ONAJ KOJI GLEDA FILMOVE

ponedjeljak, 30.11.2015.

VAMPYR (1932)

120.VAMPYR (1932) Ocjena: 8/10
(Vampir) Njemačka-Francuska, horor, 83' (70', dvd izdanje), IMDb: 7.7/10
Redatelj: Carl Theodor Dreyer
Producent: Carl Theodor Dreyer, Julian West
Scenarij: Christen Jul, Carl Theodor Dreyer; Sheridan Le Fanu (priča)
Kamera: Rudolph Mate, Louis Nee
Glazba: Wolfgang Zeller
Uloge: Julian West, Sybille Schmitz, Jan Hieronimko




IMDb

Danski redatelj s bogatim umjetničkim iskustvom iz vremena nijemoga filma 1931./1932. snima svoj prvi zvučni film. Vampyr nastaje u problematično doba za filmsku umjetnost u njemačko-francuskoj koprodukciji. Inspiriran pričom Carmilla irskog pjesnika i pisca Sheridana Le Fanua o Davidu Grayu (u filmu Allan Grey, glumi ga Julian West), mladom sanjaru koji je zaokupljen vampirima i natprirodnim silama. Vođen istraživanjima dolazi jednoga dana u jedno malo zabačeno francusko selo u kojem stara gospođa, pokojnica Marguerite Chopin izlazi iz groba kao vampir i noćna je mora u obližnjem zamku.

Film je snimljen kao mješavina zvučnog i nijemog filma, specifično za vrijeme 'prelaska' iz nijemog u zvučno razdoblje u filmskom stvaralaštvu. Dreyer i snimatelj Mate dosegli su vrhunac atmosferičnosti kroz chiaroscuro postupak, kroz preskakivanje fabule, utiskujući gledatelju snažan aluzivni i metaforički dojam. Ovaj film neće zanimati nezahtjevnog ljubitelja filmske zabave, nego zahtjevnog i sklonog poniranju u specifična čuvstva koja se dotiču psihičkog nemira, psihologije snova i straha te kontemplacije o stanjima između života i smrti. Priznali mi ili ne, ovaj nesavršeni film, premda snimljen sjajnim umijećem njihovih tehničkih manevracija, osjetno je štur i opor za gledanje, ali obiluje takvim groteskno-bizarnim momentima da ga ne možemo snažno ne doživjeti.

Scena kada Allan Grey, ispunjen grozomornim čuvstvima kako je u okruženju vampira izlazi iz svog tijela dok sjedi na klupi u parku je nenadmašna. Odlazi do zamka i nalazi lijes u kojem on sam leži ukočen i mrtav širom otvorenih očiju. U duhu gleda čitav svoj izlazak, što djeluje gotovo nadrealno, kako opskurni muškarac stavlja poklopac lijesa na njegovo tijelo, samo sa oknom kroz koje on može vidjeti svoj put do groba. Uz pogled uperen vertikalno prema krošnjama, zvonicima, građevinama uz bučnu zvonjavu. Psihologija nemrtvosti, opsjednutosti, nadrasla je konvencionalnu viziju vampira u stanju života. U principu, kroz samu priču utkana je klasična pretpostavka o prokletstvu. Ali ono što je ovaj film ostvario je nadnaravno mjesto u koje se stavlja duševno stanje čovjeka u istraživanju, mori i strahu od nepojmljivog i nadnaravnog.

Ocjena 8/10
Obrazloženje: U filmu je praktično sve postignuto, sva toliko moćna izražajnost mračnog somnabulskog svijeta more u čovjeku koji je ogrezao u duboke misli o okultnim i mističnim stvarima. Da sebe ne može izvući iz toga, da se našao u svijetu vampira fizički i psihički. I to sve prikazano u montaži s elipsama, preskocima da se gubi jasan slijed događaja, što je sasvim genijalna stvar. Film pratimo uz vrhunski ukomponirane zvukove i glazbu. Ipak koliko god se činilo vrhunski, toliko film svejedno gubi jer sadrži izvjesnu letimičnost u kretnji amaterskih glumaca, nedotjeranu upotrebu rekvizita što upućuju na simbolizam (slike, kosturi). Film zahtijeva čak i proučavanje što nekada nije dobro.


--------------------------------------------------------

(GREYEV DOLAZAK U COURTEMPIERRE)

(SIMBOLI)

(KLAUSTROFOBIČNI INTERIJER)

(UTVARE I SJENE)

(VAMPIRSKA POSTELJA)

(SESTRA)

(PREOBRAZBA)

(VIZIJA PUTA U ZAGROBNI SVIJET)

(SVIJEĆA)

(ŠTOK I ZVONO)

(PRELAZAK KUĆNOG PRAGA)

(ZRAKE SUNCA U KROŠNJAMA)

(ZVONJAVA I POGLED U VIS)

(ISCRPLJENOST TIJELOM, ODSUTNOST DUHOM)

(PROBADANJE SEOSKOG VAMPIRA, GOSPOĐE CHOPIN)

-------------------------------------------------------






Oznake: Carl T. Dreyer, horror, njemački film, francuski film, 1930s, 1932, 8/10

- 13:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 26.11.2015.

DAS TESTAMENT DES DR.MABUSE (1933)

119.DAS TESTAMENT DES DR.MABUSE (1933)/DR.MABUSE-DER SPIELER (1922) Ocjena: 9/10
(Testament Dr. Mabusea) Njemačka, kriminalistički, 122', IMDb: 7.9/10
Redatelj: Fritz Lang
Producent: Fritz Lang, Seymour Nebenzal
Scenarij: Fritz Lang, Thea von Harbou; Norbert Jacques (likovi)
Kamera: Karoly Vass, Fritz Arno Wagner
Glazba: Hans Erdmann, Walter Sieber
Uloge: Rudolf Klein-Rogge, Otto Wernicke, Gustav Diessl



Dr.Mabuse - Der Spieler (1922)
Das Testament Des Dr.Mabuse (1933)

