARQUIS, LOLA LANE)

(BETTE DAVIS & HUMPHREY BOGART, Marked Woman, 1937)

(BETTE DAVIS, Marked Woman, 1937)


Oznake: Lloyd Bacon, Bette Davis, Humphrey Bogart, kriminalistički, film noir, 1930s, 1937, 7/10

- 16:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 04.01.2016.

THE PETRIFIED FOREST (1936)

128.THE PETRIFIED FOREST (1936) Ocjena: 8/10
(Okamenjena šuma) SAD, krim.drama, film-noir, 82'

Redatelj: Archie Mayo
Producent: Hal B. Wallis
Scenarij: Charles Kenyon, Delmer Daves; Robert E. Sherwood (kaz.komad)
Kamera: Sol Polito
Glazba: Bernhard Kaun
Uloge: Leslie Howard, Humphrey Bogart, Bette Davis






IMDb Link

The Petrified Forest je film nastao prema brodvejskom kazališnom komadu Roberta E. Sherwooda. Glavne zvijezde predstave koje je za filmsku verziju angažirao studio 'Warner Bros' bile su glavni glumac Leslie Howard i Humphrey Bogart na kojemu je sam Leslie Howard inzistitrao za ulogu gangstera, odbijajući svaku drugu mogućnost (opcija za Bogartovu ulogu u filmu bila je namijenjena Edwardu G. Robinsonu, Little Caesar). Bogart je čini se cijeloga života ostao zahvalan Leslieju Howardu za ovu ulogu u kojoj je legendarni glumac zaista ostavio briljantan dojam u ulozi pomalo očajnog i opakog kriminalca. Zanimljivost je da je Bogart svojoj jedinoj kćerki dao ime prema svom partneru sa ovog filma davši joj ime Leslie Howard Bogart. Ova uloga zaista je Bogarta povukla prema nizu filmskih uloga po kojima će ostati zapamćen za sva vremena. Uloga u filmu The Petrified Forest može se uzeti za prvu pravu 'Bogievu' ulogu.

Ova je verzija Okamenjene šume zaista dobar spoj kazališne forme i filmskog medija. Čitava drama odvija se u zatvorenom prostoru zalogajnice na benzinskoj crpki uz cestu, u jednoj prašnjavoj i pustoj, kamenitoj zabiti okruženoj kaktusima i stijenama. Restoran vodi miran čovjek, poslušni građanin, (veteran Prvog svjetskog rata koji se nije nešto posebno istakao u ratu) sa svojom kćerkom Gabby Maple (Bette Davis) koja obavlja poslove konobarice i sobarice; s njima su još djed koji samo sjedi, gunđa i zabavlja goste pričama o starim junaštvima i borbama sa Billyjem The Kidom, i mladić ragbijaškog izgleda Boze koji radi na crpki i nepretsano udvara prpošnoj i mlađahnoj Gabby. Gabby je djevojka koja ima romantične snove o odlasku iz ove dosadne zabiti, natrag u Francusku, u Bourges gdje je rođena i odakle je njezina majka. S tim snovima povezuje ju poezija Francoisa Villona, a doskora i mladi namjernik i putnik Alan Squier (Leslie Howard) koji ostavlja Francusku i sve to tzv. oslobođenje duha od okova svih starih poredaka, i u kojega se ona zaljubljuje. U karakteru tog putujućeg pisca, u njegovom defetizmu nalazi se čovjek koji putuje k jedva jasnom cilju, samo s naprtnjačom na leđima. U njegovu karakteru je čovjek koji odgovara stanju depresije koja se nataložila upravo u njegovom vremenu kako je metaforično prikazan obližnji stijenjak kao okamenjena šuma. Civilizaciji koja si radi medvjeđu uslugu dok tako 'pogubno napreduje' (zacijelo još jednom svjetskom sukobu) suprotstavljen je duh oslobođena čovjeka koji je spreman umrijeti radije nego li da robuje. Kada u lokal upadne ubojica i gangster Duke Mantee (Humphrey Bogart) u bijegu od potjere i u namjeri da se susretne sa ženom iz svoje branše, sam Alan izjavljuje kao parolu upućenu svima prisutnima u lokalu što im je svima zajedničko – to je frustracija. Frustracija je udarac uzvraćen od prirode koju je čovjek izazvao svojim progresivnim napretkom. U lokalu je okupljeno društvo u svojstvu Dukeovih taoca koje on i njegovi momci drže na nišanu. U tom dijelu filma zaista će do izražaja doći ono nešto staro što je klijalo, razvijalo se i sada se pretvorilo u kataklizmični čin ljudske reakcije na uvjete koje si je sam čovjek zakuhao. Gabbyn djed (Charley Grapewin), crnohumoran je lik koji neprestano uživa u novinskim člancima o ubojstvima i o kriminalcima s imenom legendarnog i mitskog prizvuka. Taj poluludi i senilni starac u svojoj minijaturi podsjeća na apsurdnu bolest društva. Djed je dane i noći u gostionici i prvorazredni je primjer onoga markera društva koji gaji ratničku, herojsku mističnu fikciju. On sam izvlači riječi američkog pisca Marka Twaina koji je rekao kako inspiraciju za pisanje nalazi u spoznaji da ljudi koji ga čitaju ne žele znati istinu. Taj djed je nosilac ovog malog teatra apsurda. I ovo je poratno (međurtatno) društvo razapeto i u u svojim je fazama interpretirano kao i društvo u filozofskom romanu o metafizičkoj bolesti kugi iz pera francuskog pisca Alberta Camusa. Koncentracija ljudi uopće prikazana je kao robujuća i zatvorena, uvjetovana tekovinama novca, moći i sigurnosti, ili pak samo opstanka revno se igrajući poslušnog građanina kao Gabbyn otac. U ovoj se večeri odigrava čitava drama s dvojicom karakterističnih muškaraca (Alan; L.Howard, i Duke; H.Bogart), koji kao da su kameni međaši koji kruže elipsom društva koje se izgradilo na demokratskim temeljima, na tragovima legendarnih heroja i ratnih trijumfa. Njih dvojica su odmetnici u različitim ulogama, jedan je ustvari pjesnik, drugi je kriminalac. Obojicu veže jedan duh ne pripadanja i otuđenja od etike amerikanizma i ideala koje imaju resiti i oblikovati kvalitetnog i dosljednog državljanina. Unutar korpusa društva dobro je zakamuflirana i zatomljena, kao zabranjena – frustracijom okužena – ljudskost. Ovo je ujedno i film o marginama i marginalnim pojavama tog velikog nacionalnog i privređivačkog tijela gdje se ispoljavaju istinski i vjerodostojni oblici komunikacije. Ovaj film je zrcaljena slika društva u posvemašnjoj depresiji.

Ocjena: 8/10
Obrazloženje: 'The Petrified Forest' je jedan od onih filmova koje ne vjerujem da se pamte i da zrače primamljivom energijom kao neki srodni i u žanru dotjeraniji i određeniji filmovi. Naročito među gangsterskim filmovima Humphreya Bogarta ili dramama karakterističnim po glumačkoj karizmi Bette Davis. U neku ruku ovaj film je najvredniji kao drama, ne toliko kao kriminalistička priča. Kao da se gleda jedna uvjerljiva adaptacija nekog filozofskog romana. Otud asocijacija na Camusa. Kada bi se filmu davala niža ocjena, na što sam pomišljao,bilo bi to ne iz razloga glume ili nekih kinematografskih nedostataka, nego bi to bilo zbog toga što je film posađen na kazališnom temelju i od čega pokretljivost djelomično trpi i u kojoj se utapa motivacija gledatelja za film. Sve u svemu ovaj američki film iz 1936. stanica je preko koje nijedno filmofilsko oko ne bi smjelo preletjeti.

--------------------------------------------------



----------------------------------------------------
(PUTNIK)

(BENZINSKA STANICA SA ZALOGAJNICOM)

(MJESTO NA RUBU CIVILIZACIJE)

(MR.MAPLE - FATHER)

(GRAMPA MAPLE - VJEČNI 'PRODAVAČ' PRIPOVIJESTI)

(UPRAVO PRIPOVIJEDA GOSTU KAKO JE TO BILO SA BILLYJEM THE KIDOM...)

(GABRIELLE SE SVIDIO OSJEĆAJNI PUTNIK)

(POVJERILA MU JE SVOJE SNOVE)

(ON JE PRIPADNIK VRSTE INTELEKTUALACA U NESTAJANJU)

(ONA JOŠ VJERUJE U ŠTO ON NE VJERUJE)

(ALAN:'I BELONG TO A VANISHING RACE..')

('THAT'S ALL.' 'THAT'S ABSOLUTE ALL')

(BOZE RAGBIJAŠ IH UHVATIO IN FLAGRANTI)

(DUKE MANTEE I BANDA)

(DUKEOV NAČIN)

(GRAMPA LIVES MYTHOLOGY)

(PUTNIK BI SE OSTAVIO SVIJETA ROPSTVA U KOJEG NE PRIPADA)

(ČOVJEK EKSTREMNIH I MOMENTALNIH ODLUKA)

(ONA I NJEZINA BUDUĆNOST JEDINO JE ZA ŠTO BI ČOVJEKU VRIJEDILO ŽIVJETI)

(KOB VRSTE U NESTAJANJU)

--------------------------------------------------------

(HUMPHREY BOGART, The Petrified Forest, 1936)

--------------------------------------------------------



Oznake: Archie Mayo, Leslie Howard, Bette Davis, Humphrey Bogart, crime drama, film noir, 1930s, 1936, 8/10

- 18:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 30.12.2015.

BORDERTOWN (1935)

127.BORDERTOWN (1935) Ocjena: 7/10
(Pogranični grad) SAD, drama, kriminalistički, 90', IMDb: 7.2/10
Redatelj: Archie Mayo
Producent: Hal B. Wallis, Jack L. Warner
Scenarij: Laird Doyle, Wallace Smith; Robert Lord (priča), Caroll Graham (roman)
Kamera: Tony Gaudio
Glazba: Bernhard Kaun
Uloge: Paul Muni, Bette Davis, Margaret Lindsay






IMDb-Bordertown (1935)

Bordertown je jedna jednostavna ali vrlo dinamična i dojmljiva ekranizacija priče o bogatoj i siromašnoj klasi. O potrebi ambicije i materijalnog uspona siromašnog pojedinca ne bi li postao netko, i nešto više u životu društvenih razlika.

Juanito Ramirez, Johnny (Paul Muni), je mladi hispanoamerikanac iz siromašne meksičke četvrti Los Angelesa iz koje se izdvaja nakon državnog kursa za odvjetnike. Kao reprezentativni primjerak svojeg siromašnog radničko-seljačkog staleža on nasljeđuje u svom daljnjem nastojanju veliki trud i marljivost, ne bi li na taj iskušani, u svojoj klasi svojstven način nastavio pošteno i pravedno živjeti, donoseći korist svojima i društvu u cjelini. I konačno, ne bi li postao dostojni američki građanin i državljanin. Vičan osjećaju empatije i socijalne jednakosti, odgojen na tradiciji obitelji i nauku katoličke crkve on se kao odvjetnik suočava sa svijetom kapitalizma, društvom moći i prestiža, na čijim stupovima se temelji čitava hijerarhija odnosa na kojoj počiva američko društvo.

Radnja filma tako je razvedena u tri smjera: Karakteristični Paul Muni u ulozi Johnnyja, naišavši na tešku nepravdu u svom prvom advokatskom slučaju u kojem brani svog siromašnog sunarodnjaka protiv žene iz visokog društva, zacrta si cilj u životu kako će sve podrediti ambiciji zarade novca ne bi li on bio u poziciji autoriteta u tako dirigiranom društvu. Ostavlja toplinu skromnog doma i voljenu majku i odlazi u potragu za uspjehom do kojeg će doći samo beskompromisnim i mudrim nametanjem. Doskora se skrašava kao savjetnik jednom vlasniku kockarnice u jednom rubnom pograničnom gradu južno od Los Angelesa. Umješnošću i upornosšću od dobroćudnog ali neprincipijelnog šefa, gospodina Roarka naslijedi udijele u svim poslovima. Roarkova žena, Marie (Bette Davis), paklenska je fatalna žena koja se dosađuje u raskoši njihove vile i ubrzo joj čestiti mladić Johnny zapne za oko. Marie, međutim konstantno nailazi na moralnu suzdržanost zgodnog i ambicioznog mladića koji je stao na put na kojem se postaje džentlmen. Žena se 'riješava' muža ostavivši ga nakon jedne pijanke zatvorenog u garaži s upaljenim automobilom. Ustrajnog Johnnyja prati sreća čega god da se dohvati, Marie počne propadati u tamnici svog grijeha i zločina. U svom novootvorenom luksuznom restoranu Johnny iznova susreće bogatašicu protiv koje je imao spor koji je za njegovu karijeru siromašnog advokata neslavno završio. Te dvije žene, dva su smjera kojima Johnny nije mogao poći zbog načela usađenog u svojoj ličnosti. Ispod ambicije, tog čovjeka sačinjavaju dvije moralne smjernice: pravda i ljubav iznad svega. Žene koje su ga snašle na putu uspona su iz višeg društva. I jedna i druga su žene konformizma i materijalizma, žene koje pokreće mužev novac ili blagodati svijeta zabave i novca koje sa sobom vuku slobodnjački svjetonazor. Marie (B.Davis) je žena koju Johnny nije volio, a Dale (Margaret Lindsay) je žena koju je volio. Prva ga je željela za sebe iz pobude strasti i posjedovanja, dok ga je druga željela po svojim pravilima slobode i jednakosti odbivši njegovu bračnu ponudu.

Po svoj prilici ovaj mali film, s manje zapaženim ulogama Munija i Bette Davis, u sebi sadrži jednu značajnu vizuru veoma bitnih stvari. Uz to film je zanimljiv i gledatelj se uz njega čak i zabavlja. Bilo zbog simpatičnih Munijevih grimasa sirovog novopečenog intelektualca ili njegovog dobro uvježbanog 'španjolskog' naglaska ili pak dobro ugođene atmosfere ambijenta bogataškog ili poslovnog svijeta kroz koji se junak ili prikriveni anti-junak ove priče na tragu film-noira provlači. Film je prijemčivo dobar za svakog gledatelja u kojem postoji makar i zrno paradoksa protagonistovog karaktera.

Ocjena: 7/10
Obrazloženje: Kratko i jasno, film je vrlo solidan i vrijedan za preporučiti bilo za ljubitelje žanra kakav je film-noir, bilo za ljubitelje sudskih drama. Jednostavan, a snimljen sa velikim interpretima kao što su Paul Muni ili Bette Davis. Film je to koji bi mogli vrednovati i na višu potenciju zbog podkonteksta koji se dotiče dublje dimenzije socijalnih odnosa i komunikacije kakva oblikuje suvremenu američku stvarnost dirajući u temeljne etičke i moralne pojmove kao što su pravednost i ljubav.

---------------------------------------------------------



---------------------------------------------------------

(STEP TO SUCCESS)

(STEP TO SUCCESS..)

(GRADUATE SPEECH)

('..BECAUSE HE REALIZED HIS OPPORTUNITIES AND DUTIES AS AN AMERICAN CITIZEN..')

(JUANITO RAMIREZ AND HIS MOTHER)

(POOR ATTORNEY AT LAW)

(NO JUSTICE IN COURT)

(NO JUSTICE FOR THE POOR)

('I OBJECT, YOUR HONOR..')

('OBJECTION SUSTAINED.')

(HE TOOK MATTERS INTO HIS OWN HANDS)

(SMART BOUNCER)

(PER ASPERA AD ASTRA)

('YOU DON'T DRINK..NO BAD HABITS AT ALL..')

('THE ONLY FUN I GET IS FEEDING THE GOLDFISH ONCE A DAY.')

('OH NOW, BE A GOOD KID AND RUN ALONG HOME, WON'T YOU?')

(CHARLIE ROARK, GOOD AND DUMB HUSBAND)

(JOHNNY VERSUS EX-MRS.ROARK)

(EVIL WOMAN)

('I LOVE YOU..I'M SERIOUS..I'M ASKING YOU TO MARRY ME..')

('NO. BECAUSE YOU BELONG TO DIFFERENT TRIBE, SAVAGE.')

---------------------------------------------------------

Oznake: Archie Mayo, Paul Muni, Bette Davis, drama, kriminalistički, 1930s, 1935, 7/10

- 16:37 - Komentari (3) - Isprintaj - #

subota, 26.12.2015.

OF HUMAN BONDAGE (1934)

126.OF HUMAN BONDAGE (1934) Ocjena: 8/10
(Ljudski okovi) SAD, drama, romansa, 83', IMDb: 7.3/10
Redatelj: John Cromwell
Producent: Pandro S. Berman
Scenarij: Lester Cohen; W.Somerset Maugham
Kamera: Henry W. Gerrard
Glazba: Max Steiner
Uloge: Bette Davis, Leslie Howard, Frances Dee




IMDb-Of Human Bondage (1934)

Of Human Bondage je jedna izvrsna drama o neuzvraćenoj ljubavi i ironiji sudbine. Razmišljajući kasnije o ovom filmu dolazimo do nevjerojatnih uvida i spoznaja o ljubavnim vezama i o ljubavi uopće. U glavnim ulogama su nezaboravna Bette Davis i britanski glumac Leslie Howard poznat po ulozi Ashleya u filmu Zameo ih vjetar. Leslie Howard je Philip Carey, nadareni a ipak prosječan slikar koji se neuklapa u umjetničke krugove, nesretni mladić sa deformiranim stopalom zbog čega je na meti podsmijeha u društvu. On u Londonu počinje studirati medicinu i u jednom restoranu upoznaje i zaljubljuje se u mladu ali koketnu i bezobzirnu konobaricu Mildred Rogers (Bette Davis). On je poziva na izlaske i sve se jače u nju zaljubljuje, a ona se sve to jače s njim poigrava, ostavljajući ga samo u nadi neuzvraćajući mu ljubav. On ostaje očajan kada se ona uda za drugoga, bogatog i poslovnog čovjeka koji je također zalazio u isti restoran. Philip u međuvremenu upozna dobru osobu, nešto zreliju djevojku, publicisticu Norah (Kay Johnson) koja ga iskreno zavoli. Sve krene po zlu, jer Philip je pristojan, uljuđen i dobar, ali njegova dragost prema ovoj ženi je mekana i lažna. On voli samo Mildred. Mildred uskoro biva ostavljena i trudna od svog muža i vraća se sva uplakana Philipu. On joj pruža drugu priliku i ponovno obnavlja vezu sa njom. Međutim svaki put ona prema njemu ostaje hladna, naročito ulaskom drugog muškarca u njihov odnos.

Upravo opisana igra koja se u ovoj drami proteže nevjerojatno govori o tami i paklu proisteklima iz slabosti ljudske duše. Philipov fizički hendikep ozbiljna je metafora koja preslikava stanje ljudske duše. U jednom momentu, Mildred - inače negativna i tragična ličnost žene kakvu igra Bette Davis – u odsustvu Philipa krene po njegovim ladicama tražiti njegova pisma – potražiti razlog njegovoj hladnoći prema njezinoj ženstvenosti, i u tom trenutku pokazuje se istinom sve ono čega se najviše bojala; taj čovjek iza sebe nema nikakvih ljubavnih pisama, nikakvih slika, nikakvih tragova koji bi svjedočili o žaru ljubavi u tom čovjeku. On je naprosto usamljen, drag i pošten. Eto koliko se na tom frontu ironije neuzvraćene ljubavi izjednačuju ta mračna i hladna slika ličnosti te žene i tobože svijetla i pravedna slika ličnosti tog muškarca. Philip strast i ustreptalost žene umije tražiti samo u bijegu od života, u svojim slikama i nedostatku samopouzdanja zbog hendikepa kojeg sa sobom vuče. Kasnije, kad je sa njegovom ljubavi sve svršeno (ona umire od tuberkuloze i propasti što je nitko nije ljubio) on uspije ispraviti deformaciju na svojoj nozi, ali završava u konvencionalnom braku iz pristojnosti, kojemu je tek čista savjest i dana riječ razlog braku i ljubavi. Ta, treća žena koja ga ljubi opet nema uzvraćenu ljubav, iako se poenta može i drukčije shvatiti. Da je izgradnja emocija moguća. Film ostavlja tu mogućnost. Mildred završava tragično, umrijevši mlada i nevoljena, Philip ostaje živjeti u braku u kojem samo jedna strana voli.

Čini se da film nije lako nabaviti, naročito ne u nekom kvalitetnijem formatu, ali youtube ima ovaj film.
Of Human Bondage (1934) YTB

Ocjena: 8/10
Obrazloženje: Film je tako neobično zanimljiv, onako na bergmanovsku potenciju prije Bergmana. Likovi Bette Davis i Lesliea Howarda su prirodni, nepatvoreni, ili upravo odigrani s dozom patvorenosti i poze koja je potrebna za ukazati onaj sakriveni u čovjeku stupanj hendikepiranosti duše zbog koje trpi ljubav i iskrena sreća između dvoje ljudi.Film o kojemu se razmišlja i film koji, ako se proživljava, gledatelja ne može ostaviti hladnog da se i sam ne zapita kako stvari stoje zaista u životu. Neobičan spoj realizma i misterije nudi nam ova ekranizacija po književnom predlošku.


-----------------------------------------------------

(PRORAČUNATA, SEBIČNA, ZLA, ALI ZA ŽIVU LJUBAV USKRAĆENA)

(DRAG, OBZIRAN,ZALJUBLJEN I DOBAR, PA IPAK S DUŠOM U OKOVIMA)

(ROMANSA U KOJOJ ZAPRAVO I NEMA ISTINITE LJUBAVI S IČIJE STRANE)

(PHILIP JE ČOVJEK PRINCIPA, STRAHA I SAMOPRIJEGORA)

(ONA ĆE BEZ PRIMLJENE LJUBAVI PROPASTI)

(ON ĆE ŽIVJETI U BRAKU POD UPITNIKOM ISKRENE LJUBAVI)

-----------------------------------------------------

(LESLIE HOWARD & BETTE DAVIS, Of Human Bondage, 1934)

(BETTE DAVIS, Of Human Bondage, 1934, 1935 Oscar Nominated)

------------------------------------------------------

Oznake: John Cromwell, Bette Davis, Leslie Howard, drama, romance, 1930s, 1934, 8/10

- 14:59 - Komentari (1) - Isprintaj - #

petak, 18.12.2015.

THE MERRY WIDOW (1934)

125.THE MERRY WIDOW (1934) Ocjena: 7/10
(Vesela udovica) SAD, komedija, mjuzikl, romansa, 99', IMDb: 7.5/10
Redatelj: Ernst Lubitsch
Producent: Ernst Lubitsch, Irving Thalberg
Scenarij: Ernest Vajda, Samson Raphaelson; Victor Leon, Leo Stein (libreto operete)
Kamera: Oliver T. Marsh
Glazba: Franz Lehar
Uloge: Maurice Chevalier, Jeanette MacDonald, Edward Everett Horton




IMDb:The Merry Widow (1934)

Vesela udovica je poznata, širom svijeta izvođena opereta, adaptirana u više varijacija. Glazbena je to komedija kojoj je glazbu napisao austo-ugarski kompozitor Franz Lehar, a libreto Viktor Leon i Leo Stein. Čini se kako je ta opereta bilo djelo idealne dramaturgije za karakterističnog redatelja satiričnih glazbenih komedija 20-tih i 30-tih, Ernsta Lubitscha. Kada se govori o filmu 30-tih, o području mjuzikla na filmu, gotovo da je ne moguće ispustiti ime velikog njemačko-američkog režisera romantične komedije Ernsta Lubitscha.

