ONAJ KOJI GLEDA FILMOVE

srijeda, 29.07.2015.

OSJEĆAM...

… se tako čitano :) ... zbog vas dragi blogerice i blogeri i svih vas koji me s puno dobre volje čitate i komentirate.
Da vam kažem iskreno još uvijek mi se čini kao da učim o čarima bloganja i bloga. Divno je osjećati se da je vrijedno ono što radite, da podijelite nešto od sebe s drugima. Došlo mi je u glavu da nije sve u strogo profesionalnom pristupu.

Evo kako je trenutačno kod mene. Nakon što mi je vjerovali ili ne grom puknuo u modem i nakon što sam pet dana popravljao instalacije najavljujem da se već poprilično željan pisanja vraćam staroj navici – gledanju i filmovima.

Uskoro slijedi veliki povratak.

Imam nekako želju predstaviti vam dva filma koji su dosta poznati – možda više nego popularni (s dosta podijeljenih mišljenja) - a koje sam imao djelomično u pripravi, pa ću vam naslove ta dva filma za početak 8. mjeseca i odati – to su: Summer of Sam Spikea Leeja i American Psycho Mary Harron. Iza toga ide intermezzo (što volim ovu riječ) sa popisom od 6-7 zanimljivih naslova, a poslije toga biram za vas filmove sa ljudskom komponentom u sebi (nekoliko filmova koji su meni bili i ostali dragi i specifični). To bi trebalo biti to otprilike zaključno negdje sa zadnjim danom mjeseca.

Pozdrav svima, i onima koji su radno i onima koji su na odmoru. Nemojte zaboravit bacit pogled na moj blog.

Oznake: povratak

- 21:32 - Komentari (3) - Isprintaj - #

srijeda, 22.07.2015.

LJETNI PREDAH

Sjećate se onih intermezza s ugodnom muzikom na TV-programu u staroj Jugoslaviji koji bi predstavljali pauze između gusto stisnutih emisija? TV-programu koji je ionako počimao u 5 popodne? Ima tu nešto što bi trebalo i danas upražnjavati. Opuštati se. Usporiti malo. Pa nije uopće fora pičiti od 0 do 24 bez stanke sto na sat kao da nekud trebate stići. Jedanput morate reći – zbogom reprizama Dolinama sunca i Sve će nam biti dobro. Sve se je to pretvorilo u neku mehaniku, gledaj-popuši-nazovi-kupi filozofiju. Zgrabi priliku! Ma jebeš to što je omekšivač za rublje u Konzumu 29.99 kuna. Dosta mi je i gledanja i kupovanja i pričanja o tim stvarima. Jebi ga priznat ću nisam u nekakvom zen stanju, ali osjećam da je potreba za meditacijom od dan-dva nasušno potreba ljudskom organizmu. I duša se napuni i treba mir. Sapunjaju nas ovi s televizije zaista preko mjere ukusa i izdržljivosti - ko konje. Nije ni vani bolje, turisti ti skaču po glavi, hodaju po prstima ko da ne znaju gdje su ni šta su.Tako sam i ja odlučio malo zastati sa svojim mehaničkim nizanjem filmova. Ne morate me čitati baš svaki dan. I ja se ponavljam, makar nikoga ne želim obmanuti. Ja svoje recenzije uvijek želim plasirati od srca i zdušno. Osjećam se bolje dok se logiram pa makar i pet puta na dan na blog.hr nego kad upalim televizor. Televizor još upalim, jer u tragovima još naiđu dobre stvari što puste, kao na primjer na Trećem programu. Ostalo je nebitno, mučno i sve manje smiješno da bi se uopće s tim više sprdalo.

Ajde moram se smiriti.. idem si pustit muziku, sjest na balkon pod ovo vedro vruće ljetno noćno nebo, pripalit i guštat. Nema filmova do 8. mjeseca.

Hehehe, voli vas vaš OukAjĐiEf :)

Oznake: predah

- 23:41 - Komentari (9) - Isprintaj - #

utorak, 21.07.2015.

LE BEAU MARIAGE (1982)

96.LE BEAU MARIAGE (1982,FRA) Ocjena: 8/10
(Lijepo vjenčanje,A Good Marriage) rom.drama, komedija, 97', IMDb: 7.2/10
Redatelj: Eric Rohmer
Scenarij: Eric Rohmer
Glazba: Ronan Girre, Simon des Innocents
Snimatelj: Bernard Lutic
Uloge: Beatrice Romand, Andre Dussolier, Feodor Atkine



IMDb

'Tko su ti koji zemljom ne lutaju?'
'Tko su ti koji ne grade kule u zraku?'
(La Fontaine)


Ovo je priča o Sabine (Beatrice Romand), umišljenoj djevojci. Kako je ona sebi u sedmom nebu. Započeo bih ovaj osvrt sa ulogom Beatrice Romand ovako: Sjajno! Sve na njoj, čitav pokret, performans, ponašanje.. pretvaranje, utvaranje, gluma; od toga kako zamišljeno gleda u jednu točku do toga kako hoda i komunicira sa ljudima – sve je upravo dojmljivo da ne možete to ne primijetiti i preskočiti. Palac gore svrsishodnosti velikih filmskih festivala, pošto je na venecijanskom festivalu Romand osvojila nagradu za svoju ulogu u ovom filmu.

Ovaj film, u Rohmerovom jednostavnom ruhu, bez ambicije stilske dekoracije prikazuje djevojku srednjih dvadesetih godina koja mjeri svijet svojim ružičastim naočalama – kao stopostotna odrasla djevojčica s vječnih 18 godina kada na prvu pomisli da može osvojiti svijet. Sabine umišlja kako je svijet bajkovito mjesto u kojem svi igraju uloge sporednih lica koja su tu samo da upotpune njenu glavnu ulogu u toj bajci. Njezin prkos i njezina naivnost su dvije karakterne crte koje struje iz njezine mladenačke naravi i čine ju nepripravnom i nesazrelom za išta više od sporadičnih avantura sa oženjenim muškarcima. Usprkos svojim djetinjim švrljanjima Sabine muči to što je sama, iako ni sekunde ne odstupa od vizije kako je ona najpoželjnija prilika za bilo kakvog, pa tako i sređenog ozbiljnijeg muškarca. Posredstvom prijateljice umjetnice Clarisse, prihvati njezinu ideju da se poveže sa njenim rođakom Edmondom. I premda od početka poznanstva Edmond ne pokaže prema Sabine više od prisne pristojnosti na distanci, Sabine uvjerena u brak s Edmondom nastavlja živjeti po scenariju iz svoje mašte.

Iz priče o djevojci koja gradi kule u zraku razabiru se stvari i oznake ljudi koji žive u takozvanoj stvarnosti, kako se kaže 's obje noge čvrsto na zemlji': kako su nestabilni, slabi, katkad uvrnuti, žalosni.. moguće su varijacije. Ovaj film, što je čest slučaj i kod ostalih Rohmerovih filmova s pričama o međuljudskim odnosima baziranim na dijalogu, itekako je životan; stvaran, jednostavno izrežiran i simpatično odigran da vas dugo drži dobro raspoloženje.