-----------------------------------------------

Film Fritza Langa koji se nastavlja na dvodijelni film iz nijemog razdoblja, pa da se kaže najprije koja riječ o tome filmu: Radnja Dr.Mabusea odvija se u vrijeme inflacijske krize u Njemačkoj nakon I. svjetskog rata, kada je Njemačka bila pod teretom plaćanja teške odštete ratnog gubitnika, preciznije 1922. godine. Vrijeme je to kada je (berlinsko) društvo upalo u košmar posvemašnjeg egzistencijalnog i psihološkog rasapa. Tlo plodno za razmah najžešćeg kriminala dok niti jedna demokratska vlada ne može vezati konce ekonomske situacije. Vrijednost marke pada u miljardama od jutra do večeri. Postoje ljudi, u slučaju koji pratimo, postoji čovjek koji na to sve može utjecati tako što ima takvu moć da sve može sebi zgrnuti. Društvo je slabo, bijedno, alkoholizirano, drogirano koji god sloj bio u pitanju. Najteža mračna karma koja se nadvila nad društvo je kocka omotana krinkom zabave i užitka. Kocka je upravo najveći grijeh i samog, usamljenika i mistika, javno važećeg psihoanalitičara, mračnog i nedokučivog dr.Mabusea. On je čovjek koji je iznikao u uvjetima socijalnog rasula kao tiranin iz sjene, njegova je moć hipnotička, on je živi iluzionist i nema tog dovoljno jakog čovjeka kojega on ne bi slomio svojim hipnotičkim metodama. Mabuse je čovjek koji je preuzeo konce moći, njegov uvjet hrani se na hirovima i rastrojenosti gospode željne hazarda, bijega i putenosti. Istovremeno kako se događaju ogromne prijevare za kockarskim stolovima po Kasinima podzemlja policija koju predstavlja javni tužitelj u ulozi detektiva, Welk, nikako da sazna koga zapravo lovi premda je sam inspektor bio za stolom sa prerušenim Mabuseom oči u oči. Lov na dr.Mabusea, lov je na utvaru pod okriljem noći, na jednu imaginarnu moć čije apstraktne veličine ni službe nisu svjesne. Dr.Mabuse je utjelovljenje vampira čije je sredstvo iluzija i prevara, a ljudi, sav njihov kapital, u uvjetima zapravo bezvlašća, plijen su koji mora nekome pripadati.

Testament Dr.Mabusea nastavlja se u 1933. sa zagonetnim i mističnim kriminalnim tokovima dok je dr. Mabuse hospitaliziran u psihijatrijskoj bolnici. On se pretvara u tijelo koje nije ni potrebno da se njegova volja za moć izvršava i upravo razgranava u neslućenim razmjerima. Kriminalni milje ne zna za koga radi, organiziran je imaginarnom logikom Mabuseovog uma. Vlasti u potjeri suočavaju se sa moćnim duhom koji želi pokoriti čitavu državu.

Način na koji je ovakva vrsta filmova vrhunski izrazila leži u psihologiji zločina i organiziranog kriminala nasuprot gangsterskih klasika koji tu istu stvar racionaliziraju. Ono što se događa u podzemlju grada je toliko apstraktno da čovjek ne može dokučiti izvor. Um koji to sve pokreće može biti i um mrtvog čovjeka, kao u Testamentu Dr.Mabusea. Magnetična sila uma koji želi da vlada posijano je sjeme za novom i novom gladi. Kriminalci žive (uhode, varalice, opsjenari, zelenaši, batinaši, ubojice), od toga tvoreći carstvo zločina, nesvjesni svog pokretača.

Dr.Mabusea igra neponovljivi i stravični Rudolf Klein-Rogge. Film je to koji se ne smije propustiti jer u sebi sadrži golemu poentu funkcioniranja svijeta kriminala kroz republikanski društveni poredak ili kroz razdoblja ekonomske depresije i socijalne krize.

Ocjena: 9/10
Obrazloženje: Remek-djelo kriminalističkog žanra. Film je nabijen izvjesnom težinom zbog koje se teško gleda, naročito nijemi dvodijelni film iz 1922. Nesavršen je i ne ostavlja dojam na prvo gledanje. Zahtijeva vrijeme poslije gledanja. Male su nijanse koje se mogu pripisati kao minus ovome filmu, kako jednom tako i drugom. Stoga, sasvim subjektivan, ne dodijeljujem apsolutnu ocjenu 10.

-------------------------------------------------------------


(Film 1922)

------------------------------------------------------------




(Film 1933)

------------------------------------------------------------
Dr.Mabuse - Der Spieler (1922)

(DR.MABUSE DER SPIELER)

(UZMI!!!)

(KONTROLIRA SVAKU IGRU)

(GOSPODAR I NJEGOV NAŠMRKANI LAKAJ)

(MABUSE MIJENJA LICA - ILUZIONIST)

(SPIRITISTIČKA SEANSA)

(VOLJA ZA MOĆ..)

(PRELAZI U ŽELJU DA OVLADA ŽENSKIM SRCEM)

(MRAČNI DR.MABUSE)

-----------------------------------------------------------

Das Testament Des Dr.Mabuse (1933)

(MABUSE ZATVOREN U UMOBOLNICI NA ZNANSTVENOM RAZMATRANJU)

(NJEGOVA VOLJA SE IZVRŠAVA POSVUDA)

(PRAKTIČNI UM INSPEKTORA LOHMANNA)

(LOHMANN I ZAMJENIK MULLER)

(DR.MABUSE UMRO U BOLNICI)

('NITKO NE ZNA DA JE SMRĆU DR.MABUSEA NESTAO JEDAN FANTASTIČAN UM S NADLJUDSKIM SPOSOBNOSTIMA!')

(JE LI NESTAO?)

(AMBIJENT U KABINETU DR.BAUMA)

(AMBIJENT U KABINETU DR.BAUMA)

(DR.BAUM PREGLEDAVA ZAMRŠENE MABUSEOVE ŠIFRE)

(UPUTE ZA OSTVARIVANJE CARSTVA ZLOČINA)

(LJUDSKE SE DUŠE MORAJU ZASTRAŠITI DO KRAJNJIH GRANICA..)

(ZLOČINIMA KOJI NIKOME NE DONOSE KORIST..)