Ernst Lubitsch koji je svoj umjetnički zanat prije filma pekao po vodviljima u Njemačkoj i Austriji, participirajući u čuvenom Reinhardtovom teatru, došavši u SAD, priklanja se modernijem mediju na filmu i obilježava talkie razdoblje zapaženim komedijama s elementima mjuzikla. Surađivao je sa brojnim glumačkim zvijezdama Hollywooda svog vremena i stvorio značajna filmska ostvarenja. Jedno od takvih je i nova adaptacija Vesele udovice koju Lubitsch maestralno pretvara u film. Zvijezde simpatične melodrame su Maurice Chevalier i Jeanette MacDonald, glumački par s izuzetnim zabavljačkim i muzikalnim performansama u svom zadnjem nastupu.

Lubitscheva Vesela udovica smještena je radnjom u imaginarnom kraljevstvu Marshoviji na granicama austro-ugarskog i ruskog imperija, otprilike na području Transilvanije. Priča nas odmah vodi u kraljevstvo u kojem su beskrajne staleške razlike zrelog feudalnog tipa na svom izmaku. Društvo je tako karikirano da je čitavo bogatstvo akumulirano u rukama kralja i visoke aristokracije dok se na ulicama trguje trampom i živi naturalistički. Kako bilo kraljevstvo je zemlja veselja, sreće i ljubavnih uzdaha, osim jedne stvari a ta je da državi prijeti bankrot. Sve ovisi o bogatoj grofici, udovici koja posjeduje 52 posto imovine u državi. Punašni kralj sa svojom vrckavom kraljicom mora urediti stvar i zadržati nesretnu u ljubavi udovicu Soniu (J.MacDonald) u kraljevstvu koja je, a propos, razočarana otputovala u Pariz na zavodnički megdan uglednoj gospodi željnoj unosnoga braka. Igra mora početi, a to je moguće samo kada bi se udovicu zavelo stasitim Marshovijskim džentlmenom i kavalirom. Iskra ljubavi već je zapaljena kad su se udovica i časnik Danilo upoznali u bašti udovičine palače. Ljubavna priča nastavlja se u Parizu. Kapetan Danilo Danilovič je omiljeni playboy koji ljubi sve pariške plesačice, dok se stvar od državne važnosti odvija tako da se on i udovica moraju sastati.

Komedija je prepuna onoga što je kritika nazvala sa 'The Lubitsch Touch'. Gledatelj ima pred sobom političku i socijalnu farsu prepunu aluzivnih situacija u svijetu manira, zavođenja i intrige visokog društva od kojih se ne prestaje smijati. Ujedno pred nama je simpatična ljubavna priča kojoj ni bogatstvo ni kraljevstvo ne može biti prepreka.

Ocjena: 7/10
Obrazloženje: Radi se možda o ne najboljem Lubitschevom filmu, ali je usprkos svemu veoma reprezentativan primjer struje na kojoj leži umjetnikova igra predstavljanja svijeta na osebujan glazbeno-dramski način, krcat sarkastičnim tonom koji upućuje na britku burlesku u službi satire. Koliko god klasičan i pomalo staromodan bio, ovaj mjuzikl zrači nevjerojatnim humorom i po meni je ponajbolji Lubitschev projekt 30-tih.


----------------------------------------------------------

(DAME MARSHOVIJE KLIČU DANILU)

(ČASNIKU ZAVODNIKU ZALJUBLJENOM U MARSHOVIJSKU UDOVICU)

(GROFICA NESRETNA NAKON ŠTO JE ODBILA UDVARAČA)

(UDOVICA I NJEZIN DNEVNIK ZA 1885.)

(KRALJ PRED DRŽAVNI BANKROT: 'U KOGA BI SE ZALJUBILA DA NISI KRALJICA?')

(KRALJ.KRALJICA.SVEPRISUTNI ZAVODNIK.)

(U PARIZU-GOSPODA PRED UDOVIČINIM VRATIMA)

(DOK ONA ČEZNE SAMO ZA DANILOM)

(KAD JE ZALJUBLJENA NIKAD VIŠE U CRNOM)

(AMBASADOR:'DA LI SI IKADA IMAO DIPLOMATSKE ODNOSE SA ŽENOM? DANILO: OO..OHOHOHO!')

(DANILO SA DJEVOJKAMA U MAXIMU)

(DANILO NE PREPOZNAJE GROFICU)

(POVJEROVAO DA SE ZOVE FIFI, KAO JOŠ JEDNA U NIZU..)

(ALI JE NEDOKUČIVO I NEPOKOLEBLJIVO LJUBI)

(PROZRELA NJEGOVE NAMJERE:'EVO IH, TVOJE LIJEPE VEČERI I NIJEDNO SUTRA MEĐU NJIMA..')

(KAPETAN DANILO ZALJUBLJEN I PIJAN ODBIJA ZAVAĐATI U IME KRALJA)

(AMBASADOR: 'U IME KRALJA, POPIT ĆEŠ OVU KAVU!')

(LJUBAV ĆE POBIJEDITI POLITIČKU STVAR)

-----------------------------------------------------

(MEĐU NAJSKUPLJIM MJUZIKLIMA DO 1934.)

(JEANETTE MACDONALD & MAURICE CHEVALIER, The Merry Widow, 1934)

(PLESNI PAR, MAURICE CHEVALIER-JEANETTE MACDONALD)







Oznake: Ernst Lubitsch, Jeanette MacDonald, Maurice Chevalier, Komedija, Mjuzikl, romantična komedija, 1930s, 1934, 7/10

- 11:17 - Komentari (2) - Isprintaj - #

subota, 12.12.2015.

EKSTASE (1933)

124.EKSTASE (1933) Ocjena: 8/10
(Ekstaza, Ecstacy) Čehoslovačka, drama, romantika, 82', IMDb: 6.9/10
Redatelj: Gustav Machaty
Producenti: Moriz Grunhut, František Horky, Otto Sonnenfeld
Scenarij: František Horky, Robert Horky
Kamera: Hans Androschin, Gerhard Huttula, Jan Stallich
Glazba: Giuseppe Becce
Uloge: Heddy Lamarr, Aribert Mog, Zvonimir Rogoz




IMDb-Ekstase (1933)

Ekstaza je po svemu sudeći najpopularniji i najkontroverzniji stari film čehoslovačke međuratne kinematografije. Radi se ustvari o romantičnoj drami jednostavnog scenarija sa eksplicitno snimljenim simboličnim kadrovima koji se tiču neizbježive ljudske seksualnosti. Sa sadržajem koji uvodi u svijet erotike koji prožimlje svijet oko nas. Ono najbolje, što je hollywoodska praksa prekodovskog razdoblja prikazivala u Americi Europa je iznjedrila u ovom simpatičnom, umjetnički kvalitetnom filmu. Čak štoviše, film nudi alegoriju o Adamu i Evi modernoga doba svojim bogatim mizanscenom i slikom koja sav svijet seksualnosti pretače u svijet kakav se manifestira bezrezervno kao što je i priroda sama. Temeljna značajka ove priče je okovanost i borba s tom okovanošću. Čitav život, pojave i stvari, zapravo živa i mrtva priroda, postoje i polako prolaze, grčeći se, zatvorene i obučene u svojoj goloj biti. Sve što je golo, golo je uvijek pod patinom ljudskog osjećaja kao što je percepcija. Odvija se Evino i Adamovo traganje. U obiteljskoj kući su stvari, kredenci, lusteri, prazne postelje i muhe; izvan kuće su građevinski radovi, željeznica; okolo su livade, šumarci, oblaci i jezero, konji i pčele. Jedno Sunce. U ženi je tama i nemir, u čovjeku je naivnost, nada i radoznalost. Sveopća igra u potrazi za ispunjenjem. Ali svijet u vremenu teče i raspada se. Tehnički film razvija osjećaj sveopće meke i tihe, ali sjenovite i tamne melanholije. Svijet je mjesto kao kakva prijeteća Arkadija pod nekakvim mračno nijansiranim uvjetom. Izraziti se hoće zapravo zadatost u tijelu žene prema kojoj ona progonjena duhovima civilizacije i vlastite (obiteljske) prošlosti živi za ekstazu koja je praktično nedohvatljiva veći dio života. Pa ipak, ona navire, kao usporedo sa strujom koja je van te žene u prirodi gdje se plamsa kozmos silovite privlačnosti.

Fabula je provučena zapravo kroz klasični koncept ljubavnog trokuta. U središtu je žena. Mlada i lijepa Eva (Hedy Lamarr). Udajom za svog starijeg poslovnog gospodina Emila (Zvonimir Rogoz) ona ulazi u brak pun, ne ustvari dosade koliko pustinje uniformiranog konvencionalnog života bez strasti. Duša joj vene u prekrasnom mladom tijelu. Po rastavi sa mužem, njena strast za životom krene se oslobađati; ona na imanju svog oca jaše na konju, kupa se gola u jezeru, upoznaje svog Adama (Aribert Mog), muškarca znojnog i tjelesnog, umornog od živog života što tijelo umara a dušu krijepi. Između njih dvoje igra tjelesnosti i strasti oživljava, dok muž u fraku od kamgarna i dalje u kožnim rukavicama vozi svoj skupocjeni auto. Muževljeva dom je kuća društvenog užasa, prazna i puna srdžbe i očaja kao što je on sam; Adamov dom je koliba sa svjetlom žarulje koja sasvim drukčije svijetli po tijelu žene. Muž pčelu praktično ubija nogom stolice, Adam pčelu s dlana stavlja na cvijetak što ga daje svojoj ljubovci.

Film je to koji nije nikakva pornografija, čak ni za one prilike, nego je to film koji jasno ocrtava erotiku u svojim značajnim dijelovima za što nije dosta dugo bilo razbora da se emitira po svjetskim filmskim pozornicama. Film ne samo da je među velika imena svijeta filma instalirao mladu Hedy Lamarr (Hedy Kiesler), nego i ime jednog značajnog filmskog i kazališnog glumca, naše gore lista, Zvonimira Rogoza koji će obilježiti mnoga dramska uprizorenja 20. stoljeća, posebno na hrvatskom filmu.

Za sva vremena, ovaj film sniman u okolici Praga i u bečkim interijerima sa austro-ugarskim štihom i po mnogočemu vidljivim kulturološkim nasljeđem zemalja u kojima, i posredstvom čijih utjecaja je nastao, ostaje kao mali biser koji s puno vještine pokazuje svjetskoj kremi filmske industrije svog vremena kako se radi s pojmom erotike na filmu.

Ocjena: 8/10
Obrazloženje: Nešto dovoljno jednostavno, a toliko umjetnički kvalitetno kako je obrađena tema poniranja, izviranja i propasti jedne sreće nakon ekstaze u trenutku ženina života, u filmu kao što je ovaj, rijetko je viđena stvar. Izbor mladenačke ljepotice kakva je Hedy Lamarr za ulogu Eve nosi ovaj film. Ovaj film je na trenutke naivan scenarijem, ali upravo kao takav uspijeva pretvoriti emociju u doživljaj. Umjetnički je to poduhvat. Mali rijetki biser iz povijesti europske kinematografije.


-------------------------------------------

(EVA, UDATA ŽENA UZ MUŽA PRIMJETILA KAKO SE SVIJET VESELI)

(MUŽ ČITA NOVINE I DROBI PČELU)

(ZAPOSTAVLJENA)

(SVE ŠTO IMA OD MUŽA)

(OSTAVILA GA)

(KOD OCA)

(NEMA KOME REĆI)

(BUĐENJE U IZGUBLJENOJ MLADOSTI)

(SUNČANO JUTRO TEK VANI)
----------------------------------------------------------------

(KUPANJE U JEZERU)

(IZGUBILA KONJA)

(ADAM PRONAŠAO KONJA)

(SKRILA SE U GRMLJU)

(GOLA EVA ŠTO SE STIDI)

(POGLED ADAMOV)

(POGLED EVIN)

(TENZIJA U RAJSKOM VRTU)

(MJERKANJA I ODBIJANJA)

(POSRTANJA)

(PODIZANJA)

(CJELIVANJA RANA)

(MALA POPUŠTANJA)

(I MALA PODOZRIVA NEPRISTAJANJA)

(NEBESKI ZEMALJSKI ADAM)

(NJEGOVA NJEŽNOST..)

(KAO DJEVOJČICU PRIVUKLA NJEZINU PAŽNJU)

(ALI OPET MALO NE ŽELI)

(DAO JOJ CVIJETAK)

(POKAZAO JOJ KAKO DA OTPUHNE PČELU)

(ZAJEDNO GLEDALI U NEBO)

(LJEPOTA NEBA)

(EVA KAO DA JE PRVI PUT POGLEDALA U NEBO)

--------------------------------

(POVRATAK U OČEVU KUĆU MEĐU MRTVE STVARI)

(POGLED NA MAJČIN PORTRET)

(ČUDAN NEMIR)

(VODENAST ODRAZ DOK SVIRA KLAVIR)

(TOPLA USAMLJENA)

(PRAZNA KUĆA DUHOVA)

(TRAŽI OD NJE DA IZAĐE IZ SEBE)

(KROZ OLUJNU NOĆ)

(K NJEMU)

(IZLAZAK IZ TIJELA)

(ŽIVO I NEŽIVO)

(PREDAJA)

(EKSTAZA)

(EKSTAZA)

(EKSTAZA)

(EKSTAZA)

(EKSTAZA)

(SRETNO...)

(SAMO TREN U ŽIVOTU)

(MUŽ SE VRATIO KO IZ GROBA)

(EVA: 'WHAT DO YOU WANT FROM ME?')

('YOU.')

('IT'S TOO LATE..')

-----------------------------------------------

(HEDY LAMARR)

(ZVONIMIR ROGOZ)

Oznake: Gustav Machaty, Hedy Lamarr, Zvonimir Rogoz, čehoslovački film, drama, romance, erotski, 1930s, 1933, 8/10

- 19:06 - Komentari (4) - Isprintaj - #

srijeda, 09.12.2015.

BABY FACE (1933)

123.BABY FACE (1933) Ocjena: 8/10
(Slatkica) SAD, drama, romantika, 71', IMDb: 7.6/10
Redatelj: Alfred E. Green
Producent: William LeBaron, Raymond Griffith
Scenarij: Gene Markey, Kathryn Scola; Darryl F. Zanuck (priča)
Fotografija: James Van Trees
Glazba: Leo F. Forbstein
Uloge: Barbara Stanwyck, George Brent, Donald Cook




IMDb-Baby Face (1933)

Još jedna u nizu sjajnih nedugih drama u kojima je specifična i netipična Barbara Stanwyck došla do punog izražaja. Upravo suprotno onom raširenom prototipu djevojke za provod. Naprotiv, što je za nju karakteristično, ona i u ovom filmu igra ulogu žene revoltirane muškom fiksacijom žene kao seksualnog predmeta. Riječ je o ulozi koja u potpunosti prožimlje ovaj film i njegovu 'strašnu' temu. Kao i u 1933. aktualnom Langovom remek-djelu Testament Dr. Mabusea, kao i u motivima za niz filmova upravo mračne kriminalističke problematike, i u ovom se radi o volji za moć, samo u ženskom obliku. Volja za moć, borba za sebe svim sredstvima po ničeanskom motu 'Ako ne podčiniš podčinit će te' misao je vodilja koja će voditi glavnu junakinju, Lily Powers, u njenom proboju kroz život: same u svijetu muškaraca. Pratimo Lily od njezine mladosti, još dok je živjela sa grubim ocem pomažući mu u poslovima oko obiteljske krčme. Konobareći u nju se zavukao sav onaj svijet prljavih, sirovih, pohotljivih i supijanih muškaraca da ga je ona prezrela. Kao prekretnica dogodila joj se jedna epizoda kada upoznaje nekog šustera koji je čitao Nietzscheove knjige. Otkrio joj je kako se mora boriti za sebe sa moći koju u sebi samo mora aktivirati – svoj šarm, seksipil i beskrupuloznost. Lily kreće u svijet sa svojom služavkom, tamnoputom vršnjakinjom Chico (Theresa Harris) koja je služila kod njezinog oca u krčmi, i koja ju zove 'medena'. Poslije nesreće u kojoj joj je otac poginuo, ona ne može zamisliti sebe s nekim poslom zabavljačice i pjevačice u kakvom klubu, nego ono u što će se pretvoriti Lily svojim principima volje za moć bit će prvorazredni primjerak onoga što danas zovemo – sponzoruša. Zavađat će, koketirati, manipulirati i svim se sredstvima svoga šarma ulagivati muškarcima, od običnog čistača vagona s puta u New York preko višeg službenika u banci do samog direktora banke. Probit će se do samog vrha, od obične male pipničarke do priležnice bogataša i gospođe upravitelja velike banke. Razrušit će svjetove tih muškaraca od manira i ideala, ubit će ih njihovim slabostima padanja na slatko i primamljivo žensko biće.

Priča je ovo o moći, golemom, još u djetinjstvu stečenom preziru i mržnji, o osveti jedne žene onom svijetu moći čije konce u svojim rukama drže muškarci. Međutim u svoj njenoj paklenskoj želji da osvoji njihovo bogatstvo za sebe, u želji za prostorom za novo i novo razaranje, ona ostaje sama. Ni ucjene ni uzurpacije novih imućnih muškaraca neće joj u život unijeti radost. Poenta filma ide u smjeru da naša Lily Powers svoju moć više nema snage zadržavati u sebi ni za sebe. Nego da njena volja za moć djeluje autodestruktivno. Pokazalo se da definicija muškarca nije isključivo jednako njihova nadmoć i vodeća uloga u društvu, kao što se pokazalo da ženin poziv nije razaranje muških srca ili sebična osobna satisfakcija. Film ima jedan znakoviti 'happy end' koji naglašava nasušnu potrebu uzajamne ljubavi između žene i muškarca.

Ocjena: 8/10
Obrazloženje: Film je za 7, ne odskače i ne nudi emociju više, ali film je koliko jednostavan toliko i dinamičan i magnetičan. Zrači rolom zaista posebne Barbare Stanwyck od prve minute. Sve što se dešava ima potpunu dramaturgiju. Stiče se dojam originalnosti kakav se rodi kad se film gleda i ima osjećaj da je prvi put o nečemu progovoreno na briljantan način. Stoga 8.

---------------------------------------------------------



---------------------------------------------------------

(INDUSTRIJSKA ZONA NA RUBU GRADA)

(LILY POWERS, KĆI PIPNIČARA)

(ATMOSFERA)

(FATHER'S GUEST)

(BACIO POGLED NA LILY)

(POGLEDALA GA PREZIRNO)

(CHICO:'HE'S A BIG POLITICIAN, AIN'T HE?')

(LILIY: 'HE'S A BIG SUMPTHIN..AND IT AIN'T A POLITICIAN..')

(LJIGA PRISTUP)

(DOSTA JOJ JE)

(ZGRABIT ĆE JE)

(RAZBIT ĆE GA)

(ISPITI ZA POČETAK NOVOG ŽIVOTA)

('YOU COULD MAKE SOMETHING OF YOURSELF.YOU HAVE POWER.')

('YEAH, I'M A BALL OF FIRE I AM...')

('YOU'RE JUST LIKE YOUR MOTHER!')

(PRONAŠLA PRISTUP)

(AS A SECRETARY; 'WHAT COULD I DO? HE'S MY BOSS AND I HAVE TO EARN MY LIVING.')

('WHY MR.STEVENS, IT WASN'T MY FAULT. HE FOLLOWED ME IN THERE..')

(MR.STEVENS USKORO)

(OVA ŽENA UZNEMIRILA JE SVE DUHOVE)

(U MEĐUVREMENU LILY ZAVODI DIREKTORA BANKE)

(ODBACUJE SIROTOG MR.STEVENSA)

(PUCNJEVI)

(NJEZINA MOĆ JE RAZORNA)

(NOVI SUPRUG BANKROTIRAO)

(ONA GA ODBIJA I NAPUŠTA)

(SA SVOJIH POLA MILIJUNA)

(NEMA ŽIVOTA BEZ LJUBAVI)

---------------------------------------------------

(BARBARA STANWYCK, BABY FACE (1933))

Oznake: Alfred E.Green, Barbara Stanwyck, George Brent, drama, romance, pre-code, 1930s, 1933, 8/10

- 11:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 05.12.2015.

SHE DONE HIM WRONG (1933)

122.SHE DONE HIM WRONG (1933) Ocjena: 7/10
(Sve mu je to ona zamijesila) SAD, komedija, melodrama, kriminalistički, 66', IMDb: 6.5/10
Redatelj: Lowell Sherman
Producent: William LeBaron
Scenarij: Mae West, Harvey F.Thew
Kamera: Charles Lang
Glazba: John Leipold
Uloge: Mae West, Cary Grant, Owen Moore, Noah Beery







IMDb-She Done Him Wrong (1933)

Uz I'm No Angel, treba izdvojiti i drugi bombastični film Mae West koji nas vodi u svijet vodvilja s izraženim elementom burleske. She Done Him Wrong napravljen je prema vodviljskoj predstavi Diamond Lil s kojom je Mae West još 1928. ostvarila značajan brodvejski uspjeh. Devedesetih godina 19. stoljeća nalazimo se u jednoj takvoj kući zabave u kojoj se okuplja sav poslovni muški svijet, često sa svojim pratnjama. Mjesto je to gdje miriši na političke profitere, na bogatstvo, dijamante i oprani novac. Kao vrhunac svega, u svojim odajama je rasna žena, Lou (Mae West), vodviljska zabavljačica i pjevačica, sva u sjajnim haljinama i blještavim dijamantima. Kao kakav predmet zvan žudnja. Ona je žena naduvenog političara Jordana (Noah Beery) oko kojeg se vrti lova i koji učini uslugu kome god je potreba postići nešto van zakona. Lou koristi njegov položaj ne bi li osvajala muškarce različitih profila. Naglasak je na to što se sve kroz tu kuću odvija. Kroz nju prolaze bogati par Rusa koji su došli podići oprani novac, sastaju se sumnjivi zavidni biznismeni, kroz kuću stalno patrolira policija hvatajući nevažne ulične kradljivce, naposlijetku u kuću upada i bivši Louin ljubavnik do kojega ona više ne drži a koji je sav jarostan pobjegao ravno iz robije. Jordan u međuvremenu pronalazi nekakav mutan posao za očajnu djevojku kojoj je netko slomio srce i koja je dolutala upravo u to središte prljavog života oduzeti sebi život. Ta će djevojka na kraju inkriminirati čitavu družinu. Lou koja u svojem salonu samodopadljivo i urnebesno kivno prima i zapravo odbacuje sve svoje muškarce prima i pristojnog, ali častoljubivog policajca Cummingsa (Cary Grant) i nailazi sama u sebi na prepreku kako ovog čovjeka ne može impresionirati. Do samog kraja kada se dogodi fascinantan obrat, dok narednik Cummings privodi cijelo društvo iz birtije. Za svu kliku odredio je policijsku maricu i sve ih redom potrpao unutra, dok je za sebe i Lou odredio posebnu dvosjed kočiju u kojoj će joj ukazati novo stanje stvari i svoje uvjete.

Film je ustvari fantastično jednostavan i uporan u nezaboravnim zavodljivim dijalozima u režiji same Mae West koja 'zna kako te stvari idu'. Njezin sarkastični bezobrazluk donosi joj novo zlo na novo zlo i uporno je drži na nogama. Ona ima takav ritam da muškarci sve za nju sprovedu u djelo ili čak zločin. Oni kupuju stvari za nju, odlaze u zatvor i bježe iz zatvora, sakrivaju i peru mjesto njezinih zločina, vode čitavu stvar zakona i na kraju bilo da su u očaju, gnjevu ili trijumfu, zaljubljeni su u nju.