Le Beau Mariage je samo jedan od malih bisera iz filmske povijesti kakve volim predstaviti, a sa željom da se izvuku iz zaborava. Ako su stari i ako nisu aktualni, ne znači da nisu itekako vrijedni pažnje; svejedno jesu li namijenjeni za prvo gledanje ili za prisjećanje na neko davno gledanje.

-----------------------------------------------------------------------

(SABINE - U SVOJIM MISLIMA)

(SAMOUVJERENA)

(STUDIJA HODA; nap. OBRATITI PAŽNJU!)

(ŽIVOTNA DEVIZA: PRIJETNJA UDAJOM)

(NEZAVISNA, EGOCENTRIČNA, SAMA)

(POTREBNA JOJ POTPORA I RAZUMIJEVANJE)

(ON JE TAJ...)

(...)

(DŽENTLMENSKI IZLAZAK)

(IZ NJENE PERSPEKTIVE; KAKO OVO NE BI BILA BAJKA?)

(NJEZINA ROĐENDANSKA PROSLAVA; DOŠAO JE U ZADNJI ČAS)

--------------------------------------------------------------------------

Trailer
Ronan Girre/Glazba
-------------------------------------------------------------------------



Oznake: Eric Rohmer, Beatrice Romand, romantična drama, rom.komedija, francuski film, 1982, 8/10

- 17:46 - Komentari (5) - Isprintaj - #

subota, 18.07.2015.

5x2 (2004)

95.'5x2' (2004,FRA) Ocjena: 8/10
R (5x2) drama, romantika, 90', IMDb: 6.7/10
Redatelj: Francois Ozon
Scenarij: Francois Ozon, Emmanuele Bernheim
Glazba: Philippe Rombi
Kamera: Yorick Le Saux
Uloge: Valeria Bruni Tedeschi, Stephane Freiss, Francoise Fabian, Michael Lonsdale



'5x2' djeluje kao lepeza od pet vinjeta koje su estetski fino posložene i to tako da prate jedan par (muškarca i ženu) na njihovom zajedničkom bračnom i životnom putu , i to - unatrag: od sudske rastave pa po točno određenim etapama do faze kada su se upoznali na jednom ljetovanju u jednoj egzotičnoj talijanskoj destinaciji uz more. Finoća razrade ovog filma je neumitna na svakom koraku; to kažem zbog prve od dvije ključne stvari koje primjećujem u ovoj priči, a to je jednostavnost (dok je druga paradoksalnost). Primamljivi, prekrasni, romantični sanjarski glazbeni brojevi talijanskih kancona 1960-tih (kao Ho Capito Che Ti Amo i dr.,) ili američkih evergreena (kao Smoke Gets In Your Eyes) polako ali sigurno provode nas kroz vezu ovo dvoje ljudi od njihovog razvoda (nakon kojeg u sobi imamo indikativnu grubu scenu seksa – koja se događa kao vrhunac neizvjesne propasti) pa – kancona po kancona – najprije tegobno, a zatim sve poletnije i lepršavije teku sve do njihovog upoznavanja, do one točke na početku veze kada je sve pred njima značilo zaljubljivanje, povezivanje, ljubav i strast. Njihova ljubavna veza ima boju, miris, bit; a opet kompletno gledano ta veza je opterećena nekim skrivenim silama koje uzrokuju propast. Njih dvoje – muškarac i žena – faktično - privučeno je jedno drugome, i čini se da čim je zakon te privlačnosti ispunjen osigurani su svi preduvjeti za put tog odnosa prema propasti. Nekakva je to razorna privlačnost koja vas ujedno vuče i u unutra i van iz te veze. Seksualno biće, bilo muškarca bilo žene, reagira na izazove izvana. Priča ovog filma 'o putu u propast' zrcaljena je slika jednog života koji je krenuo iskrom sviđanja, privlačnosti i puta ljubavi. Ozon postavlja vezu muškarca i žene u oblik u kojem ona često završava, i u okolnosti u kojima se najčešće razvija. Uz jednostavnost i uobičajenost kojom teče veza to dvoje ljudi usporedno ide i kompleksna nemogućnost nalaženja duhovnog konsenzusa koji bi mogao pomiriti nemirnu i divlju ćud ljudske seksualnosti. Ovu ženu, Marion (C.Bruni Tedeschi) kroz njihovu vezu prati ignorancija njenog novopečenog muža Gillesa (S.Freiss), ona skreće s puta vjernosti prve bračne noći i svojim razbuđenim osjećajem krivnje nadalje mužu, tim intenzivnije, izjavljuje ljubav. Njih dvoje od prvih minuta braka pokazuju se kao da su različito ugođeni satovi, njihovi životi kao da se zbog nečega mimoilaze. Ljubav, želja, strast, otkada su se upoznali pretočili su se u rad na obitelji, na ispunjavanju životnih obaveza. Njihov brak izgledao je kao kada prođe jedna godina godišnjih doba, a da ste ih vi prespavali i probudili se na kraju zime.

Ovo je film u kojem sam primijetio dozu trpnje i mučenja, kao romantična forma ovo nije nešto što bi beskrajno stimulirajuće razvilo u gledatelja. Isto tako film je to koji je nepobitno nadmašio veliki broj primjera šablonski oblikovanih romantičnih drama s nekakavom porukom, sretnim ili nesretnim završetkom; naprotiv film je ostavio pitanja otvorenim. Kod ovog 'Ozona' ne nalazimo srcedrapateljnu patetiku nego izvjesnu bergmanovski tjeskobnu frustraciju življenjem života. Ovaj film prikazuje razvojni put propasti jedne veze okrenuto naopako. Kako god gledamo, bilo od kraja prema početku ili od početka prema kraju mi vidimo uvijek jednu silaznu putanju koja teži sveukupnom raskidanju; možda je upravo to temeljni lajt-motiv za ovaj film. Ukazati da su ljubav, želja i strast u vezi borba kojoj ne gine razočaranje, i ukazati na ozračje (kao što je brak) u kojemu se gasi ljepota u zajedničkom životu dvoje koje se voli. Zato je potrebno nadodati napomenu da je glazba u vidu glazbenih brojeva nešto kao ključni dodatak filma koji oplemenjuje; valjda je tako i u životu - važno za smisao, za radost u trenucima kada živimo kada ljubimo - imati nešto kao što je glazba, važno je čuti.

Film je škakljiv, ali je za svidjeti se.

----------------------------------------------------------------------------

(POSLIJE POTPISANOG RAZVODA)

(UPRAVO RAZVEDENI)

-----------------------------------------------------
(TRENUCI DRAGOSTI SA SINČIĆEM)

(NAJLJEPŠI PLOD LJUBAVI)

(SAMOĆA NAKON PORODA)
------------------------------------------------------

(UPRAVO VJENČANI)

(VRHUNAC VESELJA)

(PIJANSTVO PRVE NOĆI)

(LAKU NOĆ LJUBAVI...)