(..ČIJI JE JEDINI SMISAO DA ŠIRE STRAH I PANIKU..)

(..KRAJNJI CILJ ZLOČINA JESTE..)

(USPOSTAVA NJEGOVE BEZGRANIČNE VLADAVINE)

(..STVARANJE STANJA POTPUNE NESIGURNOSTI I ANARHIJE..)

(..STANJA IZGRAĐENOG NA UNIŠTENIM IDEALIMA SVIJETA..)

(..KADA KAOS POSTANE NAJVIŠI ZAKON..)

(AUTOSUGESTIJA UMA POSLIJE MABUSEOVE SMRTI)

(OPSJEDANJE I ULAZAK U DR.BAUMA)

(ŠIFRIRANE UPUTE ZLOČINAČKOM KLANU)

(RAPORT KRIMINALACA KOD NEVIDLJIVOG ŠEFA)

(SLUŠAJU, POKORAVAJU SE, IZVRŠAVAJU I OD TOGA ŽIVE STVARAJUĆI KAOS)

(PRIVIĐENJE UMA ORGANIZACIJE)

----------------------------------------------------------

(RUDOLF KLEIN-ROGGE)

----------------------------------------------------------

Insert - Das Testament Dr.Mabuse, 1933




Oznake: Fritz Lang, Rudolf Klein-Rogge, Otto Wernicke, njemački film, kriminalistički, 1930s, 1933, 9/10

- 15:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 20.11.2015.

THE INVISIBLE MAN (1933)

118.THE INVISIBLE MAN (1933) Ocjena: 7/10
(Nevidljivi čovjek) SAD, drama, horor, SF, 71', IMDb: 7.7/10
Redatelj: James Whale
Producent: Carl Leammle Jr.
Scenarij: H.G.Wells, R.C.Sheriff
Šminka: Jack P. Pierce
Kamera: Arthur Edeson
Glazba: Heinz Roemheld
Uloge: Claude Rains, Gloria Stuart, William Harrigan



IMDb

Filmovi s vizualnim ili digitalnim efektima a koji treba da pobuđuju izvjesnu stravu i šok u tridesetima su možda predstavljali nevjerojatno čudo, i zacijelo bi zaprepastili svakog ljubitelja čuda filmske kreacije ili animacije. Snimateljski postupci koji su kreatore ove fantastične priče legendarnog pisca znanstveno-fantastičnih knjiga H.G.Wellsa pretvorili u film iznimno su značajni i sasvim uvjerljivi. Motiv iz priče H.G.Wellsa o Nevidljivom čovjeku preuzet je i stavljen na film u suautorstvu sa pomalo zagonetnim glumcem Claudeom Rainsom koji je odigrao ulogu fantomskog čovjeka tek glasom i pokretima da mu se kroz čitav film ne vidi lice. Gledatelj će danas osjetiti plastičnost, naročito u akcionim scenama u kojima se vidi sav napor da se sve uradi što savršenije.

Bilo je to vrijeme kada znanstveno-fantastični žanr paše upravo uz avangardni, ekspresionistički ili kakav drugi modernistički izričaj. Neka su djela u nijemom razdoblju, čak i u kratkim filmovima ostala prave male minijature čija se magika nije istrusila. Možda je stvar u razdvojenosti sa zvukom i melodijom. The Invisible Man, film iz 1933. sa radnjom smještenom u 1933. razlikuje se od knjige H.G.Wellsa. Radnja ima biti na engleskoj periferiji, ali je osjećaj gotovo sasvim američki i sa akcentom na realizmu koji se ima manifestirati kroz oslobođenu moć mahnitog čovjeka koji je fizički nestao. Opaža se u filmu neka čudna ubrzanost, u kretnjama likova i razvoju događaja, opaža se ponešto naprasitija energija u dijalogu. Mistični Nevidljivi čovjek ne obara se na grad i ljude kao čovjek u introverziji sa svojstvom nevidljivosti, nego kao čovjek koji je sada 'poludio' pod utjecajem specifične kemikalije. Kao znanstvenik. Kada kao fantomski izgubljenik staje nasuprot društvu on počinje djelovati sredstvima kako bi to počeo kakav gangster. Kao da nema pomoći, ovaj film u svoj svojoj zadatosti znanstveno-fantastičnog horor ostvarenja počinje nalikovati na noir film, sa nepogrešivim performansama kriminalističkog u sebi.

Daleko veća vrijednost koja izlazi iz filma leži u činjenici da nevidljivi čovjek, kad počinje djelovati teroristički, nastupa kao anonimus (samo zaručnica i dvojica kolega iz laboratorija znaju njegov identitet, i ne mogu, ne žele, ili ne smiju ga otkriti). Njegovi motivi su između nekog čudnog poriva unutarnje podsvijesti i želje za eksperimentom, slili se u nevidljivu formu u kojoj se probudi ludilo i osvetnička glad za moć. Nevidljivi čovjek postaje ne više kriminalac radi kriminala, nego postaje terorist koji s užitkom želi rušiti svijet.

Uza sve dopadljive adute koje ovaj film ima, u fino posloženom interijeru i eksterijeru, u magičnoj izvedbi kamere, u maestraciji glasa i pokreta glavnog 'nevidljivog' lika, film najviše pati od nedostatka prave i suštinske atmosferičnosti i jezovitosti. Priča, koja je solidna, i ima također važne adute (ideja ludila da se terorizmom pokori svijet) upravo je to: solidna. Ponešto u humorno-zabavljačkom tonu i nedovoljno uvjerljivom zamahu nijanse mračnosti, film do kraja ne ostavlja potpun dojam klasnog ostvarenja.

Ocjena: 7/10
Obrazloženje: Čini mi se kao da je u ovom filmu izgubljeno od svačega ponešto. Radnja i vizualizacija kao da žele usredotočiti gledatelja i na jedno i na drugo a da se pritom ne bazira na ključu temeljnih stvari, nego tek u važnim naznakama. Između humora, horora i poante kao da se proteže izvjesno izmicanje pune težine same stvari. Obzirom na vremena u kojima je film ostvaren možda i nije čudno. Ipak, film ima dovoljno jezgrovitosti za razumnu ocjenu 7 i preporuku da se pogleda.