Mae West je pojam (ne jedini) koji je u filmsku umjetnost instalirao ženu vamp, žensku varijantu tipa vampira s naglaskom na njene erotske atribute. U dijalozima, držanju, kretnjama, postupcima ona dominira, vlada i ravna društvenim sistemom koji je metaforički prikazan na ovom filmu u strukturi zvanoj "Jordan's House". Uz 39-godišnju Mae West, u njihovim zajedničkim nastupima u svijet zvijezda ulazi i do tada manje poznati, samozatajni glumac Cary Grant. West je nastupala na kazališnim daskama prije filma, a na filmu stekla status seks-simbola 30-tih, sa sobom ponijela skandale i postala jedna od najplaćenijih zvijezda svojeg doba.

Ocjena 7/10
Obrazloženje: Najveći adut ovoga filma su sentencije i manevriranje Mae West koje razmjenjuje sa muškarcima u svom prisustvu. Njezina beskrupuloznost, nemoć druge strane i pobjeda koja joj ne može izmaknuti. Najbolje stoji u opisu žanra onaj crime comedy koji se toliko veže jedan uz drugi vezano uz ovaj film. Uz ovaj film nećemo se odrapiti od smijeha ali ćemo ga pogledati s izvjesnim interesiranjem za glavnu ulogu. Pre-code film ranih 30-tih, a bez Mae West ne može se sagledavati.


-----------------------------------------------------




-----------------------------------------------------

(JORDAN'S PLACE 1890s)

(LAGER BEER 5 CENTS)

(JORDAN'S HOUSE BAR)

(PRAVA BIRTIJA)

(NIŽA KLASA)

(IZBACIVAČ)

(VODI BRIGU O PIJANCIMA)

(POSLOVNI LJUDI O GAZDI)

(SKUPOCJENA SLIKA NA ZIDU)

(GAZDA JORDAN (DESNO))

(PIJANA RASPRAVA O BOŽANSTVENOJ GAZDARICI LOU)

(SERGE I RITA, RUSKI GOSTI OD POSEBNE VAŽNOSTI)

(LADY LOU: COME UP AGAIN, ANY TIME..)

(SVI BI UČINILI BILO ŠTO ZA NJU)

(S NAREDNIKOM CUMMINGSOM)

('SIT DOWN!')

(SJEO)

(USTALA)

(PROŠETALA)

('I'M SORRY YOU THINK MORE OF YOUR DIAMONDS THAN YOU DO OF YOUR SOUL..')

('I'M SORRY YOU THINK MORE OF MY SOUL THAN YOU DO OF MY DIAMONDS.')

('MAYBE I AIN'T GOT NO SOUL')

(HAVEN'T YOU MET A MAN THAT COULD MAKE YOU HAPPY?')

(SURE, LOTS OF TIMES..')

(BIVŠI MOMAK POBJEGAO IZ ZATVORA PUN GNJEVA)

(ALI NA NJU JE SLAB: DON'T YOU KNOW WHAT I FEEL FOR YOU?)

(HAPŠENJE, LOU: 'IF YOU WANNA HELP ME, PICK UP MY TRAIN..')

('CHIEF, WE GOT THEM ALL!')

('SURELY, YOU DON'T MIND MY HOLDING YOUR HAND?')

(DIJAMANTI ĆE ZAVRŠITI NEGDJE DRUGDJE)

----------------------------------------------------

(BABY VAMP, MAE WEST)




Oznake: Lowell Sherman, Mae West, Cary Grant, pre-code, crime-comedy, 1930s, 1933, 7/10

- 15:58 - Komentari (2) - Isprintaj - #

srijeda, 02.12.2015.

I'M NO ANGEL (1933)

121.I'M NO ANGEL (1933) Ocjena: 7/10
(Nisam anđeo) SAD, melodrama, komedija, romantika, 87', IMDb: 7.0/10
Redatelj: Wesley Rugles
Producent: William LeBaron
Scenarij: Mae West (priča i scenarij)
Kamera: Leo Tover
Glazba: Herman Hand, Howard Jackson, Rudolph G.Kopp, John Leipold
Uloge: Mae West, Cary Grant, Gregory Ratoff






IMDb-I'm No Angel (1933)

Dok gledamo film Nisam anđeo u tko zna koliko podrezivanom obliku osjeti se primjetan pad u pogledu izražajnosti svega onoga što jedan film s tematikom jedne fatalne žene suvremenog doba treba sadržavati. Mae West je ikona ženstvenosti i erotičnosti 1930-tih pretvorena u uniformirano biće koja je tek u natruhama žena koja se bori za svoje dostojanstvo u društvu muškaraca koji osim konstantne brige za svoj džentlmenstki status brinu i to da se oslaste ženama koje su izvorne putene i strastvene pored svojih supruga koje su utjelovljenje svakog općeprihvaćenog morala i ponašanja. „Nisam anđeo“ treba da znači „Ja sam žena“. Tira (Mae West) je pjevačica i cirkuska zabavljačica koja radi sve za posao, kojeg uzgred, vode muškarci. Ona preživljava, kroči i zarađuje kroz život bez ljubavi, dobiva poklone i dosadne kavalirske posjetnice. Ona je 'tough girl' kao što je Cagneyev Tom Powers 'Tough guy' u Državnom neprijatelju br.1. Grijeh ove žene društvo ne kažnjava odmazdom ili smrtnom kaznom kao u slučaju gangstera, grijeh ove žene kažnjava se etiketiranjem, odbacivanjem i sramoćenjem. Njezin 'kriminal' i njezina sredstva podstaknuta su odnosima frustrirajuće konzervativnog svijeta prema ženi. Ona je pod etiketom žene svih negativnih i po društvo neprihvatljivih atributa; raspuštenica, sponzoruša, žderačica idealnih čednih muževa. Sav njezin kriminal je u njenoj taktici zavođenja situirane gospode. Ispod svega toga je srce koje je neljubljeno i koje želi ljubiti u punoj snazi i iskreno. Čitav taj odnos razrađen je i prikazan i u nekim drugim filmovima, kao dramaturški nešto potpuniji film A.E.Greena Baby Face s Barbarom Stanwyck u glavnoj ulozi također iz 1933.godine.

Film je upečatljiv po podrugljivom tonu same Mae West u ulozi seksipilne Tire. Pjevni dijelovi izazivaju muške konzumente industrije zabave na suočavanje sa muškarcem u sebi. Dok imaju svoje žene, pametne i vjerne, oni se stišću u gomili naguravajući se ne bi li vidjeli komadić razgolićenog tijela žene na bini. Ona je razapeta i tajanstveno zatvorena u svoj svojoj napadnoj i vulgarnoj pojavi. Tim više što je kroz čitavo vrijeme odjevena u crnu haljinu kao sakrivena. Kroz cijeli film mi kroz čitav film pred svojim očima nemamo ništa više od klasičnog V izreza na dekolteu i rukava oslobođenih ruku dok grle svog muškarca. Međutim, njezin šarm i seksipil ne ostaju sakriveni. Žena je u sporadičnim kadrovima prikazana primamljivo otkriveno. Ironično rečeno: žena je otkrivena. Hajka i cenzura kodiranog Hollywooda je započela s ovim filmom. Rezano je sve što ne bi smjelo da se prikaže ili kaže. Kao u pjesmi 'Nobody Loves Me Like A Dallas Man' koja je u originalu išla 'Nobody Does It Like A Dallas Man'. I u samom filmu vidimo koliko je ograničen kadar poljupca Mae West i Caryja Granta. Lica su ukočena dirigentskom palicom i ništa više ne smije utjecati na poruku koja ima usmjeravati društvo. Ništa ne smije podsjećati na ljudsku seksualnost, tako da se redefinira etičke društvene norme po moralnom standardu nekog neskretljivog obrasca. Ta praksa na filmu provodit će se sve do početka 70-tih godina 20.stoljeća kada dolazi do eksplozije slobode u filmskoj industriji i stvaralaštvu.

Quotes:
(Jack Clayton: You were wonderful tonight.
Tira: Yeah, I'm always wonderful at night.
Jack Clayton: Tonight, you were especially good.
Tira: Well... When I'm good, I'm very good. But, when I'm bad...
Tira: I'm better.)


Ocjena: 7/10
Obrazloženje: 'I'm No Angel' je više značajan film nego li kvalitetan u nekom gledateljskom pogledu. Obzirom da na ovom blogu filmove vrednujem s naglaskom na temelju samog utiska na vibru filma, na umjetničke dosege i u odnosu na dotaknutu srž dotične problematike, ovaj film zaslužuje razumnu ocjenu 6 bez podcjenjivanja. Ali zbog toliko silne energije koja je pod okolnostima pritisaka cenzure ostala zatomljena – ocjena 7.

--------------------------------------------------------



--------------------------------------------------------

(ČUDO NEVIĐENO - TIRA)

(ŽENA KOJA JE NEDOSTIŽNA)

(OKRUŽENA MUŠKARCIMA)

(I BOGATIM UDVARAČIMA S 5 BRAKOVA IZA SEBE)

(NAILAZI NA ŽENSKI PREZIR SVAKODNEVNO)

(OČI U OČI S VJERENOM ŽENOM)

(POSAO KOJEMU SE SVI DIVE)

(WOW KROTITELJICA LAVOVA U AKCIJI)

(S BIČEM I PIŠTOLJEM U RUKAMA)

(SHOW ZA GLADNE OČI OBOŽAVATELJA)

(VEĆINU VREMENA U JEDNOLIČNOJ CRNOJ HALJINI)

(A ONDA 'NEDOZVOLJENA' POZA)

(SPOSOBNA VJEROVATI ISKRENOM MUŠKARCU)

(ZALJUBITI SE I LJUBITI)

(POLJUBAC NA FILMU 30-TIH; DO 3 SEKUNDE)

----------------------------------------------------

(MAE WEST & CARY GRANT)

(MAE WEST QUOTE)

Oznake: Wesley Rles, Mae West, Cary Grant, melodrama, romance, pre-code, 1930s, 1933, 7/10

- 15:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 30.11.2015.

VAMPYR (1932)

120.VAMPYR (1932) Ocjena: 8/10
(Vampir) Njemačka-Francuska, horor, 83' (70', dvd izdanje), IMDb: 7.7/10
Redatelj: Carl Theodor Dreyer
Producent: Carl Theodor Dreyer, Julian West
Scenarij: Christen Jul, Carl Theodor Dreyer; Sheridan Le Fanu (priča)
Kamera: Rudolph Mate, Louis Nee
Glazba: Wolfgang Zeller
Uloge: Julian West, Sybille Schmitz, Jan Hieronimko




IMDb

Danski redatelj s bogatim umjetničkim iskustvom iz vremena nijemoga filma 1931./1932. snima svoj prvi zvučni film. Vampyr nastaje u problematično doba za filmsku umjetnost u njemačko-francuskoj koprodukciji. Inspiriran pričom Carmilla irskog pjesnika i pisca Sheridana Le Fanua o Davidu Grayu (u filmu Allan Grey, glumi ga Julian West), mladom sanjaru koji je zaokupljen vampirima i natprirodnim silama. Vođen istraživanjima dolazi jednoga dana u jedno malo zabačeno francusko selo u kojem stara gospođa, pokojnica Marguerite Chopin izlazi iz groba kao vampir i noćna je mora u obližnjem zamku.

Film je snimljen kao mješavina zvučnog i nijemog filma, specifično za vrijeme 'prelaska' iz nijemog u zvučno razdoblje u filmskom stvaralaštvu. Dreyer i snimatelj Mate dosegli su vrhunac atmosferičnosti kroz chiaroscuro postupak, kroz preskakivanje fabule, utiskujući gledatelju snažan aluzivni i metaforički dojam. Ovaj film neće zanimati nezahtjevnog ljubitelja filmske zabave, nego zahtjevnog i sklonog poniranju u specifična čuvstva koja se dotiču psihičkog nemira, psihologije snova i straha te kontemplacije o stanjima između života i smrti. Priznali mi ili ne, ovaj nesavršeni film, premda snimljen sjajnim umijećem njihovih tehničkih manevracija, osjetno je štur i opor za gledanje, ali obiluje takvim groteskno-bizarnim momentima da ga ne možemo snažno ne doživjeti.

Scena kada Allan Grey, ispunjen grozomornim čuvstvima kako je u okruženju vampira izlazi iz svog tijela dok sjedi na klupi u parku je nenadmašna. Odlazi do zamka i nalazi lijes u kojem on sam leži ukočen i mrtav širom otvorenih očiju. U duhu gleda čitav svoj izlazak, što djeluje gotovo nadrealno, kako opskurni muškarac stavlja poklopac lijesa na njegovo tijelo, samo sa oknom kroz koje on može vidjeti svoj put do groba. Uz pogled uperen vertikalno prema krošnjama, zvonicima, građevinama uz bučnu zvonjavu. Psihologija nemrtvosti, opsjednutosti, nadrasla je konvencionalnu viziju vampira u stanju života. U principu, kroz samu priču utkana je klasična pretpostavka o prokletstvu. Ali ono što je ovaj film ostvario je nadnaravno mjesto u koje se stavlja duševno stanje čovjeka u istraživanju, mori i strahu od nepojmljivog i nadnaravnog.

Ocjena 8/10
Obrazloženje: U filmu je praktično sve postignuto, sva toliko moćna izražajnost mračnog somnabulskog svijeta more u čovjeku koji je ogrezao u duboke misli o okultnim i mističnim stvarima. Da sebe ne može izvući iz toga, da se našao u svijetu vampira fizički i psihički. I to sve prikazano u montaži s elipsama, preskocima da se gubi jasan slijed događaja, što je sasvim genijalna stvar. Film pratimo uz vrhunski ukomponirane zvukove i glazbu. Ipak koliko god se činilo vrhunski, toliko film svejedno gubi jer sadrži izvjesnu letimičnost u kretnji amaterskih glumaca, nedotjeranu upotrebu rekvizita što upućuju na simbolizam (slike, kosturi). Film zahtijeva čak i proučavanje što nekada nije dobro.


--------------------------------------------------------

(GREYEV DOLAZAK U COURTEMPIERRE)

(SIMBOLI)

(KLAUSTROFOBIČNI INTERIJER)

(UTVARE I SJENE)

(VAMPIRSKA POSTELJA)

(SESTRA)

(PREOBRAZBA)

(VIZIJA PUTA U ZAGROBNI SVIJET)

(SVIJEĆA)

(ŠTOK I ZVONO)

(PRELAZAK KUĆNOG PRAGA)

(ZRAKE SUNCA U KROŠNJAMA)

(ZVONJAVA I POGLED U VIS)

(ISCRPLJENOST TIJELOM, ODSUTNOST DUHOM)

(PROBADANJE SEOSKOG VAMPIRA, GOSPOĐE CHOPIN)

-------------------------------------------------------






Oznake: Carl T. Dreyer, horror, njemački film, francuski film, 1930s, 1932, 8/10

- 13:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 26.11.2015.

DAS TESTAMENT DES DR.MABUSE (1933)

119.DAS TESTAMENT DES DR.MABUSE (1933)/DR.MABUSE-DER SPIELER (1922) Ocjena: 9/10
(Testament Dr. Mabusea) Njemačka, kriminalistički, 122', IMDb: 7.9/10
Redatelj: Fritz Lang
Producent: Fritz Lang, Seymour Nebenzal
Scenarij: Fritz Lang, Thea von Harbou; Norbert Jacques (likovi)
Kamera: Karoly Vass, Fritz Arno Wagner
Glazba: Hans Erdmann, Walter Sieber
Uloge: Rudolf Klein-Rogge, Otto Wernicke, Gustav Diessl



Dr.Mabuse - Der Spieler (1922)
Das Testament Des Dr.Mabuse (1933)

-----------------------------------------------

Film Fritza Langa koji se nastavlja na dvodijelni film iz nijemog razdoblja, pa da se kaže najprije koja riječ o tome filmu: Radnja Dr.Mabusea odvija se u vrijeme inflacijske krize u Njemačkoj nakon I. svjetskog rata, kada je Njemačka bila pod teretom plaćanja teške odštete ratnog gubitnika, preciznije 1922. godine. Vrijeme je to kada je (berlinsko) društvo upalo u košmar posvemašnjeg egzistencijalnog i psihološkog rasapa. Tlo plodno za razmah najžešćeg kriminala dok niti jedna demokratska vlada ne može vezati konce ekonomske situacije. Vrijednost marke pada u miljardama od jutra do večeri. Postoje ljudi, u slučaju koji pratimo, postoji čovjek koji na to sve može utjecati tako što ima takvu moć da sve može sebi zgrnuti. Društvo je slabo, bijedno, alkoholizirano, drogirano koji god sloj bio u pitanju. Najteža mračna karma koja se nadvila nad društvo je kocka omotana krinkom zabave i užitka. Kocka je upravo najveći grijeh i samog, usamljenika i mistika, javno važećeg psihoanalitičara, mračnog i nedokučivog dr.Mabusea. On je čovjek koji je iznikao u uvjetima socijalnog rasula kao tiranin iz sjene, njegova je moć hipnotička, on je živi iluzionist i nema tog dovoljno jakog čovjeka kojega on ne bi slomio svojim hipnotičkim metodama. Mabuse je čovjek koji je preuzeo konce moći, njegov uvjet hrani se na hirovima i rastrojenosti gospode željne hazarda, bijega i putenosti. Istovremeno kako se događaju ogromne prijevare za kockarskim stolovima po Kasinima podzemlja policija koju predstavlja javni tužitelj u ulozi detektiva, Welk, nikako da sazna koga zapravo lovi premda je sam inspektor bio za stolom sa prerušenim Mabuseom oči u oči. Lov na dr.Mabusea, lov je na utvaru pod okriljem noći, na jednu imaginarnu moć čije apstraktne veličine ni službe nisu svjesne. Dr.Mabuse je utjelovljenje vampira čije je sredstvo iluzija i prevara, a ljudi, sav njihov kapital, u uvjetima zapravo bezvlašća, plijen su koji mora nekome pripadati.

Testament Dr.Mabusea nastavlja se u 1933. sa zagonetnim i mističnim kriminalnim tokovima dok je dr. Mabuse hospitaliziran u psihijatrijskoj bolnici. On se pretvara u tijelo koje nije ni potrebno da se njegova volja za moć izvršava i upravo razgranava u neslućenim razmjerima. Kriminalni milje ne zna za koga radi, organiziran je imaginarnom logikom Mabuseovog uma. Vlasti u potjeri suočavaju se sa moćnim duhom koji želi pokoriti čitavu državu.

Način na koji je ovakva vrsta filmova vrhunski izrazila leži u psihologiji zločina i organiziranog kriminala nasuprot gangsterskih klasika koji tu istu stvar racionaliziraju. Ono što se događa u podzemlju grada je toliko apstraktno da čovjek ne može dokučiti izvor. Um koji to sve pokreće može biti i um mrtvog čovjeka, kao u Testamentu Dr.Mabusea. Magnetična sila uma koji želi da vlada posijano je sjeme za novom i novom gladi. Kriminalci žive (uhode, varalice, opsjenari, zelenaši, batinaši, ubojice), od toga tvoreći carstvo zločina, nesvjesni svog pokretača.

Dr.Mabusea igra neponovljivi i stravični Rudolf Klein-Rogge. Film je to koji se ne smije propustiti jer u sebi sadrži golemu poentu funkcioniranja svijeta kriminala kroz republikanski društveni poredak ili kroz razdoblja ekonomske depresije i socijalne krize.

Ocjena: 9/10
Obrazloženje: Remek-djelo kriminalističkog žanra. Film je nabijen izvjesnom težinom zbog koje se teško gleda, naročito nijemi dvodijelni film iz 1922. Nesavršen je i ne ostavlja dojam na prvo gledanje. Zahtijeva vrijeme poslije gledanja. Male su nijanse koje se mogu pripisati kao minus ovome filmu, kako jednom tako i drugom. Stoga, sasvim subjektivan, ne dodijeljujem apsolutnu ocjenu 10.

-------------------------------------------------------------


(Film 1922)

------------------------------------------------------------




(Film 1933)

------------------------------------------------------------
Dr.Mabuse - Der Spieler (1922)

(DR.MABUSE DER SPIELER)

(UZMI!!!)

(KONTROLIRA SVAKU IGRU)

(GOSPODAR I NJEGOV NAŠMRKANI LAKAJ)

(MABUSE MIJENJA LICA - ILUZIONIST)

(SPIRITISTIČKA SEANSA)

(VOLJA ZA MOĆ..)

(PRELAZI U ŽELJU DA OVLADA ŽENSKIM SRCEM)

(MRAČNI DR.MABUSE)

-----------------------------------------------------------

Das Testament Des Dr.Mabuse (1933)

(MABUSE ZATVOREN U UMOBOLNICI NA ZNANSTVENOM RAZMATRANJU)

(NJEGOVA VOLJA SE IZVRŠAVA POSVUDA)

(PRAKTIČNI UM INSPEKTORA LOHMANNA)

(LOHMANN I ZAMJENIK MULLER)

(DR.MABUSE UMRO U BOLNICI)

('NITKO NE ZNA DA JE SMRĆU DR.MABUSEA NESTAO JEDAN FANTASTIČAN UM S NADLJUDSKIM SPOSOBNOSTIMA!')

(JE LI NESTAO?)

(AMBIJENT U KABINETU DR.BAUMA)

(AMBIJENT U KABINETU DR.BAUMA)

(DR.BAUM PREGLEDAVA ZAMRŠENE MABUSEOVE ŠIFRE)

(UPUTE ZA OSTVARIVANJE CARSTVA ZLOČINA)

(LJUDSKE SE DUŠE MORAJU ZASTRAŠITI DO KRAJNJIH GRANICA..)

(ZLOČINIMA KOJI NIKOME NE DONOSE KORIST..)

(..ČIJI JE JEDINI SMISAO DA ŠIRE STRAH I PANIKU..)

(..KRAJNJI CILJ ZLOČINA JESTE..)

(USPOSTAVA NJEGOVE BEZGRANIČNE VLADAVINE)

(..STVARANJE STANJA POTPUNE NESIGURNOSTI I ANARHIJE..)

(..STANJA IZGRAĐENOG NA UNIŠTENIM IDEALIMA SVIJETA..)

(..KADA KAOS POSTANE NAJVIŠI ZAKON..)

(AUTOSUGESTIJA UMA POSLIJE MABUSEOVE SMRTI)

(OPSJEDANJE I ULAZAK U DR.BAUMA)

(ŠIFRIRANE UPUTE ZLOČINAČKOM KLANU)

(RAPORT KRIMINALACA KOD NEVIDLJIVOG ŠEFA)

(SLUŠAJU, POKORAVAJU SE, IZVRŠAVAJU I OD TOGA ŽIVE STVARAJUĆI KAOS)

(PRIVIĐENJE UMA ORGANIZACIJE)

----------------------------------------------------------

(RUDOLF KLEIN-ROGGE)

----------------------------------------------------------

Insert - Das Testament Dr.Mabuse, 1933




Oznake: Fritz Lang, Rudolf Klein-Rogge, Otto Wernicke, njemački film, kriminalistički, 1930s, 1933, 9/10

- 15:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 20.11.2015.