(IZLAZAK NA ZRAK)

---------------------------------------------------------------

(KAO POZNANICI NA PLAŽI)

(NERVOZA ZALJUBLJENIH SKRETANJEM POGLEDA)

(ODLAZAK)

----------------------------------------------------------------

Trailer

Soundtrack/Paolo Conte - Sparring Partner

Soundtrack/Wilma Goich - Ho Capito Che Ti Amo



Oznake: Francois Ozon, Valeria Bruni Tedeschi, Stephane Freiss, francuski film, drama, romantika, 2004, 8/10

- 16:45 - Komentari (3) - Isprintaj - #

utorak, 14.07.2015.

BOY MEETS GIRL (1984)

94.BOY MEETS GIRL (1984,FRA) Ocjena: 9/10
(Momak i djevojka) drama, romantika, 100', IMDb: 7.0/10
Redatelj: Leos Carax
Scenarij: Leos Carax
Glazba: Jacques Pinault
Snimatelj: Jean-Yves Escoffier, Philippe Tourret (vis.efekti)
Uloge: Denis Lavant, Mireille Perrier, Carroll Brooks



Nekada, ne sjećam se više kada, gledao sam početak ovog filma i činilo mi se – to nije za mene. Bilo je to u vrijeme kad sam očekivao realne drametine od filmova, pa sam smatrao da je ovaj film kompliciran. Pogledavši ovaj film danas od početka do kraja, već pri prvom gledanju znao sam jako dobro da nema potrebe za poniranjem u duboke drame. Čitava drama je zapravo u neobaroknom stilu - minimalistička, britka, oštra, jednostavna a drukčija, kao izobličena slika mladenačke ljubavi u zrcalu svog vremena. Priča je to s malo riječi, u nepravilno raspoređenim - a opet povezanim - prizorima, priča je to koja dolazi iz očiju mladog zaljubljenog i ostavljenog režisera filmova, koji želi dotaknuti nebo svojim umjetničkim zamislima. Možda je ta priča čak i više od toga; to bi mogla biti priča u slikama noćnog Pariza; noćna svjetlost, vedra noć, odbljesci, sjene, dijamantni kutevi zraka što ispunjaju proreze prolaza i ulaze duboko do soba, sve je to ustvari gledano očima nekog Duha koji u ljudima nadahnjuje osjećanja i gura ih u životna traganja – ovaj je film tako noćna priča, priča koja svijetli svjetlom noći. Projekcija je to osjećaja i čuvstava koja se odigrava kroz oči. Oči su u ljubavi kao iskrivljena zrcala, svijet, slike, snovi, život, sve leti, sve je u naravi zaljubljene prirode moćno, nabijeno posebnim magnetizmom. I vrijeme i mjesta i muzika i ljudi, Alexu poprimaju oblik statičnih modela, svijet se čini nepomičan, statičan i apsurdan. Razgovori postoje, ali nisu bitni.. on pored cijelog svijeta učina i pomalo grotesknih umjetnih i prividnih egzistencija pronađe Mireille, djevojku iz francuske provincije koja je u Parizu neprestano sama u stanu svog dečka koji ni sam nije svjestan koliko boli joj nanosi svojim prezirom. Ona je u stanu sama i vježba step. Mireille pokušava snimati reklame, ali ju odbacuju zbog njenih zubi i bora na čelu. Alex je jedini momak na svijetu koji posjeduje de ja vu zbog Mireille. De ja vu koji on osjeća u sebi Nebo je namijenilo njemu radi Mireille. On osjeća njeno srce, koje tragično vene i želi umrijeti. Film se sastoji od tri pjesme i hrpe zamračenja kadra, kao da su zatajenja, slomovi što raskidanjem i prekidanjem udaraju pečat na ljubavnu priču jednog života. Možemo postaviti pitanje na dva načina: Što ako je ova priča stvarna, i što ako ova priča nije stvarna? Priča upravo nudi u sebi opciju bezvremenosti; kao da nas navodi na put da uđemo u razmišljanje o veličini i težini stvarne ljubavi koju čovjek može osjećati prema biću svojega života.

Da kažem riječ-dvije o glazbenim brojevima koji su neraskidivo utkani u film. Uvod u film ima pjesmu s kojom se nisam mogao rastati i danima sam je preslušavao. Na prvu sam ostao naježen kad sam čuo zadnji slog naslovnog stiha ove pjesme. Ova pjesma je toliko uzvišeno tužna da suze nije lako uspregnuti. Pjesma je od Serge Gainsbourga Je Suis Venue Te Dire Que Je M'En Vais u izvedbi Jo Lemaire, nestvarno šarmantne belgijske pjevačice. Drugi glazbeni broj je nervozno-buntovno-psihodelična pjesma od 'Dead Kennedys' Holiday In Cambodia koja potpuno pogađa atmosferu i izražava stanje slomljene duše u neredu u trenucima kad Mireille ostane sama u Bernardovom stanu. I treća je pjesma Davida Bowieja When I Live My Dream koju Alex sluša u noćnoj šetnji ulicom na slušalicama walkmana snizivši i poništavajući zvuk grada na nečujno.

Boy Meets Girl je praktično art-film s potencijalom estetike nijemog filma i praksom talkies razdoblja 1930-tih, na tragu francuskog režisera Jeana Vigoa; film je to koji ima ponešto i od artističke poetike Chaplinovih filmova, i naposlijetku nije moguće zaobići usporedbu sa majstorima francuske novovalne kinematografije na koju se Carax više ili manje neposredno nastavlja (Truffaut/Godard).

------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Soundtrack:

Trailer/David Bowie-When I Live My Dream

Mireille/Dead Kennedys

Jo Lemaire & Flouze - Je Suis Venue Te Dire Que Je M'en Vais

--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

(SEINE KAO ZRCALO)

(ALEXOV OSJEĆAJ PRAZNINE NAKON RASKIDA VEZE)

(POKUŠAJ DA SI OBJASNI)

(RASHLADITI SRCE)

(ALEX UVIJEK NA MJESTU DRAME)

(MIREILLE - U POGREŠNOJ VEZI)

(TRENUCI TJESKOBE U BERNARDOVOM STANU)

(ALEXOV IZLAZAK WALKMANOM U NOĆNU ŠETNJU)

(SAMO PROMATRAČ)

(PLASTIČNI PRIZOR LJUBAVI)

(STATUA JE ŽIVA)

(ONA UMIJE DA IGRA STEP)

(RADOST IGRANJA STEPA)

(ALEXOVA DIMENZIJA (METRO))

(TOČKA SUDBINE-ALEX SE MORA NEKAKO SPRIGNUTI DO GOSPOĐINE NOGE)

(DOLAZAK NA ČUDNU 'LJUDSKU' ZABAVU)

(OD ZABAVE DISTANCIRANA SKRIVENA MIREILLE)

(ALEX MEETS MIREILLE)

(BOY MEETS GIRL)

(BOY MEETS GIRL)

(ALEX MEETS MIREILLE)

(VRIJEME LJUBAVI)

(ON JEDINI MOŽE JU SPASITI OD NJE SAME?)