-----------------------------------------------








-----------------------------------------------

(INVISIBLE MAN)

(STRANAC)

(ZAMOTAN SAV U ZAVOJE)

(IZAZIVA ČUĐENJE I NEVJERICU)

(JOŠ UVIJEK SE SKRIVA)

('ALL RIGHT YOU FOOLS..EVERYTHING WOULD COME RIGHT IF YOU'D ONLY LEFT ME ALONE!')

((BUT)NOW YOU'LL SUFFER FOR IT!')

('JAFFERS,WHAT DO YOU THINK?-'HE'S INVISIBLE THAT'S WHAT'S THE MATTER WITH HIM..')

('PUT THE HANDCUFFS ON..')

('HOW CAN I HANDCUFF A BLOOMIN' SHIRT?')

(NEVIDLJIVI ČOVJEK; CIGARETA)

(UBIJA BILO KOGA POD KRINKOM NEVIDLJIVOSTI)

('THE NATIONS OF THE WORLD WILL BID FOR IT..THOUSANDS, MILLIONS!!')

('POWER I SAID..POWER TO WALK INTO GOLD VAULTS OF THE NATIONS...')

('...INTO SECRETS OF KING..POWER TO MAKE MULTITUDES RUN SQUEALING IN TERROR!!!')

--------------------------------------------

Oznake: James Whale, H.G.Wells, Claude Rains, Gloria Stuart, pre-code, horror, SF, 1930s, 1933, 7/10

- 15:00 - Komentari (1) - Isprintaj - #

utorak, 17.11.2015.

DINNER AT EIGHT (1933)

117.DINNER AT EIGHT (1933) Ocjena: 7/10
(Večera u 8) SAD, drama, komedija, 111', IMDb: 7.8/10

Redatelj: George Cukor
Producent: David O. Selznick
Scenarij: Frances Marion, Herman J.Mankiewicz; George S.Kaufman, Edna Ferber (by the play Sam H.Harris)
Kamera: William H. Daniels
Glazba: William Axt
Uloge: Marie Dressler, John Barrymore, Lionel Barrymore, Billie Burke, Wallace Beery, Jean Harlow




IMDb

Jedna ozbiljna prekodovska drama (drama-komedija; dramedy), između drame i tragikomedije, izašla u doba najžešće ekonomske depresije, rađena po kazališnom predlošku. Za 1933. nije bilo moguće preskočiti ovaj film jer je kroz njega izuzetno protočno i temeljito iskazan sklop odnosa u svijetu i životu koji ljudi u takvim okolnostima žive. Komično-tragično je temeljna crta na kojoj se radnja ove male realne farse zasniva.

U jednom danu, od jutra do večeri traju pripreme za okupljanje na večeri u 8 kod Olivera i Millicent Jordan, obitelji s poslom u brodogradnji koji je u bankrotu. Millicent Jordan (Billie Burke) živi drugu stranu posla svojega muža Olivera (Lionel Barrymore) koji je sve do današnjega dana bio uspješan i omogućavao prosperitet familije i svaku komociju da bi se živjelo elegantnim stilom bogate američke porodice. Poenta se vrti oko dvije karakteristične stvari: na poslovnoj (egzistencijalnoj) i ljudskoj (emotivnoj) bazi, a zajedničko objema stvarima je – prošlost – koja se ugurala u trenutak te večeri i s bremenom koje ti ljudi sa svojim životima kreću dalje. Sve je isprepleteno, muž je klonuo od trpnje i žrtvovanja i ulazi u predinfarktno stanje. Žena zivka ugledne goste kako bi stabilnost života na visokoj nozi ostala nenarušena. Njihova kćer Paula (Madge Evans) ljubi Larryja Renaulta (John Barrymore), dvostruko starijeg glumca čija je zvijezda na zalasku dok joj je njena majka već namijenila prikladnog ženika. Potencijalni preuzimatelj posla tvrtke Jordanovih, uvijek nasmijani i nacifrani biznismen i politički čovjek, Dan Packard (Wallace Beery), lovac na posrnule magnate, također se nađe među gostima sa svojom ženicom Kitty (Jean Harlow) koja po cijele dane leži u krevetu, igra se šminkom i prima muško društvo u odsutnosti prezaposlenog muža. Privlačna je stavka da će na večeri prisustvovati bogati engleski aristokratski magnat Ferncliffe sa svojom ženom.

Komedija i tragedija se smjenjuju u takvom kontinuitetu da gledatelj shvaća da se ništa osim blage propasti neće dogoditi. I propast i nastavak života završava 'kako se uzme'. Sve je nastavak prošlosti. Život u poentiranju večere sa uglednim aristokratskim uzvanikom kao ni ljubavni pir njihove kćerke sa deziluzioniranim izbljedljelim glumcem neće krenuti putem ostvarivanja nikuda od točke stvarnog stanja prema gore, nego lagano prema dolje. Imamo tri situacije: Millicent će shvatiti stanje u kojem se našao njezin muž i pristat će na svaku skromnost života samo da ostane s njim, Packardovi (naduveni biznismen i njegova razmažena Kitty) nastavit će se međusobno koškati kao i prije, Paula će se zaručiti za ženika koji joj je bio namijenjen u praksi – a da nikad neće prestati voljeti neprežaljenu svoju ljubav koja je ostala mrtva u prošlosti. Znakovita je scena sa dijalogom Paule sa starijom gospođom Carlottom Vance (Marie Dressler), bivšom ljubavi Olivera Jordana, Paulina oca, kada ona Pauli govori vijest o tragičnom odlasku njezinog ljubljenog – Paula u očaju i žalosti govori kako nikad neće prestati da ljubi njega – a Carlotta joj odgovara – Naravno da nećeš, samo to nikad nikad ne govori svojem budućem.