THE INVISIBLE MAN (1933)

118.THE INVISIBLE MAN (1933) Ocjena: 7/10
(Nevidljivi čovjek) SAD, drama, horor, SF, 71', IMDb: 7.7/10
Redatelj: James Whale
Producent: Carl Leammle Jr.
Scenarij: H.G.Wells, R.C.Sheriff
Šminka: Jack P. Pierce
Kamera: Arthur Edeson
Glazba: Heinz Roemheld
Uloge: Claude Rains, Gloria Stuart, William Harrigan



IMDb

Filmovi s vizualnim ili digitalnim efektima a koji treba da pobuđuju izvjesnu stravu i šok u tridesetima su možda predstavljali nevjerojatno čudo, i zacijelo bi zaprepastili svakog ljubitelja čuda filmske kreacije ili animacije. Snimateljski postupci koji su kreatore ove fantastične priče legendarnog pisca znanstveno-fantastičnih knjiga H.G.Wellsa pretvorili u film iznimno su značajni i sasvim uvjerljivi. Motiv iz priče H.G.Wellsa o Nevidljivom čovjeku preuzet je i stavljen na film u suautorstvu sa pomalo zagonetnim glumcem Claudeom Rainsom koji je odigrao ulogu fantomskog čovjeka tek glasom i pokretima da mu se kroz čitav film ne vidi lice. Gledatelj će danas osjetiti plastičnost, naročito u akcionim scenama u kojima se vidi sav napor da se sve uradi što savršenije.

Bilo je to vrijeme kada znanstveno-fantastični žanr paše upravo uz avangardni, ekspresionistički ili kakav drugi modernistički izričaj. Neka su djela u nijemom razdoblju, čak i u kratkim filmovima ostala prave male minijature čija se magika nije istrusila. Možda je stvar u razdvojenosti sa zvukom i melodijom. The Invisible Man, film iz 1933. sa radnjom smještenom u 1933. razlikuje se od knjige H.G.Wellsa. Radnja ima biti na engleskoj periferiji, ali je osjećaj gotovo sasvim američki i sa akcentom na realizmu koji se ima manifestirati kroz oslobođenu moć mahnitog čovjeka koji je fizički nestao. Opaža se u filmu neka čudna ubrzanost, u kretnjama likova i razvoju događaja, opaža se ponešto naprasitija energija u dijalogu. Mistični Nevidljivi čovjek ne obara se na grad i ljude kao čovjek u introverziji sa svojstvom nevidljivosti, nego kao čovjek koji je sada 'poludio' pod utjecajem specifične kemikalije. Kao znanstvenik. Kada kao fantomski izgubljenik staje nasuprot društvu on počinje djelovati sredstvima kako bi to počeo kakav gangster. Kao da nema pomoći, ovaj film u svoj svojoj zadatosti znanstveno-fantastičnog horor ostvarenja počinje nalikovati na noir film, sa nepogrešivim performansama kriminalističkog u sebi.

Daleko veća vrijednost koja izlazi iz filma leži u činjenici da nevidljivi čovjek, kad počinje djelovati teroristički, nastupa kao anonimus (samo zaručnica i dvojica kolega iz laboratorija znaju njegov identitet, i ne mogu, ne žele, ili ne smiju ga otkriti). Njegovi motivi su između nekog čudnog poriva unutarnje podsvijesti i želje za eksperimentom, slili se u nevidljivu formu u kojoj se probudi ludilo i osvetnička glad za moć. Nevidljivi čovjek postaje ne više kriminalac radi kriminala, nego postaje terorist koji s užitkom želi rušiti svijet.

Uza sve dopadljive adute koje ovaj film ima, u fino posloženom interijeru i eksterijeru, u magičnoj izvedbi kamere, u maestraciji glasa i pokreta glavnog 'nevidljivog' lika, film najviše pati od nedostatka prave i suštinske atmosferičnosti i jezovitosti. Priča, koja je solidna, i ima također važne adute (ideja ludila da se terorizmom pokori svijet) upravo je to: solidna. Ponešto u humorno-zabavljačkom tonu i nedovoljno uvjerljivom zamahu nijanse mračnosti, film do kraja ne ostavlja potpun dojam klasnog ostvarenja.

Ocjena: 7/10
Obrazloženje: Čini mi se kao da je u ovom filmu izgubljeno od svačega ponešto. Radnja i vizualizacija kao da žele usredotočiti gledatelja i na jedno i na drugo a da se pritom ne bazira na ključu temeljnih stvari, nego tek u važnim naznakama. Između humora, horora i poante kao da se proteže izvjesno izmicanje pune težine same stvari. Obzirom na vremena u kojima je film ostvaren možda i nije čudno. Ipak, film ima dovoljno jezgrovitosti za razumnu ocjenu 7 i preporuku da se pogleda.


-----------------------------------------------








-----------------------------------------------

(INVISIBLE MAN)

(STRANAC)

(ZAMOTAN SAV U ZAVOJE)

(IZAZIVA ČUĐENJE I NEVJERICU)

(JOŠ UVIJEK SE SKRIVA)

('ALL RIGHT YOU FOOLS..EVERYTHING WOULD COME RIGHT IF YOU'D ONLY LEFT ME ALONE!')

((BUT)NOW YOU'LL SUFFER FOR IT!')

('JAFFERS,WHAT DO YOU THINK?-'HE'S INVISIBLE THAT'S WHAT'S THE MATTER WITH HIM..')

('PUT THE HANDCUFFS ON..')

('HOW CAN I HANDCUFF A BLOOMIN' SHIRT?')

(NEVIDLJIVI ČOVJEK; CIGARETA)

(UBIJA BILO KOGA POD KRINKOM NEVIDLJIVOSTI)

('THE NATIONS OF THE WORLD WILL BID FOR IT..THOUSANDS, MILLIONS!!')

('POWER I SAID..POWER TO WALK INTO GOLD VAULTS OF THE NATIONS...')

('...INTO SECRETS OF KING..POWER TO MAKE MULTITUDES RUN SQUEALING IN TERROR!!!')

--------------------------------------------

Oznake: James Whale, H.G.Wells, Claude Rains, Gloria Stuart, pre-code, horror, SF, 1930s, 1933, 7/10

- 15:00 - Komentari (1) - Isprintaj - #

utorak, 17.11.2015.

DINNER AT EIGHT (1933)

117.DINNER AT EIGHT (1933) Ocjena: 7/10
(Večera u 8) SAD, drama, komedija, 111', IMDb: 7.8/10

Redatelj: George Cukor
Producent: David O. Selznick
Scenarij: Frances Marion, Herman J.Mankiewicz; George S.Kaufman, Edna Ferber (by the play Sam H.Harris)
Kamera: William H. Daniels
Glazba: William Axt
Uloge: Marie Dressler, John Barrymore, Lionel Barrymore, Billie Burke, Wallace Beery, Jean Harlow




IMDb

Jedna ozbiljna prekodovska drama (drama-komedija; dramedy), između drame i tragikomedije, izašla u doba najžešće ekonomske depresije, rađena po kazališnom predlošku. Za 1933. nije bilo moguće preskočiti ovaj film jer je kroz njega izuzetno protočno i temeljito iskazan sklop odnosa u svijetu i životu koji ljudi u takvim okolnostima žive. Komično-tragično je temeljna crta na kojoj se radnja ove male realne farse zasniva.

U jednom danu, od jutra do večeri traju pripreme za okupljanje na večeri u 8 kod Olivera i Millicent Jordan, obitelji s poslom u brodogradnji koji je u bankrotu. Millicent Jordan (Billie Burke) živi drugu stranu posla svojega muža Olivera (Lionel Barrymore) koji je sve do današnjega dana bio uspješan i omogućavao prosperitet familije i svaku komociju da bi se živjelo elegantnim stilom bogate američke porodice. Poenta se vrti oko dvije karakteristične stvari: na poslovnoj (egzistencijalnoj) i ljudskoj (emotivnoj) bazi, a zajedničko objema stvarima je – prošlost – koja se ugurala u trenutak te večeri i s bremenom koje ti ljudi sa svojim životima kreću dalje. Sve je isprepleteno, muž je klonuo od trpnje i žrtvovanja i ulazi u predinfarktno stanje. Žena zivka ugledne goste kako bi stabilnost života na visokoj nozi ostala nenarušena. Njihova kćer Paula (Madge Evans) ljubi Larryja Renaulta (John Barrymore), dvostruko starijeg glumca čija je zvijezda na zalasku dok joj je njena majka već namijenila prikladnog ženika. Potencijalni preuzimatelj posla tvrtke Jordanovih, uvijek nasmijani i nacifrani biznismen i politički čovjek, Dan Packard (Wallace Beery), lovac na posrnule magnate, također se nađe među gostima sa svojom ženicom Kitty (Jean Harlow) koja po cijele dane leži u krevetu, igra se šminkom i prima muško društvo u odsutnosti prezaposlenog muža. Privlačna je stavka da će na večeri prisustvovati bogati engleski aristokratski magnat Ferncliffe sa svojom ženom.

Komedija i tragedija se smjenjuju u takvom kontinuitetu da gledatelj shvaća da se ništa osim blage propasti neće dogoditi. I propast i nastavak života završava 'kako se uzme'. Sve je nastavak prošlosti. Život u poentiranju večere sa uglednim aristokratskim uzvanikom kao ni ljubavni pir njihove kćerke sa deziluzioniranim izbljedljelim glumcem neće krenuti putem ostvarivanja nikuda od točke stvarnog stanja prema gore, nego lagano prema dolje. Imamo tri situacije: Millicent će shvatiti stanje u kojem se našao njezin muž i pristat će na svaku skromnost života samo da ostane s njim, Packardovi (naduveni biznismen i njegova razmažena Kitty) nastavit će se međusobno koškati kao i prije, Paula će se zaručiti za ženika koji joj je bio namijenjen u praksi – a da nikad neće prestati voljeti neprežaljenu svoju ljubav koja je ostala mrtva u prošlosti. Znakovita je scena sa dijalogom Paule sa starijom gospođom Carlottom Vance (Marie Dressler), bivšom ljubavi Olivera Jordana, Paulina oca, kada ona Pauli govori vijest o tragičnom odlasku njezinog ljubljenog – Paula u očaju i žalosti govori kako nikad neće prestati da ljubi njega – a Carlotta joj odgovara – Naravno da nećeš, samo to nikad nikad ne govori svojem budućem.

Ocjena 7/10
Obrazloženje: U filmu je doista jasno detektirana problematika. Komedija i tragedija „pije vodu“. Uz film se zaista osjećamo prirodno jer se prepoznajemo. Humor, koji prevladava, je obavijen jednom pritajenom koprenom neizbježive tragike koja obavija život. Nisam mogao vrednovati film s većom ocjenom iako ne bih pogriješio sa ocjenom više zbog nekoliko izuzetno poentiranih dijaloga. Mnogima je život upravo kao ta ocjena, ne veća od 7. Tako ovaj naslov odiše. Ne iskače ničime toliko jakim da bi mu dodijelili 8. Zato +7.

dramedy

------------------------------------------------------





-------------------------------------------------------

(DARLING I'VE GOT LORD AND LADY FERNCLIFFE!)

(SUPRUG, OLIVER JORDAN)

(MAMA IMA SVE POD KONTROLOM ZA ORGANIZACIJU VEČERE)

(OLIVER JORDAN I POSLOVI)

(SVI GA PRITISLI)

(KITTY PACKARD)

(KITTY PACKARD)

(KOMIČNA SCENA S MUŽEM)

(MOGLA BI NEŠTO I RADITI..)

(EVO TI TVOJ NOVČANIK..)

(REŽI NA NJEGA)

(SPREMNA ZA DOKTORA)

(S DR.TALBOTOM)

(PAULA JORDAN I NJEZINA LJUBAV)

(RENAULTOV TUROBNI OSJEĆAJ)

(AGENT: DAJ POGLEDAJ SE U OGLEDALO..)

(ZAISTA.)

(ZADNJI MUKLI JECAJ UGAŠENE ZVIJEZDE)

(OKUPLJANJE PRIJE VEČERE)

(PAULA: 'I CAN'T EVER LOVE ANOTHER MAN..')

(CARLOTTA: 'YES DEAR BUT I WANT TO TELL YOU ONE THING..')

('DON'T EVER LET HIM KNOW ANYTHING ABOUT THIS..')

(UVIJEK LJUBAZNOST PRIJE SVEGA)

(KOŠKANJE)

(NI BANKROT NIJE NAJVAŽNIJI)

--------------------------------------

Oznake: George Cukor, Marie Dressler, John Barrymore, Lionel Barrymore, Jean Harlow, Wallace Beery, drama-komedija, dramedy, pre-code, 1930s, 1933, 7/10

- 09:33 - Komentari (1) - Isprintaj - #

četvrtak, 12.11.2015.

DAS BLAUE LICHT (1932)

116.DAS BLAUE LICHT (1932) Ocjena: 8/10
(The Blue Light, Plava svjetlost) Njemačka, drama, fantazija, misterij, 85', IMDb: 7.0/10
Redatelj: Leni Riefenstahl
Producenti: Leni Riefenstahl, Harry R. Sokal
Scenarij: Bela Balasz, Carl Mayer; Gustav Renker (insp. roman), Leni Riefenstahl (priča)
Kamera: Hans Schneeberger, Heinz von Jaworsky
Glazba: Giuseppe Becce
Uloge: Leni Riefenstahl, Mathias Wieman, Beni Fuhrer




IMDb

Leni Riefenstahl je kontroverzno ime njemačke i svjetske kinematografije. Povodom njezine smrti 2003. godine, britanski The Independent donosi: "Mišljenja će biti podijeljena između onih koji ju vide kao mladu, nadarenu i ambicioznu ženu uhvaćenu u plimi događaja koje ne razumije u potpunosti i onih koji vjeruju da je bila hladan oprtunistički propagandist koji se udružio s nacistima.“ (povijest-svijeta.orgfree.com). Da, njezin društveni položaj i najaktviniji filmski umjetnički angažman, njen stvaralački procvat dogodio se u doba Trećeg Reicha i vladavine nacionalsocijalizma. Njezino simpatiziranje Adolfa Hitlera i opčinjenost njegovom knjigom 'Mein Kampf' izravno ju je dovelo u propagandistički aparat snimanja filmova pod tim režimom. Međutim, sloboda i talent kakav je imala ta tada mlada umjetnica iz njenih su ostvarenja proizašla, možda ironično, ali u svom sjaju onoga što filmska umjetnost i industrija mogu proizvesti. Dokumentarna ostvarenja Triumph des Willens (1935) i Olympia (1938) do danas se smatraju vrhunskim i nezaobilaznim naslovima kada je riječ o ideologijama, sportu i retrospekciji povijesnog trenutka. Pored svega toga, za oko ljubitelja filma i svega što film može ponuditi, ponekad ipak zapnu neki manji radovi. Po mom osjećaju, Leni Riefenstahl je ostvarila prije propagandnih filmova jedan u nizu svojih „planinskih filmova“ (odigrala kao glumica nekoliko uloga u filmovima s planinskom tematikom 1920-tih godina) koji odiše svijetom romantike, fantazije i mistike, a koji zaslužuje posebnu pozornost: Das Blaue Licht (1932), „Plavu svjetlost“, snimanu na lokacijama u švicarskim i talijanskim Alpama.

Film je pravo malo čudo neobične ljepote. Koliko za kontemplaciju toliko i za snatrenje. Riefenstahlova je zaista biser među zvučnim i neprikosnovenim imenima filmske režije svoga vremena poput Hitchcocka ili Orsona Wellesa. Ova mala legenda pripovijeda o selu u Alpama podno planine Monte Cristallo, o mitu koji je ovladao tim selom po kojem se zlo nadvilo nad selo. Svaki put u mjesecu kada se pun mjesec pokaže iza planine on rasvjetljuje pećinu gore visoko iz koje na selo pada plava svjetlost. U planini živi Junta (L.Riefenstahl) djevojka pastirskog izgleda a koja je saživljena sa negostoljubivim i nepristupačnim krajolikom. Ona jedina ima tu urođenu sposobnost da se penje po klisurama, da hoda serpentinama, da diše taj zrak i upija plavu svjetlost u pećini na mjesečevoj svjetlosti. Muškarci u selu kao nekom magijom privučeni su planini koja im oduzima život. Čini se da je muškarce tog sela nešto u njemu zatočilo. Junta je iz sela prognana kao vještica, i prokleta od strane žena. Govori ova priča o srazu svjetova, kako onih unutarnjih (između muškarca i žene), tako i onih izvanjskih (između svijeta materijalnog i duhovnog, svijeta-planine). Junta je žena, gorštakinja, jedina žena na svijetu čije tajanstvo je netaknuto, neotkriveno kao spilja sa plavim draguljima, potjerana i prokleta, neobljubljena, jedina slobodna duha. I sada je naišao čovjek koji se uspio uspesti na planinu i poželio ostati kod Junte. On osjeti za nju ljubav, unese u njen svijet pastorale radosti za kojom je žeđala, i sve tako dok ovaj ne otkrije njezinu tajnu odaju, spilju s plavim kristalima gdje je ona noćima sjedila i puštala da joj zrak planine s mjesečevim sjajem cjeliva i ozaruje lice. On je jedne noći prati i nađe u njenom romantičnom trenutku. U njemu se probudi čovjek i umah nestade muškarca. On je zgrabi i počne uvjeravati kako su ovi dragulji bogatstvo, da mora javiti u selo. Žena je izgubila svoju snagu. Seljaci su doskora izgrebli i otuđili njeno tajno skrovište s kojeg se ona napajala ljubavlju s nebeskih visina.

O ovom malom vješto-nevještom filmu mogao bi se dati sud sa više stanovišta, ali ne može se poreći njegova suštinska originalnost. U njemu je duh romantizma doveden do ruba čiste vjerodostojnosti, ispričan je iz ženske perspektive koja se manifestira u gubitku snage ženstvenosti, o puknuću jednoga srca kada je muškarac dopustio da mit iz sela osvoji sakriveno blago u planini. Das Blaue Licht je zaista bajka, ali bajka o ljudima, u kojoj osobine životinja zamjenjuju duboki odnosi između muškarca i žene dok je između mnijenje sela zavijeno mutnom koprenom zvanom mit.

-----------------------------------------





----------------------------------------

(NEGDJE U ALPAMA...)

(SEOCE ČUDNOVATIH DIMNJAKA...)

(I TORNJEVA)

(STRAŠNA GORA NADVILA SE)

(OVO JE KNJIGA U KONAČIŠTU...)

(LEGENDA O JUNTI)

(DJEVOJCI ZAIGRANOJ...)

(I LIJEPOJ)

(SLOBODNOJ KAO PRIRODA SAMA)

(JEDNOGA DANA U MJESTO DOŠAO STRANAC)

(JUNTA ISPRED CRKVE PRIJE VEČERNJE MISE)

(PREZIR SEOSKIH GOSPOĐA)

(ODVRATNOST)

(JUNTINO SPOZNANJE)

(MRŽNJA)

(ŽIVJETI TAMU)

(MRAK I STRAH U DUŠAMA)

(TRGOVINA JE ŽIVOT)

(KRČMA JE ZAJEDNIŠTVO)

(VJEKOVNA HISTORIJA)

(DUBOKO PRAZNOVJERJE)

(DOK IZLAZI PUN MJESEC...)

(ONI SE OKAMENE OD TE SILE)

(ZATVARAJU VRATA I PROZORE)

(NEGDJE U PLANINI...)

(ONA SE PREDAJE SVA)

(DJEVOJKA PASTIRSKOG IZGLEDA)

(DOZIVA SVOG DJEČAKA)

(DJEČAK)

(SA STADOM POD OBLACIMA)

(DOLUTAO NJEZIN MUŠKARAC)

(ONA GA PRIHVAĆA)

(U SELU ZAVIST...)

(DOK ON SNATRI..)

(UZ PJESMU...)

(JUNTU ŠTO GA SRETNA ČEKA)

(OPIRANJE OD ČOVJEKA)

(NOV PUN MJESEC...)

(NJU U SNU POKREĆE)

(MUKA ČOVJEKA)

(ON PRONALAZI ŠPILJU)

(SVU OD BLAGA)

(JUNTINO TAJNO MJESTO)

(JUNTINO SRCE)

(JUNTINO BLAŽENSTVO)

(UNIŠTIO JE)

(GOTOVO JE MORA JAVITI U SELO)

(MOLBA DA NE IDE)

('ALI KAKVE SU TO MOGUĆNOSTI!')

(IDU LJUDI U ISKAPANJE)

(VESELICA USPJEŠNIH RUDARA)

(RASPUKNUTO SRCE ŽENE)

(PRAZNO)

(IZGUBLJENO)

(SVA SNAGA JUNTINA SRCA NESTALA)

(OSTAJE SAMO PJESMA)

(I JEDNO OTKINUTO SRCE)

(PRIČAT ĆE LJUDI...)

--------------------------------------------------------

(LENI RIEFENSTAHL)







Oznake: Leni Riefenstahl, njemački film, drama, fantazija, misterij, 1930s, 1932, 8/10

- 11:34 - Komentari (4) - Isprintaj - #

nedjelja, 08.11.2015.

FREAKS (1932)

115.FREAKS (1932) Ocjena: 7/10
(Nakaze) SAD, drama, horor, 64', IMDb: 8.0/10
Redatelj: Tod Browning
Producenti: Tod Browning, Dwain Esper, Harry Rapf, Irving Thalberg
Scenarij: Clarence Aaron 'Tod' Robbins (prema priči 'Spurs')
Kamera: Merritt B. Gerstad
Zvuk: G.A.Burns, Douglas Shearer
Uloge: Wallace Ford, Leila Hyams, Olga Baclanova




IMDb

Film Toda Browninga Freaks do danas nije razriješena stvar. Malo remek-djelce kojemu je s vremenom pripao kultni status do danas je izrezano i nepotpuno od škara različitih cenzura. Utoliko njegovo savršenstvo ne dolazi pred oči gledatelja u svojoj punini. U svakom slučaju, film je veoma specifičan i može se smatrati prekretnicom u daljnjem razvoju inspiriranih stvaralaca sa problematikom, motivikom i temom ljudske tjelesne ili duševne ili neke druge deformiranosti. Sjetimo se samo velikih majstora kao Lynch (Eraserhead,1977, The Elephant Man,1980) ili entuzijasta kao Jodorowsky (Santa Sangre,1989), ili navedimo manje zvučne režisere koji su radili bizarne i čak morbidne filmove kao Joel M.Reed (Blood Sucking Freaks, 1976) ili popularne serijal B-filmove s horor preokupacijom kao Frank Henenlotter (Basket Case,1982). Nastajali su i filmovi kao i poznati biografski film ceste, često prikazivan na televeiziji Mask (1985) Petera Bogdanovicha. Nakaznost je tema koja će s velkim interesom biti obrađivana kroz razvoj filma i žanrove svih vrsta. Čak je moguće i banalno zaključivanje; Mel Gibson u svom filmu The Passion of the Christ (2004) naglašava ljudski sadizam u nanošenju boli i činjenje Krista čovjeka unakaženijim nego je to u ostalim ekranizacijama Isusova života. Nakaze su i zombiji i nadnaravna bića u Romerovim ili hororima Clivea Barkera. Da ne duljim, Freaks je stari crno-bijeli film, zapravo drama s potencijalom izvornog horora. Browning i sam cirkuski radnik i performer upotrijebio je za svoj film stvarne akrobate i lica s prirodnom deformacijom ili nekim oblikom nakaznosti. S pozicije altruizma naglašava ljudsku zloću koja se na svakom koraku hoće okoristiti i ostvarivati uzdižući se u svojoj ljepoti spram onog svijeta kojega Bog nije obdario skladom i savršenošću tijela i uma.

