ONAJ KOJI GLEDA FILMOVE

utorak, 28.04.2015.

DANCING AT THE BLUE IGUANA (2000)

80.DANCING AT THE BLUE IGUANA (2000,USA) Ocjena: 8/10
R (Vatreni ples) drama, mystery, 123', IMDb rejting: 5.8
Redatelj: Michael Radford
Scenarij: Michael Radford, David Linter
Glazba: Tal Bergman, Renato Neto
Snimatelj: Ericson Core
Uloge: Charlotte Ayanna, Daryl Hannah, Sandra Oh, Elias Koteas



Cijeli film djelovao mi je kao jedan veliki uvod u nešto čega biti neće. Ovaj film ima veze sa misterijem ženske duše, položajem žene u industriji zabave i showbiza, ali ima veze i sa materijalističkim svijetom u kojem se preferira golotinja i u kojem se u globalu sve plaća. Na nekakvom tom tragu upravo se i odvija život u dramama pet različitih žena koje rade kao striptizete u elitnom striptiz-baru u Los Angelesu koji se zove 'Blue Iguana'. Radi se o filmu sa snažnim emocijamama jer upravo i prikazuje onu drugu sakrivenu stranu, stranu duše tih plesačica. Te žene svoju ljepotu prodaju pohotljivoj publici javno plešući oko šipke izlažući svoju dušu i svoje dostojanstvo čovjeka; mijenjaju svoje stanje u seksualni objekt za zabavu pogledima svih tko želi platiti da bi ih gledao. Svaka od protagonistica ima svoju vlastitu životnu priču dok ujedno živi u istom položaju kao i ostale striptizete, ali jedna od njih je meni osobno najupečatljivija, djevojka azijskog izgleda - Jasmine (Sandra Oh) – a mislim da najviše ima veze sa kompletnom poentom priče. Ona osim što je striptizeta i osim što na podijumu igra seksipilnu i zavodljivu putenu Jasmine u životu s druge strane je zapravo Keti, krhka i osjećajna pjesnička duša, a što zapravo vječno skriva. Postoji jedan dio u kojem ona na susretima čitanja poezije upoznaje mladića koji se zaljubi u njezinu drugu stranu (tu lirsku, običnu) a koji završava tužno dok ona pred njim na sceni izvodi svoj ogoljeni ples sa suzama u očima uz moćni glazbeni broj pjesme 'Porcelain' (Moby). Njihova veza puca, iako je on djelovao iskreno one večeri kad joj je rekao da mu ništa ne smeta iako je ona striptiz plesačica. To ide u ono što ljudi kažu a kasnije iznevjere. Ta scena završava sa melankolično-plačnim stihom 'so this is goodbye..' Niti on nije znao prepoznati njezine poezije. Bilo je to prolazno iskustvo, nada, završena one noći nakon seksa u krevetu. Ona će poeziju i dalje nositi sama, samo u sebi, ispisivat će ju noćima nakon ogoljivanja u performansima. Boje i kontrasti pomiješani sa glazbom izvanredno pogođenom za ovaj film od presudne su važnosti da ovaj film možemo bez brige svrstati među kvalitetna umjetnička ostvarenja. Zašto boje? Zato jer je svijet tih plesačica svijet nedočekanog svjetla usred stalne tame. Spektar u kojem one skidaju svoju erotsku odjeću redovito je sumračan, prelijevaju se zagasiti crveno-ljubičasto-žuto-zelankastosmeđi tonovi usred plavetnila neonskih svjetala. One na tom platou u moru novčanica plaču, urlaju, mrze, viču, pate, nestaju. Njihov svijet je tamno obojen. Bez prijatelja, bez ljubavnika, bez ljudi. Jasmine o tome piše poeziju, o tami koja je obavija, a sa druge strane o nemogućnosti svjetla. Ukratko, svijet u kojem te žene rade i žive košta. Dok traje njihov ples iz mjeseca u mjesec iz večeri u večer, one su popljuvane u tami, a svejedno, naravno, sanjaju i žude i vape za sretnim i ispunjenim životom. One u tom striptiz baru rade i fizički egzistiraju.

Ne znam ustvari što je na stvari… Što to zapravo smeta da film nema bolju reputaciju, pa barem za koju stepenicu više u pogledu vrednovanja. Da je ocijenjen tako nisko (5.8?). I ja kažem, istina, od početka pa prema sredini filma mi puni sat vremena čekamo da se dogodi nešto pažnje vrijedno, a ono ništa. Vidimo da to nije običan film o striptizetama. Mora se čakati do kraja, gledati i upijati film. Ostvarenje i punina dojma prožme vas tek na kraju. Mnoge filmove nije potrebno gledati drugi put, ali ovaj mislim da treba. Možda će biti korisna mala uputa da se ovaj film i ne kreće gledati primarno kao na pasaž striptiz scena s plesom djevojaka (jer nastupa ima više od nekoliko) nego kao na film s onu stranu striptiz nastupa s mišlju na sve ono što čini dramu u životu i svijetu tih plesačica. Ovaj film je za filmofile u punom značenju riječi; barem kad se radi o onima koji film ne doživljavaju kao isključivu akciju. Film je ovo emocije, kreacije i duše. Vrlo vrlo dobar po mom sudu. Izaziva u čovjeku zanimljivo eterično raspoloženje.

-----------------------------------------------------------------------------

(DJEVOJKA DOŠLA U GRAD VRHUNSKE ZABAVE)

(BLUE IGUANA)

(ŠEF-SVE SAMO POSLOVNO)

(AKROBAT ŽENA (LICE KLAUNA))

(RASPODJELA POSLA)

(KONZUMENTI NASLADE I SIVA EMINENCIJA SHOWBIZA)

(BIH LI MOGLA ŽIVJETI)

(BIH LI MOGLA ŽIVJETI2)

(BIH LI MOGLA ŽIVJETI3)

(SUOČAVANJE)

(PRETEŠKO SUOČAVANJE)

(S PREZIROM - DANCE ME TO THE END OF LOVE)

(TRENUTAK POSTOJANJA)

(THERE'S NO WAY OUT IN YOUR LIFE)

(RUKA IZ AMBISA MUŠKOG SVIJETA)

(MAGIČNI RASCJEP ZA ONE U PRVIM REDOVIMA)

(TWO FACES IN THE MIRROR)

(NIJE REKAO...)

(..ŠTO MU MISLI IZRAZ LICA O NJOJ)

(..PORCELAIN..)

(EKSPRESIJA ČISTE LJEPOTE)

(SO THIS IS GOODBYE...)

(PRIJATELJICA U MRAKU SLUŠA NJENU BOL)

---------------------------------------------------------------------------------

(SANDRA OH)

---------------------------------------------------------------------------------

(Trailer filma mi ne odražava najbolje emociju filma tako da ga izostavljam i stavljam radije izbor iz soundtracka)

'Porcelain' (Moby)

'Dance Me To The End of Love' (Leonard Cohen)

'River of Tears' (Eric Clapton)

'Lips Like Sugar' (Echo & The Bunnymen)

----------------------------------------------------------------------------------



Oznake: Michael Radford, drama, mystery, socijalna drama, Daryl Hannah, Sandra Oh, 2000, 8/10

- 12:50 - Komentari (1) - Isprintaj - #

subota, 25.04.2015.