Ocjena 7/10
Obrazloženje: U filmu je doista jasno detektirana problematika. Komedija i tragedija „pije vodu“. Uz film se zaista osjećamo prirodno jer se prepoznajemo. Humor, koji prevladava, je obavijen jednom pritajenom koprenom neizbježive tragike koja obavija život. Nisam mogao vrednovati film s većom ocjenom iako ne bih pogriješio sa ocjenom više zbog nekoliko izuzetno poentiranih dijaloga. Mnogima je život upravo kao ta ocjena, ne veća od 7. Tako ovaj naslov odiše. Ne iskače ničime toliko jakim da bi mu dodijelili 8. Zato +7.

dramedy

------------------------------------------------------





-------------------------------------------------------

(DARLING I'VE GOT LORD AND LADY FERNCLIFFE!)

(SUPRUG, OLIVER JORDAN)

(MAMA IMA SVE POD KONTROLOM ZA ORGANIZACIJU VEČERE)

(OLIVER JORDAN I POSLOVI)

(SVI GA PRITISLI)

(KITTY PACKARD)

(KITTY PACKARD)

(KOMIČNA SCENA S MUŽEM)

(MOGLA BI NEŠTO I RADITI..)

(EVO TI TVOJ NOVČANIK..)

(REŽI NA NJEGA)

(SPREMNA ZA DOKTORA)

(S DR.TALBOTOM)

(PAULA JORDAN I NJEZINA LJUBAV)

(RENAULTOV TUROBNI OSJEĆAJ)

(AGENT: DAJ POGLEDAJ SE U OGLEDALO..)

(ZAISTA.)

(ZADNJI MUKLI JECAJ UGAŠENE ZVIJEZDE)

(OKUPLJANJE PRIJE VEČERE)

(PAULA: 'I CAN'T EVER LOVE ANOTHER MAN..')

(CARLOTTA: 'YES DEAR BUT I WANT TO TELL YOU ONE THING..')

('DON'T EVER LET HIM KNOW ANYTHING ABOUT THIS..')

(UVIJEK LJUBAZNOST PRIJE SVEGA)

(KOŠKANJE)

(NI BANKROT NIJE NAJVAŽNIJI)

--------------------------------------

Oznake: George Cukor, Marie Dressler, John Barrymore, Lionel Barrymore, Jean Harlow, Wallace Beery, drama-komedija, dramedy, pre-code, 1930s, 1933, 7/10

- 09:33 - Komentari (1) - Isprintaj - #

četvrtak, 12.11.2015.

DAS BLAUE LICHT (1932)

116.DAS BLAUE LICHT (1932) Ocjena: 8/10
(The Blue Light, Plava svjetlost) Njemačka, drama, fantazija, misterij, 85', IMDb: 7.0/10
Redatelj: Leni Riefenstahl
Producenti: Leni Riefenstahl, Harry R. Sokal
Scenarij: Bela Balasz, Carl Mayer; Gustav Renker (insp. roman), Leni Riefenstahl (priča)
Kamera: Hans Schneeberger, Heinz von Jaworsky
Glazba: Giuseppe Becce
Uloge: Leni Riefenstahl, Mathias Wieman, Beni Fuhrer




IMDb

Leni Riefenstahl je kontroverzno ime njemačke i svjetske kinematografije. Povodom njezine smrti 2003. godine, britanski The Independent donosi: "Mišljenja će biti podijeljena između onih koji ju vide kao mladu, nadarenu i ambicioznu ženu uhvaćenu u plimi događaja koje ne razumije u potpunosti i onih koji vjeruju da je bila hladan oprtunistički propagandist koji se udružio s nacistima.“ (povijest-svijeta.orgfree.com). Da, njezin društveni položaj i najaktviniji filmski umjetnički angažman, njen stvaralački procvat dogodio se u doba Trećeg Reicha i vladavine nacionalsocijalizma. Njezino simpatiziranje Adolfa Hitlera i opčinjenost njegovom knjigom 'Mein Kampf' izravno ju je dovelo u propagandistički aparat snimanja filmova pod tim režimom. Međutim, sloboda i talent kakav je imala ta tada mlada umjetnica iz njenih su ostvarenja proizašla, možda ironično, ali u svom sjaju onoga što filmska umjetnost i industrija mogu proizvesti. Dokumentarna ostvarenja Triumph des Willens (1935) i Olympia (1938) do danas se smatraju vrhunskim i nezaobilaznim naslovima kada je riječ o ideologijama, sportu i retrospekciji povijesnog trenutka. Pored svega toga, za oko ljubitelja filma i svega što film može ponuditi, ponekad ipak zapnu neki manji radovi. Po mom osjećaju, Leni Riefenstahl je ostvarila prije propagandnih filmova jedan u nizu svojih „planinskih filmova“ (odigrala kao glumica nekoliko uloga u filmovima s planinskom tematikom 1920-tih godina) koji odiše svijetom romantike, fantazije i mistike, a koji zaslužuje posebnu pozornost: Das Blaue Licht (1932), „Plavu svjetlost“, snimanu na lokacijama u švicarskim i talijanskim Alpama.

Film je pravo malo čudo neobične ljepote. Koliko za kontemplaciju toliko i za snatrenje. Riefenstahlova je zaista biser među zvučnim i neprikosnovenim imenima filmske režije svoga vremena poput Hitchcocka ili Orsona Wellesa. Ova mala legenda pripovijeda o selu u Alpama podno planine Monte Cristallo, o mitu koji je ovladao tim selom po kojem se zlo nadvilo nad selo. Svaki put u mjesecu kada se pun mjesec pokaže iza planine on rasvjetljuje pećinu gore visoko iz koje na selo pada plava svjetlost. U planini živi Junta (L.Riefenstahl) djevojka pastirskog izgleda a koja je saživljena sa negostoljubivim i nepristupačnim krajolikom. Ona jedina ima tu urođenu sposobnost da se penje po klisurama, da hoda serpentinama, da diše taj zrak i upija plavu svjetlost u pećini na mjesečevoj svjetlosti. Muškarci u selu kao nekom magijom privučeni su planini koja im oduzima život. Čini se da je muškarce tog sela nešto u njemu zatočilo. Junta je iz sela prognana kao vještica, i prokleta od strane žena. Govori ova priča o srazu svjetova, kako onih unutarnjih (između muškarca i žene), tako i onih izvanjskih (između svijeta materijalnog i duhovnog, svijeta-planine). Junta je žena, gorštakinja, jedina žena na svijetu čije tajanstvo je netaknuto, neotkriveno kao spilja sa plavim draguljima, potjerana i prokleta, neobljubljena, jedina slobodna duha. I sada je naišao čovjek koji se uspio uspesti na planinu i poželio ostati kod Junte. On osjeti za nju ljubav, unese u njen svijet pastorale radosti za kojom je žeđala, i sve tako dok ovaj ne otkrije njezinu tajnu odaju, spilju s plavim kristalima gdje je ona noćima sjedila i puštala da joj zrak planine s mjesečevim sjajem cjeliva i ozaruje lice. On je jedne noći prati i nađe u njenom romantičnom trenutku. U njemu se probudi čovjek i umah nestade muškarca. On je zgrabi i počne uvjeravati kako su ovi dragulji bogatstvo, da mora javiti u selo. Žena je izgubila svoju snagu. Seljaci su doskora izgrebli i otuđili njeno tajno skrovište s kojeg se ona napajala ljubavlju s nebeskih visina.