U jednom putujućem cirkusu koji je sastavljen od bizarnih deformiranih i osakaćenih performera i akrobata rade i dvoje savršeno zdravih i vitalno snažnih ljudi. Žena, Cleopatra (Olga Baclanova), ženstvena i putena trapezistica i snagator, dizač u tega i gutač vatre Hercules (Henry Victor). Cleopatra koristi priliku da zavede patuljka Hansa (Harry Earles) koji se u nju zaljubi pored svoje drage patuljčice Friede (Daisy Earles) čije srce pripada samo njemu. Hans ima naslijediti golemo bogatstvo kojega Cleopatra želi udajom za njega njemu oteti i oslastiti se njime sa svojim ljubavnikom Herculesom. Nakon svadbe, Cleopatra počne Hansa trovati stavljajući mu tobože lijek u piće. Međutim, među malim nakaznim stvorenjima u cirkusu osim velikog čistog srca stanuje i nešto koliko lucidno, toliko i užasno. Gnjev na prezir i zloću ljudi koji se s njima podsmjehuju i igraju kao da su niža bića. Nakon što su svi zajedno veselili se na Cleopatrinoj i Hansovoj svadbi, razotkrilo se Cleopatrino zmijsko lice. Ona od te večeri, na kojoj se pripita sa svojim ljubavnikom Herculesom bez srama sprdala na račun povrijeđenog srca maloga posramljenog Hansa neće osjetiti gnjev i ustanak zajednice malih nakaza u kojoj se nalazi. Ono što slijedi je osveta. Nešto što u filmu, onakvom kakvoga mi imamo dostupnog, mi gledamo samo u djelomičnom trajanju jer su scene sakaćenja i kastriranja uklonjene. U tom cirkusu nakaza je pokrenuta, nakaza unakažuje prividnu ljepotu i savršeni oblik ljudske pojave zbog njegove zle i pokvarene namjere. Također dato je na uvid sljepilo svim čarima obdarene žene koja je podcijenila srce i pamet patuljka.

Pa premda takav, oblik filma u kojem ga mi imamo pred sobom, svojim nabojem može zadovoljiti čovjeka zaljubljenog u filmove. Ovakav film kao da zahtijeva idealne uvjete za gledanje pošto trpi od starosti produkcije, režije, tehničkih manjkavosti i svih rezanja koja je kroz decenije postojanja prošao. Dakle, veliki ekran, savršeno zatamnjenje i što više tišine. Freaks je nešto u što se treba upustiti kao u neku od kratkih grotesknih priča Edgara Allana Poea. Djelo je to staro i zaslužuje poštovanje.

Pošto je dramaturgija više-manje opisana, izdvajam samo nekoliko slika „nakaza“.

-----------------------------------------------------------------------------

(FREAKS)

(PATULJCI HANS & FRIDA)

(POLA MUŠKARAC-POLA ŽENA)

(NAKAZE S VELIKIM SRCEM I NISU NAKAZE)

(ŽENA S NOGAMA)

(ČOVJEK CRV)

(JEDNAKO DOBRI)

(SIJAMSKE BLIZANKE; JEDNA SE UDALA A DOSKORA I DRUGA)

(HERCULES)

(HERCULES, 'NORMAL FREAK')

(REVENGERS)

(REVENGERS2)

(HERCULES I CLEOPATRA FREAKS)

(FATALNO PONIŽENJE)

(HORROR)

-------------------------------------------------------------

(TOD BROWNING)





Oznake: Tod Browning, Olga Baclanova, horor, nakaze, 1930s, 1932, 7/10

- 11:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 04.11.2015.

LA CHIENNE (1931)

114.LA CHIENNE (1931) Ocjena: 8/10
(Kuja) Francuska, drama, 91', IMDb: 7.7/10
Redatelj: Jean Renoir
Producenti: Pierre Braunberger, Roger Richebe
Scenarij: Andre Girard, Andre Mouezy-Eon, Jean Renoir; Georges de La Fouchardiere (roman)
Kamera: Theodor Sparkuhl
Zvuk: Denise Batcheff, Marcel Courmes
Uloge: Michel Simon, Georges Flamant, Janie Marese







IMDb

Ovaj film je veoma zgodna naturalistička igra velikog francuskog redatelja Jeana Renoira. Rani zvučni uradak sa zanimljivim pokretom kamere. Dramaturgija života popraćena je kadrovima koji klize ostvarujući začudno moćan segment simbolike u svemu tome. La Chienne je ispripovijedana priča o magičnom ljubavnom trokutu u uskom krugu pariškog Montmartrea. Ova priča je ujedno nešto fatalno, socijalno stvarno i nešto vrlo grozno tragično. Prolog u priču je kroz igrokaz s malim visećim lutkama koje najavljuju tri glavna lica koje ćemo kasnije pratiti kroz film, a odvija se u nekom malom bistrou, kao na prozoru koji bez zastora gleda van na ulicu. Posebno možemo obratiti pažnju na lutkice koje alegorijski predstavljaju francusku republiku kroz koju se simboli vlasti nadmeću koji će najaviti predstavu. Popa potiskuje car, cara vojnik; vojnik na brzinu obrazlaže kako ono što će se odigrati neće biti nikakva studija ni moralna slika, ni drama ni komedija, kako u njoj glavni likovi nisu ni zlikovci ni heroji, nego obični ljudi.. Tri lica: On, ona..i još jedan, kao i obično, on. Stvari stoje zapetljano, i takve su kakve jesu.. nepopravljivo predvidljive i uvijek u pravilu krivo protumačene od strane društva i vlasti. Onako kako je nije onako kako je, nego je uvijek onako kako se samo po sebi odvija između ljudi.

Film je u engleskom govornom području preveden kao 'The Bitch', u nas kao 'Kuja' ili 'Kučka'. Pa premda nas lutak uvoditelj uvjerava kako poente i poučka nema sve nam se čini da ovo ima biti drama o pasjem kurvinskom životu među ljudskim stvarima. Život je kurva stvarnija od politike. Politika uvijek laže i politika se provodi uvijek kontra stvari kakve jesu; ako je do pravde Sud donosi presudu nepravedno, ako je do nepravde Sud donosi presudu pravedno; dok u Životu kada su emocionalni odnosi i duhovna i materijalna egzistencija u pitanju stvari teku nakazno i bolno, veoma veoma prljavo i jeftino. Kakva jeftina skupoća po čovjeka!

Likovi su: sredovječni činovnik i slikar Maurice Legrand (Michel Simon), onaj tip uvijek pristojnog i pristalog čovjeka dobrice koji ne bi ni mrava zgazio, a zbog čega uvijek ispadne papak i budala; u životnoj zajednici je sa udovicom palog junaka (koji nije pao na oltaru domovine nego je dezertirao i pije i vucara se tko zna gdje), nadalje, žena je djevojka Lulu (Janie Marese) putena i naivna, kučka kao sam život koja mazohistički slijepo voli svog makroa koji je strastven ali od trenutka do trenutka kada od nje želi izvući novac; i treće lice je sam on, Dede (Georges Flamant), općevažeće zlo ovoga svijeta na meti svake osude. Oni čine triangl prljave stvarnosti. 42-godišnji Legrand, potreban ljubavi sve će učiniti da privuče nestašnu i tužnjikavu Lulu k sebi iskreno misleći da je ona toga potrebna i željna, darivat će ju slikama koje će ova predavati Dedeu, a koji će iz toga učiniti biznis s bogatim prekupcima umjetničkih slika. Legrand će voljeti Lulu, koja će voljeti Dedea, koji neće voljeti nikoga pa n i sebe. Na koncu, izgledat će da je u ovom pokvarenom svijetu ispravno postupao jedino kriminalac Dede koji je s vremena na vrijeme uzimao Lulu i od Lulu (a zapravo od takvog života), ono i onako kako je vrijedilo uzimati. Tako će svi izgubiti glavu, a na životu, u svijetu kurvanjske stvarnosti ostat će samo Legrand. Jadniji od jadnijega. Velegradski skitnica, klošar, ona figura što simbolizira dno dna ljudskog postojanja. To će napraviti petljanje sa životom (kučkom) od duševnog čovjeka od dobrih manira. Ostat će pseto čije slike će otići u svijet s potpisom kurve koju je volio.

----------------------------------------------------------------





----------------------------------------------------------------

(PROLOG-IGROKAZ)

(MAURICE LEGRAND, SLIKAR)

(DEDE I 'LULU' LUCIENNE)

(DEDE, MAKRO I KARTAŠ)

(LEGRAND ĆE MALOJ LULU SVE POKLONITI ZA MALO NJEŽNOSTI)

(LULU ĆE SVE DATI DEDEU)

(DEDE ĆE JU PRITISKATI)

(LAŽLJIVO MOTA LEGRANDA)

(SLIJEPO VOLI DEDEA)

(NAĆI ĆE SVOJE SLIKE U IZLOGU)

(POD LAŽNIM IMENOM)

(U BRAKU-"SKLONI TE SLIKE, MUKA MI JE OD NJIH..")

("MOJ PRVI MUŽ JE POGINUO U RATU ZA OVAKVE KAO ŠTO SI TI...")

(BIVŠI MUŽ, HEROJ, NIJE POGINUO.. NEGO KLOŠARI)

(LULU ĆE OTIĆI SA BILO KIM ZA VOLJU DEDEU)

("KAD SAMO POMISLIM DA SAM TI VJEROVAO..")

("TI NISI ŽENA, TI SI KURVA!")

("PAZI ŠTA GOVORIŠ..")

("ON ME TUČE ALI JA GA VOLIM..")

(NAVIKLA DA SE BRANI OD UDARACA)

("NE SMIJ MI SE, NE SMIJ MI SE TAKO LUCIENNE..")

(LUCIENNIN NOŽIĆ)

(LEGRANDOVO RJEŠENJE)

("JA SAM BLAGAJNIK U FIRMI TEKSTILA.")

(KOGA BI OVAKAV UBIO)

(SLABIĆ OSTAJE 'NEVIN' NA ŽIVOTU)

(SVJEDOCI VIDJELI SAMO DEDEA NA MJESTU ZLOČINA)

(DEDE NE MOŽE NIŠTA OBJASNITI)

(SLUŠANJE SMRTNE PRESUDE)

(POROTNIK:"U SVOJU ČAST I ČISTE SAVJESTI, PRED BOGOM I LJUDIMA..KRIV JE!")

(KOMPANIJA KLOŠARI MONTMARTREA)

-----------------------------------------------------------------

(MICHEL SIMON)

Oznake: Jean Renoir, Michel Simon, Georges Flamant, Janie Marese, drama, 1930s, francuski film, 1931, 8/10

- 15:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 31.10.2015.

GRAND HOTEL (1932)

113.GRAND HOTEL (1932) Ocjena:8/10
(Grand Hotel) SAD, drama, romantika, 112', IMDb: 7.6/10
Redatelj: Edmund Goulding
Producent: Irving Thalberg
Scenarij: Vicki Baum (roman), William Absalom Drake (komad), Bela Balasz
Kamera: William H. Daniels
Glazba: Charles Maxwell
Uloge: Greta Garbo, John Barrymore, Joan Crawford, Wallace Beery




IMDb

Grand Hotel je film o svijetu u malom. Film je to o svijetu skupljenom u najvećem, najskupljem i najraskošnijem hotelu u Berlinu. Ono što se utiskuje u čuvstveni sklop gledaoca je ta smjernica. Da je taj hotel mjesto kroz koje prolaze ljudi koji sa sobom donose svoje živote, dolaze i odlaze. Taj hotel je kao nekakav filter kroz koji se ljudi na kraju razrješuju svih dilema o svom životu. Došli su radi sklapanja posla, bogati i bahati industrijalac Preysing (Wallace Beery), neki su došli provesti svoje posljednje trenutke radosti, kao bolesni i nesretni, ali veseli Kringelein (Lionel Barrymore), a neki su tu stalni zaposlenici kao recepcioner Senf ili vječni gosti kao doktor Otternschlag. Grand Hotel je kao svjetska košnica, platforma na kojoj gledamo kazalište ljudskih odnosa. Film je staromodan, umjetnički veoma primamljiv i nije za svaku publiku, ali je vrijedan radi mnogo više od jedne stvari.

Ako zanemarimo sve karaktere koji se tu kreću, svijet je zamišljen kao trokut i ostvaren je u odnosima muškarca i dvije žene. U hotelu je odsjeo Baron von Geigern (John Barrymore) koji i nema jasnog razloga, osim što je lopov koji tako rješava različite dugove koje si kroz način života stavlja za vrat. On i ne vodi život, a naslov barona mu je samo korisna maska kad zavodi i užasan teret kad iz njega želi iskočiti srce i ljudskost. Žene koje se nalaze u hotelu su ruskinja Grusinskaja (Greta Garbo) prima balerina iz St.Peterburga koja je opterećena i usamljena zbog menadžmenta i svih onih koji vode njezin posao, ona je instrument, a samo je žena koja umire od očaja; s industrijalcem dolazi obična, ali vatrena djevojka, u svojstvu stenografkinje koja tako preživljava, iskrena Flaemmchen (Joan Crawford). Svijet pokreću deziluzija, nemogućnost življenja i disanja punim plućima, nemogućnost oslobađanja iz lanaca poslovnog svijeta, svijeta drugih i drugih ljudi što žive na tijelu i duši pojedinca, a trebalo bi da ga pokreće radost i ljubav. Svaku od tri osobe iz 'trokuta' pritišće specifična kob. Nijedno od to troje ljudi ne može se osloboditi, a onda se stvari kao u komediji zabune stanu razvijati u pravcu ljubavi. Svijet nametanja, gramzivosti, licemjerstva i laži počinje zadobivati drukčiju energiju. Lanci se počinju odvezivati. Baron je čovječan i dobrodušan, u suštini plemenit, on manirom zavodnika privuče malu Flaemchen, a iste večeri pritajen, u potrebi da ukrade bisernu ogrlicu u sobi Grusinskaje upoznaje nju nasamo i fatalno se zaljubljuje. Kao i ona u njega.

Film je zabavan, brze izmjene, posjeduje dimenziju vanvremnosti, posjeduje blagi ton melanholije kao i svi filmovi što su crnobijeli a čini vam se kao da imaju žućkasti odsjaj svjetla i tame. Momenti kada Grusinskaja izgovara epohalnu rečenicu 'I Want to be alone', trenutak samoće koji traje kao vječnost mala nastavljaju se i kad Baron ispada pred nju kao od nikuda (njoj se ne vidi da je on bio skriven u ormaru).

Tvrdi akcent ruske balerine koju igra Greta Garbo, njezina figura i njezine crte lica, kretnje u govoru duha i tijela pretvaraju nas gledatelje u stanje bez daha. Možda trivijalno, ali ipak za napomenuti, postavlja se pitanje oko vrednovanja uloga između Grete Garbo i Joan Crawford – Who steals the show? – čak na mjestima nalazimo da je Greta Garbo najneuvjerljivija karika u cijeloj priči. Ma apsolutno deplasirano, Greta Garbo je svojim performansom od Grand Hotela običan film učinila da film bude eteričan, uznemirujuć i uzbudljiv, mračan i svijetao kakva je i ona sama. Jezik (engleski) kojim se govori u Grand Hotelu i treba da bude nešto u duhu kozmopolitizma, jer Grand Hotel i jest alegorijska univerzalna slika ljudskih odnosa. Taj prijelaz kakvog Greta Garbo iznosi u svom govoru je melodičan i kao da se čuje njena čudna grlena žudnja za životom, jednog ženskog srca koje je u užasnoj osami i tuzi, a usred svjetskih tokova i svjetala pozornice. Njezina logistika i posluga uglavit će sve da ona ništa ne zna, da nikad ne pobjegne od svog života predstave, zatočene u tijelu plesačice a balerine.

Grand Hotel je film o svijetu, o ljudskim sudbinama, o tuzi, nesreći, samoći, o jadnim krhkim i zarobljenim ljudima kojima je vanjština samo ljuštura. Ljudi su njihove uloge, njihova zvanja, njihova putovanja samo ne oni sami. Kao Grusinskaja, ili kao Kringelein, ili kao tipkačica Flaemmchen, ili kao nesretni baron, ili čak kao naprasiti materijalizmom bremeniti industrijalac Preysing. Svi su nesretni i svima ljubav izmiče na vjetrometini života. Po gradovima po hotelima.

------------------------------------------------------------------





-----------------------------------------------------------------

(GRAND HOTEL)

(BARON UPOZNAJE FLAEMMCHEN)

(G.KRINGELEIN, NAJOBIČNIJI GOST U GRAND HOTELU)

("I THINK SUZETTE, I'VE NEVER BEEN SO TIRED IN MY LIFE..")

("EVERYTHING IS COLD..AND FINISHED.")

("SERGEI..IS DEAD.IT'S ALL GONE..")

(MAMAGMENT OF AN ACTRESS)

(VJEČNA GRUSINSKAJINA 'OBITELJ')

("ORCHIDS AGAIN MADAM..I THINK THEY ARE FROM THE SAME YOUNG MAN..")

("I WANT TO BE ALONE.")

(GRUSINSKAJINA SAMOĆA)

(GRUSINSKAIJINA SAMOĆA)

(GRUSINSKAJINA SAMOĆA)

(DOŠAO UKRASTI BISERE)

(MOMENTI U TAMI)

(BARON ZABORAVLJA BISERE)

("WHO ARE YOU?")

("WHY DO YOU LOOK AT ME LIKE THAT?")

("I'D LIKE TO TAKE YOU IN MY ARMS AND NOT LET ANYTHING HAPPEN TO YOU, EVER..")

(NIKOME NIJE REKAO SVOJE TAJNE)

(TIPKAČICA FLAEMMCHEN NE MARI ZA SVOG ŠEFA I MISLI NA BARONA)

(GNJEVNI INDUSTRIJALAC PREYSING VS BARON)

(MR.KRIGELEIN'S HAPPINESS)

------------------------------------------------------------------

(GRETA GARBO)

(GRETA GARBO, GRAND HOTEL, 1932)

(SEKSIPILNA JOAN CRAWFORD)

(JOHN BARRYMORE)

(LIONEL BARRYMORE)



Oznake: Edmund Goulding, Greta Garbo, Joan Crawford, John Barrymore, Wallace Beery, drama, 1930s, pre-code, 1932, 8/10

- 11:28 - Komentari (5) - Isprintaj - #

utorak, 27.10.2015.

THE CHAMP (1931)

112.THE CHAMP (1931) Ocjena:7/10
(The Champ) SAD, drama, obiteljski, sport, 86', IMDb: 7.3/10
Redatelj: King Vidor
Producent: King Vidor, Harry Rapf, Irving Thalberg, William M. Weiss
Scenarij: Frances Marion (priča), Leonard Praskins, Wanda Tuchock, Don Marquis (dijalog)
Kamera: Gordon Avil
Zvuk: Douglas Shearer, Charles E.Wallace
Uloge: Wallace Beery, Jackie Cooper, Irene Rich




IMDb

Pretražujući filmsku listu 1931. naišao sam na ovaj naslov i odmah se za njega zakačio. Radi se o dirljivoj priči o ocu i sinu. Jedan je to od onih izvornih nepretjeranih filmova koji vas dotiče u dušu. Otac Andy Purcell (Wallace Beery) je propali bokserski šampion i alkoholičar koji nema kuće i čini sve kako bi se brinuo za svog sina Dinka (Jackie Cooper) kojemu je ovaj sve i koji zove svog starog Champ. Priča je to o ljubavi i vezanosti koja je toliko slučajna i toliko nužna da čini sam život tako velikim kakav jest. Život vrijedan življenja. Život u prljavom svijetu neimaštine, nevolje i lutanja, ali život sreće i ponosa. Dječak ne zna za majku. Majku upoznaje tek kasnije kad ga ona slučajno pronalazi na konjskom trkalištu s ocem. Raspadu te obitelji presudili su društvene razlike; ona je čista građanka koja se bila zaljubila u boksačkog prvaka dok je ovaj bio u snazi i u slavi. Pa opet, iako je mali ostao sa ocem, njeno srce je patilo za njenim djetetom. Ona je našla sređen život sa novim, uglađenijim mužem i u takve prilike željela je vratiti svog sina. Andy, svjestan kako ne može ponuditi za sina bolji život, razumom pristaje približiti sina majci, ali srcem se bori za svojeg dječaka koji voli samo njega. Sva emocija ovog filma ne može se sasvim lako objasniti riječima, zato bih toplo preporučio da ga se pogleda. Snimljen prilično nevješto u maniri prekodovskog hollywooda, ali produciran u nešto veoma simpatično i vrijedno. Uloge oca i sina tako su prirodno odigrane da mi zanemarujemo sve što u filmu nije savršeno. Posljednji kadrovi boksačkog meča u kojem se Champ bori protiv teškog protivnika nalikuju doista na borbu amatera, ostarjelog gubitnika u životu koji ostavlja očinsko srce na borilištu za sreću svoga sina. Dovoljno je pogledati njegovu pojavu odebljeg blijedog očajnika čiji svijet su birtije i prenoćišta i njegovog suparnika koji je meksički šampion, mlađi, stasitiji i u savršenoj formi. Kad krene nezgrapno šaketanje, jedva vješto snimljeno, krenu vam i suze. Kakva borba, kakav boksački meč, a nije boksački film. Film je obična obiteljska drama. Tragikomedija života, ni toliko tragična ni toliko komična koliko životna i istinita. Tuga i očaj malog Dinka nakon što je njegov Champ izgubio bitku sa životom je vanvremenski moment u povijesti filma.

Ne manje dobar je i remake iste priče, važne spisateljice scenarija Frances Marion, u režiji Franca Zeffirellija iz 1979. godine. Preporučio bi oba filma. Možda i ovaj potonji radi manje vremenske udaljenosti. Ovaj iz 1931. ima veliki adut što je ostvaren u tako nevještoj kinematografiji, dok ovaj iz 1979. plijeni nešto pojačanim razvojem dramaturgije.

----------------------------------------------------------





---------------------------------------------------------

(THE CHAMP I DINK 'PARTNERI')

(...)

(...)

(LJUBAV)

(MAMURNO-VEDRO JUTRO U PRENOĆIŠTU)

(PALS)

(TJEŠENJE)

(NE MOŽE BEZ SVOG CHAMPA)

(CHAMP ZATVOREN)

(BODRI STAROG)

(DINK I MAMA)

(MAMA I DRUGI MUŽ)

(ANDY RAZUMOM PRISTAJE DATI SINA)

(OPET SKUPA; 'UDRI..':))

(VEČERA: 'JE LI DA NE BI HTIO U ŠKOLU I KUPAO SE TRIPUT NA DAN?', DINK: 'NOOU..'))

(BORBA)

(SVE ZA SINA)

(PAD STAROG ŠAMPIONA)

----------------------------------------------------------

(JACKIE COOPER)

(WALLACE BEERY)




Oznake: King Vidor, Wallace Beery, Jackie Cooper, obiteljska drama, boxing, SPORT, 1930s, 1931, 7/10

- 17:32 - Komentari (1) - Isprintaj - #

subota, 24.10.2015.

I AM A FUGITIVE FROM A CHAIN GANG (1932)

111.I AM A FUGITIVE FROM A CHAIN GANG (1932) Ocjena: 8/10
(Ja sam bjegunac iz chain ganga) SAD, kriminalistički, drama, noir, 92', IMDb:8.1/10
Redatelj: Mervin LeRoy
Producent: Hal B. Wallis
Scenarij: Howard J.Green, Brown Holmes; Robert E. Burns (autobiografija)
Kamera: Sol Polito
Glazba: Bernhard Kaun
Uloge: Paul Muni, Glenda Farrell, Helen Vinson, Noel Francis






IMDb

--------------------------------------------

Na što sam obratio pozornost u ovom filmu… Obratio sam pažnju na glavnog junaka ove američke priče koji se zove James Allen (Paul Muni), a kasnije se predstavlja kao Allen James, da bi opet završio kao James Allen i opet Allen James. Ključ stvari je, kako se čini, u njemu za sve što se u sustavu događa. Tj., kako se događa. Ovaj film, itekako je kriminalistički, itekako je socijalna drama, ali itekako je i noir-film.

