ONAJ KOJI GLEDA FILMOVE

ponedjeljak, 25.05.2015.

HENRY: PORTRAIT OF A SERIAL KILLER (1986)

85.HENRY:PORTRAIT OF A SERIAL KILLER (1986,USA) Ocjena: 8/10
(Henry:Portet serijskog ubojice) kriminalistički, drama, horor, 83', IMDb: 7.1/10
Redatelj: John McNaughton
Scenarij: Richard Fire, John McNaughton
Glazba: Ken Hale, Steven A.Jones, Robert McNaughton
Kamera: Charlie Lieberman
Uloge: Michael Rooker, Tracy Arnold, Tom Towles



'HENRY – PORTRET HLADNOKRVNOG UBOJICE'



Da, zaboravimo na trenutak super-lucidnog kožoždernog krvoloka Hanibala Lectera iz Silence of the Lambs, zaboravimo na tren sve bolesne pohotljivce i skupljače trupala kao Ed Gein (vidi. Deranged, 1974), zaboravimo čak i psihološki tip i karakter običnog momka iz susjedstva kakav je originalni Hitchcockov 'psiho' Norman Bates, jer je i on pomalo kolokvijalno ograničen i dosta točno određen dijagnozom psihičkog poremećaja edipovskog kompleksaša kakvog postavlja struka. 'Henry' nekako odskakuje od svih tih primjera svojom pričom, upravo svojim nepripadanjem nekom strogom kompleksu mentalne poremećenosti. Da dodam, i manijak Frank Zito o kojem sam upravo neki dan pisao ipak ima nekakav 'tip' žrtve na koju ima pik. Henry je pomalo povučen, sramežljiv, pomalo genijalan-pomalo prost, ugrožen, čini se trenutak bolestan-trenutak ima karakterne crte emotivno uravnoteženog i brižnog momka. Ukupno, Henry izvana ničime ne odaje da je nekakav ekstreman i nenormalan tip. Henry je ubojica suvremenog postmodernog i postindustrijskog doba. On ubija u hipu, iz potrebe jer mu je duša u kaosu. Nešto kao prauzrok, u indikaciji njegova ponašanja stoji u njegovom razvoju kao da je zlostavljan od strane majke, ali to se čini ipak samo kao nekakva klica za sve što Henry zapravo postaje. Henry je izravno pojačana verzija Normana Batesa, još suvremenija, kaotičnija i konfuznija. On je čistokrvni hladnokrvni ubojica. On ubije mehanički.

Tako je, u filmu Johna McNaughtona, koji zna što radi, gledatelj ne dobija utisak da treba razmišljati o nekakvim strašnim motivima zašto Henry ubija, ili da treba mnogo razglabati o razlogu za razvoj njegove manije ubijanja negdje u djetinjstvu. Njegova narav ubojice je tu kao gotov fakt, a dalje gledatelj treba da sagleda kako je on kao ubojica uklopljen u moderno urbano društvo; kakav je njegov, kako sam kaže gnusnom cimeru Otisu, modus operandi , dok se kreće ulicama među različitim ljudima i što ga na taj nagon podstiče. Polako mi uviđamo, da će Henry ubiti, ne samo žene (na koje ima pik), nego bilo koga ili bilo što što gmiže puže i hoda. U njegovom ogavnom 'kompiću' Otisu koji s njime bez poteškoća pristaje sudjelovati u ubijanju nasumce po gradu utjelovljena je sva gnusna priroda pokvarenog čovjeka koji se nauči ubijati. U slučaju Henryja i Otisa mi jasno vidimo razliku, iako su faktički ubojice jedan i drugi. Kako je McNaughton odvagnuo težinu te dvojice likova je vrlo važna stvar u ovom filmu. Kroz Otisa mi vidimo 'razlog' Henryjevog ubijanja. U tom Otisu, u njegovoj paklenski prljavoj duši preslika je Sodome i Gomore naoko pitomog velikog grada u kojem žive. Pažnju valja obratiti na razinu na kojoj Otis i Henry jedan drugog 'prihvaćaju' (toleriraju). U jednoj valjda sekundi kroz film dogodi se jedna za razumijevanje daljnje psihologije briljantna sekunda, kao bljesak, u kojoj zablista Henryjeva jedna jedina iskra ljudske dobrote kada on zaštitnički hvata Otisa za šiju koji se perverzno i nasilnički ponese prema vlastitoj sestri.

Da ne nastavljam dalje, nego samo da kažem kako mi je već na prvo gledanje film bio odličan. Lik Henryja, koji je inspiriran životom stvarnog ubojice (Henry Lee Lucas), upravo je fantastičan i ne bih se složio sa stajalištem jednog komentatora kako baš niti u jednoj crti ne možemo pronaći simpatiju za taj lik. Složit ćemo se, u Henryju je Đavao, on je ubojica, ali on redovito upućuje verbalnu pljusku smrdljivom svijetu trivijalnosti i gluposti pljujući na takve pojave (npr. kad ide po cigarete u trafiku, a tamo ga već raspižđenog prodavač bezvezno pita što kaže na 'Bearse'/valjda asocijacija na bejzbol/, a ovaj mu prepun prezira odbrusi plativši cigarete: 'Jebeš Bearse!')

'Henry: Portret serijskog ubojice' je vrlo vrlo dobar film, više nego samo klasičan, i dugo sam bio u nedoumici bih li ga ocijenio sa većom ocjenom od 8 od 10, a onda sam ipak ustvrdio da je čvrsta 'osmica' dobra procjena s time kako se brojka odgledanih filmova u mom sistemu gledanja povećava.

(Ispod teksta imate linkove za dokumentarne filmove na youtube-u o stvarnoj ličnosti, biografiji i zločinima Henryja Leea Lucasa.)

-------------------------------------------------------------------------------------------

(SOCIJALIZIRAN)

(UBIJE IZ BILO KOJEG RAZLOGA)

(HENRYJEVIM 'TRAGOM')

(STALNO JE U POKRETU)

(HENRYJEV 'MODUS OPERANDI')

(PRAĆENJE)

(BECKY, OTISOVA SESTRA)

(OTIS, CIMER SA HENRYJEM)

(KAKO JE POSTALA SA HENRYJEM SRODNA DUŠA..)

(ČUDAN TROKUT)

(KAKO SU OTIS I HENRY KRENULI 'OPERIRATI' GRADOM...)

(AKO JE HENRY ZVJERSKI UBOJICA, ŠTO JE OTIS? - SILOVANJE)

(KRVAVI RASPLET)

(BECKY I HENRY)

(HENRY - THE SERIAL KILLER)

(BECKY - BIĆE U PREDRASUDI)

(HENRYJEV NAČIN)

(ŠOKANTAN FILM)

-----------------------------------------------------------------------------

Trailer

Music Theme

Documentary 1

Documentary 2

----------------------------------------------------------------------------

Oznake: John McNaughton, Michael Rooker, serial killer, horor, kriminalistički, 8/10, 1986

- 14:20 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se