O ovom malom vješto-nevještom filmu mogao bi se dati sud sa više stanovišta, ali ne može se poreći njegova suštinska originalnost. U njemu je duh romantizma doveden do ruba čiste vjerodostojnosti, ispričan je iz ženske perspektive koja se manifestira u gubitku snage ženstvenosti, o puknuću jednoga srca kada je muškarac dopustio da mit iz sela osvoji sakriveno blago u planini. Das Blaue Licht je zaista bajka, ali bajka o ljudima, u kojoj osobine životinja zamjenjuju duboki odnosi između muškarca i žene dok je između mnijenje sela zavijeno mutnom koprenom zvanom mit.

-----------------------------------------





----------------------------------------

(NEGDJE U ALPAMA...)

(SEOCE ČUDNOVATIH DIMNJAKA...)

(I TORNJEVA)

(STRAŠNA GORA NADVILA SE)

(OVO JE KNJIGA U KONAČIŠTU...)

(LEGENDA O JUNTI)

(DJEVOJCI ZAIGRANOJ...)

(I LIJEPOJ)

(SLOBODNOJ KAO PRIRODA SAMA)

(JEDNOGA DANA U MJESTO DOŠAO STRANAC)

(JUNTA ISPRED CRKVE PRIJE VEČERNJE MISE)

(PREZIR SEOSKIH GOSPOĐA)

(ODVRATNOST)

(JUNTINO SPOZNANJE)

(MRŽNJA)

(ŽIVJETI TAMU)

(MRAK I STRAH U DUŠAMA)

(TRGOVINA JE ŽIVOT)

(KRČMA JE ZAJEDNIŠTVO)

(VJEKOVNA HISTORIJA)

(DUBOKO PRAZNOVJERJE)

(DOK IZLAZI PUN MJESEC...)

(ONI SE OKAMENE OD TE SILE)

(ZATVARAJU VRATA I PROZORE)

(NEGDJE U PLANINI...)

(ONA SE PREDAJE SVA)

(DJEVOJKA PASTIRSKOG IZGLEDA)

(DOZIVA SVOG DJEČAKA)

(DJEČAK)

(SA STADOM POD OBLACIMA)

(DOLUTAO NJEZIN MUŠKARAC)

(ONA GA PRIHVAĆA)

(U SELU ZAVIST...)

(DOK ON SNATRI..)

(UZ PJESMU...)

(JUNTU ŠTO GA SRETNA ČEKA)

(OPIRANJE OD ČOVJEKA)

(NOV PUN MJESEC...)

(NJU U SNU POKREĆE)

(MUKA ČOVJEKA)

(ON PRONALAZI ŠPILJU)

(SVU OD BLAGA)

(JUNTINO TAJNO MJESTO)

(JUNTINO SRCE)

(JUNTINO BLAŽENSTVO)

(UNIŠTIO JE)

(GOTOVO JE MORA JAVITI U SELO)

(MOLBA DA NE IDE)

('ALI KAKVE SU TO MOGUĆNOSTI!')

(IDU LJUDI U ISKAPANJE)

(VESELICA USPJEŠNIH RUDARA)

(RASPUKNUTO SRCE ŽENE)

(PRAZNO)

(IZGUBLJENO)

(SVA SNAGA JUNTINA SRCA NESTALA)

(OSTAJE SAMO PJESMA)

(I JEDNO OTKINUTO SRCE)

(PRIČAT ĆE LJUDI...)

--------------------------------------------------------

(LENI RIEFENSTAHL)







Oznake: Leni Riefenstahl, njemački film, drama, fantazija, misterij, 1930s, 1932, 8/10

- 11:34 - Komentari (4) - Isprintaj - #

nedjelja, 08.11.2015.

FREAKS (1932)

115.FREAKS (1932) Ocjena: 7/10
(Nakaze) SAD, drama, horor, 64', IMDb: 8.0/10
Redatelj: Tod Browning
Producenti: Tod Browning, Dwain Esper, Harry Rapf, Irving Thalberg
Scenarij: Clarence Aaron 'Tod' Robbins (prema priči 'Spurs')
Kamera: Merritt B. Gerstad
Zvuk: G.A.Burns, Douglas Shearer
Uloge: Wallace Ford, Leila Hyams, Olga Baclanova