James Allen služi kao inženjerac u američkoj mornarici u Prvom svjetskom ratu i upravo se vraća kući sa odličjem. Dočekuju ga brat (pastor), šef firme u kojoj je prije radio, dočekuje ga majka – svi oni sa planovima za njegovu budućnost. James ne želi povratak u pišljivu firmu i želi izgraditi bolju budućnost. Ali on je, čini se, nedovoljno jak da bi se odupro diktatu porodice. Porodica funkcionira kako funkcionira formalna konzervativna zajednica. Ipak, on je samosvjestan i kreće u potragu za poslovima od New Englanda, Bostona preko New Orleansa do gradića Oskosh u državi Wisconsin. Kamo god došao, nađe se u položaju običnog fizičkog radnika. U besparici je i završava u prenoćištu gdje se namjeri na neku vucibatinu koja ga namami sa sobom i s kojom se nađe u situaciji da orobi i opljačka jednu zalogajnicu. Uskoro, ni kriv ni dužan, nađe se u odredu okovanih, u kazni desetogodišnjeg prisilnog rada. Tortura kakva je u tom logoru postane mu nepodnošljiva i on uspijeva pobjeći i vratiti se u Chicago, gdje s vremenom, opet korak po korak, kao Allen James uspijeva zarađivati sve više i steći status uglednog građanina društva. Da ne nastavljam sa sadržajem; tko je James Allen, kakav je James Allen? James Allen je čovjek koji nikoga ne dira, lojalan je i odgovoran, onaj koji se drži svega što društveni zakon i norma određuju, ali ne može izdržati, jer osjeća poriv da se kreće, da se sam ostvaruje. Društvo i sustav su takvi da on ne može biti nikada dovoljno dobar po mjerilima takve zajednice. On je suštinski dobar, to je njegov najveći grijeh. A oni oko njega zarađuju, žive, sudjeluju i ne biraju sredstva od glume i ucjene (porodica, supruga, advokati) do sile i sadizma kakvu primjenjuju zatvorski čuvari.

Izuzetan je ovo prikaz nemogućnosti stabilne egzistencije na osovini pošteni pojedinac (lojalni građanin) – društvo (licemjerni ljudi, birokrati). Ova ekranizacija je pogled u ono što će se dogoditi jednom takvom pojedincu koji pokušava da nađe svoj život, svoju priliku i svoj način. Nastao davne 1932. film sjaji još i danas kao nešto što oku filmofila ne može izblijediti.

Film je baziran na autobiografiji Roberta Elliota Burnsa koji je opisao okrutnu stranu zatvoreničkog sustava u sklopu 'odreda okovanih' (chain gangs) na američkom Jugu (Virgina,Georgia). Njegovo kasnije djelovanje kao publicista dovelo je do javne rasprave i ukidanju.

O kažnjeničkom i zatvorskom sustavu u SAD

-------------------------------------------------------------------------------







-----------------------------------------------------------

(OBITELJSKI DOČEK JAMESA VOJNIKA)

(UKAZATI MAJCI DA MORA VODITI VLASTITI ŽIVOT)

(PROŠAO POLA AMERIKE U POTRAZI ZA POSLOM)

(NALETIO NA KRIVOG ČOVJEKA)

(UHVAĆEN NI KRIV NI DUŽAN)

(CHAIN GANG, GEORGIA)

(ODRED OKOVANIH)

(TORTURA)

(ČUVAR UŽIVA U ŠIBANJU ZATVORENIKA)

(UPREGNUTI KAO ŽIVOTINJE)

(JOŠ 9 GODINA OVAKO)

(ZATVORENICI PRATE KAKO IM IZLAZE DRUGOVI)

(OVAKO (ZABORAVILI SLOBODNO HODATI)...)

(...ILI OVAKO (U SANDUKU))

(NAKON BIJEGA KAO ALLEN JAMES POSTAO NETKO!)

(MARIE; HTJELA OD NJEGA MUŽA I SPONZORA)

(JIM: "YOU WOULDN'T TELL...")

("I WOULDN'T TELL IF YOU WERE MY HUSBAND..")

(VJERA U SUSTAV; SVOJEVOLJNO PRISTAJE NA 90 DANA ZATVORA UVJETNO)

(BRAT; AKO IZDRŽIŠ JOŠ GODINU DANA, IMA NADE ZA POMILOVANJE)

(TEŠKOM MUKOM IZDRŽAT ĆE JOŠ OVAJ PUT)

(NIJE IZDRŽAO)

(PRESJEKAO POTJERI PUT)

(ZARUČNICA HELEN: "HOW DO YOU LIVE?")

("I STEAL...")

(BACK TO THE DARK)

-------------------------------------------------------------------------

(PAUL MUNI)








Oznake: Mervin LeRoy, Paul Muni, Glenda Farrell, kriminalistički, drama, film noir, pre-code, 1930s, 1932, 8/10

- 16:37 - Komentari (1) - Isprintaj - #

četvrtak, 22.10.2015.

LITTLE CAESAR (1931)

110.LITTLE CAESAR (1931) Ocjena: 8/10
(Mali Cezar) SAD, kriminalistički, drama, 79', IMDb: 7.4/10
Redatelj: Mervin LeRoy
Producenti: Hal B. Wallis, Darryl F. Zanuck
Scenarij: Francis Edwrad Faragoh, Robert N.Lee; W.R.Burnett (roman)
Kamera: Tony Gaudio
Glazba: Erno Rapee, Leo F.Forbstein, David Mendoza
Uloge: Edward G.Robinson, Douglas Fairbanks Jr., Glenda Farrell




IMDb

Kada je riječ o gangsterskom filmu Malog Cezara nipošto nisam htio zaobići. Ono u čemu je ovaj film dobar su dijalog i pokreti lica na kojima je ocrtana fizionomija gangsterskih vremena. Možda nije potrebno uveličavati psihološku komponentu filma, ali i ona je itekako prisutna i neizostavna. Little Caesar ne razvlači socijalne i ekonomske prilike na način kao neki drugi kriminalistički filmovi tog vremena. Ne ulazi u to što se konkretno radi u akciji, nema direktnog uviđaja u to da je vrijeme prohibicije ili vrijeme ekonomske depresije, nego je u centru pozornosti odnos u gangsterskoj družini. Pojedinac, Enrico 'Rico' Bandello (Edward G.Robinson), sitni je kriminalac i takav tip grubijana koji se uspinje u krugove podzemlja neprikosnovenim pristupom, bez kompromisa, svojim pištoljem. Njegov prisni prijatelj, Joe Massara (Douglas Fairbanks Jr.) odlučuje napustiti njihov posao i skreće od 'načina' na koji se Rico uspinje i postiže sve što se može dobiti u prilikama kakve se u hijerarhiji podzemlja grada mogu prisvojiti. Joe upoznaje plesačicu Olgu Stassoff (Glenda Farrell) i nastavlja graditi karijeru na plesnom podiju. Tu nastaje konflikt. Prividno dvojica ostaju prijatelji na različitim terenima; Rico postaje šef bande, Joe postaje onaj koji pleše i zarađuje u svijetu showa i zabave. U filmu je na prirodan i jednostavan način dokazana sudbina onoga koji se nameće za 'veliku glavu'; kakav je to munjeviti uspon i kakav je to tragičan pad, pad onoga koji se hvata da bude na vrhu svijeta na karti kriminalnih hijerarhijskih odnosa. Rico ima sve, pištolj, neotesanost, besprijekornu hladnokrvnu ćud rođenog ubojice, narav tiranina, a u svojoj nutrini ima i jednu tanku sponu koja se zove slabost na onoga koga voli. Kritika navodi tu sponu kao homoseksualnu crtu u karakteru Malog Cezara. Što god bilo, to ga je pokopalo. Ta linija nije bila obostrana od strane njegovog cjeloživotnog prijatelja Joea. Joeova borba je tekla na takvom planu da se on prilagođavao prilikama oko figure prijatelja Rica. On je izabrao ženu i karijeru plesača. Po poenti i ishodu cijele priče može se shvatiti kako je Joe ostao 'vladar' odnosa koji se isplate na površini, tik do podzemlja. Deviza čitave stvari ispisana je na drvenoj konstrukciji koju žbir rafalom iz strojnice podcrtava dok rešeta u kut stjeranog Rica. Natpis kojeg je ovaj strojnicom podvukao odnosi se na svijet kojemu pripada druga polovica 'vječnog' partnerstva između dvojice sitnih kriminalaca, a glasi: „Laughing singing dancing success!“

Ovaj glumac što igra Rica je sinonim za američkog gangstera talijanskih korijena 30-tih godina 20. stoljeća, portretiranog a la Al Capone koji je zaokupljao javnost u vrijeme kada je roman prema kojem je nastao film napisan (1928). Film je u dobroj mjeri specifičan zbog toga što na jedan odmjeren način ulazi netipično u svijet kriminala, što je istaknut taj odnos u partnerstvu, što se vidi ta psihološka individualizacija i što se cilja na usporedbu karakternih crta i na potrebu da se istakne dimenzija onoga što je proizašlo iz takvog odnosa. Što je dobro, što je zlo i u ovom filmu predano je na sud kritici kao nešto na što je nužno gledati kroz prizmu nečega što je manje ili više isplativo, gledati da se vidi kako jest bez mnogo vaganja društvene etike. U velikoj mjeri, ovaj kriminalistički film i jest prava socijalna studija stanja, pošto je u prologu, zapletu i epilogu onaj psihološki akcent na prijateljski (partnerski) savez dvojice provincijskih kriminalaca koji kreću različitim putevima.

-----------------------------------------------------------





-----------------------------------------------------------

(JOE BI PLESAO)

(RICO BI DA DRUGI PLEŠU KAKO ON KAŽE)

(SIMBOLIKA U OBODIMA ŠEŠIRA)

(JOE ODLAZI U PLESNE VODE)

(TI NISI TAKAV)

(RICO POTISKUJE VETTORIJA S ČELA BANDE)

(DOBRI SIN TONY NE ŽELI VIŠE S RICOM)

("LISTEN TONY, RICO KNOWS YOU LOSE YOUR NERVES..")

(RICO I ULIZICA OTERO)

("YOU LOOK GREAT BOSS!")

(ZADNJI POKUŠAJ DA DOBIJE JOEA NAZAD)

(JOE ODABRAO)

(IF YOU'RE NOT WITH ME,YOU'RE AGAINST ME)

(U ODSUDNOM TRENUTKU NESALOMLJIVI RICO OMEKŠAO)

("IT IS YOUR LAST CHANCE RICO!")

(ZAVRŠNI KADAR S PORUKOM)

-------------------------------------------------------------------------------

(EDWARD G. ROBINSON)




Oznake: Mervin LeRoy, Edward G. Robinson, Douglas Fairbanks Jr., kriminalistički, gangsterski film, 1930s, 1931, 8/10

- 17:07 - Komentari (2) - Isprintaj - #

subota, 17.10.2015.

THE PUBLIC ENEMY (1931)

109.THE PUBLIC ENEMY (1931) Ocjena: 9/10
(Državni neprijatelj broj 1) SAD, kriminalistički, drama, 83', IMDb: 7.8/10
Redatelj: William A. Wellman
Producent: Darryl F. Zanuck
Scenarij: Harvey F. Thew (adapt.); John Bright (roman Beer and Blood)
Kamera: Devereaux Jennings
Glazba: David Mendoza
Uloge: James Cagney, Jean Harlow, Edward Woods, Donald Cook, Joan Blondell





IMDb

Što se uopće ima reći za ovaj film, osim da se radi o briljantu kriminalističkog žanra i o jednom od kamena temeljaca gangsterske drame i filma koji je siloviti zamašnjak stilu noira koji tih ranih 30-tih tek sakuplja svu energiju epohe socijalnog, uličnog i ljudskog mraka koja drma i cirkulira kroz svijet američkih gradova kao da je nakakav sakriveni unutarnji trakt jednog tijela kojega je vanjska ljudska svijest tek u jednom milipostotku svjesna kao kakve maglovite i nevjerojatne mitske slike. Ono što ovi filmovi kao što su gangsterske, socijalne drame i na kraju noir film, donijeli, jest ulazak u taj zanemareni svijet, proboj u stvari funkcioniranja trakta tog u srži prljavog i pokvarenog sustava. Što je najvažnije, film kakav je The Public Enemy neće ispustiti niti jednu mogućnost da taj svijet bandi i kriminala učini suštinski oprečnim svijetu vlasti i legalnih tokova. Ovaj film će postaviti stvari tako da prikaže dvije pokvarene stvari: zapravo jednako pokvarene stvari – kao što su Kriminalni milje i kao što je to korumpirana država u ekonomskoj krizi i zakonite patriotske vrijednosti koje uključuju građanske obaveze i dužnosti. Iza osude kriminala i paklenskog puta kojim odrasta i odgaja se jedan gangster stoji nešto kao prijedlog gledatelju da se saživi sa tom slikom i da odvagne to kao prirodu koja ne da je nužno prokleta i negativna pred svijetom Zakona i vlasti, nego da računa s tim što je tu ustvari krivo a što je pravo. I konačno kako je. Film počinje s navodom kako je sve snimljeno u ovom filmu 'istina' ali su likovi i mjesta izmišljeni.

Tom Powers (James Cagney) i Matt Doyle (Edward Woods) dvojica su prijatelja čiji život kronološki pratimo od dječačke dobi. Njihove naravi i njihove doticaje sa ljudima i u prostorima gdje se vara, krade i kocka. Sa svijetom gdje je zakon novac i gdje zakon jačega nitko ne može kontrolirati, nego postoji samo ucjena i 'hoćeš' ili 'nećeš'. Ako hoćeš imat ćeš sve što ti 'posao' može donijeti, ako nećeš završit ćeš likvidiran bilo kad i bilo gdje (jako dobar prikaz tog faktora može se vidjeti u još jednom gangsterskom filmu iz iste godine, Little Caesar Mervina LeRoya). Tom Powers je takav, kategoričan, iz obitelji autoritativnog oca koji ga je tukao i majke koja ga pretjerano mazi i ljubi. Njegov brat, Mike, je njegova suprotnost, on je ispravni sin na ugled i čast obitelji. Međutim, on je pokoran i redovan po mjerilu društva reda i zakona, ali je potajni sitni lopov koji potkrada poduzeće u kojem radi. Jasan je taj svijet kao suza i bit će motiv mnogih kasnijih filmova. O tome što gledamo u ovom filmu nema ništa manje od onoga o čemu su pisali novovjekovni mislioci; Machiavelli u 16.stoljeću ili u pogledu Powersovog odnosa sa ženama na primjer Spinoza u 17.-tom. Film korespondira veoma britko i duboko sa vremenom, prirodom svjetskog zakona i prirodom odnosa na razini veze između žene i muškarca. U pogledu muško-ženskog odnosa treba obratiti pažnju na Toma Powersa u razmjeni 'nježnosti' sa svojom ljepoticom, jedinom ženom koja mu može biti enigmom, zavodljivom koketom Gwen Allen (Jean Harlow) i nasuprot tog odnosa, odnos njegova prijatelja Matta koji svojoj izabranici pristupa konvencionalno, prosidbom i ženidbom.

Okvirno, poenta filma je u tome da se ogleda društvo američkog velegrada sa svojim podzemnim klikama i pojedinac koji odrasta u raskolu, na rubu između površine i dna, koje su podjednako prisutne i primoravajuće.

The Public Enemy je klasni i vrhunski gangsterski film. Prava prijelomnica. Ozbiljan tehnički, stilski i interpretacijski uradak. Prva prava uloga neponovljivog Jamesa Cagneya koji je svojom žustrom interpretacijom i pojavom utro put 'tough guy' liku u narednom razdoblju gangsterskih filmova, ali i drugih specifičnih - psihološki, socijalno i politički profiliranih drama.

---------------------------------------------------------------------







--------------------------------------------------------------------



(FATHER BEATS SON)

(RED OAKS BAR - ASOCIRA NA PRLJAVIJEG OLIVERA TWISTA)

(DJETINJSTVO U TRBUHU GRADA)

(YOUNG GANG)

(CHRISTMAS PRESENT FOR YOU)

(MA AND HER TOMMY BOY)

(BROTHERS)

(YOU AIN'T START YET)

(WHY DO YOU WANT TO FRONT FOR US? WE AIN'T NEVER DONE NOTHING FOR YOU..)

(TOUGH GUY DOBIVA ODIJELO)

(USPON U POSLU)

(DOBILI KOLA)

(SILA ZAKON MIJENJA)

(TOMMY PRIREDIO BRATU DOČEK IZ VOJSKE)

(NE ŽELI KRVAVO PIVO)

(SAMO JE ONA ŽENA ZA NJEGA)

(ĐENTLMENSKA ZABAVA)

(MATT SA SVOJOM BABY)

(TOMOV POGLED)

(...PREMA STARIM RAČUNIMA)

(SIŽE SVEGA)

(IZRAVNATI STARE RAČUNE)

(MATT SUOSJEĆA)

(TOM UBIJA)

(SVE ZA MAMU)

(MAMIN SIN)

(JEDNO)

(YOU ARE DIFFERENT TOMMY..VERY DIFFERENT..)

(THE MEN I KNOW, DOZENS OF THEM..THEY'RE SO NICE, SO POLISHED..SO CONSIDERATE..)

((BUT) YOU DON'T GIVE, YOU TAKE..')

(MATT:YOU AND ME? TOM: SURE..)

(GUNFIRE)

(MATT)

(TOM)

(REVENGE)

(REVENGE)

(REVENGE)

(GLASNIK NOĆI PRED VRATIMA)

(TKO SE MAČA LAĆA...)

----------------------------------------------------------------

(JAMES CAGNEY)



Oznake: William A. Wellman, James Cagney, Jean Harlow, Edward Woods, kriminalistički, gangsterski film, 1930s, 1931, 9/10

- 16:03 - Komentari (8) - Isprintaj - #

četvrtak, 15.10.2015.

NIGHT NURSE (1931)

108.NIGHT NURSE (1931) Ocjena: 7/10
(Noćna sestra) SAD, drama, kriminalistički, misterij, 72', IMDb: 7.0/10
Redatelj: William A. Wellman
Scenarij: Oliver H.P.Garrett, Grace Perkins (as Dora Macy) (roman)
Snimatelj: Barney McGill (fotografija)
Glazba: Leo F. Forbstein
Uloge: Barbara Stanwyck, Ben Lyon, Joan Blondell, Clark Gable




IMDb

Pomalo nezapaženi film, i nezapažena uloga sjajne i kasnije proslavljene glumice Barbare Stanwyck. Ovaj jednostavni i gotovo brzopotezni film vrlo rado izdvajam premda ne ulazi u vrh vrhova. U njemu je vrlo neposredno i lagano razabrati pre-code ozračje hollywoodske kinematografije. Film je zvučni, socijalni efekt vremena prohibicije i društvenih odnosa dolazi do punog izražaja, lica su prirodna, dijalog komunicira sa gledateljem tako da on može doživjeti atmosferu gradske i birokratske vreve i zabave, da ga pogodi etički dijapazon stvari i da stekne utisak na ulogu žene koja prolazi put od pripravnice u jednoj bolnici pa do kompliciranog i mutnog privatnog angažmana njegovateljice pothranjene djece kod bogatih ljudi kojima vitlaju demonske sile osobnog interesa i razularene zabave. Istodobno u jeku prohibicije i gospodarske situacije (koja se nagovješćuje samo kao izvjesna prikrivena elipsa) mi gledamo kako obična švorc djevojka Lora Hart (B.Stanwyck) želi i konačno postaje medicinska sestra u noćnim smjenama. Kroz nju zrači nešto što ne zrači kroz stereotipski poluodjevene i raskošnim sjajem okićene djevojke. Jasno nam je to kako šarm ženske privlačnosti nije u nikakvoj ugrozi kada se ona presvlači u odnosu na pijani položaj zavodljive gospođe istaknutih razgolićenih mjesta kod koje će ova kao noćna sestra doći u službu. Naprotiv, Stanwyckova pobjeđuje i plijeni svojom ulogom. Barbara Stanwyck pristaje uz tu ulogu kao salivena jer je i sama bila siroče i prolazila težak put prema svjetlima Hollywooda.

Svijet kakav se prikazuje je oportunistički prema vremenu u kojem se radnja odvija. Gledamo stažiste u bolnici koji su takvi i takvi, gledamo medicinske sestre koje su takve i takve, gledamo doktore, gledamo pacijente, gledamo slučajne namjernike koji dolaze i prolaze iz grotla gradskog podzemlja, s ulice itd., gledamo kuću alkoholičarke koja zanemaruje vlastitu djecu, pije švercani alkohol u ogromnim količinama, prenemaže se i zabavlja. Konzumira svijet muškaraca i zabave. Gledatelj je iznenada i slušatelj kad sluša prvi put jazz-hitove sa gramofona na filmu. Muškarac je nasilan i gladan profita, žena je koketa i raspuštenica u mekim i raskošnim toaletama. Društvo je kao osuđeno na pojedinku i pojedinca koji su kotačići za pokretanje čitave energije humanosti i održivosti. Lora jednom prilikom u bolnici upoznaje nekoga koga će zvati sa 'Pal' (Prijatelj), isto tako će on zvati nju, kada ona njemu izvadi metak i to ne prijavi za raport bolničkoj administraciji koja bi ovoga stavila u poguban položaj kod vlasti. Ona je asistentica kao noćna medicinska sestra u probitku za osobno dostojanstvo, on je nekakav marginalac koji je upleten u mutan posao sa švercanjem alkohola. On je kao nebom dosuđeni zaštitnik svoje spasiteljice koji će se pojavljivati kad ona bude napadnuta u plemenitoj misiji kakvu će odrađivati spašavajući djevojčicu bogatih ljudi na samrti. Društvo je to u kojem muškarac bez pardona vođen osobnim motivima iskorišćuje udovicu, majku pregladnjele djevojčice (koja je pijana i mazi svoga psića), koji bez pardona fizički obračunava sa njegovateljicom, noćnom sestrom, našom glavnom junakinjom. Taj muškarac, šofer Nick (mračna uloga Clarka Gablea), simbol je gramzljivosti pod svaku cijenu; a u opreci sa nužnim oportunizmom žene kakva je Lora i muškarca kakav je 'Pal', njezin sitni kriminalac. Wellman negdje u to isto vrijeme radi na još jačem filmu koji ulazi u suštinu društva i koji će pokazati kakva je priroda tog 'posla' kakav prožima obične ljude. A to je The Public Enemy (Državni neprijatelj Br. 1.) s neprikosnovenim Jamesom Cagneyem u jednoj od glavnih uloga. Po svoj prilici iz tog razloga Cagney nije odigrao mračnu rolu Gableovog šofera Nicka.

Simpatično i nepretenciozno ostvarenje ranog zvučnog Hollywooda.

-------------------------------------------------------------------





-------------------------------------------------------------------

(DJEVOJKA TRAŽI HUMAN POSAO)

(NEZADOVOLJAVA GLAVNOJ SESTRI)

(SLUČAJAN SUSRET NA IZLAZNIM VRATIMA)

(S DOKTOROM, ŠEFOM BOLNICE)

(STRAŠNO SAMOUVJERENA LORA HART)

(ALI ISKRENA)

(PA ŠTO NISTE REKLI DA POZNAJETE DOKTORA?)

(NOVA PRIJATELJICA)

(ŽUSTRI HOD)

(STAŽISTI VREBATORI)

(LOVAC NA SESTRE)

(PRESVLAČENJE; PRE-CODE HOLLYWOOD)

(NA RODILJNOM ODJELU)

('MAČKE' U ZAJEDNIČKOJ SPAVAONICI)

(LORA JE SLATKA)

(DOJAĐIVANJE)

(VADI METAK IZ RUKE SVOJEM 'PRIJATELJU')

(STVAR OD VEĆEG POVJERENJA)

(STEREOTIP STAŽISTA)

(ISKRENI SLUČAJAN SUSRET S 'PALOM')

(GRUBIJAN, ŠOFER NICK)

(KUĆA NOVCA, NEBRIGE I RAZUZDANOSTI)

(MAJKA ZA ČIJU DJECU DRUGI VODE BRIGU)

(DJECA PROHIBICIJE)

('I TI SI MAJKA..!?')