(KOB-METAFIZIČKI POGLED ASTRONAUTA SA ZABAVE)

--------------------------------------------------------------------------------------------------






Oznake: Leos Carax, Denis Lavant, Mireille Perrier, drama, romantika, francuski film, 1984, 9/10

- 12:55 - Komentari (2) - Isprintaj - #

četvrtak, 09.07.2015.

DELICATESSEN (1991)

93.DELICATESSEN (1991,FRA) Ocjena: 9/10
(Delikatese) crna komedija, post-apokaliptički, 99', IMDb: 7.7/10
Redatelj: Marc Caro, Jean-Pierre Jeunet
Scenarij: Gilles Adrien, Marc Caro, Jean-Pierre Jeunet
Glazba: Carlos D'Alessio
Snimatelj: Darius Khondji
Uloge: Marie-Laure Dougnac, Dominique Pinon, Jean-Claude Dreyfus



Kakvi su to veliki filmovi? To pitanje osjećam da moram postaviti s obzirom da u Delicatessen prepoznajem 'veliki' film. To je kada još u predpripremi za gledanje vi po kadrovima iz filma osjećate da je pred vama nešto vrlo privlačno, tajnovito i moćno. Delicatessen je upravo to, jedna nazovimo ju 'velika' i vrhunska crna komedija sa nadrealističkim estetskim rješenjima. Namjerno ne kažem da ova crnohumorna komedija jest nadrealistički film, nego samo ostvarenje s nadrealističkom formom. Film teče tako da nas kroz čitavo vrijeme drži živo fokusiranima za ono što se sprema dogoditi, da mesar svoje radnje koja nosi naziv 'Delicatessen', učini ono što se čitavo vrijeme prijeti uraditi svojom satarom; dohvatiti svojeg novopridošlog pomoćnika kojeg je zaposlio u svojoj stambenoj zgradi kao majstora za kojekakve popravke, priklati ga kao što se to radi sa svinjom i onda dati (trampiti) meso svojim kupcima i stanarima. Da približimo radnju filma kroz par uputa za razumijevanje:

Evo ovako: Nalazimo se u postapokaliptičnom svijetu negdje u Francuskoj. Čini se da se dogodilo nešto pre strašno, jer mi i po zgradi i posvemašnjem prožimućem mraku i magli primjećujemo da je sa ljudima otišlo sve u nekom krivom pravcu. Čini nam se kao da je zgrada sa mesnicom gosp. Clapeta (J-C.Dreyfus) 'Delicatessen' sve što je od grada ostalo. Delicatessen , sa svim pripadajućim elementima u strukturi, čista je alegorija civiliziranog svijeta u čijem društvu jedino što je ostalo sačuvano jest ono najgore što egzistira u stanarima koji žive u Clapetovoj zgradi. Clapetovi (mesarovi) podstanari su ljudi različitih gnjusnih i bizarnih osobina, provode dane u najgorim ljudskim navikama da to prelazi svaku mjeru etičnosti. Oni su frustrirana bića (Aurora, žena koja čuje glasove i koja na najrazličitije načine želi počiniti samoubojstvo), snobistička bića (kao mesarova ljubavnica), oni su ujedno i uhode, prokazivači, izdajice u službi glave zgrade i šefa mesarske radnje, ima i čudaka kao ekscentrični pužofiličar Frogman koji živi u vodi do koljena i jede samo sirove puževe. Zgrada ima sve: i vezu sa svijetom (poštar) i vlastitu manufakturnu djelatnost. Ma pogledajte tu alegoriju! Delicatessen je svijet 'u se - na se - poda se' vrijednosti koji je nekakvom čudnom radiokaktivnošću podignut na veću potenciju. Zajedničko svim stanarima je njihova nesputana i nikad zatomljena, toliko ljudski prepoznatljiva i vječita glad, upravo proždrljivost. Hraniti se i jesti je uvijek na prvome mjestu i društvo koje imamo u toj 'Delicatessen zgradi' je jedačko (mesoždersko) društvo. U srcu priče je međutim nešto lijepo. Ljubavna priča između mesarevog pomoćnika, malog ćubastog cirkuskog zabavljača i klauna Louisona (Dominique Pinon) i mesareve slabovidne kćeri Julie (Marie-Laure Dougnac). U njih dvoje i prije njihovog prvog susreta spavala je tužna umjetnička duša kojoj nedostaje ljubavi i razloga za snove. Oni, drukčiji od svih, se nađu kod nje na maloj glazbenoj romantičnoj čajanki jednog popodneva kada im se spoje srca u zajedničkoj svirci na svojim instrumentima. (Ona svira violončelo, a on na muzičkoj pili za dušu njegovog najboljeg prijatelja majmunčića doktora Livingstonea kojega su pogađate … pojeli). Međutim u kući postoje cijevi, šuplji prolazi i sve se čuje. Kuća je kao jedna ogromna društvena 'Big Brother' aparatura, sa svim mehanizmima nadzora i upravljanja. Pomahnitali mesar širi sve žešću kampanju ne bi li uhvatio svoj obrok kada dozna da mu se kćer druži sa pomoćnikom. Porivu gladi u mesarovom sklopu ličnosti pridruži se i ljubomora - očinska ljubav koja želi posjedovati. Stanari se počnu pretvarati u razjarene zvijeri.. Pod zemljom pak, u kanalizaciji je nešto kao pokret otpora, Trogloditi koji su napravljeni s kapama u gumenim odijelima da izgledaju kao spermatozoidići. Dobroćudna stvorenja kao biljožderski pokret otpora gnusnim mesojedima na čelu sa mesarom, vođom Delicatessena. Međutim i oni, iako kao subverzivni faktor otpora mesožderima, imaju također jedan primarni cilj u svojoj borbi – pronaći žito, vreće sa kukuruzom! I oni žele jesti. Njima je vrhunaravna strategija opstanka razmnožavanje koje im je 'prirodno' funkcionalno ugrađeno u biološkoj fiziologiji bića. Krug se zatvara kad si probamo zamisliti što će 'gladnom' mesaru žito koje je na tako visokoj cijeni a koje skladišti i brižno važe..

Poanta filma, koji je umjetnički iznimno dojmljiv, vizualno i akustički, koji je osmišljen nimalo izvan stvaralačke struje francuskog vala društveno-satiričnih autora, koji je i zabavan i koji vas tjera na razmišljanje, na osjećanje i na smijeh podjednako, kao izdignuta je na nekakav pijadestal filmske umjetnosti, a nalazi se u sceni na krovu zgrade na kojoj sviraju dvoje ljubavnika ujedinjenih u svojoj tuzi umjetnika, dok nad horizontom boje prekrasnih toplih i vedrih tonova ispunjaju nebo. Baš kao slika.