IMDb

Film Toda Browninga Freaks do danas nije razriješena stvar. Malo remek-djelce kojemu je s vremenom pripao kultni status do danas je izrezano i nepotpuno od škara različitih cenzura. Utoliko njegovo savršenstvo ne dolazi pred oči gledatelja u svojoj punini. U svakom slučaju, film je veoma specifičan i može se smatrati prekretnicom u daljnjem razvoju inspiriranih stvaralaca sa problematikom, motivikom i temom ljudske tjelesne ili duševne ili neke druge deformiranosti. Sjetimo se samo velikih majstora kao Lynch (Eraserhead,1977, The Elephant Man,1980) ili entuzijasta kao Jodorowsky (Santa Sangre,1989), ili navedimo manje zvučne režisere koji su radili bizarne i čak morbidne filmove kao Joel M.Reed (Blood Sucking Freaks, 1976) ili popularne serijal B-filmove s horor preokupacijom kao Frank Henenlotter (Basket Case,1982). Nastajali su i filmovi kao i poznati biografski film ceste, često prikazivan na televeiziji Mask (1985) Petera Bogdanovicha. Nakaznost je tema koja će s velkim interesom biti obrađivana kroz razvoj filma i žanrove svih vrsta. Čak je moguće i banalno zaključivanje; Mel Gibson u svom filmu The Passion of the Christ (2004) naglašava ljudski sadizam u nanošenju boli i činjenje Krista čovjeka unakaženijim nego je to u ostalim ekranizacijama Isusova života. Nakaze su i zombiji i nadnaravna bića u Romerovim ili hororima Clivea Barkera. Da ne duljim, Freaks je stari crno-bijeli film, zapravo drama s potencijalom izvornog horora. Browning i sam cirkuski radnik i performer upotrijebio je za svoj film stvarne akrobate i lica s prirodnom deformacijom ili nekim oblikom nakaznosti. S pozicije altruizma naglašava ljudsku zloću koja se na svakom koraku hoće okoristiti i ostvarivati uzdižući se u svojoj ljepoti spram onog svijeta kojega Bog nije obdario skladom i savršenošću tijela i uma.

U jednom putujućem cirkusu koji je sastavljen od bizarnih deformiranih i osakaćenih performera i akrobata rade i dvoje savršeno zdravih i vitalno snažnih ljudi. Žena, Cleopatra (Olga Baclanova), ženstvena i putena trapezistica i snagator, dizač u tega i gutač vatre Hercules (Henry Victor). Cleopatra koristi priliku da zavede patuljka Hansa (Harry Earles) koji se u nju zaljubi pored svoje drage patuljčice Friede (Daisy Earles) čije srce pripada samo njemu. Hans ima naslijediti golemo bogatstvo kojega Cleopatra želi udajom za njega njemu oteti i oslastiti se njime sa svojim ljubavnikom Herculesom. Nakon svadbe, Cleopatra počne Hansa trovati stavljajući mu tobože lijek u piće. Međutim, među malim nakaznim stvorenjima u cirkusu osim velikog čistog srca stanuje i nešto koliko lucidno, toliko i užasno. Gnjev na prezir i zloću ljudi koji se s njima podsmjehuju i igraju kao da su niža bića. Nakon što su svi zajedno veselili se na Cleopatrinoj i Hansovoj svadbi, razotkrilo se Cleopatrino zmijsko lice. Ona od te večeri, na kojoj se pripita sa svojim ljubavnikom Herculesom bez srama sprdala na račun povrijeđenog srca maloga posramljenog Hansa neće osjetiti gnjev i ustanak zajednice malih nakaza u kojoj se nalazi. Ono što slijedi je osveta. Nešto što u filmu, onakvom kakvoga mi imamo dostupnog, mi gledamo samo u djelomičnom trajanju jer su scene sakaćenja i kastriranja uklonjene. U tom cirkusu nakaza je pokrenuta, nakaza unakažuje prividnu ljepotu i savršeni oblik ljudske pojave zbog njegove zle i pokvarene namjere. Također dato je na uvid sljepilo svim čarima obdarene žene koja je podcijenila srce i pamet patuljka.

Pa premda takav, oblik filma u kojem ga mi imamo pred sobom, svojim nabojem može zadovoljiti čovjeka zaljubljenog u filmove. Ovakav film kao da zahtijeva idealne uvjete za gledanje pošto trpi od starosti produkcije, režije, tehničkih manjkavosti i svih rezanja koja je kroz decenije postojanja prošao. Dakle, veliki ekran, savršeno zatamnjenje i što više tišine. Freaks je nešto u što se treba upustiti kao u neku od kratkih grotesknih priča Edgara Allana Poea. Djelo je to staro i zaslužuje poštovanje.

Pošto je dramaturgija više-manje opisana, izdvajam samo nekoliko slika „nakaza“.

-----------------------------------------------------------------------------

(FREAKS)

(PATULJCI HANS & FRIDA)

(POLA MUŠKARAC-POLA ŽENA)

(NAKAZE S VELIKIM SRCEM I NISU NAKAZE)

(ŽENA S NOGAMA)

(ČOVJEK CRV)

(JEDNAKO DOBRI)

(SIJAMSKE BLIZANKE; JEDNA SE UDALA A DOSKORA I DRUGA)

(HERCULES)

(HERCULES, 'NORMAL FREAK')

(REVENGERS)

(REVENGERS2)

(HERCULES I CLEOPATRA FREAKS)

(FATALNO PONIŽENJE)

(HORROR)

-------------------------------------------------------------

(TOD BROWNING)





Oznake: Tod Browning, Olga Baclanova, horor, nakaze, 1930s, 1932, 7/10

- 11:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 04.11.2015.

LA CHIENNE (1931)

114.LA CHIENNE (1931) Ocjena: 8/10
(Kuja) Francuska, drama, 91', IMDb: 7.7/10
Redatelj: Jean Renoir
Producenti: Pierre Braunberger, Roger Richebe
Scenarij: Andre Girard, Andre Mouezy-Eon, Jean Renoir; Georges de La Fouchardiere (roman)
Kamera: Theodor Sparkuhl
Zvuk: Denise Batcheff, Marcel Courmes
Uloge: Michel Simon, Georges Flamant, Janie Marese