CRASH (2004)

79.CRASH (2004,USA) Ocjena: 8/10
R (Fatalna nesreća) drama, 112', IMDb rejting: 7.9
Redatelj: Paul Haggis
Scenarij: Paul Haggis (priča,scenarij), Robert Moresco
Glazba: Mark Isham
Snimatelj: James M. Muro
Uloge: Don Cheadle, Sandra Bullock, Thandie Newton, Matt Dillon



'Crash' ili 'Fatalna nesreća' je film o gnjevu, o nesmotrenom i nepromišljenom ponašanju, o postupku koji izađe iz čovjeka u jednom trenutačnom naletu mržnje što se tko zna kako nastanila u njemu. Film je to koji prikazuje kako ljudi osuđuju ljude po defaultu, otprilike ovako: Gle ovoga kakav je - kriv je jer je istina da ja vrlo dobro znam kako stoje stvari! Razlike među ljudima, ljudskim zajednicama, razlika u pripadnosti ovoj ili onoj rasi, vjeri ili naciji, ono što ih međusobno razlikuje na temelju klasnog statusa; sve to utječe na onaj kotačić dobra i zla koji se u svakom pojedincu nalazi i okreće na nekom osobnom principu a sve zbog kulture i hiljadu zakona koji su tu kako bi se te kulture razlikovale. Najgore je ako se ovaj film sagledava okvirno. Ako se uzima suviše okvirno onda se može vidjeti kako takvih filmova ima snimljeno na stotine i da njegovi Oskari ne znače ama baš ništa. Međutim, nisu Oskari ono što označava da je ovaj film izvrstan. Ono što ovaj film dramatski iznimno dobro uobličuje u filmski izričaj jest prikaz kako jedna zapravo žrtva MOŽE živjeti u dubokoj zabludi i kako je opterećena silnom predrasudom koja je spremna da živi, klija i razvija se u toj istoj osobi do njezinog groba. Ponavljam, vrh vrhova ovog filma je u tome što on ne da prikazuje glupost samu po sebi te da zbog gluposti ljudske klijaju antagonizmi i sukobi između na primjer crnaca i bijelaca po L.A.-u, nego je u prvom redu uzrok te gluposti osvećivanja, premlaćivanja i ubijanja upravo predrasuda koja održava razdor među svima 'različitima'. A sada ono glavno: ovaj film vodi nas u situaciju u kojoj žrtva dolazi do spoznaje (u svakom od slučajeva). U sveopćem izostanku (samo)spoznaje postojalo je samo sljepilo i razvijao se strah, netolerancija, prezir i mržnja prema svakom drukčijem. Poanta ovog filma sastoji se u tome da bi čovjek trebao doći do stupnja u kojem je u stanju spoznati i vrednovati što mu u životu stvara razdor, bijeg i konstantni strah. Pronalaskom svijesti o pogrešnosti u svom životu došlo je do buđenja dobrote u toj osobi. Međutim ne bez fatalne posljedice.

Srdžba i mržnja, materijalni interes i konformizam, neznanje - polazišne su točke u četiri slučaja koji su postavljeni za fabulu ovoga filma, a koji kao da čine jedan zatvoreni krug sa fatalnim završetkom u jedinstvenom slučaju koji tvori cjelinu jednog života. Prvi, nazovimo to slučaj, nalazimo u bogatom bjelačkom odvjetničkom paru Jean i Rick Cabot (S.Bullock, B.Fraser) koji robuje vrijednostima svojeg društvenog statusa – njima su dvojica crnih mladića u svojoj također predrasudi ukrala terenac, radi čega su raspirili još veću predrasudu ovog para koji je okraden. Drugi slučaj je crnac, bravar koji mijenja ključanice na vratima, a koji je žrtva diskriminacije kad ga trgovac iranskog porijekla optuži za provalu i pljačku u njegovom dućanu i krene se osvetiti. U treći slučaj ulaze također crnac, režiser filmova i njegova crna djevojka koje jedne večeri zaustave dvojica policajaca.. ono što će se dogoditi između te crne žene i tog bijelog policajca ključna je točka filma (jedna od najsnažnijih scena koje se mogu pamtiti). Reći ću samo da se radi o nevjerojatnom spašavanju žene iz gorućeg automobila koja je prethodno proklela svojeg spasioca. I četvrti slučaj je onaj dvojice crnih mladića koji se zatvara u epilogu čitave drame, zapravo tragedije. Tragedija u svemu tome je upravo u tome što na kraju mi uviđamo kako je sve zapravo svedivo na golu i žalosnu, jadnu životnu priču koja se svodi na život i smrt malog čovjeka. Glavni lik ove priče, također crnac Graham Waters (D.Cheadle) (s početka i sa kraja) upoznaje se sam sa sobom; koliko je bio odsutan, koliko je bio negdje drugdje, koliko nije znao ljubiti, osjećati, cijeniti, koliko je bio silno izgubljen, a na prvi pogled bio je sasvim uspješan detektiv i policijski službenik. Koliko je živio negdje van pravoga života dok nije došlo vrijeme kada je za sve prekasno.

'Crash' će se možda nekome učiniti kao film koji ne donosi nešto novo, no teško je poreći da je ovaj film vrhunski nijansiran i pretvoren u dirljivu priču o razlozima i okolnostima nasilja i netrpeljivosti među stanovnicima multietničkog velegrada.

Film koji je pred vama od srca preporučujem jer je to film o pobjedi opraštanja nad slijepom mržnjom, o veličini spoznanja i prepoznavanja pažnje i ljubavi koju vam čitavo vrijeme netko daje i pokazuje dok vi uporno navaljujete i stremite svojim ambicioznim tzv. prijateljima kojima je stvar uspješnosti i prestiža najvažnija stvar na svijetu. Tu ima istaknutu ulogu Sandra Bullock (Jean Cabot) koja u srcu na kraju shvati da joj je služavka koju nije ni primjećivala i koju je tretirala kao puko isplativo rješenje u svakodnevnom životu, najbolja prijateljica u životu.

-----------------------------------------------------------------------------------



(ČUDO SPOZNAJE NA RUBU ŽIVOTA I SMRTI)

(PREDRASUDA - MLAĐI PARTNER OCJENIO STARIJEG DA NIJE DOBAR ČOVJEK)

(OSVETA - NAJLAKŠE RJEŠENJE)

(GDJE SAM BIO? TKO SAM TO BIO?)

(NJEN PRVI ZAGRLJAJ OD SRCA)

----------------------------------------------------------------------

TRAILER

IN THE DEEP by BIRD YORK


Oznake: Paul Haggis, Don Cheadle, SANDRA BULLOCK, Matt Dillon, drama, socijalna drama, 2004, 8/10

- 15:32 - Komentari (3) - Isprintaj - #

srijeda, 22.04.2015.

TOO YOUNG TO DIE? (1990)

78.TOO YOUNG TO DIE? (1990,USA) Ocjena: 7/10
(Premlada za smrt) TV-film, drama, kriminalistički, IMDb: 5.9
Redatelj: Robert Markowitz
Scenarij: David Hill (priča), George Rubino
Glazba: Charles Bernstein
Snimatelj: Eric Van Haren Noman
Uloge: Michael Tucker, Juliette Lewis, Brad Pitt



Američki TV-film s elementima socijalne i sudske drame iz kojega skoro da možemo povući više pouke gledajući na rasprave o njemu po forumima nego li pri gledanju iz samog filma; film dođe samo kao predmet ili zadana tema za debatu o pokvarenom društvu, bijedi morala, zanemarivanju i zlostavljanju djeteta, o raspuštenom životu mladih čiji mozak uopće ne radi kako treba i čiji život odlazi u propast kad na ulici nađu drogu i izvjesne prilike za zaradu ili preživljavanje, i konačno, za debatu o onome što je okosnica ovoga filma, a to je slučaj mlade 14-godišnje djevojke koja je zbog života u užasnim okolnostima došla do toga da je počinila ubojstvo i koju se osuđuje na smrtnu kaznu, kako propisuje zakon o tinejdžerima u SAD. Priča je to o djevojčici Amandi Sue (Juliette Lewis), o zajednici – počevši od njene majke koja ju zanemaruje, preko očuha koji ju siluje, pa sve dalje, preko uličnog svodnika i narkomana Cantona (Brad Pitt) koji ju provodi ravno u pakao, sve do toga da njezin život nije dobio drugu priliku nego da završi u 15-toj godini života smrtnom presudom.