Delicatessen je priča u maniri Chaplinovih Modernih vremena, poentirana romantično, bajkovito, ali ništa manje opskurno i groteskno. Delicatessen je čudovišno lijepo ostvarenje; film koliko romantičan, toliko i jezivo šokantan.

------------- POKUŠAJ BIJEGA PRETHODNOG POMOĆNIKA





















--------------------------------------------------------------------------------------------

(MESARSKE DELICIJE ZA STANARE)

(NEBO NAD ZGRADOM JE VJEČNO TAMNA KOPRENA)

(NE BAŠ GOSTOLJUBIV DOČEK STANARA)

(NOVI POMOĆNIK I USPOMENA NA DR.LIVINGSTONEA)

(ZGRADA JE UJEDNO I MANUFAKTURA)

(U DRUŠTVU ZGRADE ZASTUPLJENA SU I DJECA)

(LOUSIONOV MALI PERFORMANS)

(UVIJEK NETKO MOTRI)

(MESAR I POŠTAR O POLITIČKOJ SITUACIJI)

(JULIE, SLABOVIDNA MESAREVA KĆI KOJA STANUJE NA GORNJEM KATU)

(BIT ĆE TO ROMANTIČAN SUSRET)

(KAD NAOČALE NISU NA OČIMA :-))

(SRODNE DUŠE)

(MAGLA OBAVIJA MESOŽDERSKU UTVRDU)

(POSTAPOKALIPTIČNO OZRAČJE)

(PODMIĆIVANJEM ŽELI DA BUDE VOLJENI TATICA)

(TAJNI PROLAZI)

(TROGLODITI)

(SUICID-DRUŠTVENI PROBLEM)

(BORBA ZA ŽIVOT U IME LJUBAVI KOJE NA SVIJETU VIŠE NEMA)

(UČINILI OPĆI POTOP)

(...)

(ČINI MU SE DA IMA NEŠTO U GLAVI)

(ŠTO SE POŽDERALO POŽDERALO SE)

(NADA)

(RAZVEDRAVANJE)

(OPSTANAK LJUBAVI)

-----------------------------------------------------------------------------------------

Trailer

-----------------------------------------------------------------------------------------







Oznake: Marc Caro, Jean-Pierre Jeunet, crna komedija, Dominique Pinon, Jean-Claude Dreyfus, francuski film, 1991, 9/10

- 10:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 06.07.2015.

POPIS FILMOVA ZA 06/2015

Popis filmova koje sam gledao prošli mjesec...

AMATEUR (1994)



(Moja ocjena: 7/10)
(IMDb ocjena: 7.0/10)

'Amateur' (1994), SAD-V.Britanija-Francuska, R: Hal Hartley, Uloge: Isabelle Huppert, Martin Donovan, Elina Lowensohn – Tek sam na početku upoznavanja sa Hartleyevim filmovima, ali sam ponešto do sad već pogledao, pa mi osjećaj kakav sam primio iz ovog filma nije neka strašna novost. Odmah da kažem da je film genijalan, ali da meni nije nešto baš 'sjelo', a to ću ukratko obrazložiti u nastavku osvrta. Najprije da ukratko otkrijem radnju: Isabelle (Isabelle Huppert) je kao časna sestra živjela u samostanu 15 godina, i sada u svojoj 32-goj živi vani nastojeći se baviti pisanjem priča za porno magazine. Za nju je seksualnost apstrakcija koja ju privlači a da nikada nije imala seksualni odnos; pa ipak i dalje kao po usađenoj navici življenja u celibatu, ona i dalje vjeruje kako joj je Bog namijenio neku specijalnu ulogu. Ona je amater, žena-amater. Djevojka mlada i nevina, a s licem ozbiljnije žene. I dok pokušava da piše vulgarno, iz nje naiđe nešto poetski i lirsko. Iz tog lika izvire nešto bizarno, ali i istodobno vrlo stvarno kada se upoznaje sa muškarcem koji je njoj kao suštinska suprotnost, u životu bio režiser porno filmova, i koji se čini se na pornografiji naegzistirao u velikoj mjeri. On, Thomas (Martin Donovan), je, kada su se upoznali pod jakom amnezijom nakon pada i udarca glavom u tlo (gurnula ga je s prozora zgrade njegova žena koju je mladu vrbovao i učinio od nje popularnu porno-glumicu), i sada je na najboljem putu 'oslobođen vlastite prošlosti' da zavoli ovu ženu koju čitav svijet ne razumije, kao i ona njega. Njih su dvoje par stranaca odijeljenih od krivnje svijeta koji živi u prošlosti.
Sama glazba s otvaranja ovog filma toliko je impresivna i tajanstveno hipnotizirajuća da vi poželite pogledati taj film. Nekome se ne sviđa europski (nizozemski) izgovor engleskog koji dominira u dijalogu što je meni sasvim simpatično. Dio koji se i meni ne sviđa jesu 'komični premazi' na već sasvim dovoljno humornu radnju koja počiva na glavnoj ideji. Tu jeftinoća 'studentskog' filma narušava ekstatičnost i čaroliju odnosa igre među karakterima. Neke stvari su odrađene diletantski, kao zaplitanje, natjeravanje autima i pištoljima kao da će se time i radnja gledateljstvu više svidjeti. Možda je moglo biti bolje, no kako bilo, film posjeduje nešto vrlo originalno u samoj priči a što nalazimo u čudnovatom odnosu između dvoje sasvim specifičnih ljudi koji se nađu odjednom jedno drugom licem u lice.


Opening Titles

Trailer

------------------------------------------------------------------------------

RENDEZ-VOUS (1985)

(Moja ocjena: 7/10)
(IMDb ocjena: 6.6/10)