(OPALILA PO NJUŠCI)

(OPASNI GARD)

(NICK)

(NJEŽNA I BRIŽNA)

(LJUDI DRUGOG SVIJETA OD ONOGA)

--------------------------------------------------------------------

(BARBARA STANWYCK)









Oznake: William A. Wellman, Barbara Stanwyck, Joan Blondell, Clark Gable, drama, pre-code, 1930s, 1931, 7/10

- 11:57 - Komentari (2) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 12.10.2015.

THE DIVORCEE (1930)

107.THE DIVORCEE (1930) Ocjena: 7/10
(Razvod) drama, romantika, SAD, 84', IMDb: 6.9/10
Redatelj: Robert Z. Leonard
Scenarij: John Meehan, Nick Grindle, Zelda Sears; Ursula Parrott (roman)
Snimatelj: Norbert Brodine
Ton: Douglas Shearer, James Brock
Uloge: Norma Shearer, Robert Montgomery, Chester Morris




IMDb

The Divorcee je jedna u najmanju ruku zanimljiva drama o psihologiji muško-ženskog odnosa nakon pronevjere u braku. Priča je ovo utoliko više od priče o klasičnom razvodu jer govori o razvoju sloma u vezi. Naprotiv, radi se o (pred)razvodu, odnosno raskolu, u srcu, a da se to jedva primjećuje. Govori o muškarcu i ženi koji su ušli s velikim entuzijazmom i u velikoj zaljubljenosti u brak a onda su se počeli događati fatalni emocionalni zaokreti. Nakon tri divne godine, na samu godišnjicu braka, na kućnu zabavu ulazi tajanstvena žena s kojom je on, Ted (C.Morris) imao prolaznu avanturu. U jednom trenutku ona, Jerry (N.Shearer) zatiče stranu ženu nasamo s rukom na ramenu njezinog muškarca. U trenutku u društvo se navuče čudnovat naboj. I to samo za jednu malu, potisnutu, ali osjetljivu nijansu. Uvukla se neugoda. Dvoje se povlači nasamo u sobu i razgovara. Osmjesi i uzdasi pretvore se u čudnu povrijeđenost. U njoj se rodio utisak na temelju pogleda te žene, kako ga je gledala u oči, kako samo žena koja je imala nešto s tim muškarcem i to joj je probolo srce. On joj veli da 'to ionako nije značilo ništa'. Ta rečenica u njoj će odzvanjati cijeli život. Kako je to mogao uopće reći? Pratimo razvoj jedne ljubavi, jednog razvoda ranjenog i povrijeđenog srca kojeg salijeću zavodnici, drugi i drugi muškarci. Dolazimo do trenutka kada ona 'njemu vraća' uvredu spavajući s drugim muškarcem. On, saznavši za to, povrijeđenog muškog ponosa podivlja. Pratimo i njegov put onoga što sada mrzi cijeli svijet muškaraca. Film je ustvari plastičan i određen kao jedna priča u stilu 'kako to biva'. Možda mnogo jednostavan i s izvjesnim karakterističnim 'happy endom', ali ponad čega se nadvija jedan veliki upitnik. Da li ona, koja je povrijeđena ili izdana u jednom trenutku od svojeg muškarca, zaista pati za njim čitavu vječnost i njeno srce je osvojeno za svagda i da li on u poziciji čovjeka koji voli i treba oprost mrzi za cijeli život njezinu osvetu? Kažem, film je upravo za promišljanje i za preporučiti je za lagano gledanje. Stari filmovi i bez suviše kompliciranja često posjeduju neku začudnu jednostavnost. Ovaj, iz vremena tridesetih godina prošlog stoljeća ne pati od svijeta trivijalnosti i bombardiranja sa svih strana kao što je to danas i vrlo solidno gađa u samu srž problematike.

Veliki veliki plus zaista u ovom filmu pripisujem Normi Shearer jer osvaja prirodnošću uloge, za koju je uostalom zavrijedila i svoj Oskar. Od mlade žene koja se zaljubljuje i predaje izabraniku svojeg srca koji je snubi, preko žene koja je nasmijana u braku, preko one promjene kada joj se u srce uvlači jad i tuga, pa sve do emocije kada živi život žene slomljena srca u izrođenom sarkazmu i pakosti.

Tako je. Povratak u trideste isto može biti zanimljiv. Nađe se malo vremena i odgleda se film.

---------------------------------------------------------------





--------------------------------------------------------------

(U DOBA USTREPTALOSTI)

(MLADI BRAČNI PAR U DOBA ZALJUBLJENOSTI)

(GOŠĆA RAZDORA)

(SUOČENJE S GUTAJUĆIM OČIMA SUPARNICE U LJUBAVI)

(UVUKAO SE NEMIR U NJENO SRCE)

(TAKO POLAGANI LOM)

(IZVINJAVANJE)

(ODLUTALA)

(PRIJATELJ TJEŠITELJ)

(BUĐENJE OSVETNICE)

(KAD JE ON SAZNAO SA NJEZINU PREVARU)

(NOVI I NOVI ZAVODNICI I UDVARAČI)

(SARKAZAM)

-----------------------------------------------------------------------

(NORMA SHEARER)

(NORMA SHEARER)

Oznake: Robert Z. Leonard, Norma Shearer, Robert Montgomery, Chester Morris, drama, razvod, 1930s, 1930, 7/10

- 14:50 - Komentari (4) - Isprintaj - #

četvrtak, 08.10.2015.

DER BLAUE ENGEL (1930)

106.DER BLAUE ENGEL (1930) Ocjena: 9/10
(Plavi anđeo) NJEM, melodrama, 124', IMDb: 7.8/10
Redatelj: Josef von Sternberg
Scenarij: Carl Zuckmayer, Karl Vollmoller, Robert Liebmann, Heinrich Mann (roman)
Snimatelj: Gunther Rittau
Glazba: Friedrich Hollander, Fritz Thiery (ton), Franz Waxman (orchestrator)
Uloge: Emil Jannings, Marlene Dietrich, Kurt Gerron




IMDb

Film je ovo o povredi u suštini nesretnog bića. Tim nesretnim bićem bremenit je jedan gimnazijski profesor engleske književnosti u školi za mladiće. Nezgodnog prezimena Rath, kao njem. Ratte; štakor. Josef von Sternberg svojim stilskim rješenjima chiaroscuro izradio je film veoma elegičan i gorko-slatko taman. Spojio je bol i erotiku u odnosu dva svijeta, u dvije persone oko koje se uskovitlao čitav svijet društva onovremene Njemačke (nakon Prvog svjetskog rata). Ono što nudi primjerice eminentni Doblinov Berlin Alexanderplatz (o istom periodu) sa svojom politikanskom motivikom i temom u Plavom anđelu je dočarano u jednoj drugoj dimenziji. Negdje pokraj političkih problema, u fokusu na život ljudi koji se bave različitim i oprečnim stvarima. Ovdje imamo vrhunsku tragikomediju koja završava tragično. Priča o ovom nesretnom životu usamljenog postarijeg profesora Immanuela Ratha koji se zaljubio u cabaret-plesačicu kazuje nam kako stvari stoje neovisno o klasnim i ideološkim kolizijama. Sve je bilo moguće, stari uštogljeni profesor, koji je tajio svoju sklonost i čeznuće za ženama završio je u cabaretu 'Der Blaue Engel' gdje se do ušiju zaljubio u putenu i neodoljivu plavokosu zabavljačicu Lolu (Marlene Dietrich). Sramota koju su mu generacijama priušćivali delikventni džaci, čini se da će nestati njegovim prilagođavanjem u društvo ovih cirkusanata. Unatoč ljubavi koja mu se dogodila sa Lolom, njega počinje određivati njegova uloga cirkusanta (klauna) u kojoj ga je primoralo da nastupa i zarađuje novac za održanje braka. Morao je cirkusirati i trpjeti sve muke razgolićivanja pred publikom. Izigravati tikvana koji ništa ne razumije i ništa ne osjeća što god bi mu mađioničar uradio. Bešćutnost je nešto što će umoriti njegovu dušu. Sreća koju je našao u Loli bio je zadnji bastion utjehe u kojem je nalazio razloga za život. Ali Lola je na plakatu prikazana znakovito upravo kao 'Lola Lola'. Kao Lola možda bi ga bila ljubila kao žena što umije da ljubi, ali kao Lola Lola ona može samo koketirati i zabavljati. To je trag za poentom filma. Klasika staromodnog odnošenja nasuprot silovite raspuštenosti uzrokovane novim vremenima zabave i smijeha.

Slika kakvu stvara Josef von Sternberg i mot pri izradi kadrova, dobro ugođeni dijalozi, igra svjetlosti i duboke sjene što se utapa u savršeni mrak jasno navješćuje doba noir estetike. Ovaj film je melodijska tragikomična noir drama. Sav njezin kriminal je u običnim građanima, ljudima po njemačkim sredinama, i to ne velikih gradova. Pjesma koja aluzivno svira Immanuelu Rathu, nesretnom biću u ljubavi, je prikazana na velikoj zidnoj uri sa blaženicima i svecima u stojećem položaju koji izlaze i vrte se kako otkucavaju sati: Mozartova arija iz 'Čarobne frule': 'Da'l netko od vas djevojku za Papagena zna..' ; ali tako da se konačni stih nikada ne dovrši i ima da ostane u opažačevom uhu kao nešto što se nije ili ne može ispuniti. Onaj ostvareni kraj stiha koji treba da kaže.. da sretan budem ja. Pjesma završava tek u zadnjem kadru filma. Sat je otkucao valjda samo tada, kad je klaunova Duša rekla zbogom.

Ono čime je optočen ovaj film je emocija slomljenog srca. Smrt muškarca na grudima žene koja ga je primamila osvojila i dovela do njegove propasti u odijelu klauna. Ona ga neshvaćanjem, svojom prirodom usred trodimenzionalnog svijeta, rasuta svojim dražima i seksipilom u naručju cijelog svijeta sa stravom odbacuje, jer on je postao čudovište od klauna spremno da umre za nju. Ona ne umije prihvatiti smrt. Ona je oduvijek bila i ostala samo život, naivan i poguban kao ruža sa trnjem.

Uz ovaj kinematografski slojeviti film zavređuje da se kontemplira, ali uz ovaj film se u principu teško oteti da se ne zaplače. Vrlo dobar i vrlo važan film. Za sva vremena.

------------------------------------------------------






(U NEKOM GRADU)

(PAZARIŠNI AMBIJENT)

(MAMAC ZA NOĆNU ZABAVU)

(PERAČICA PROZORA)

(STAN PROF.IMMANUELA RATHA)

(ŽIVOT MU JE KAO UŠTIMANI SAT)

(KAVEZ NJEGOVE LJUBIMICE)

(FUĆKA SVOJOJ PTIČICI)

(NALAZI JE MRTVU)

(GORKO-SLATKI ŽIVOT)

(U UČIONICI: UVIJEK ISTI PROTOKOL)

(OSJEĆA PODLE NEVALJALCE)

(TIPOVI ĐAKA: STRAŠLJIVI ŠTREBER CINKAROŠ)

(PODRUGLJIVAC)

(ULOVIO JEDNOG SA PROSTOM RAZGLEDNICOM)

(NASAMO KAD GA NITKO NE VIDI)

(IMA JOŠ TOGA)

(IGRA SE)

(NJEGOVA TAJNA ZANIMACIJA)

('PLAVI ANĐEO' - SVIJET ČAROBNE FRULE)

(OTPRAVIO SE UVREBATI NEVALJALE ĐAKE)

(ULAZAK KROZ MRAČNI LABIRINT ULICA)

(ZABAVA MLADIĆIMA)

(IZGLEDA KAO KUĆA STRAVE)

(KRALJICA NOĆI)

(POGLED U 'SUNCE')

(PRVI SUSRET S BIĆEM VLASTITE KOBI)

(OPSKURNE ČARI ORIJENTA)

(PRVI SUSRET S LOLOM)

(DOŠAO UKAZATI NA NEMORAL)

(TROSTRUKOST; UVIJEKPRISUTNA KOB)

(NASAMO)

(PROBUĐENO TAJANSTVO U PROFESORU RATHU)

(INICIJACIJA;SUDBONOSNI ZNAK)

(MOMENT ZAVODLJIVOSTI)

(VELIKI FINANCIJER DRUŽINE)

(SITUACIJA)

(ŠTO JE ŽENA?)

(OSTAT ĆE ZAUVIJEK U NJEZINOJ VLASTI)

(OSUPNUTA KAVALIRŠTINOM-JEDNO OD TISUĆU LICA ŽENE)

(POČETAK SAVEZA I OPIJENOSTI)

(PERFORMANS SAMO ZA NJEGA)

(GOTOVO JE PURAN JE NASJEO)

(DOŽIVIO NASMIJEŠENO JUTRO)

(TRAŽI LI ONA OD NJEGA BRAK?)

(NE, ON GA TRAŽI OD NJE)

('JESI LI SVJESNA OZBILJNOSTI OVOG TRENUTKA?')

(FATALNO)

(U BRAKU)

(POSAO,SUPRUGA,ALKOHOL)

(VRHUNAC SEDME UMJETNOSTI)

(POČETAK KRAJA)

(POČETAK KRAJA2)

(POČETAK KRAJA3)

(SRCE U OČAJU)

(VRISAK SLOMLJENOG SRCA)

(TRANSFORMIRAN U ČUDOVIŠTE)

(ZADNJI POGLED)

(URA)

-----------------------------------------------

(MARLENE DIETRICH)

-----------------------------------------------

W.A.Mozart - Magic Flute (Papageno's Aria)

-----------------------------------------------









Oznake: Josef von Sternberg, Emil Jannings, Marlene Dietrich, melodrama, tragikomedija, njemački film, 1930s, 1930, 9/10

- 17:58 - Komentari (3) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 05.10.2015.

DR.JEKYLL AND MR.HYDE (1931)

105.DR.JEKYLL AND MR.HYDE (1931) Ocjena: 9/10
(Dr.Jekyll i Mr.Hyde) SAD, horor, SF, 98', IMDb: 7.7/10
Redatelj: Rouben Mamoulian
Scenarij: Samuel Hoffenstein, Percy Heath, Robert L. Stevenson (roman)
Snimatelj: Karl Struss
Glazba: M.M.Paggi (sound)
Uloge: Fredric March, Miriam Hopkins, Rose Hobart





IMDb

Tzv. talkies razdoblje u svijetu filma posebno je indikativno u filmskim ostvarenjima zasnovanim na literarnim predlošcima iz beletristike ili popularnim romanima s kojima je svijet bio upoznat uglavnom samo preko teksta u knjigama. Nakon 'nijeme ere' i sasvim jednog drugačijeg svijeta na pozornicu velikih svijetlećih ekrana izašao je govor. Pokretna slika dobila je svu suštinu ljudske originalnosti i realizma upravo kroz lica koja govore i razgovaraju. Gotovo, pa bi se moglo reći da je postojalo nešto kao nasušna potreba za uprizorenjem, ekranizacijama, ovakvih djela svjetske književnosti. Teatar je oduvijek bio nešto sasvim drugo. Film je izrodio nešto 'nemoguće'. Transformaciju, prijelaze, rezove, manevre koji nisu bili mogući na poljima drugih umjetnosti. Fantastična tema, s psihološkom dimenzijom kakvu je čovjek, primjerice čitalac romana mogao samo zamišljati i vizualizirati sebi u glavi, sada je priređena i ugođena za ekran, platformu na kojoj se odvija ideja i zamisao sa svim svojim nepredvidivim tokovima.

Postupci Mamouliana i njegove ekipe su ekstraordinarni. Dr.Jekyll i Mr.Hyde pušteni su u svoj filmski život. Jednostavno, osmišljeno, kreirano briljantno. Da ne objašnjavamo suviše samu fabulu oko sadržaja i suštine priče, bacimo radije pogled prema pozadinskim idejnim rješenjima za lik, uvjetno rečeno, klasičnog protagonista popularne knjige i sada filma – Dr.Jekylla; U uvodnom dijelu filma kamera u postupku camere obscure vodi nas kroz estetski otmjenu unutrašnjost Jekyllova stana i to Jekyllovim očima. Objektiv kojega ćemo zvati Camera obscura poslužen je kao njegov pogled. Film tako počinje sa pogledom iz njegove nutrine, mi gledamo što on gleda, čuje i sluša. On vidi svoje ruke kako prstima prebiru po tipkama orgulja, zacijelo kontemplira i sluša sam sebe kako svira Bachovu kompoziciju, čuje kako razgovara sa svojim uslužnim poslužiteljem Pooleom, gleda kamo ide, pokućstvo s detaljima, ogledalo, svoj lik, vrata kako se otvaraju, kočijaša, ulicu. Svijest je tako zaživjela preko našeg protagonista kao razina ispod ili čak pokraj te svijesti. Svijest je dobila podsvijest. Čulno, uvod je barokni, slijed događaja putuje k postulatu naučnog viđenja svijesti, podsvijesti i dvostruke prirode ličnosti temeljenom na Freudovom naukovanju.

Posredovanjem svojeg znanja, zvanja i profesije, naravno Dr.Jekyll preobražuje se u ružnog i opasnog Mr.Hydea i tako uništava sam sebe. Zaista, on je čovjek! Kakvog li otkrića! Pred očima gledateljstva igra film koji je zaista to – igra. Igra u ljudskom biću, igra gospodina i stvora, kreature duše i kreature nakazne životinje. Sve to u pojedincu. Svijet tog čovjeka je komoran, a čim se razdvoji (ili je malo više dr.Jekyll ili je malo više g.Hyde), svijet je istančanije, da ne kažem ekstremnije normiran bićem kojem se priklanja.Taj čovjek je komoran, što je najizravnije pokazano u hladnoći kojom se obraća u samom početku filma svojem batleru. Čovjekova (gospodinova) bit je uniformiranost dok je ispod tjelesan i u duši slab. Zato je on u početku prikazan (sam sebi) kao glazbenik, doktor ali glazbenik. Stavljen je na kušnju svijeta koji je i priroda i građevina u isto vrijeme. Svijet je i šuma erotike, putenih užitaka, šarma, zavodljivosti i labirint hodnika, ureda, salona i gospodskih primanja. Taj čovjek je, insiunirajmo to, jedan sasvim odvojen Odnos, kao treće lice u sebi samom dok se ova dvojica u njemu bore: između gospodina Jekylla i majmunolikog Hydea (koji je naglasimo također svjestan svoje 'trećosti'). Gospodin u njemu ustraje na uredovnom braku s gospođicom Muriel (Rose Hobart), gospodin s malim 'g', razjareni Hyde grabi onu koju g.Jekyll nije u stanju (koju prikriveno želi), putenu i zavodljivu Ivy Pearson (Miriam Hopkins). Između je doktor. Taj čovjek ovladava znanjima medicine i znanosti i kao Jekyll i kao Hyde. Jekyll je altruist i dobrotvor, Hyde je razvratnik i siledžija.

Kako je to sve slobodno uprizoreno, tok radnje, prijelazi istodobnih događanja, ključni trenuci protagonistovih kolebanja, horor prirode, igra njegovih odnosa kroz verbalnu i taktilnu inicijaciju sa ženama koje ga obvezuju (Muriel) i koje ga uzbuđuju (Ivy) nešto je maestralno. Gledatelj će točno osjetiti što voli dr.Jekylla da ljubi Muriel, dragu i finu gospodsku kći, a što ga privoljuje da žudi i istražuje kod Ivy, žene koja mu se žarko i slobodno želi dati. Igra je to odnosa prema Duši i odnosa prema Tijelu. Zato vidimo kako Jekyll gleda Muriel u oči, i kako gleda Ivy dok njiše nogom privlačeći ga u cijelosti ovoj drugoj.

Film bih preporučio jer je zaista uzbudljiv. Višestrano je dojmljiv: misteriozan, nadasve erotičan, znakovit. Po meni, također, među značajnim filmovima ere ranih 30-tih godina 20. stoljeća.

--------------------------------------------------------







--------------------------------------------------------

(TKO ILI ŠTO PROGOVARA IZ ORGULJAŠA?)

(RANG SVIJESTI)

(BATLER I SLUGA G.POOLE)

(VIZUALIZACIJA PROSTORA)

(UTISCI PROTEŽNOSTI)

(PRILAZAK OGLEDALU)

(REFLEKSIJA)

(ODJEVEN ISTO;BILO KAO GOSPODIN BILO KAO DOKTOR)

(HUMANIST KAO DOKTOR JEKYLL)

(BRIŽAN I ČOVJEKOLJUBIV)

(KAO PREMA 'ZAKONITOJ' ZARUČNICI)

(ODGOVORAN OCU SVOJE ZARUČNICE)

(U VRTU; 'OTVORILA SI MI VRATA U DRUGI SVIJET...')

(NJENE OČI SU ZRCALO...)

(...DO NJEGA SAMOG)

(SCENA SA IVY KOJU JE SPASIO OD NASILNIKA)

(POKAZALA DOKTORU BOLNO MJESTO)

(ČASTAN, STAVLJEN PRED VELIKU KUŠNJU STRASTI)

(RAZBUDIT ĆE U NJEMU HYDEA)

(NEODOLJIVI COME BACK...)

(LIBIDO MUTI SLIKE U JEKYLLOVOJ PODSVIJESTI)

(SLIKA PREPREKE DO VOLJENE)

(SLIKA ŽELJENE)

(NI JEKYLL NI HYDE; PRILAZAK SUOČENJU SA SAMIM SOBOM)

(DR.JEKYLL POSTAJE MR.HYDE)

---------------------------------------------------

(ŠARMANTNA MIRIAM HOPKINS)

(ZANOSNA MIRIAM HOPKINS)

(FREDRIC MARCH)

Oznake: Rouben Mamoulian, Fredric March, Miriam Hopkins, horor, 1930s, Dr.Jekyll, 1931, 9/10

- 20:22 - Komentari (2) - Isprintaj - #

utorak, 29.09.2015.

DRACULA (1931)

104.DRACULA (1931) Ocjena: 10/10
(Drakula) SAD, horor, 85', IMDb: 7.6/10
Redatelj: Tod Browning
Scenarij: Garrett Fort (play script); Hamilton Deane, John L.Balderston (po adaptaciji), Bram Stoker (priča)
Snimatelj: Karl Freund
Glazba: orig. Silent Score* (Phillip Glass, druga verzija, rescore 1999*)
Uloge: Bela Lugosi, Helen Chandler, David Manners, Dwight Frye, Edward Van Sloan

IMDb



Dakako, Dracula drugog velikog sineasta zlatnog hollywoodskog razdoblja Toda Browninga iz 1931. isto je, da se tako izrazim, varijacija na temu. Pa opet, film poseban, i različit od svojih usporedbi kroz tokove filmske povijesti, napose u budućnosti, od legendarnog britanskog Dracule iz 1958. sa Christopherom Leejem, preko Leejevih performansa u zaista jezivim Drakulama s početka 70-tih, pa preko specifičnih eksperimenata na temu u stilu Romana Polanskog s 'Balom Vampira' (The Fearless Vampire Killers) iz 1967., ili jednog od najboljih Nosferatu/Drakula filmova ikad Herzogova 'Nosferatu: Phantom der Nacht' iz 1979. s Klausom Kinskim; ovaj film nudi sasvim nešto posebno. U svim filmovima o grofu Drakuli, izuzev možda Herzogovog filma, pronašlo bi se tipičnog 'razloga' za strah. U svim filmovima osjeća se jeza i neugodan osjećaj poslije odgledanog filma. Djelo Forda Coppole iz 1992. možda je vrhunac tako komponiranih filmova. Pa opet i opet, Dracula iz 1931. s Belom Lugosijem kao da nudi nešto od svega toga, a opet gotovo pa ništa. Film isijava nekom čudnom praznošću. Ovaj Drakula je 'filozofski'. Film dekadentan, kao da je samo pokušaj, a u dubini filma stvoren je lik Nosferatua koji je iluzionist tame. Reklo bi se kao da između navedenih filmova (Dracula iz 1931. I Nosferatu:Phantom der Nacht ) postoji nešto kao nevidljiva spona. Stvar je u licu. Bela Lugosi, ako je dopušteno tako gledati na stvar, u liku kojega ostvaruje Klaus Kinski kao da je ostario i otpustio svaki izraz prezira i maknuo osmijeh iluzionista do konačnosti. Filmove o Drakuli mogli bismo podijeliti na one s više metafizike i manje fizike (kao Browningov), i na one s više fizike-manje metafizike (kao Coppolin). No vratimo se Browningovom filmu.