Režiser filma nije od priče napravio remek-djelo, ali je zato prenio poruke i učinio da se vodi rasprava. Osnovne značajke su tu. A sastoje se u pitanjima vezanim za temu kao što su : 'Kakvo je društvo u kojem živimo', 'Kakvi su ljudi i kakav je moral', 'Kako funkcioniraju Sud i pravda', i konkretno 'Kakva je budućnost mladih i zanemarenih tinejdžera' i 'Je li smrtna kazna za njih primjerena u slučaju da su počinili zločin'.

Nevjerojatne su i same rasprave na temu o smrtnoj kazni. U slučaju filma 'prema istinitoj priči' sudi se 15-godišnjoj djevojčici koju je život doveo u taj neželjeni položaj da sjedi na osuđeničkoj klupi sva okovana. Je li smrtna kazna opravdana ili nije; naime, ljudi se i danas spore oko toga i zastupaju podjednako i mišljenje 'za' i 'protiv' takvog zakona. Najnevjerojatnije od svega je koliko to sve počiva u društvu u samim ljudima koji slijepo gledaju na stvari; ne gledaju na to da su i oni bili djeca, da oni imaju djecu, da nikakav Bog ni Vrag ne čini to u ime te djece koja su prepuštena sama sebi silovana, nafiksana i iskorištena po prljavim rubovima gradskih četvrti.. nego da oni ne čine ništa.. da oni gledaju na svoj život sebično, a sudbinu svoje djece prepuštaju bogoštovlju i svim zemaljskim časnim državnim institucijama neka im sude. Sud sa porotom i zaposlenicima od svog interesa od pravde ne skreće od toga da liječi samo simptom, umjesto da se pita o uzroku problema. Tako se vidjelo da je ta tinejdžerica ubila čovjeka, i što god da joj se pripiše u teret, zar je sudska pravda smaknuti to dijete? Društvo je nevjerojatno bolesno, i u tome je suština ovog pomalo podcijenjenog nesavršenog filma. Nema nade da se krene u imalo boljem pravcu sa državnim institucijama (npr. popravni domovi za maloljetnike i sl.) dok se u društvu tretira i otklanja samo tkivo koje smeta. U medicini se kirurški otklanja maligni tumor a bez da se je našao uzrok, čovjek umre; tako je i u sferi malojetničke delikvencije.

Ukupno, ako gledamo na nekakvu estetiku i izvedbu filma, film djeluje upravo tako kao da mu i jest jedina svrha nešto poručiti, zbog čega zamisao da se radi o igranom filmu pomalo trpi od izvjesnog osjećaja dokumentarističke intencije. Na trenutak gledatelj može postati svjestan kako se film razvija u naivno koncipiranim koracima. Jasno je što se dešava i što se treba desiti. Poruka je razvidna i donesena prosto u završnom epilogu u sudnici. Film je u neku ruku nevješto urađen, a opet korektan za pogledati. Simpatična mlada glumica Juliette Lewis koja je kasnije igrala u mnogo filmova i negativac Brad Pitt iz rane faze (vidimo ih na plakatu) solidna su okosnica ove filmske ekranizacije.

----------------------------------------------------------------------------

(AMANDA SUE BRADLEY STARA 15 GOD.)

(UHIĆENA)

(PRIVEDENA)

(UTAMNIČENA KAO OKORJELI ZLOČINAC)

(NAČIN SUSTAVA)

(ISPRIČAT ĆE SVOJU NESRETNU PRIČU..)

(O BEZOBZIRNOJ MAJCI...)

(O OČUHOVOM ZLOSTAVLJANJU...)

(O TOMU KAKO JE BILA NAIVNA I PREMLADA JOŠ TAKO NEDAVNO)

(KAKO SE RANO UDALA ŽELJEVŠI SVOJU SLOBODU)

(KAKO SU POČELE NEVOLJE U BRAKU..)

(I KAKO JE OSTALA SAMA, PREPUŠTENA ULICI)

(PRISILJENA NAĆI PRENOĆIŠTE BILO KAKO I BILO GDJE)

(PUT JU VODI U BAROVE GDJE ŠLJAM ODMAH NAĐE PUT DO NJE)

(ON ĆE JOJ POMOĆI DA SE SREDI)

(ZADRŽAT ĆE JU S HEROINOM)

(PLESAT ĆE MU ZA LOVU PO STRIPTIZ BAROVIMA)

(UOČIO JU ČOVJEK KOJI VIDI DA JOJ TU NIJE MJESTO (LIJEVO))

(POVEO JE AMANDU SVOJIM KLINCIMA KUĆI)

(ALI JE SVE IZMAKLO KONTROLI)

(KOJI SUDOVI ĆE PROPALITETE IKADA PRITEGNUTI?)

(HOĆE LI OBRANA NA SUDU POMOĆI AMANDI?)

--------------------------------------------------------------------------------------

Trailer

Oznake: Robert Markowitz, Brad Pitt, Juliette Lewis, socijalna drama, sudska drama, 1990, 7/10

- 11:29 - Komentari (1) - Isprintaj - #

subota, 18.04.2015.

AS GOOD AS IT GETS (1997)

77.AS GOOD AS IT GETS (1997,USA) Ocjena: 9/10
(Bolje ne može); drama, komedija, romantika, 139', IMDb rating: 7.8
Redatelj: James L. Brooks
Scenarij: Mark Andrus, James L.Brooks
Glazba: Hans Zimmer
Snimatelj: John Bailey
Uloge: Jack Nicholson, Helen Hunt, Greg Kinnear, Cuba Gooding Jr.



Film koji me je ostavio prepunog živih dojmova za dosta dugo vremena nakon što sam ga pogledao. Stari dobri Jack Nicholson mi je u ovoj ulozi gunđala, starog i zatvorenog konzervativnog mizantropa sa čisto ljudskim problemom zatvorenosti, otuđenja i potištenosti, koji živi sam u svom stanu u kojem ujedno i radi kao plodni pisac svojih 'jeftinih' ljubavnih romana za žensku publiku nešto najbolje što sam od njega ustvari uopće gledao. Helen Hunt u ulozi rastavljene mlade žene koja ima doma ozbiljno bolesnog malog sina, a kojoj život prolazi u žrtvovanju same sebe u ime sveopćeg dobra za svoju obitelj i koja radi kao konobarica u gostionici gdje će upoznati 'najgoreg' gosta u svom životu, naprosto blista. Oboje su izvanredni. Meni je priča ovoga filma zaista fenomenalna, od početka do kraja. Od načina na koji se odvijaju okolnosti u životima tih ljudi pa do načina na koji se razvija taj njihov smotani i zapetljani emotivni odnos. Kod Nicholsonovog Melvina Udalla sjajno izgleda to što je taj karakter pravi pravcati čovjek; za razliku od nekih drugih sličnih karaktera koje je igrao (npr. u Poštar uvijek zvoni dvaput ili Terms of Endearment ili Vještice iz Eastwicka) gdje je taj zapravo isti karakter dijaboličnog žigolastog ženoljubačkog fatalnog mačističkog vragolana uvijek usmjeren u zaoštrenije, često igre brutalno-fatalne prirode između ljubavi i strasti, dobra i zla, života i smrti. Ovaj lik kojeg Nicholson u ovom filmu igra je počovječen do razine koja je više od crno-bijele slike, on je ovdje tipični muškarac sa svim slabostima koje jedan kompulzivno-opsesivni samac može imati, ali s time da je u njemu najvrednija ona karakterna crta volje za život, koju je bio izgubio kad se sve više počeo zatvarati u svoja četiri zida, i koju je dobio natrag kad ga je pogodila Amorova strelica dok je upoznao Carol koja ga je posluživala u obližnjoj gostionici. Melvin je od svojeg života dobio što je dobio: svoj stan u kojem provodi dane i noći, u kojemu svira piano, gleda tv i piše svoje ljubavne romane; svoje susjede koje ne podnosi, psa od susjeda gaya s kojim ne može nikako na zelenu granu; sve u svemu od života je dobio mnogo razloga za biti mrzovoljan i gnjevan tip; Helen je dobila od života peh da bude ostavljena, da danju i noću živi za zdravlje svojeg sina, da nema nikad više vremena za svoje osjećaje, da ju boli tuđa sreća, parovi koji se drže za ruke, da upoznaje blagoglagoljive ofirače koji misle samo na jedno bez da im je imalo stalo do nje u srcu. Pitanje koje ostaje i za jedno i za drugo svodi se na sljedeće: 'Da li je to najbolje što možemo dobiti od života?' Da li je tako meni suđeno da bolje ne može?' Izgleda da ne može, dok se odnekud ne stvore čudesne okolnosti za pravi spoj. Ovo dvoje ljudi, svjetlosnim miljama daleko jedno od drugog; priča o njihovom odnosu na humorističan način prikazuje nam kroz što sve prolazi jedna veza prije nego se pokaže da je to ustvari ljubav. Privlačenja i odbijanja, lijepe i ružne riječi, igra je to koja nas kao gledatelje drži napetima jače nego film sa kakvim špijunskim zapletom. Pokazuje nam ovaj film koliko sve skupa u životu što među ljudima dođe i prođe nije zapravo ništa, osim dio jednog iskustva od kojeg se ne može emocionalno živjeti; upućuje nas na to da, kao što ova priča prikazuje, da je prava ljubav jedna jedina. Deseci veza prije prave ljubavi ne nauče nas ničemu i ne moraju značiti ništa. Bez vedrog gledanja na život, bez želje i nekog impulsa koji se mora roditi u nama nema ni prave ljubavi.

