ONAJ KOJI GLEDA FILMOVE

srijeda, 12.08.2015.

DOKUMENTARNI:LIMUNOVO DRVO (2015)

D3.LIMUNOVO DRVO (2015,SRB)
(Limunovo drvo) dokumentarni film, 70'
Redatelj, scenarist, montažer: Branko Radaković



Trailer


Najveće stvari i najbolje stvari dolaze iz drugarstva koje se dogodi često u najranijoj mladosti. U neko razigrano i divlje praskozorje života koje s godinama, s pojavama, novim vremenima i nekim novijim ljudima i percepcijama izblijedi i nestane sa pozornice postojanja, nastanu ponekad izvanredne, genijalne i gotovo uvijek neponovljive stvari. U razigranosti i entuzijazmu mladosti se živi za umjetnost; nekad ta mladost izrodi virtuoze sa loptom, nekad izrodi sjajne pjesnike, nekad slikare, a nekad izrodi jedinstvene ljude kao Milan Mladenović – ključno ime u rok muzici na prostorima bivše države koje je kao što je poznato, kroz bendove Šarlo Akrobata i Ekatarina velika (ex. Katarina II) ostavilo neizbrisiv trag u rock glazbi ovih prostora.





Možda je bilo dovoljno jedno poslijepodne da na svijet dođe čovjek koji će muzikom, poezijom, riječima, srcem moći da izrazi i prenese energiju na sva pokoljenja koja će živjeti na ovim prostorima. Ova mladost rock muzičara i nije samo jedan čovjek, ova mladost koja će svoj izraz spojiti u život nosit će ime koje će potrajati tako kratko u vjekovima što dolaze i prolaze i ostat će nešto kao pod velom tajne iza tvrđave koja se zove historija beogradske rock scene. Jedan beogradski rock n' roll sastav pod imenom Limunovo drvo, ima korijene negdje u 1972.-oj kad su se na igralištu za basket među zgradama upoznala dva Milana – Stefanović i Mladenović. U uvodu ovog dokumentarnog filma o njima Milan Stefanović Mikica opisuje kako je to bilo: „ .. ja znam da je bila 1972. kad smo se mi upoznali na ternčetu ispod njegove zgrade gde se igrao basket.. gde smo mi zaljubljenici u taj sport svaki dan igrali po jedno 3-4 sata košarku.. on se pojavio negde iznebuha s gitarom i seo je na travicu ispod i počeo da svira…“

***************************************





O ovom dokumentarnom filmu valja reći da on nije samo mozaik u kojem kroz intervjue preživjeli članovi benda i sudionici i svjedoci vremena prezentiraju jednu muzičku činjenicu u historiji beogradskog ili ex-yu rocka. Ovaj film je priča. Ova priča koju nam s mnogo ljubavi dokumentaristički donosi Branko Radaković zaslužuje veliki naklon pošto je učinio takav jedan korak – portretiranje pionirskog rok sastava koji je bio skoro osuđen na zaborav – a toliko je mnogo bitan za sve ono što do danas historija beogradske rock scene predstavlja, da ne govorimo o širim odjecima. Priča koju preko ovog Brankovog filma gledatelj ima pred sobom je priča kako o muzici, tako i o jednom životu: životu kojeg su živjeli momci iz Limunovog drveta, širok krug prijatelja koji su bili u neposrednoj blizini i u vezi s njima, ali i o životu kojeg živimo mi koji dišemo, ljubimo, razmišljamo u okolnostima koje nam se nude kao u Mladenovićevoj pjesmi 'Par godina za nas' iz vremena EKV-a.





************************************



Ako se pitate tko su bili Limunovo Drvo; Limunovo drvo je jedno ime koje svjedoci vremena njihove kratke karijere 1977.-1980. s pravom svrstavaju u spoj undergrounda, označavaju ga kao band new wave stilskih rješenja (kao njujorški bendovi tih godina), karakteriziraju ga kao bend koji je u muzici koja se svirala u to vrijeme u Beogradu unio jednu novu naprednu energiju i prekinuo anahroniju koja je u to vrijeme zavladala. Bio je to bend svirki, bend kultnog statusa koji je naelektrizirao beogradski SKC. Preslušavši nekoliko dostupnih brojeva ne moguće je ne osjetiti ono o čemu akteri Radakovićevih intervjua govore sa stručnog ili osobnog stanovišta; Limunovo drvo zaista transcendira muziku rock n' rolla 'u tri akorda' kakvog su svirali Beatlesi, kao što kaže Momčilo Rajin: "... nisu zvučali u maniri r n' b-a kao Stonesi, nego su stvarali prema osnovnim postulatima rok en rola Betalesa iz ranih 60-tih." Također, simfonija, progresija, psihodelija; neke su sastavnice koje bend u specifičnom izrazu svirke donosi u svojim pjesmama. Limunovo drvo imalo je sve što čini jedan bend originalnim i u muzičkom smislu moćnim, strašnu ritam sekciju (Goran Kovinčić – Maksa; bas, Dušan Dejanović – Dule; bubnjevi), Dragomira Mihailovića – Gagija, solo gitaristu, izvrsnog vokala Milana Stefanovića i Milana Mladenovića, pjesnika i muzičara sa mnogo duha i inovacije u sebi. Limunovo drvo nije imalo sudbinu kao neki drugi veliki bendovi koji su se komercijalno producirali diljem bivše države; postojale su naznake i neke suradnje, ali bilo je to vrijeme nametanja nekih standarda koji – (kao što to uostalom i inače biva sa avangardnim pokušajima) – su blokrali da se njihov talenat razvija i dalje u pravcu u kojem su započeli. Po mom osobnom mišljenju, nekoga tko je generacijski mlađi, muzički laik, a blizak rock mentalitetu i senzibilitetu poezije u rock stvaralaštvu teško je uopće govoriti o osjećaju nakon otkrića benda kakav je Limunovo drvo. Limunovo drvo je otkriće, nakon kojega još bolje osjećate muziku, osjećate život i nanovo slušate Šarla Akrobatu ili Ekatarinu Veliku kao da je prvi put.






(Napomena: Pjesme LIMUNOVOG DRVETA koje sam odabrao za svoju recenziju su: 'Kažu mi da nemaš..', 'Oko moje glave' i '7.krug';
Pjesma EKV-a je izabrana kako bi se ukazalo na muzičku inkarnaciju nakon raspada Limunovog Drveta)

Film je doživio predpremijeru ovog ljeta na 'Gitarijadi' u Zaječaru uz veliki interes publike i tek treba zaigrati po festivalima.

Link do fb stranice filma

Oznake: Branko Radaković, dokumentarni film, rock n roll, ex-yu rock

- 10:58 - Komentari (8) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se