'Rendez-Vous' (1985) FRA, R: Andre Techine, Uloge: Lambert Wilson, Juliette Binoche, Wadeck Stanczak, J-L.Trintignant - 'Punokrvni' francuski film sa ljupkom i seksipilnom Juliette Binoche u njezinoj prvoj glavnoj ulozi. Rendez-vous je priča o glumici Nini koja iz provincije južne Francuske vlakom dolazi u Pariz gdje ima angažman u nekoj monotonoj predstavi. Njezina egzistencija je međutim vrlo skliska, ali pokaže se da je jako privlačna muškarcima, te joj se život u Parizu zapravo pretvori u nešto kao emotivni košmar, a sve zbog traženja same sebe sa životom između svakodnevice i ljubavi. Film je napravljen stilski i artistički vrlo solidno, a veliki plus mu je erotični naboj i energija kojom zrači mlada Binoche u ulozi djevojke koju proganjaju duhovi 'uzvišene ljubavi'. Film je zapravo pomalo kontroverzni i provokativni prikaz toga kako u svijetu slobodnih muškaraca i žena nema mjesta kamo bi se moglo spremiti 'romantično snoviđenje' žene kao što je Nina. Seksualni život između Nine i muškaraca s kojima ona spava je uvijek ne više od razine pražnjenja strasti i iskorištavanja situacije privlačnosti. Ono što zahtijeva ljubav i vezanje, od očajne Nine koja traga za ispunjenjem duše zatvorene u zamamnom tijelu ispadne da je uvijek suprotstavljanje, vulgarno i grubo življenje umjetnosti. Ona ne želi spavati sa brižnim, dobrim i vjernim čovjekom nego njena fantazija je uvijek na strani muškarca koji ima tajnu, koji od nje zahtijeva da ga odbija od sebe (Quentin); kada pak poželi ipak spavati sa onim prvim pokaže se to vrlo pogrešnim. U ovome filmu intrigantno je postavljena na vagu ženskog srca 'ljubav muškarca'. Možda je to i najveća poanta ovog filma… Pred ovom djevojkom (glumicom) našle su se tri ljubavi – svaka od drukčijeg muškarca. Njeno srce, kao da mora patiti, izabrat će ljubav onog najkontroverznijeg, onoga čiji će ju magnetizam ljubavi držati i nakon njegove smrti.

Trailer

-------------------------------------------------------------------------------------------

GREEN CARD (1990)

(Moja ocjena: 7/10)
(IMDb ocjena: 6.2/10)

'Green Card' (1990) Francuska-Australija-SAD, R: Peter Weir, Uloge: Gerard Depardieu, Andie MacDowell, Bebe Neuwirth – Svakako, jednostavna i predvidljiva, romantična priča o slučajnoj ljubavi između dvoje ljudi koji se vjenčaju iz nužne koristi, ali ujedno i priča koja blista izvedbom i energijom dvoje glavnih uloga Andie MacDowell i Gerarda Depardieua. Radnja se odvija u New Yorku i vrti se oko 'zelene karte', dokumenta koji je potreban imigrantima za boravak i rad u SAD. Simpatična Bronte (MacDowell) je lijepa i mlada žena koja obrađuje vrt u sklopu stana i njeguje svoje biljke usred grada, i pripada društvu koje se bavi sličnim akcijama na razini neke civilne udruge za ekologiju. Ima dečka vegetarijanca, emancipirana je po standardu koji se traži čineći svoje roditelje ponosnima i samo joj treba potvrda da može zadržati stan sa velikim i jedinstvenim vrtom. Za to pronalazi rješenje – udati se za koga bilo a da je uvjerljivo i steći pravo zadržavanja nekretnine; isto tako prilika koja se nađe je malo neobični Francuz Georges kojemu treba dozvola za ostanak u SAD. Kako bi socijalnoj službi dokazali pravovaljanost i legalnost bračne zajednice Georges (Depardieu) mora useliti kod Bronte kako bi zajedno uvježbavali jedno drugo i učili kroz upoznavanje jedno drugoga kako bi zadržali svoje interese. Suprotnosti, hladnoća i netrpeljivost s vremenom zajedničkog boravka lagano će prelaziti u toplinu, simpatije i vezanost. Njih dvoje zapravo čitavo vrijeme prisiljeno je lagati okolini što oni zapravo imaju jedno s drugime. Da zaključim: Green Card je zgodna ljubavna priča koja se dešava u ukalupljenom snobističkom građanskom svijetu. Zagarantirano, 'kemija' između dvoje zaljubljenih na gledatelje mora ostaviti traga. Isplati se filmu dati priliku.

Trailer

-----------------------------------------------------------------------------------------------------

A CIVIL ACTION (1998)

(Moja ocjena: 7/10)
(IMDb ocjena: 6.5/10)

'A Civil Action' (1998) SAD, R: Steven Zaillian, Uloge: John Travolta, Robert Duvall, Kathleen Quinlan – Sudska drama snimljena prema istinitom slučaju sa slučajevima smrti djece od leukemije zbog kontaminirane vode u jednom malom mjestu na sjeveroistoku SAD-a, sjeverno od Bostona. Odvjetnički tim kojeg predvodi Jan Schlitchman (J.Travolta) tuži u ime svojih 'oštećenih' klijenata, ljudi koji su izgubili djecu, firmu koja je nepropisno odlagala opasni otpad u okoliš, što je u konačnici završilo u bunarima građana u okolici. Ovo je ozbiljan film koji govori o funkcioniranju odvjetničke prakse u parnicama u kojima se pregovara i ugovara financiranje preko bankara i kreditora, i u kojima se radi o svakoj drugoj zadovoljštini osim o onoj koja bi se ticala zadnjeg, onog oštećenog u slučaju koji se vodi. Pokazuje ovaj film kako sudstvo i parničenje (kao svojesvrasni veliki biznis u kojem kola golemi novac) treba promatrati odvojeno od 'istine' i samog slučaja. Ti procesi među tužilaštvom i obranama samo je sebi svrha, a cilj profit i dio kolača vlasti. Ovaj odvjetnik Jan Schlitchman (Travolta) odluči se od srca zauzeti za obitelji koje su tragično i zbog nemara vlasnika kompanije (tuđom krivnjom) izgubile svoju djecu. Međutim u šumi novca sam će biti prisiljen bankrotirati. Koja je cijena pravde na sudovima? Dobro je uklopljen iskusni advokat Jerome Facher (Robert Duvall) iz oponentskog tima, kao branitelj tuženih koji povremeno razgovara sa Schlitchmannom, a koji se na ništa pretjerano ne uzrujava pošto je kroz godine upoznao kako funkcionira čitav taj sistem. On konstrantno meditira grickajući kekse, slušajući bejzbolsku utakmicu na svom malom tranzistoru i loptajući se svojom bejzbolskom lopticom, a ne govori nikad ništa suviše usko vezano za slučaj. Premda ne pretjerano pokretljiv i napet ovaj film ozbiljne tematike suvislo i spretno izvlači neke fakte koji spavaju u prirodi sudskog (odvjetničkog) 'poslovanja'. Uz odlične Travoltu i Roberta Duvalla u filmu igra zanimljiva postava s raznih strana poznatih glumaca kao : William H. Macy (Shameless), Tony Shalhoub (Monk), James Gandolfini (The Sopranos), jedan glumac 'naše gore list' , Slovenac Željko Ivanek (In Bruges) i dr.