Da zaključim ukratko: U ovome filmu o ljubavi i smislu života u kojem ne bi trebalo da čovjek bude sam, ona koja je dosta mlađa od njega njemu uporno govori kako njihov odnos nema smisla i nema nikakve budućnosti – 'da neće nikada spavati s njim' – dok on u totalnoj depresiji živi zapravo živahan život pod motom 'Always look on the bride side of life' braneći se svojom nesnošljivošću prema čitavom svijetu i ne ispuštajući priliku da učini svoj život boljim.

Film je prilično popularan i poznat, ali osjećam da ga bi bilo lijepo predstaviti jer je u meni izazvao mnogo dobrih vibracija.

-------------------------------------------------------------



(PISAC LJUBIĆA MELVIN UDALL)

(ŽIVI SAM I UVIJEK SE 4 PUTA ZAKLJUČAVA)

(PREZIRAO JE GEJ SUSJEDA.)

(I MRZIO JE NJEGOVOG PSA.)

(A ONDA DA GA NE BI MORAO PREBITI, SUSJEDOV PRIJATELJ OSTAVIO MU PSA NA ČUVANJE)

(TRENUTAK KAD JE OSJETIO PRISUTNOST U SVOM ŽIVOTU U SVOM PRAZNOM STANU)

(..PRISUTNOST PSA KOJEG JE MRZIO KAO I ČITAV SVIJET)

(A ONDA SE U NJEMU NEŠTO PROBUDILO)

(IMAO JE UPLAŠENU ALI VRIJEDNU PUBLIKU.)

(TOLIKO SAM...)

(SVOJOJ KONOBARICI REKAO JE NEŠTO KRETENSKI I UŽASNO JU POVRIJEDIO)

(DOŠAO JOJ NA KUĆNI PRAG KAD JE VIDIO DA JE NEMA NA POSLU)

(ONA GA DOČEKALA KAO DA JE PSIHOPAT)

(NEVIĐENO - DOŠAO JE POVJERITI SE SUSJEDU GEJU)

(POČELE SU SE RAZVIJATI KVALITETE ČOVJEKOVE DUŠE)

(POVJERILA SE MAMI..ZAR U ŽIVOTU BOLJE NE MOŽE..?)

(DOGOVOR-MELVI ĆE ODVESTI SUSJEDA SIMONA U BALTIMORE)

(IZVRSNA PRILIKA DA POZOVE CAROL..)

(IZNENAĐENA. MALO KOLEBA..)

(I PRIHVAĆA.)

(MELVINOV NAČIN PAKIRANJA ZA PUT)

(NESPOJIVO?)

(JUTRO..PRIJATELJSKI PUT U TROJE..)

(..UZ MELVINOVE KOMPILACIJE ZA SVAKI MOGUĆI SCENARIJ..)

(ČINI SE TAKO DALEKO)

(BOLJE NE MOŽE?)

---------------------------------------------------------------------

(JACK NICHOLSON - SAVRŠENSTVO IZVEDBE, OSKAR ZA NAJBOLJU GLAVNU MUŠKU ULOGU, 1998.)

(HELEN HUNT - POSEBNO IZVORNA)

(GREG KINNEAR - DOBRA ROLA SUSJEDA SIMONA)

---------------------------------------------------------------------

TRAILER

ALWAYS LOOK ON THE BRIGHT SIDE OF LIFE





Oznake: James L. Brooks, Jack Nicholson, Helen Hunt, drama, romantična drama, Hans Zimmer, 1997, 9/10

- 10:55 - Komentari (7) - Isprintaj - #

utorak, 14.04.2015.

GOLDFISH MEMORY (2003)

76.GOLDFISH MEMORY (2003,IRL) Ocjena: 8/10
(Uspomene zlatne ribice) komedija, drama, 85', IMDb rating: 6.4
Redatelj: Elizabeth Gill
Scenarij: Elizabeth Gill
Glazba: Richie Buckley
Snimatelj: Ken Byrne
Uloge: Sean Campion, Flora Montgomery, Stuart Graham, Fiona O'Shaughnessy



Počevši s gledanjem ovog filma mislio sam kako sam se ipak prevario u odabiru jer me je prije toga nešto nukalo da ga vrijedi pogledati. Mislio sam da je greška i da će mi se opet pred očima odigrati jedan običan film na temu emancipacije i problema otvaranja kod ljudi gay orijentacije. Međutim, ovo duhovito djelce našao sam kao vrlo vrlo interesantnu filmsku igru koja govori o modernom društvu u kojem danas živimo, a kroz ponašanje u odabirima seksualnog partnera te o načinima na koje se sve povezujemo. Kroz seksualne odnose uglavnom mladih ili zrelih ljudi u urbanom Dublinu (koji je izvrsno snimljen) mi zapravo imamo film koji uopće u osnovi ne treba okarakterizirati kao isključivi realizam na djelu, i sagledati kako to izgleda eto danas u vezama među ljudima u Dublinu 2003. (jer to je de facto na tom tragu) nego se treba zapitati prvo: kako zapravo je, zašto je tako, i otkada je to tako.. Vrijedi pogledati karakter tih odnosa bilo da su u vezi dvije žene, dva muškarca, stariji profesor književnosti romantizma Tom (S.Campion) kao klasični ofirant svojim studenticama u potrazi za stalnom vezom.. uvijek je netko skloniji monogamnom razmišljanju i zadržavanju jednog partnera, a netko je sklon 'šaranju' okolo i imanju više veza, čak i u vidu mijenjanja muškog i ženskog partera. Na djelu je konstantna inverzija u kulturi, življenja, pa tako i seksualnog života. Događa se sve u strašnoj brzini, svi su u letu, posao i vrijeme idu i svi trče naprijed i naprijed. Nitko ne drži do onoga što je bilo prije tri minute (metafora sa pamćenjem zlatne ribice). Spava se sa partnerom i neovisno na doživljaj već drugi dan pamćenje toga se pretvara u zaborav ili u neku novu potrebu da se prilagodi drugom partneru ili drugoj varijanti života. Kobni sudari u vezama se događaju iz nekoliko razloga, a najvažniji su vjerojatno nerazumijevanje i netolerancija, a sve zbog neke prastare traume koja kao da sačinjava i mori društvo kroz kolektivno sjećanje. Svijet 21. stoljeća nije zatvoren kao svijet 20. stoljeća, kao što svijet 20-tog nije bio zatvoren kao svijet 19-tog i tako dalje. Asimilacije u društvima se događaju i utječu na orijentacije, u svakom drugom pogledu pa tako i u pogledu seksualnosti i seksualnih orijentacija i odabira. Događalo se to po diktatu nekih krojača ideologija ili se to događalo spontano širenjem usmene predaje, stila života i slično, u ovome filmu nije predmet bavljenja.