Tradicija je neizostavni element filma. Svijet je neosjetljiv na iluziju, moć u svijesti uljuđenog čovjeka (kao ni puka) ne postoji. Vrednosni sud čovjeka razlikuje samo sliku običajnog i uvriježenog svijeta, dok su sve ostalo praznovjerja. Pokreti proizvedeni u filmu u korelaciji su sa pripovijedanjem među likovima. Na samom početku filma vidimo društvance ljudi kako se truskaju u kočiji i vode nekakav trivijalni razgovor dok ih konjska zaprega s tek jedva vidljivim kočijašem vozi prema mađarskom selu negdje u Transilvaniji. Nešto kasnije vidimo dvije žene (Lucy i Minu) kako u loži u kazalištu i još nešto poslije u budoaru, fino brbljaju u ženskoj maniri o mističnome došljaku, gospodinu Drakuli. Pa ipak, jedina bića koja mogu uspostaviti vibraciju vječnosti sa silom u tom 'vitezu tame' su žene. One su jedina bića čijim žilama može poteći njegova krv. Kao što je razvidno, jeza izostaje i izostaje. Ovaj film, ne tipično skreće od 'proslavljenog' Drakule u nešto drugo i to daleke 1931. Sav scenografski materijal i kostimografija, elementi metamorfoze, netrpnje križa, nevidljivosti u ogledalu uvijen je u mračnu pojavu lika grofa Drakule i u komornu atmosferu iz koje on izlazi iz svojega lijesa; sve to podignuto je na vrhunski nivo izostavljanjem glazbe i upotrebom gotskih zvukova, škripe, šuškanja, vijanja vjetra i zavijanja vukova. Sve što se razvija, protiče bez tona, u hladnom razgovoru koji smijenjuje slike mračnoga gosta i društvanca koketiranja i učtivosti. U ovog neobičnog Drakule ne vidimo zube, čujemo tek zavijanje vukova. U fokusu je njegova kob žednoga života, za krvlju onih koje podčinjava (muškarci) i onih koje osvaja za vječnost (žene). Ogavnog, vjernog čankoliza i podčinjenog puzavca što jede muhe i gamad, i što ga moli na koljenima da mu poštedi život, Renfilda (izvrsni Dwight Frye), ubija! U sceni koja sadrži krupni kadar lica Bele Lugosija za anale! Vrh vrhova! To je ujedno i jedini kadar mržnje u cijelom filmu.

Vrlo je teško govoriti tko je autor ovog umjetničkog djela, Tod Browning, Bela Lugosi ili sjajni drugi akteri koji su radili na filmu. Gledanje ovoga filma zaista je iskušenje. Neće se svidjeti svakome, naročito ne širokoj publici, zbog svoje deficitarnosti, ne držanja šablone u onoj mjeri kako su to drugi režiseri u godinama što dolaze proizveli. I sam sam dugo godina držao ovaj film nerazumljivim, skromnim viđenjem na temu vampira u kojem 'nema' Drakule kakav se očekuje. Međutim, stvari stoje drugačije: Film Dracula u interpretaciji Bele Lugosija može se smatrati malim remek-djelom koje isijava čudnovatom ispraznošću svega onoga što se očekuje. Pojam za filmofile i one koji će to tek postati.

Moj osobni Top 10 filmova strave svih vremena.

(Sumnjam da će svi ići pogledati ovaj film pa sam izdvojio više fotografija)

U svakom slučaju upućujem ljubitelje filmova na ovaj moj favorit.
-------------





(DOŠLJACI)

(TRUSKANJE U KOČIJI)

(SEOSKA PORODICA)

(KORCSMAJA)

(ULAZAK STRANACA U SELO)

(NEKI USTRAŠEN POGLED)

(ZAMAK)

(GROBNICA)

(NJEGOV IZLAZAK)

(NJEGOV IZLAZAK)

(NJEN IZLAZAK)

(NJEN IZLAZAK)

(VITEZ TAME)

(LJUBAVNICE VJEČNE NOĆI)

(DRAKULIN KOČIJAŠ)

(SVIJET BIĆA TAME)

('GOSTOPRIMSTVO')

(RENFIELD)

(UGLEDAO KRV)

(ODBOJNOST)

(PREZIR)

(BUDNE SANJAJU)

(I DOBIJAJU TIJELO)

(ALI NE I OVAJ PUT)

(POVAMPIRENI SLUGA RENFIELD)

(ULIZUJE SE GOSPODARU)

(PREZIR PREMA ŠTAKORU)

--------------------------

(LONDON,SCENA S PRODAVAČICOM LJUBIČICA)

(PRODAVAČICA LJUBIČICA)

(PRODAVAČICA LJUBIČICA2)

(PRODAVAČICA LJUBIČICA3)

----------------------------

(NEDOUMICA U TEATRU)

(UGODNO DRUŠTVO)

(GOSPODIN UPOZNAJE DRAKULU..)

(S KĆERKOM MINOM (U UZDAHU))

(S GĐICOM WESTERN (U UZDAHU))

(S G.HARKEROM (SLUGOM POKORNIM))

(NASAMO)

(PRENERAŽENJE NA DRAKULINU LICU)

(REAKCIJA NA GĐICU LUCY)

(UZ ZATAMNJENJE)

(PRIJATELJICE U RAZGOVORU O NJEMU)

(UZIMA LUCY)

----------------------------

(ZALAZAK)

(SAM)

(STRASTVENI VITEZ TAME KOD MINE)

(MINA)

(IZRAZ TUGE I BOLA DOK PRILAZI SVOM ANĐELU)

(RENDEZ-VOUS U TAMI1)

(RENDEZ-VOUS U TAMI2)

(RENDEZ-VOUS U TAMI3)

(RENDEZ-VOUS U TAMI4)

(RENDEZ-VOUS U TAMI5)

------------------------------------------------

(GADLJIVI VAN HELSING,SIMBOL VOLJE I OTPORA)

(OČARAVAJUĆA MINA)

(OČARAVAJUĆA MINA2)

(U NJOJ TEČE DRAKULINA STRAST)

-------------------------------------------------

(RENFIELD KLECA PRED GOSPODAROM)

(DRAKULIN GNJEV)

(GNJEV)

(UBIJA CRVA)

(GOLIM RUKAMA)

(SPREMA SE NJEGOV KRAJ)

(DOK GA UBIJAJU U MININOM SRCU BOL..)

(..I OČAJ)

(SPAŠENA I ODVEDENA U SRETNIJI ŽIVOT)

------------------------------------------------------

(BELA LUGOSI)

------------------------------------------------------

Bauhaus - Bela Lugosi's Dead



Oznake: Tod Browning, Bela Lugosi, Drakula, 1930s, 1931, 10/10

- 17:56 - Komentari (3) - Isprintaj - #

nedjelja, 27.09.2015.

FRANKENSTEIN (1931)

103.FRANKENSTEIN (1931) Ocjena: 8/10
(Frankenstein) SAD, horor, SF, 70', IMDb: 8.0/10
Redatelj: James Whale
Scenarij: Garrett Fort, Francis Edward Faragoh; John L.Balderston), Peggy Webling (komad) insp. pričom Mrs. Percy B. Shelley/Mary Shelley, Frankenstein ili moderni Prometej, 1818).
Snimatelj: Arthur Edeson, Paul Ivano, Make Up: Pauline Eells, Jack P.Pierce
Glazba: Bernhard Kaun
Uloge: Colin Clive, Mae Clarke, Boris Karloff

IMDb





Frankenstein iz 1931. motion show je proizvod tzv. prekodovskog Hollywooda (Pre-Code Era, koja je obilježila razdoblje nakon nijemog razdoblja od 1927. i prvog zvučnog filma pa do 1934. kada stupa na snagu era tzv. 'Zlatnog Hollywooda' po nešto izmijenjenim pravilima, naročito u pogledu sadržaja i cenzure). Za naš današnji film to neće biti mnogo bitno. Ni sam nisam ulazio pretjerano u te detalje, a nalazim za valjano da se tome posvetim kada ću sagledati filmove za koje je to naročito bitno.

Ovog Frankensteina Jamesa Whalea, režisera engleskog podrijetla pogledao sam u više navrata otkako sam se upoznao sa svijetom filma. Fantastična priča "Frankenstein" s izvorišta iz pripovijetke Mrs. Mary Shelley iz 1818. dobila je klasičnu filmsku formu u vidu stabilne slike što do danas ne gubi na vrijednosti i veličini jednog klasika 'filma strave' iz zlatnog doba Hollywooda. Ovaj Whaleov Frankenstein djelce je naivne priče, solidne dramaturgije i sjajne scenografije i kinematografije u okvirima svog vremena. Film plijeni svojim crtama i elementima ekspresionističkog izražaja i psihološkom obradbom središnjeg pseudo-protagonista u liku čudovišta kojega je odigrao nezaboravni Boris Karloff.

Suočio bih se nakratko sa anamnezom franšize koja prije 1931. poznaje jedan kratki 12-minutni nijemi film iz 1910. iz produkcije Edisona, a koji na vrlo zanimljiv način donosi priču o Frankensteinu. Taj film počinje kao da treba obilježiti poentu ustrajanja i poziva, duše, dr. Henryja Frankensteina za sva vremena. Ubacujem izravno iz filma dvije ključne stvari:

(Pismo ljubljenoj zaručnici u kojoj se vidi od čega je taj čovjek satkan, od posvećenosti njoj ali preko svoga rada, eksperimenta na stvorenju koje je naumio kreirati)



i

(Opaska što će se izroditi na svijet njegovim eksperimentom od misli i uma; nešto zlo;)



Priča je to o ljubavi i mislima, jednog čuvstva spram drugoga u svijetu muškarca. Čudovište koje će kreirati bit će 'njegovo dijete', umjetna kreatura nastala od njegovog uma i misli. Dijete eksperimenta i znanosti. Nije li doktor Frankenstein lud? Piše svojoj 'Sweetheart' o nečemu što je upravo na putu da postane monstruozno. To je kada muškarac želi poentirati, umjesto da vječno samo traga. Friedrich Nietzsche je napisao o istini, govorim po sjećanju: 'Istina je kao žena, nikada je ne možeš spoznati ma koliko razmišljao i umovao'. Što će dr.Frankenstein stvoriti?

Obiteljski, (pred)bračni, društveni odnos Henryja Frankensteina jasno je određen stereotipima ophođenja, tradicije i manira u kojima je čovjek suvremnog svijeta ljudi zatvoren. Šarmom atmosfere stavljen je pod magličastu patinu taj usud nesretnog čovjeka, sakriven. Eksplicitno i apsolutno taj njegov usud pretočen je u njegov produkt, njegov izum, nešto što je on izrodio od dijelova tijela obješenih, zakopanih, seciranih mrtvih ljudi. Njegovo čudovište, jednom pušteno u život, bit će tretirano tako da će napasti i svoga stvoritelja, to će stvoritelj napasti sebe sama kroz sliku i priliku svoje Nakaze.

'?' kako stoji na špici filma sa ulogama na početku, odnosno 'The Monster' kako stoji za ulogu čudovišta (B.Karloff) je enigma kojoj se posvećujemo. Što je to biće u mogućnosti učiniti. Ono je užasno, jadno, bespomoćno, nadnaravno snažno i beznadno nakazno. Ono osjeti nježnost prema djevojčici, ali je i ubija. Ono je bespotrebni, beskorisni fantom kojega svijet odbacuje i progoni.

Film je to iznikao u kompaniji 'Universal', namijenjen širokoj publici. Jednostavan koliko i sa svim mogućnostima dubljeg poniranja u taj njegov svijet. Nesavršenstvo kojim zrači ova velika-mala ekranizacija priče o Frankensteinu pokreće nas da ga gledamo uvijek iznova, sa zgodnim poticajem da ga doživljavamo sa sentimentom i nostalgijom na minula vremena.

(U izboru Američkog filmskog instituta 100 najboljih američkih filmova svih vremena, 16. juna 1998, Frankenstein je zauzeo 87. mjesto./wikipedia)

------------------------------------------------------------

(Prizor iz filma 'Frankenstein' iz 1910.)

------------------------------------------------------------





(POGREB)

(OŽALOŠĆENI)

(SIMBOLI)

(SVEĆENIK)

(MEMENTO MORI)

('DOWN,YOU FULL..')

(FRANKENSTEIN)

(SMRT SAMA U KADRU)

(KLASIK)

(UTABATI)

(GROBAR DOVRŠIO POSAO)

(STRAVIČNI NAUM)

(LAB)

(GOTHIC CASTLE)

('THAT BODY IS NOT DEAD!')

(DOGAĐA SE)

(...)

(?)

(??)

(SALONSKA STREMLJENJA KOD BARONA FRANKENSTEINA)

(SVJETINA)

(BAVARSKA ZABAVA)

(DOK SE NA JEZERU DOGAĐA NEŠTO STRAŠNO...)

(VJENČANOST)

(METAFORA)

----------------------------------------------------

(BORIS KARLOFF)

----------------------------------------------------

Oznake: James Whale, Boris Karloff, Colin Clive, 1930s, horor, fantastika, Frankenstein, ekranizacija, 1931, 8/10

- 16:43 - Komentari (3) - Isprintaj - #

srijeda, 03.06.2015.

M (1931)

88.M (1931,GER) Ocjena: 10/10
(M) kriminalistički, drama, triler, 117', IMDb: 8.4/10 (TOP 250 #70)
Redatelj: Fritz Lang
Scenarij: Thea von Harbou (Egon Jacobson), Fritz Lang
Kamera: Fritz Arno Wagner
Uloge: Peter Lorre, Ellen Widmann, Inge Landgut, Otto Wernicke



U filmološkom smislu M Fritza Langa bezuvjetno zauzima posebno mjesto u svijetu filma i predstavlja vrhunsko ostvarenje. 1931. žestoki ekspresionizam iz Langova opusa, ali i iz estetike cjelokupne njemačke nijeme filmske umjetnosti jenjava. Možda je upravo jedan od razloga montaža zvuka koja s odnosa ekspresije i čudnovate pomične slike svjetla i sjena daje vjetar u leđa razvoju fabule i živim (glasnim) ljudskim zapletima kroz revoluciju i evoluciju dijaloga. Odjednom i duša i mašina mogli su se čuti i film je definitivno ušao u jednu novu eru. M je Langov prvi zvučni film i pravi je primjer da osjetimo kako se čuje jedna montaža pomične slike i zvuka iz ranog razdoblja zvučnog filma. Mogućnosti koje se otvaraju ponudile su režiserima etape ranih 30-tih da krenu ambiciozno putevima različitih žanrova.

U slučaju Langovog filma M mi imamo bez ikakve sumnje ispred sebe nešto specifično. Nešto što je viđeno možda još samo u nekoliko najreprezentativnijih filmova, posebno u žanru 'noir filma' iz te stare ere. U M-u spajaju se svi elementi, efekti, spoznaja i praksa jednog plodnog animatora, filmskog radnika i umjetnika u jedinstveni rani zvučni oblik ekspresionističkog izražaja. Rezultat je bio vrhunski: M je poput nijemog filma, bez redukcije majstorskih fotografija (poput ekspresionističkih slika), oblikovan kao socijalna drama i psihološka studija lika (Hansa Beckerta) čija je razrada izravno inspirirana realizmom njemačkog ubojice iz ranih dvadesetih. M je, premda vidljivo tehnički nesavršen, izvanredno ostvaren i kao rani reprezent kriminalističkog i triler žanra.

U filmu se zapravo radi o paradoksu društva koji je izvanjski nevidljiv. Pokazano je na primjeru zanimljive priče o ubojici djece Hansu Beckertu (P.Lorre) kakvo je društvo i nevidljive strukture koje diktiraju odnose i sve okolnosti kako će funkcionirati stvari u gradu. Hans Beckert, introvertni i indolentni ubojica, koji je posijao strah po četvrtima tog njemačkog grada zapravo je samo sitni kotačić koji ima jednakog razloga da ga bude strah za vlastiti život kao i roditelji djece koju on ubija. Hans Beckert je u bijegu; njega progone dvije moćne strukture – Policija (državni zakon) i banda organiziranog kriminala (zakon podzemlja). Genijalnost koja izvire iz ovog odnosa je prosto zastrašujuća, i toliko dobro govori o prirodi funkcioniranja zakona i vlasti, kako one legalne, tako i one ilegalne (zajedno sa njihovim kauzalitetom). Hans Beckert kao 'ludi' i poremećeni ubojica na planu morala i stvarne suštine problema (naime on usmrćuje djecu) za te strukture je zapravo samo sitni pajac koji fućka poznatu 'Peer Gyntovu' suitu. Beckertova devijantna priroda bolesnog poremećenika i faktičnog ubojice ostaje samo na razini straha i općedruštvenog problema građana i majki koje se boje za svoju djecu. U svakoj drugoj perspektivi iznad roditeljske bojazni za svoju djecu slučaj Hansa Beckerta ima drugi smisao. Oko njega, odnosno između dva zakona nastaje borba za njegov život. To je glavna misao i intencija za ovu filozofiju. Država luđačke ubojice želi proglasiti bolesnima, hospitalizirati ih i puštati jer tako održavaju nivo straha i uznemirenosti u gradovima, a Organizirani kriminalni milje želi ukloniti takve ubojice jer im takvi za vrat dovode policiju i smeta im za posao. Radi se o krugu neprekidne borbe u kojoj pas lovi mačku, dok mačka lovi miša. Problem majki nikada neće biti riješen ni na jednom sudu; jer živ ili mrtav, neki Hans Beckert će uvijek imati razrješene ruke, slobodne ulice pod krinkom 'stanja' u kojem je posijan tzv. strah.

Poanta je: ne može kriminalni milje toliko ubojica 'posmicati' koliko ih državni organi i službe reda mogu popuštati putem svojih sudova iz svojih luđačkih ustanova.

Igra lova na tog označenog ubojicu 'M' zapravo simbolizira čudovišnu krvoždernu ćud uprave iza kulisa koja gradom siju strah, neizvjesnost i sljepilo što vodi ljude ravno u propast. Psihopatski ubojice 'van sistema' su kao mali pokusni miševi u usporedbi sa onim garniturama nevidljive vlasti koja djeluje u pozadini. Tek s takvom do srži pokvarenom vlašću i ustrojstvom dijaboličnih zakona nasilna smrt postane nezaustavljiv stihijski proces. M je film sa finim tragom koji nas vodi u razmišljanje o ustroju i načinu funkcioniranja nacističkih ideološko-propagandnih tijela, još u predratnoj Njemačkoj u kojoj je Lang nalazio nadahnuće za svoje umjetničke projekte.

(Fotografija je umjetnička i silovito sugestivna, pa sam se odlučio na nešto širi izbor. Neka ova recenzija, s obzirom da mi je film vrhunski, bude analiza.)

--------------------------------------------------------------------------------------------------------



(ELSIE SE NIJE VRATILA IZ ŠKOLE)

(ELSIE)

(IGRA ISPOD TJERALICE)

(WER IST DER MORDER?)

(GRČ JOJ JE U SRCU VEĆ ZBOG SAME PREDAJE)

(TAKO TO RADI G.BECKERT)

(PAZITE NESTANAK IZ KADRA)

(OPOMENA GROTESKNE URE)

(ZVONJAVA NA VRATIMA)

(SAMO POŠTAR S NOVINAMA)

(MAJKA DOZIVA ELSIE: SAMO JOJ JEKA ODZVANJA HODNIKOM)

(KROZ TAVAN...)

(SVE JE JOŠ OKUPANIJE PRAZNINOM)

(UZALUDNO DOZIVANJE LETI SVE DALJE..)

(..I DALJE..)

-----------------------------------------------------------------------------

(JAGMA)

(I GLAD ZA NOVOM VJEŠĆU)

(GOSPODA ČITAJU O FANTOMSKOM DJECOUBOJICI)

(DOK JEDAN UPUHUJE, DRUGI ISPUHUJE)

(NE ZNA KOGA BI PRIJE OKRIVIO)

(ČAK I UBOJICA SE UPITA - TKO SAM TO JA..?)

(DOK LJUDI ZGROŽENO PITANJA UPUĆUJU SAMO O DRUGIMA)

(MINISTAR NA TELEFONU U SLUŽBI)

(POLICIJA SPREMNA ZA POTRAGU)

(IZ DANA U DAN SE NAPREDUJE ZBOG SOFISTICIRANE METODE)

(NA TERENU)

(JAK DOKAZ)

(SLASTIČARKA SE NE SJEĆA)

(LJUDI KAO STRAŠNE SILUETE)

(POČELI VIJEĆATI JEDNI...)

(..I DRUGI..)

(INSP.LOHMANN: ENERGIČAN KAO I UVIJEK)

(MNOGO SE PUŠI)

(OBRATIMO POZORNOST NA RAZVOJ KOLIČINE DIMA)

(KRIMINALCI ORG.PROSJAKE KAO UHODE)

(ZAPOČELA AKCIJA 'M')

(BECKERT DETEKTIRAN)

(OČI SU POSVUDA)

(PROSJAK-ŽBIR)

(NI FANTOMSKIM UBOJICAMA U MRAKU NIJE SVEJEDNO)

(STJERAN U KUT)

(ZAOSTALI PROVALNIK IZIŠAO IZ RUPE KOJU SI JE SAM IZVRTAO)

(ČUVAR ZA PAR KOBASICA I KRIGL PIVA KORISTAN POLICIJI)

(GOJAZNI INSPEKTOR LOHMANN)

----------------------------------------------------------------------

(PROTOKOL)

(UHVAĆENI PROVALNIK)

(POD UCJENAMA)

(KADAR SUGERIRA KAKO SE LAKO USUKATI PRED ZAKONOM)

(ZGRADA 'SUDA')

(ALA KAFKIN 'PROCES')

(PRIJEKI SUD PODZEMLJA)

(STRAŠAN PRIZOR DVA HENDIKEPA)

(SVI AKLAMATIVNO SUGLASNI ZA SMRT UBOJICE)

(...SLIKA PAKLA?)

(SMRT!)

(SPOSOBAN IZREĆI ISTINU KOJU..)

(ONI NE ŽELE..)

(..NITI UMIJU ČUTI.)

(PREDAJA 'ZAKONA' ZAKONU)

(TOLIKO PRAZNO..)

(I BESPOMOĆNO.)

-------------------------------------------------------------------------------

Trailer

Oznake: Fritz Lang, 1930s, drama, kriminalistički, ekspresionizam, njemački film, 1931, 10/10

- 15:28 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se