ONAJ KOJI GLEDA FILMOVE

utorak, 14.07.2015.

BOY MEETS GIRL (1984)

94.BOY MEETS GIRL (1984,FRA) Ocjena: 9/10
(Momak i djevojka) drama, romantika, 100', IMDb: 7.0/10
Redatelj: Leos Carax
Scenarij: Leos Carax
Glazba: Jacques Pinault
Snimatelj: Jean-Yves Escoffier, Philippe Tourret (vis.efekti)
Uloge: Denis Lavant, Mireille Perrier, Carroll Brooks



Nekada, ne sjećam se više kada, gledao sam početak ovog filma i činilo mi se – to nije za mene. Bilo je to u vrijeme kad sam očekivao realne drametine od filmova, pa sam smatrao da je ovaj film kompliciran. Pogledavši ovaj film danas od početka do kraja, već pri prvom gledanju znao sam jako dobro da nema potrebe za poniranjem u duboke drame. Čitava drama je zapravo u neobaroknom stilu - minimalistička, britka, oštra, jednostavna a drukčija, kao izobličena slika mladenačke ljubavi u zrcalu svog vremena. Priča je to s malo riječi, u nepravilno raspoređenim - a opet povezanim - prizorima, priča je to koja dolazi iz očiju mladog zaljubljenog i ostavljenog režisera filmova, koji želi dotaknuti nebo svojim umjetničkim zamislima. Možda je ta priča čak i više od toga; to bi mogla biti priča u slikama noćnog Pariza; noćna svjetlost, vedra noć, odbljesci, sjene, dijamantni kutevi zraka što ispunjaju proreze prolaza i ulaze duboko do soba, sve je to ustvari gledano očima nekog Duha koji u ljudima nadahnjuje osjećanja i gura ih u životna traganja – ovaj je film tako noćna priča, priča koja svijetli svjetlom noći. Projekcija je to osjećaja i čuvstava koja se odigrava kroz oči. Oči su u ljubavi kao iskrivljena zrcala, svijet, slike, snovi, život, sve leti, sve je u naravi zaljubljene prirode moćno, nabijeno posebnim magnetizmom. I vrijeme i mjesta i muzika i ljudi, Alexu poprimaju oblik statičnih modela, svijet se čini nepomičan, statičan i apsurdan. Razgovori postoje, ali nisu bitni.. on pored cijelog svijeta učina i pomalo grotesknih umjetnih i prividnih egzistencija pronađe Mireille, djevojku iz francuske provincije koja je u Parizu neprestano sama u stanu svog dečka koji ni sam nije svjestan koliko boli joj nanosi svojim prezirom. Ona je u stanu sama i vježba step. Mireille pokušava snimati reklame, ali ju odbacuju zbog njenih zubi i bora na čelu. Alex je jedini momak na svijetu koji posjeduje de ja vu zbog Mireille. De ja vu koji on osjeća u sebi Nebo je namijenilo njemu radi Mireille. On osjeća njeno srce, koje tragično vene i želi umrijeti. Film se sastoji od tri pjesme i hrpe zamračenja kadra, kao da su zatajenja, slomovi što raskidanjem i prekidanjem udaraju pečat na ljubavnu priču jednog života. Možemo postaviti pitanje na dva načina: Što ako je ova priča stvarna, i što ako ova priča nije stvarna? Priča upravo nudi u sebi opciju bezvremenosti; kao da nas navodi na put da uđemo u razmišljanje o veličini i težini stvarne ljubavi koju čovjek može osjećati prema biću svojega života.

Da kažem riječ-dvije o glazbenim brojevima koji su neraskidivo utkani u film. Uvod u film ima pjesmu s kojom se nisam mogao rastati i danima sam je preslušavao. Na prvu sam ostao naježen kad sam čuo zadnji slog naslovnog stiha ove pjesme. Ova pjesma je toliko uzvišeno tužna da suze nije lako uspregnuti. Pjesma je od Serge Gainsbourga Je Suis Venue Te Dire Que Je M'En Vais u izvedbi Jo Lemaire, nestvarno šarmantne belgijske pjevačice. Drugi glazbeni broj je nervozno-buntovno-psihodelična pjesma od 'Dead Kennedys' Holiday In Cambodia koja potpuno pogađa atmosferu i izražava stanje slomljene duše u neredu u trenucima kad Mireille ostane sama u Bernardovom stanu. I treća je pjesma Davida Bowieja When I Live My Dream koju Alex sluša u noćnoj šetnji ulicom na slušalicama walkmana snizivši i poništavajući zvuk grada na nečujno.

Boy Meets Girl je praktično art-film s potencijalom estetike nijemog filma i praksom talkies razdoblja 1930-tih, na tragu francuskog režisera Jeana Vigoa; film je to koji ima ponešto i od artističke poetike Chaplinovih filmova, i naposlijetku nije moguće zaobići usporedbu sa majstorima francuske novovalne kinematografije na koju se Carax više ili manje neposredno nastavlja (Truffaut/Godard).

------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Soundtrack:

Trailer/David Bowie-When I Live My Dream

Mireille/Dead Kennedys

Jo Lemaire & Flouze - Je Suis Venue Te Dire Que Je M'en Vais

--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

(SEINE KAO ZRCALO)

(ALEXOV OSJEĆAJ PRAZNINE NAKON RASKIDA VEZE)

(POKUŠAJ DA SI OBJASNI)

(RASHLADITI SRCE)

(ALEX UVIJEK NA MJESTU DRAME)

(MIREILLE - U POGREŠNOJ VEZI)

(TRENUCI TJESKOBE U BERNARDOVOM STANU)

(ALEXOV IZLAZAK WALKMANOM U NOĆNU ŠETNJU)

(SAMO PROMATRAČ)

(PLASTIČNI PRIZOR LJUBAVI)

(STATUA JE ŽIVA)

(ONA UMIJE DA IGRA STEP)

(RADOST IGRANJA STEPA)

(ALEXOVA DIMENZIJA (METRO))

(TOČKA SUDBINE-ALEX SE MORA NEKAKO SPRIGNUTI DO GOSPOĐINE NOGE)

(DOLAZAK NA ČUDNU 'LJUDSKU' ZABAVU)

(OD ZABAVE DISTANCIRANA SKRIVENA MIREILLE)

(ALEX MEETS MIREILLE)

(BOY MEETS GIRL)

(BOY MEETS GIRL)

(ALEX MEETS MIREILLE)

(VRIJEME LJUBAVI)

(ON JEDINI MOŽE JU SPASITI OD NJE SAME?)

(KOB-METAFIZIČKI POGLED ASTRONAUTA SA ZABAVE)

--------------------------------------------------------------------------------------------------






Oznake: Leos Carax, Denis Lavant, Mireille Perrier, drama, romantika, francuski film, 1984, 9/10

- 12:55 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se