Konačno, dovoljno bi bilo reći da ovaj film nije romantična lesbian ili gay drama nego je komedija s vrlo otvorenim pogledom u mogućnosti što se tiču realnih seksualnih i bračnih veza među ljudima koji sasvim normalno žive i rade u svojoj sredini na početku 21.stoljeća. Film je okrenut pretpostavci umjesto toga da se vraća na predstavke problema koje gay populacija ima u društvu u sudaru sa neistomišljnicima ili još dalje, homofobima. Također, ovaj film nije ni približno erotski nabijen u vidu seksualne eksploatacije tijela niti ima važnost da utječe na gledatelja bilo kako stimulirajuće ili s druge strane uvredljivo, osim da se gledatelj zamisli i dobro nasmije.

Film nudi mnemo-psihološko-sociološki pristup i mnogo artistički fino oblikovane fotografije Dublina i Irske u tonu vrlo prihvatljhivog humora.

--------------------------------------------------------------------

(KAŽU DA ZLATNE RIBICE IMAJU PAMĆENJE DUGO SAMO TRI SEKUNDE..SVAKI PUT KAD SE SRETNU IM JE KAO PRVI PUT...)

('ST.PATRICK WAS EGYPTIAN'(?) - KONTRA RIMOKATOLIČKE RECEPCIJE POVIJESTI)

(ROMANTIČAR TOM-UVIJEK I SVAKOJ MLADOJ DAMI POKLANJA RILKEOVE PJESME..)

(SLUČAJ DRUGI.. AGAIN AND AGAIN... RILKE SA USPOREDNIM PRIJEVODOM)

(MOŽDA METODA S 'WERTEROVSKOM' ROMANTIKOM VIŠE I NIJE 'IN' ZA OSVAJATI MLADE DJEVOJKE?!)

('MAJKO BOŽJA I ISUSE...')

(DUBLIN1)

(DUBLIN2)

(DUBLIN3)

(DUBLIN4)

(DUBLIN5)

(DUBLIN6)

(DUBLIN7)

(DUBLIN8)

(DUBLIN9)

(DUBLIN10)

(RILKEA GUTA VATRA - PROFESOR SE ODVAŽIO RIJEŠITI KLASIČNE ŠKOLE ZAVOĐENJA)

(NA KRAJU ROMANTIČNI ZAVODNIK SE IPAK SKRASIO)

(A NJIH ČETVERO...)

(..RODILI DIJETE.. (O TEMPORA O MORES!))

(ŠTO ĆE NAM DONIJETI NOVO TISUĆLJEĆE?)

----------------------------------------------------------------

(FIONA O'SHAUGHNESSY)

----------------------------------------------------------------

Trailer








Oznake: Elizabeth Gill, Sean Campion, drama, Komedija, irski film, 2003, 8/10

- 11:39 - Komentari (1) - Isprintaj - #

petak, 10.04.2015.

MY BEAUTIFUL LAUNDRETTE (1985)

75.MY BEAUTIFUL LAUNDRETTE (1985,UK) Ocjena: 9/10
(Moja lijepa praonica) drama, komedija, satira, 97', IMDb rating: 6.9/10
Redatelj: Stephen Frears
Scenarij: Hanif Kureishi
Glazba: Ludus Tonalis
Snimatelj: Oliver Stapleton
Uloge: Saeed Jaffrey, Roshan Seth, Daniel Day-Lewis, Gordon Warnecke




'BRITANSKI SOCIJALNI REALIZAM'

Ovaj film je ni više ni manje nego ironična analiza britanskoga društva snimljena usred '(straho)vladavine' Margaret Thatcher, 'Željezne Lady'. Slika prikazanog društva koju Frears stvara prilično je izravna, a metaforika djeluje upravo tako da nema dvojbe koliko je provokativna prema sustavu koji omogućuje da društveni odnosi tako funkcioniraju. 'My Beautiful Laundrette' je film o srazu dva specifična društvena sloja u londonskom predgrađu koja se baš u to vrijeme formiraju jer im u tome pogoduju prilike pokretane strujom Tacheričina režima. U tome kvartu dolazi tako do miješanja dvaju društvenih sedimenata, kao odcijepljenih od svojih matičnih klasa, tvoreći nešto kao posebnu kulturu u novim uvjetima društvenog poretka. S jedne strane tu je organizirana zajednica pakistanskih imigranata kojima sjajno paše trenutačna ekonomska i poslovna politika zbog koje oni sve bolje razvijaju svoj posao i sitno tržište pretvaraju u krupno (šireći se stihijski), a u tolikoj mjeri da su već u kratkom periodu postali viša klasa; dok je sa druge strane gradska periferija i kvart prepun hordi besposlene i gnjevne omladine lokalnih Britanaca koja je djelo raspadanja radničke klase i koja je zadojena različitim utjecajima iz sfere medija, željna bunta i zadovoljštine na nanesenu nepravdu. Priča ovoga filma ujedinjuje te dvije struje u homoseksualnu vezu između dvojice protagonista, prvog potomka pakistanskih imigranata Omara (G.Warnecke) i mladog anarhoidnog Engleza Johnnyja (D.Day-Lewis). Da stvar bude još jača za zaoštrenje među tim stranama, njih dvojica zasnuju zajednički posao na kapitalu tj. biznisu Omarovog strica Nassera (S.Jaffrey) koji je nećaka po nekakvom porodičnom običajnom i nepisanom zakonu želio uvesti u zajednički obiteljski posao; premda je stricu taj posao bio zadnja rupa na svirali u vidu praonice rublja 'Laundrette' koja nije imala nekakvu likvidnost. Kako bilo, mladi Pakistanac se poželio osamostaliti i za partnera u poslu izabrao je Engleza Johnnyja koji nije sasvim čist ni od rasističkih, ni od ksenofobičnih divljanja, iz razloga što su od djetinjstva bili vrlo bliski, te s kojim sada ulazi u homoseksualnu vezu. Sve nas to podsjeća kako je V.Britanija i dalje imperij.

Znakovitost ovoga filma u svakome slučaju je široka i upućuje gledatelja na brojne dileme; Film je to koji progovara o jednoj novoj generaciji koja se rađa i razvija na temeljima politike i sustava kakav su krojili državnici kao Margaret Thatcher i u Americi Reagan. Ironija i stanje sa kretanjima i odnosima koji su u ovome filmu samo su platforma na kojoj se u 1980-tima događa i progresivno reinkarnira stoljetni britanski liberalizam zasnovan na slobodnoj trgovini u nešto što će promijeniti globalnu sliku života u budućnosti uopće. Ljudi iz svojih matičnih zemalja, bivših britanskih kolonija sada u Engleskoj šire posao (ironično, praonice) gdje bijeli Britanci, djeca propalih radnika, mogu sebi oprati auto ili prljavi veš za par funta. 'Sirovi' i lordovi koji igraju kriket i gledaju utrke formula u ložama sa debelim cigarama u ustima su utemeljeni stalež koji bogaćenjem samo prima nove pripadnike čineći siromašne još siromašnijima. Ovaj film govori o zastranjenju društva. Na ulici se stvaraju bande klinaca proisteklih od vrijednih i korisnih roditelja radnika koji se identificiraju u kontekstu popularne 'punk subkulture'. Homoseksualna veza ovog Pakistanca i Britanca je oštrica filma na kojem se zasniva društvo novoga doba neoliberalnog kapitalizma koje danas često nazivaju onim dijelom koji vezujemo uz pojam tzv. gay-lobbyja. U tom pogledu 'My Beautiful Laundrette' je film budućnosti, film koji se uklapa svojim socijal-realističnim izričajem, subverzivno, gledajući prema svim režimima sjevernoatlantskih demokracija kraja 20. i početka 21. stoljeća.