Trailer

---------------------------------------------------------------------------------------------------

MANSFIELD PARK (1999)

(Moja ocjena: 6/10)
(IMDb ocjena: 7.1/10)

'Mansfield Park' (1999) V.Britanija, R: Patricia Rozema, Uloge: Frances O'Connor, Jonny Lee Miller, Alessandro Nivola – U filmu Mansfield Park svidjelo mi se okruženje, slike, pasaži po krajoliku i old fashion atmosfera sa starom garderobom, interijerima i eksterijerima iz starinskog doba predviktorijanske Engleske. Uz film se, iako nije nešto strašno nabijen dubokim pitanjima, može fino prileći i uživati. Zapravo se radi o humoristički profiliranoj drami u kojoj osobnu pripovijest priča Fanny Price (F.O'Connor), glavna junakinja kao naratorica, a sve na temelju svojih iskustava u kući na imanju Mansfield. Klasično, u stilu Dame s kamelijama, radi se o sukobu gospoštine i tradicionalističkog principa u ljudskim odnosima sa principom slobode izbora i ponašanja prema liberalnim načelima u središtu čega je žena kao biće koje mora bez obzira na svoje srce i svoje mišljenje postupati kako joj muški autoritet prispodobljava. Kažem, film me nije oduševio iznad očekivanja, ali nije u ničemu razočarao. Inače, riječ je o ekranizaciji romana Jane Austen (1775-1817), engleske spisateljice koju su podjednako, jedni cijenili a drugi smatrali uvredom za književnost.

Trailer

-------------------------------------------------------------------------------------------

GHOST (1990)

(Moja ocjena: 6/10)
(IMDb ocjena: 7.0/10)

'Ghost' (1990) SAD, R: Jerry Zucker, Uloge: Patrick Swayze, Demi Moore, Whoopi Goldberg – Znam da je većina upoznata s ovim filmom, ali ipak da se kaže poneka riječ za one kojima je promakao. Duh je film koji će vam se svidjeti. Namjerno ne želim mnogo reći o samom sadržaju upravo zbog tajnovitosti i iščekivanja trenutka kada će krenuti nešto da se događa. Recimo samo osnovno: Patrick Swayze i Demi Moore u ulogama su zaljubljenog para koji samo što nisu uplovili u bračnu luku kada se dogodi strašno zlo: naime, Sam Wheat (Swayze) smrtno strada jedne večeri i ostavi svoju ljubav Molly (Demi Moore) nezaštićenu i samu na svijetu. Od tog časa počinje se otvarati pred našim očima urnebesan mističan tok radnje s one strane racionalnog, sve dobro postavljeno, snimljeno, ugođeno da film bude ugodno duhovit, a sa stanovitom dozom romantične emocije koja se nalazi između ovo dvoje ljubavnika koji se nalaze na najudaljenijim mogućim stranama; ona među živima, on u astralnom (duhovnom) obliku među mrtvima. Priča je vrlo klasična i lijepa, pa se ne preporučuje grozničava filozofija i razmišljanje, zašto je ovako a moglo bi biti onako – film je za one koji se mogu, znaju, hoće i žele opustiti. O snazi ljubavi koja nadilazi svjetove.

Trailer

-------------------------------------------------------------------------------------------------------

BLUE STREAK (1999)

(Moja ocjena: 6/10)
(IMDb ocjena: 6.2/10)

'Blue Streak' (1999) SAD, R: Les Mayfield, Uloge: Martin Lawrence, Luke Wilson, Peter Greene – Akcijska kriminalistička komedija o 'murjaku koji to nije'. Kod nas je film preveden sa Plava munja. Na mjestu banke gdje je Miles Danton (M.Lawrence), kao nevjerojatno poletan pljačkaš provaljivao sef ne bi li ukrao skupocjeni dijamant prekine ga uzbunjena policija nakon što su se njegovi kompići pobili na krovu loše držeći stražu. Ipak u brzini, pri bijegu Miles stiže zalijepiti vrećicu s dijamantom s unutarnje strane u ventilacijskoj cijevi, pa će se već nekako vratiti po njega. Međutim kad se nakon godinu dana zatvora vratio po svoj dijamant na mjestu koje je prije bilo banka pred njim sada osvane centralna zgrada losanđeleske policije LAPD-a. Da bi neometano mogao njuškati po zgradi koja je sada policija ne bi li pronašao dijamant mora prevariti čitavu upravu, nabaviti lažnu legitimaciju i prerušen u policajca ubaciti se u njihovo poslovanje. Film je za pravu razbibrigu, a bez preambicioznih nametanja bilo kakve fabule. Parodija na 'plavce', na sistem funkcioniranja uz akciju i likove koji zaista djeluju komično.

Trailer

-----------------------------------------------------------------------------------------------------

ROGUE TRADER (1999)

(Moja ocjena: 6/10)
(IMDb ocjena: 6.3/10)

'Rogue Trader' (1999) V.Britanija, R:James Dearden, Uloge: Ewan McGregor, Anna Friel, Yves Beneyton - Drama bazirana na autobiografiji Nicka Leesona s Ewanom McGregorom u Leesonovoj ulozi. Radi se o brokeru koji je svojim kockarskim trgovačkim manevrima 1995. doveo do propasti najstariju englesku banku 'Barings'. Leeson je bio sitni bankarski činovničić koji je premještenjem iz Londona u azijsko poslovno carstvo napredovao vrlo brzo i zauzeo mjesto jakog asa u trgovanju vrijednosnim akcijama. U Singapuru se oženio i počeo sa svojom suprugom i društvom svojih brokera fino živjeti i provoditi se. Međutim krenuo je u mutan posao nezakonito se kockajući visokim svotama neodobrenog novca. Film nas vodi u vrijeme stagnacije kada se događa slom na azijskim burzama, u vrijeme kada se Neesonova ambicija počela pretvarati u noćnu moru. Zanimaju nas u filmu Neesonovi motivi za manipuliranje novcem i tuđim ulaganjima. Film nas vodi kroz moru koju on prolazi na osobnoj razini; a gledatelj može o njemu prosuđivati po okolnostima pod kojima on to sve radi; čini se da je on ipak najmanje lopov; on nije krupna riba kao visokopozicionirani bankari, on čak ne izgleda ni kao biznismen; on je po svoj prilici najviše kockar kojega povuče 'igra' – jedino što je ta igra posao daleko više pozicioniran u strukturi društveno-ekonomskih odnosa nego li su to lanci kladionica i kockarnice.
U cjelini film značenjski vrijedi, ali ne ide previše u širinu. Zadovoljstvo odgledanim stoga je polovično. Vjerujem da bi dobar dio publike nakon pola filma poželjelo izaći iz kina.

Trailer

--------------------------------------------------------------------------------------------------------------




Oznake: popis filmova_2

- 13:44 - Komentari (3) - Isprintaj - #

četvrtak, 02.07.2015.