IMDb

Ovaj film je veoma zgodna naturalistička igra velikog francuskog redatelja Jeana Renoira. Rani zvučni uradak sa zanimljivim pokretom kamere. Dramaturgija života popraćena je kadrovima koji klize ostvarujući začudno moćan segment simbolike u svemu tome. La Chienne je ispripovijedana priča o magičnom ljubavnom trokutu u uskom krugu pariškog Montmartrea. Ova priča je ujedno nešto fatalno, socijalno stvarno i nešto vrlo grozno tragično. Prolog u priču je kroz igrokaz s malim visećim lutkama koje najavljuju tri glavna lica koje ćemo kasnije pratiti kroz film, a odvija se u nekom malom bistrou, kao na prozoru koji bez zastora gleda van na ulicu. Posebno možemo obratiti pažnju na lutkice koje alegorijski predstavljaju francusku republiku kroz koju se simboli vlasti nadmeću koji će najaviti predstavu. Popa potiskuje car, cara vojnik; vojnik na brzinu obrazlaže kako ono što će se odigrati neće biti nikakva studija ni moralna slika, ni drama ni komedija, kako u njoj glavni likovi nisu ni zlikovci ni heroji, nego obični ljudi.. Tri lica: On, ona..i još jedan, kao i obično, on. Stvari stoje zapetljano, i takve su kakve jesu.. nepopravljivo predvidljive i uvijek u pravilu krivo protumačene od strane društva i vlasti. Onako kako je nije onako kako je, nego je uvijek onako kako se samo po sebi odvija između ljudi.

Film je u engleskom govornom području preveden kao 'The Bitch', u nas kao 'Kuja' ili 'Kučka'. Pa premda nas lutak uvoditelj uvjerava kako poente i poučka nema sve nam se čini da ovo ima biti drama o pasjem kurvinskom životu među ljudskim stvarima. Život je kurva stvarnija od politike. Politika uvijek laže i politika se provodi uvijek kontra stvari kakve jesu; ako je do pravde Sud donosi presudu nepravedno, ako je do nepravde Sud donosi presudu pravedno; dok u Životu kada su emocionalni odnosi i duhovna i materijalna egzistencija u pitanju stvari teku nakazno i bolno, veoma veoma prljavo i jeftino. Kakva jeftina skupoća po čovjeka!

Likovi su: sredovječni činovnik i slikar Maurice Legrand (Michel Simon), onaj tip uvijek pristojnog i pristalog čovjeka dobrice koji ne bi ni mrava zgazio, a zbog čega uvijek ispadne papak i budala; u životnoj zajednici je sa udovicom palog junaka (koji nije pao na oltaru domovine nego je dezertirao i pije i vucara se tko zna gdje), nadalje, žena je djevojka Lulu (Janie Marese) putena i naivna, kučka kao sam život koja mazohistički slijepo voli svog makroa koji je strastven ali od trenutka do trenutka kada od nje želi izvući novac; i treće lice je sam on, Dede (Georges Flamant), općevažeće zlo ovoga svijeta na meti svake osude. Oni čine triangl prljave stvarnosti. 42-godišnji Legrand, potreban ljubavi sve će učiniti da privuče nestašnu i tužnjikavu Lulu k sebi iskreno misleći da je ona toga potrebna i željna, darivat će ju slikama koje će ova predavati Dedeu, a koji će iz toga učiniti biznis s bogatim prekupcima umjetničkih slika. Legrand će voljeti Lulu, koja će voljeti Dedea, koji neće voljeti nikoga pa n i sebe. Na koncu, izgledat će da je u ovom pokvarenom svijetu ispravno postupao jedino kriminalac Dede koji je s vremena na vrijeme uzimao Lulu i od Lulu (a zapravo od takvog života), ono i onako kako je vrijedilo uzimati. Tako će svi izgubiti glavu, a na životu, u svijetu kurvanjske stvarnosti ostat će samo Legrand. Jadniji od jadnijega. Velegradski skitnica, klošar, ona figura što simbolizira dno dna ljudskog postojanja. To će napraviti petljanje sa životom (kučkom) od duševnog čovjeka od dobrih manira. Ostat će pseto čije slike će otići u svijet s potpisom kurve koju je volio.

----------------------------------------------------------------





----------------------------------------------------------------

(PROLOG-IGROKAZ)

(MAURICE LEGRAND, SLIKAR)

(DEDE I 'LULU' LUCIENNE)

(DEDE, MAKRO I KARTAŠ)

(LEGRAND ĆE MALOJ LULU SVE POKLONITI ZA MALO NJEŽNOSTI)

(LULU ĆE SVE DATI DEDEU)

(DEDE ĆE JU PRITISKATI)

(LAŽLJIVO MOTA LEGRANDA)

(SLIJEPO VOLI DEDEA)

(NAĆI ĆE SVOJE SLIKE U IZLOGU)

(POD LAŽNIM IMENOM)

(U BRAKU-"SKLONI TE SLIKE, MUKA MI JE OD NJIH..")

("MOJ PRVI MUŽ JE POGINUO U RATU ZA OVAKVE KAO ŠTO SI TI...")

(BIVŠI MUŽ, HEROJ, NIJE POGINUO.. NEGO KLOŠARI)

(LULU ĆE OTIĆI SA BILO KIM ZA VOLJU DEDEU)

("KAD SAMO POMISLIM DA SAM TI VJEROVAO..")

("TI NISI ŽENA, TI SI KURVA!")

("PAZI ŠTA GOVORIŠ..")

("ON ME TUČE ALI JA GA VOLIM..")

(NAVIKLA DA SE BRANI OD UDARACA)

("NE SMIJ MI SE, NE SMIJ MI SE TAKO LUCIENNE..")

(LUCIENNIN NOŽIĆ)

(LEGRANDOVO RJEŠENJE)

("JA SAM BLAGAJNIK U FIRMI TEKSTILA.")

(KOGA BI OVAKAV UBIO)

(SLABIĆ OSTAJE 'NEVIN' NA ŽIVOTU)

(SVJEDOCI VIDJELI SAMO DEDEA NA MJESTU ZLOČINA)

(DEDE NE MOŽE NIŠTA OBJASNITI)

(SLUŠANJE SMRTNE PRESUDE)

(POROTNIK:"U SVOJU ČAST I ČISTE SAVJESTI, PRED BOGOM I LJUDIMA..KRIV JE!")

(KOMPANIJA KLOŠARI MONTMARTREA)

-----------------------------------------------------------------

(MICHEL SIMON)

Oznake: Jean Renoir, Michel Simon, Georges Flamant, Janie Marese, drama, 1930s, francuski film, 1931, 8/10

- 15:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se