-------------------------------------------------------------

(DANIEL DAY-LEWIS (JOHNNY), GORDON WARNECKE (OMAR))

(S DESNA NA LIJEVO: STRIC NASSER, NJEGOVA 'BIJELA' LJUBAVNICA RACHEL I NEĆAK OMAR)

(RACHEL GA ČINI BRITANCEM; ODVAJA GA OD RELIGIJE I TRADICIJE)

(OMAROV OTAC I BUNTOVNI POTOMAK BRITANSKE RADNIČKE KLASE)

(STRIC NASSER - NAGLO POSTAO VELIKI PODUZETNIK (U SREDINI))

(POSLOVNO-EMOTIVNI ODNOS; VLASNIK (OMAR) I IZBACIVAČ (JOHNNY) U PRAONICI LAUNDRETTE)

(PARADOKSALNI HOMOSEKSUALNI ODNOS)

(PRIMJENJENA DEMOKRACIJA NA ULICAMA POPRIMA OBLIK ANARHIJE, MRŽNJE I RASIZMA)

(SLIKA GENERACIJE ZA NOVO DOBA)

------------------------------------------------------------------

Trailer




Oznake: Stephen Frears, Saeed Jaffrey, Daniel Day Lewis, drama, satira, britanski film, 1985, 9/10

- 17:08 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 06.04.2015.

POPIS FILMOVA ZA 03/2015

Popis filmova koje sam pogledao u 3.mjesecu
(moja ocjena za film je na vrhu)


7/10


(IMDb: 6.4/10)

'The Hot Spot' (1990) SAD, D.Hopper - Film se temelji na romanu 'Hell Hath No Fury' iz 1952. kojeg je napisao Charles Williams, a koji je deset godina kasnije napravio i scenarij. Štoviše, Dennis Hopper je iz svega snimio cool film s dobrom bluzerskom pozadinom. Imamo u filmu Dona Johnsona u ulozi Harryja Maddoxa, snalažljivog i svim mastima premazanog (driftera) lutalicu u maniri 'usamljenog jahača' koji se zaposli kao preprodavač rabljenih automobila kod jednog lokalnog trgovca negdje u Teksasu, gospodina Harshawa. Gospodin Harshaw slučajno ima užasno uspaljenu ženu đavoljeg karaktera (V.Madsen) koja je sa starim samo radi njegove love, ali i mladu 19-godišnju tajnicu Gloriu Harper (J.Connelly) koja je nježni privlačni 'anđeo'. Harry se nađe između dvije žene, šefove žene koja ga izluđuje i sve više ucjenjuje i mlade tajnice koja mu se iskreno sviđa. Međutim, on koliko god htio i znao da želi izabrati dobru stranu, onu stranu iskrene ljubavi ispred razuzdane strasti, ne može se oteti onome što živi u njemu, nešto prljavo, pohotno i zlo.. ne može biti bolji nego što je. Film se može odrediti čak kao erotski triler sa dobrom psihologizacijom i 'legendarnim' štimungom filmova 80-tih i ranih 90-tih. Baš se osjeća taj periferni Teksas, vidom, sluhom i njuhom. Vrlo dobar za popuniti subotnju večer.

Trailer



(IMDb: 6.6/10)

'The Big Easy' (1986) SAD, J.McBride – I o ovome naslovu je pisano na blogosferi, no svejedno, i ja sam ga upravo pogledao ovaj mjesec. Još jedan je to u nizu napetih kriminalističkih trilera sa dobrom dozom, odnosno, primjesama komedije i romantike. Film se bavi jednim zanimljivim lancem korupcije optočenim raznim drugim popratnim vrstama kriminala, a sa radnjom smještenom u 'Big Easy', 'Opušteni grad' New Orleans. Radnja ide ovako: narednik Remy McSwain (D.Quaid) koji radi na odjelu za ubojstva ne uspijeva nikako odoljeti privlačnoj i zgodnoj okružnoj tužiteljici Anne Osborne (E.Barkin) koja radi na svježem slučaju ubijenog Talijana na imanju mafijaškog bosa. Dok Remy leprša za njom i uspije mu zbližiti se s njom sve do kreveta, ona shvati pomalo da su i on i cijela ekipa u policiji dio korumpirane obitelji koja gotovo da sačinjava ukupni kriminal u čitavom gradu. Pa ipak, Remy nije bio svjestan da su njegovi najbliži suradnici na policiji upetljani sa lifranjem milijunski vrijednog inkriminirajućeg heroina. U filmu ima inteligentnog humora i dovoljno fine društveno-politički angažirane zafrkancije te teče u zabavnom tonu tako da je ugodan za pogledati. Ima nekoliko izvrsnih šaljivih satiričnih scena, kao onaj kadar u kojem policajci u jednom od ureda na Policiji broje lovu sa svojim tamnoputim doušnicima s ulice, a koja ima veze sa izvjesnim 'Fondom za udovice i siročad'. Osim dobrih Quaida i Birkin glumi još nekoliko poznatih faca, kao recimo dobro poznati John Goodman (ako nikako znamo ga po ulozi Freda Kremenka). Što se ocjene tiče, neće mu sedmica biti previše. Svakako preporučujem pogledati.

Trailer



(IMDb: 6.9/10)

'Mrs. Doubtfire' (1993) SAD, C.Columbus – Simpatična obiteljska komedija koju ste zasigurno gledali, ali da ju ja ipak spomenem. Robin Williams je u ulozi muža i oca Daniela Hillarda koji je ovako malo zaigranijeg karaktera, koji se bavi posuđivanjem glasa crtanim likovima i sinhronizacijom po dječjim emisijama a koji ujedno jako voli svoje troje djece. Jednom takvom zgodom, za 12-ti rođendan sina Chrisa on tako priredi limač party za sve klince u susjedstvu, međutim u silnom veselju ipak malo pretjera dovevši zebru i još neke životinje iz Zoo-a na zabavu. Kad mu se supruga Miranda (S.Field) vrati s posla ima šta za vidjeti, pravi rusvaj u kući; ona digne alarm i u času se posvađa sa mužem. Uslijedi rastava i razdvajanje Daniela od djece koju on ne može izdržati, te se stoga, darovit za glumu kakav je uz pomoć svog malo čudnog brata šminkera i maskera preobrazi u kućnu pomoćnicu, stariju gospođu Doubtfire, a sve zato što Miranda počne putem oglasa tražit nekoga za počistit kuću, skuhati večeru i pripaziti na djecu. Bakica kakva on postaje ispadne uvjerljiva da ga nitko ne prokuži ali opet od situacije do situacije životne okolnosti počnu ga razotkrivat i svaki put dogodi se neka nevolja.. Film je zabavan, duhovit i znakovit. Osim radosne i vedre strane, u filmu se osjeća tužna istina o životu neusklađenih razvedenih ljudi čija djeca pate zbog njihovog pravnih gombanja i emocionalnih neusklađenosti. Ne propustiti.