BLANCHE (1972)

92.BLANCHE (1972,FRA) Ocjena: 9/10
(Blanche) drama, povijesna fantazija, 92', IMDb: 7.1/10
Redatelj: Walerian Borowczyk
Scenarij: Walerian Borowczyk, Juliusz Slowacki (lit.predložak 'Mazepa')
Glazba: 'Groupe des instruments anciens de Paris' (musique originale du XIII siecle)
Snimatelj: Andre Dubreuil, Guy Durban, Patrice Leconte (asist.)
Uloge: Michel Simon, Georges Wilson, Jacques Perrin, Ligia Branice



Blanche je originalno, stilski nepretenciozno, i umjetnički vrlo uvjerljivo viđenje srednjovjekovnog doba. Čest motiv Borowczykovih filmova je ljudska seksualnost i tjelesnost naspram određenom moralu, vremenu, literarnoj ili čak povijesnoj osobi. Filmska enciklopedija navodi da je ovaj poljsko-francuski režiser prihvaćan dvojako: kod jednih kao nepopravljivi pornoman, a kod drugih kao majstor filmske erotike. (Filmska enciklopedija LZ, 1.tom) Bez ikakve dvojbe, ako uzmemo samo ovu rustikalnu, sjajno akustički i vizualno izraženu, filmski adaptiranu povijesnu fantastičnu dramu, osjetit ćemo kako pred sobom imamo vrijedno poetski i estetski, a i značenjski kvalitetno ostvarenje, s erotskim elementom na pravom mjestu. Blanche je ekranizirana priča jednog književnog djela iz 19. stoljeća s radnjom u srednjovjekovnoj Francuskoj koja se odvija u jednom izoliranom plemićkom zamku u 13. stoljeću. Od izbora glumaca, glavnih i sporednih; statista, svirača i pjevača (njihove glazbe), preko psihologije koje likovi nose u sebi i koju ispoljavaju van, preko kostimografije (koreografije) i scenografije sve djeluje vrlo autentično i na trenutke zaista magično. Da se tako izrazim, ogromni atribut ovoga filma je u tome što je u njemu izostao onaj 'sjaj' blještavih komercijalnih kino-hitova. Kad pogledate ovakav film, svijet agresivne komercijale i blockbustera ispadne vam patetičan i sve vam je jasno o kakvoj se tu paradi i cirkusu filmske industrije radi. S druge strane, Blanche je malo nepoznato remek-djelo filmske umjetnosti i daleko od masovne pompe i provlačenja po skupim kino blagajnama.

Pogledajmo o čemu se radi: Iznad svega ova priča pruža gledatelju uvid u sliku srednjovjekovnih karaktera i principa na kojem počivaju odnosi privlačnosti, seksualnosti i ljubavi od strane muškarca prema ženi. U ovome filmu, mi smo sasvim u srednjovjekovnoj priči, ali norme i okviri tradicionalizma i klerikalnog moralizma – što Borowczyk nastoji podcrtati – ne mogu nadjačati ljudsko tijelo i fluid koji potiče sile nagona, strasti i prirodne ljubavi.. Muški protagonisti svi su zaljubljeni i zavedeni ključnom ženskom figurom u osobi 'čiste' i nevine vlastelinove mlade žene Blanche. Koja god uloga tih muškaraca bila u okolnostima u kojima žive (muž, kralj, kraljev paž, posinak) Blanche u njihovim očima predstavlja objekt žudnje obogaćen posebnim motivima zavisno o njihovim karakterima. Blanche predstavlja simbol zatočenostii; njezina čistoća i inocencija upravo počivaju na kalupu vrijednosti onog vremena. Njezino tijelo je kao zaključana tvrđava u kojoj i sama na osami provodi dane. Sva geometrija koncepcije koja u sebi sadržava zakone erotike, patnje, uvjerenja, raspuštenosti i boli kao da se može svesti pod zajednički nazivnik tog zabačenog mračnog zamka. Tim svijetom vlada zatvaranje u drugo zatvaranje. Blanche je, ironično, u simbolici bjeline žena zatvorena u službi Bogu, Kralju, zamku, svome zakonitom mužu i gospodaru, svojoj tamnoj spavaonici, svojoj haljini, svome tijelu koje ne može da bude uzeto ni obljubljeno. Ona je kao golubica u kavezu u njenoj sobi. Zatvorenost počiva na zabranama; kanonu dominantnog klera, ali i prijetvornosti oportunističke kraljevske vlasti (Kralj je gost u dvorcu Blancheinog muža i gospodara, i također pohotljivo usmjeren prema Blanche). Požuda i blokirana putenost je u sukobu sa idealizmom posvećenja i čistoće. Takav animozitet vodi tragediji ljudskih odnosa, kako nam to dočarava i ova priča. Začudan je osjećaj koji izvire iz prikaza tog izoliranog zamka usred daleke i neodredivo velike prirode.

U filmu dominira vrhunsko muziciranje i pjevanje zbora pariških glazbenika, izvedeno na originalan način muziciranja 13. stoljeća. Dijalozi među akterima u tom zamku nevjerojatno transcendiraju duh onog vremena. Snimateljski kadrovi djeluju impresivno i neuobičajeno. Filmska fotografija plijeni pozornost. Tijela likova su često predmet snimateljevog istraživanja (često prikazan samo detalj, dio ili pola tijela). Motivi eksterijera od brežuljkaste šumovite pustopoljine oko dvorca pa do interijera sa umjetničkim predmetima gotičkih kontura pravi su mamac za gledanje i uživanje u filmskoj umjetnosti.

Zanimljivost je da ulogu Blanche igra Borowczykova supruga Ligia Branice, koja osim ove ostvaruje još neke značajne uloge u Borowczykovim filmovima.

Walerian Borowczyk (općenito)

-----------------------------------------------------------------------------------

(PJESMA IZ ZAMKA ODJEKUJE KRAJEM)

(FRANCUSKA,13.STOLJEĆE)

(BLANCHEIN MUŽ I GOSPODAR)

(BLANCHE)

(JAVNI DOKAZ BRAČNE VJERNOSTI)

(ZABAVA U DVORCU; ZBOR SVIRAČA)

(AUTENTIČNO MUZICIRANJE)

(POZA PJEVAČA)

(DVORSKA ČELJAD)

(GOSPODAR,KRALJ,MAJMUN; IZA NJIH FRATRI)

(BLANCHE,VLASTELINOV SIN,ČLANOVI PLESNE ZABAVE)

(BLANCHE I PRIRODA)

(TRAČAK LJUBAVI)

(VELEČASNI GOSPODIN ODUZIMA IM LJILJAN)

(..I ODLAZI U PRAVCU CRKVE)

(KRALJEVA UROTNIČKA PORUKA)

(DVOBOJ)

(APSURD VITEŠKIH PRINCIPA)

(DRŠKA MAČA U OBLIKU KRIŽA)

(MUŽEV SUD-BLANCHE POD SUMNJOM I OPTUŽBOM ZA NEVJERU)

(BLANCHE - UTAMNIČENO BIĆE)

(POGLAVAR DOMA SVOG)

(NI U SMRTI NIJE POSTALA BLIJEĐA)

------------------------------------------------------------------------------------------------

Film

------------------------------------------------------------------------------------------------

Oznake: Walerian Borowczyk, drama, povijesna fantazija, ekranizacija, francuski film, 1972, 9/10

- 10:31 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se