Trailer



6/10



(IMDb: 6.1/10)

'For Love Or Money' (1993) SAD, B.Sonnenfeld - Da, komedija je to nad tamnom patinom čija priča prikazuje odnose među gospodom u frakovima, onom koja se odnosi na malo bolesno bogate (u filmu iskarikirane) bosove što imaju svoje šofere, tjelohranitelje i što odsjedaju sa svojim skupim eskort damama i sponzorušicama po hotelima dok imaju najmanje dvije bogate službene žene i onom dakle gospodom poslužitelja, konsijerža, nosača i liftboja koji su tu često na usluzi kao njihovi potrčki. Ova priča donosi priču o Dougu Irelandu (M.J.Fox), o jednom takvom momku na recepciji ekskluzivnog 'Bradbury' hotela koji radi dobre poslove primajući napojnice svojih bogatih šefova, ali koji zbog toga i sam nalikuje pomalo na tu sliku biznismena koji je stalno u trku. Kad se djevojka koja radi u trgovini parfemima u sklopu hotela, a koja se Dougu već dugo sviđa odluči za bogatog Dougovog tajkunskog poslodavca, Doug osim što postane opet tajkunov potrčko – i to kao pratnja curi – počne shvaćati da će sve otići kvragu i da je na prvom mjestu što je on zaljubljen. Ali ona je, sa svojom izraženo kolebljivom ženskom pameću labilna i lako pristaje na lijepe riječi i obećanja svoga udvarača i pred Dougovim nosom se hoće za ovoga udati… Meni je na trenutak komedija, iako sa dobrim podkontekstom, bila pomalo monotona.. da nije fantastičnog M.J.Foxa i solidne glumačke postave oko njega koja uspijeva držati nas budne, film bi razočarao. Jer ipak na kraju ovog filma je došao šlag na tortu koji izgleda kao dobar stari klišej, tako da je filmu nemoguće dati bolju ocjenu. Poveznice ili zanimljivosti koje sam pronašao u vezi s ovim filmom su da se raspravlja je li film kopija Wilderovog filma Apartment iz 1960, te pomalo zastrašujuća zanimljivost o kadru u kojem se vide simptomi MJFoxove bolesti (Parkinsonova bolest). Iako ne volim trakavice koje se bave privatnim životom glumaca, ovaj sam detalj pronašao i zaista našao da su i ti glumci ljudi a ne mitska bića. Inače MJ Fox mi je vrlo drag glumac.

Trailer



(IMDb: 5.9/10)

'Legal Eagles' (1986) SAD, I.Reitman – Ma ovaj film je zezalica, koliko god se to može reći za film kraj kojega stoje cifre od 'box officea' od po 40 i više milijona dolara, i to za ono vrijeme. Onako film se može uvrstiti u niz meni simpatičnih filmova. Pa ipak, sve je malkice sapunjasto. Ok Redford, ok Debra Winger, ok Darryl Hannah. Imamo napet triler ali ne onako kako bih to ja očekivao. Dođe vam dakako da je najbolji dio ove napete kriminalističke drame njen romantični dio u kojem se razvedeni odvjetnik (zamjenik tužioca) kojega glumi Robert Redford stalno pogledava sa svojom 'partnericom' u poslu (obrana) Debrom Winger kao da se motaju oko školskih klupa, a ne po sudnici, dok im se na putu spajanja stalno mota malo preatraktivna Debrina klijentica Darryl. Ima u filmu i mota sudačke drame koji se da gledati. Komični ton nije moguće nikako ispustiti pa je film na kraju solidan. Možda ovaj film i ne bi bio nekakav moj izbor kao što je to bio ovaj put, ali tko zna, ako bi mi podletio pod ruku jednog dana dok budem u penziji možda bih ga i pogledao jer zaista je prihvatljiv, jer ipak..pogledajte tko glumi.

Trailer



(IMDb: 5.9/10)

'The Seventh Sign' (1988) SAD, C.Schultz – film koji se bavi Apokalipsom koja se počinje ostvarivati 1987. odjednom diljem svijeta, te o Mesiji (J.Prochnow) koji dolazi vidjeti ima li još nade za spas svijeta ravno u Kaliforniju kod nositeljice zadnjeg pečata. Ona je trudnica Abby Quinn (D.Moore) koja treba na svijet donijeti sina, ali za kojeg nema u 'Gufu' na Nebesima (opa. mjesto gdje su duše) više duša za to dijete i koje treba biti 'mrtvorođena duša'. Poanta filma je u tome da će spasenje čovječanstva (Svijeta) biti moguće kad i posljednja duša bude voljna dati svoj život za spas drugoga. Film će vam biti korektan ukoliko pristanete na priču koja je fantazija sa duhovnim porukama. Rekao bih da čak i filmu kao što je ovaj bolje je ne pristupati kroz okršaje na osnovi religijskog nadmetanja; npr. o tome je li taj prikazani Mesija (ili nebeski Svjedok) ove ili one nacionalnosti. O tome se naime vodi rasprava.. da je li u redu što taj lik u filmu ulazi u sinagogu umjesto u katoličku crkvu itd. Po meni ovaj film ima nešto materijala za razmišljanje o značenju smrti i života, ili o značenju dobra i zla, ali nedovoljno je da bi se na njemu zadržavalo.

Trailer


5/10



(IMDb: 5.7/10)

'Class of 1999' (1990) SAD, M.L.Lester – Solidna ideja, ne osobito dobar film o ratu delinkventskih učeničkih bandi sa profesorima kiborzima koji imaju u sistemu ugrađeno da izvršavaju dvije opcije: educiraj i discipliniraj, a prema potrebi terminiraj. Film malo ipak izgleda dekadentno i naivno, neovisno o godini kad je proizveden. Puno ima akcije, pucnjave, skakanja autima i motorima dok nam je sve to demonstrirano iz ugla junaka klinaca. Nije sve to tako loše zamišljeno, samo je malo naporno za gledanje. Doista žalim da čitav koncept nije osmišljen, ali što je vrlo važno, i ostvaren nešto bolje. Prilično je ostavljen dojam plastičnosti u svemu tome. Teško je to kad se prevelika uloga daje u ruke tinejdžerima jer to vuče na dječji film. Možda se ovakav film i može odrediti kao tinejdžerski. Kako bilo da bilo meni je ovo nemjerljivo s Terminatorom 1 i 2 koji zaslužuju biti mjerilo stvari u nekakvom podžanru što se tiče ljudi-kiborga.

Trailer



(IMDb: 5.6/10)

'After Midnight' (1989) SAD, Jim&Ken Wheat – Jedan je to od onakvih horor filmova kakve smo navikli gledati mi koji smo gledali 80-tih. Mješavina Priči iz Kripte, Zone sumraka i možda Petka 13-tog... ima svega pomalo. Ne bih možda ništa opisivao da u neku ruku nisam ostao malo iznenađen maštovitom fotografijom, nekim efektima, bojom na mizansceni i naročito glazbom kojom završava film. Volim te završne špice filmova; one trake s imenima što polako padaju uz kakvu zanimljivu glazbu. Ako ne pogledam tu završnu traku kao da sam zakinut za još jači utisak kojeg se treba imati o filmu. Što se same fabule tiče, film nije nešto naročito dobar. Djevojka sa šestim čulom Allison (J.McWhirter) ide s prijateljicom na predavanje kod čudljivog i psihotičnog profesora na temu psihologije straha a da je prije toga imala noćnu moru s užasnim slikama vezano uz taj seminar koje ćemo mi u filmu vidjeti. Film se sastoji od priča koje pričaju studenti i koje zatvaraju krug sa Allisonim šestim čulom. Sve je prilično nategnuto i za izbjeći je, no ipak nije tako loše kao ono što sam imao prilike gledati. Možda za nekoga tko je zaljubljenik u horore i sitničavo gleda u sve i svašta.

Trailer


4/10


(IMDb: 5.3/10)

'Elvis Has Left The Building' (2004) SAD, J.Zwick – Pretraživajući po komedijama koje nisam pogledao podmakne se nekad i nešto što mi se ne svidi. Ovaj film (čiji mi režiser i nije nepoznanica; radio 80-tih serije kao Full House ili Perfect Strangers) kao da zapravo samo i ostaje na pokušaju; pokušaju da bude humorističan, da bude romantičan, i da bude cool a nikako mu to ne uspijeva, naprotiv kako film odmiče nemaštovitost je sve veća i ovoj komediji baš ništa ne pomažu Elvisovi glazbeni hitovi, kao ni napori da se sa scenom i mizanscenom uradi nešto oku dojmljivo. Nisam se zabavio i nisam se nasmijao. Teško je komedije ocjenjivati sa nekakvim ocjenama oko ili nešto malo ispod sredine – komedija ili vam je bar korektna ako ne odlična ili vam se ne sviđa. Pa ipak, eto ovaj film je takav da nije u kategoriji najgorih, ali zaista je jako slab u onome u čemu bi trebao biti jak. Ukratko: Radi se o prodavačici kozmetike (Kim Besinger) sa ružičastim Cadillacom koja je u djetinjstvu susrela Elvisa, a sada joj se u godinama nakon njegove smrti događa da Elvisovi imitatori nastradaju u njezinoj blizini. Da, zvuči kao nešto humoristično, ali nije dovoljno uvjerljivo.

Trailer

Oznake: popis filmova_2

- 10:26 - Komentari (8) - Isprintaj - #

četvrtak, 02.04.2015.

CLUB PARADISE (1986)

74.CLUB PARADISE (1986,USA) Ocjena: 7/10
(Klub Paradise) komedija, 96'
Redatelj: Harold Ramis
Scenarij: Harold Ramis, Brian Doyle-Murray, Harry Shearer* (priča;više autora)
Glazba: David Mansfield, Van Dyke Parks
Snimatelj: Peter Hannan
Uloge: Robin Williams, Peter O'Toole, Rick Moranis, Twiggy




'Club Paradise' je jedna od onakvih komedija u kojima nije najvažnije da se gledatelj dobrano nasmije da ga trbuh zaboli, nego je to komedija s mnogo ajmoreći političko-ekonomskih elemenata i migova s kojima se ismijava način na koji to sve funkcionira. U ovome filmu, kojemu većinom gledatelji daju nisku ocjenu zbog nedostatka smiješne akcije (IMDb: 4,8 / 03-2015) zaista u neku ruku možda manjka uvjerljivih skečeva i urnebesnih gegova ali zato parodija na sistem funkcioniranja kapitalističkog društva nije izostala. Sve je to prikazano u radnji koja se odvija na jednom karipskom otoku (St.Nicholas) na kojem penzionirani vatrogasac nakon stradanja u nesreći na poslu Jack Moniker (R.Williams) od svoje osiguranine započinje posao s koktel-klubom na plaži na tom otoku sa svojim rastafarijanskim kompanjonom znakovitog imena Ernest Reed (što asocira na Che Guevaru). Njihovom ostvarenju sna s tim klubom staju na put brojne nepovoljne okolnosti, a na njima se vidi kako funkcioniraju društveni slojevi koje zanimaju utjecaj, moć i golemi profit. Parodija je doista potpuna jer mi gledamo cijelu strukturu tog 'raja' na zemlji kako je na udaru različitih pohlepnih gmazova. To zapravo 'raj' odolijeva raznoraznim iskušenjima koje svijet želi na taj otok zasaditi. Gosti su privučeni iz svih krajeva Amerike i Europe iz svih pora birokratskog ili građanskog ili radničkog svijeta, privučeni reklamnom kampanjom i pisanjem novinskih agencija; od šupljoglavih dripaca koji sanjaju o mazanju leđa modelima u toplessu i jedrenju na dasci po čitavom bermudskom trokutu pa do snobova koje njihov 'zombie carpe diem' toliko lupa u glavu da uopće ne vide svijet oko sebe ni koliko retardacije nanose društvu oko sebe svojim konformističkim ponašanjem. Tako vidimo turiste na otoku, dok sa druge strane imamo poslovne ljude čija je turistička prisutnost tamo u političke svrhe, ne onako bezumno hedonistički kao oni što ljetuju preko oglasnika. Ovi drugi žele otkupiti Jackov klub i pretvoriti otok u svoje poslovno carstvo uz pomoć lokalne marionetske vlasti.

Ima ovaj film dobar scenarij. Točno je moguće vidjeti, ako ga se rascijepi na dijelove kako je sve to dobro ukomponirano i kako, kada se promišlja o stvarima o kojima je tu riječ, travestija sa svim tim humornim epizodama drži vodu. Možda film nije za svaku priliku, možda je pogrešno krenuti gledati s očekivanjima da će se dogoditi komedija smiješnih crtanih filmova. Možda je gledatelj naviknut na mot Robina Williamsa pa će reći da mu je ovo među slabijim filmovima. Kako bilo, preporučujem: ne morate se ukočiti od ozbiljnosti, ali svakako pažljivije pogledajte, tek tako film vas može osvojiti.


(JACK U VATROGASNOJ AKCIJI U CHICAGU)

(OVAJ POSAO MU JE TLAKA ALI GA RADI SAVJESNO I POŽRTVOVNO)

(RAZNIJELO GA)

(I 'ODBACILO' NA OSTRVO ST.NICHOLAS)

(RAJ NA ZEMLJI..)

(..ZA RAZLIČITE ZANIMACIJE)

(ERNEST REED - JACKOV PARTNER U VOĐENJU KLUBA)

('ŽIVOT JE PREPUN ČUDA MR.GANDI...')

(MR.GANDI, LOKALNI KOMANDANT I ČANKOLIZ)

(SPREČAVA SLOBODNO VOĐENJE KLUBA)

(JACK UPOZNAO PARTNERICU ZA ZAJEDNIČKI POSAO)

(A IZGLEDALO JE DA JU NIKAD NEĆE NAGOVORITI DA OSTANE)

(TU UTOPIJA SAMO ŠTO SE NIJE OSTVARILA)

(RADI SE NA SNIMANJU REKLAMNOG MATERIJALA S GUMENOM TUNOM)

(KAKAV MAMAC ZA LJUDE ŽELJNE AVANTURE..)

(ELEGANT CABANA)

(EXCITING WATER SPORTS)

(FANTASTIC CUISINE)

(PRVI SU SE UPECALI: 'RANDY MISLIM DA JE TO TO MJESTO; RANDY: OK., ONA: 'SAMO OK?')

(LET SA NEURAČUNJLJIVIM PILOTOM)

(DA LI JE ONO PISTA?)

('DANAS IMAMO NEŠTO POSEBNO! JUMP-UP BREKFAST!' ..)

('KAKO? JEDNOSTAVNO, SKOČITE I NAPRAVITE DORUČAK..')

(PREGOVORI OKO KUPOVINE OTOKA)

(TURISTI ŽIVE SVOJ SAN; GLEDAJU KUPAĆICE ALI SU IPAK NERAZDVOJNI..)

(UŽIVATI SVE POGODNOSTI TURIZMA, MAKAR I POD CIJENU ŽIVOTA)

(BLIC REVOLUCIJA)

(STANKA RADI FOTOGRAFIRANJA)

(GETTING BACK INTO THE GROOVE)

------------------------------------------------------

TRAILER

SOUNDTRACK

Jimmy Cliff - The Lion Awakes

------------------------------------------------------

Oznake: Harold Ramis, Robin Williams, Peter O'Toole, Twiggy, Komedija, satira, 1986, 7/10

- 10:20 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se