ONAJ KOJI GLEDA FILMOVE

četvrtak, 26.02.2015.

EDMOND (2005)

65.EDMOND (2005, USA) Ocjena: 8/10
(Edmond) drama, triler, 82'
Redatelj: Stuart Gordon
Scenarij: David Mamet (sc. i dram.tekst)
Glazba: Bobby Johnston
Snimatelj: Denis Maloney
Uloge: William H. Macy, Rebecca Pidgeon, Frances Bay, Joe Mantegna




Prije nego što počnem interpretaciju 'Edmonda' odredio sam da se osvrnem na imena dvojice plodnih autora, režisera Stuarta Gordona i scenarista i dramskog pisca Davida Mameta. Znao sam da mi je od nekuda poznato ime Stuarta Gordona, pa kada sam provjerio njegovu filmografiju sve mi je bilo jasno. Pa on je režirao kultnog 'Re-Animatora' (1985), frankenštajnskog horora na kojem sam kao filmski zaljubljenik odrastao, te mnogih drugih filmova iz žanra čudnih horora. To spojeno sa tekstopiscem koji potpisuje ili supotpisuje scenarije vrlo zanimljivih filmova kao što je 'The Untouchables' (1987), 'Ronin' (1998) ili 'Hannibal' (2001), D.Mametom, zahtjeva da se skine kapa kad se vidi njihova suradnja na filmu kojega danas kanim predstaviti. Radi se o 'Edmondu' sa briljantnim Williamom H. Macyjem u ulozi 'jednog od najvećih i najuvjerljivije odigranih luđaka' u povijesti filma, a koje sam ja do sada upoznao.

Ovaj film je čista jeza. Priča o čovjeku koji boluje od sindroma robovanja današnjem pokvarenom društvu. Edmond Burke radi već godinama u sustavu kao uzorni građanin, i priča nas vodi ravno u njegovu 47 godinu života u kojoj njemu počne pucati strpljenje po šavu. Nekako mu dođe dosta žene i njezinog prigovaranja, i seks im je nekako postao rutinski i više je kao u svojstvu neke preče stvari radi koje ga imaju; kud god da krene i pokuša pronaći malo uzbuđenja za svoj posivjeli život on nema što naći. Ulice kojima hoda noću prepune su svodnika, dilera, prevaranata, lihvara, kurvi i raznog drugog šljama. Tu su i peep-show automati kamo se može doći po virtualnih pola sata-sat seksa sa samim sobom. Edmond pristane da si pronađe dobru priliku za iskreni seks ali nigdje da pronađe takvu ženu koja bi bila u korak s prirodnim ljudskim odnosom pa makar i za novac. Sve je nekako pogrešno, sotonski pakleno i komplicirano; svatko nudi svoju uslugu preskupo, na brzinu, prosto, bez imalo suosjećanja ili naprosto uz pregradu od masivnog stakla. Edmond nikako da naiđe na dovoljno jeftinu i iskrenu ženu, a kad nađe jednu koja mu je bar zgodna, ta ga ucjeni da nema dovoljno keša. On prostodušan, kakav je, krene na ulicu kod kockara da pokuša na okladu udvostručiti svoj iznos, ali ga ovi dakako prevare i zbog Edmondova ustrajanja na regularnosti igre prebiju ga i dokraja opljačkaju. Edmond u zalagaonici zalaže zadnje što ima, prsten na svojoj ruci te kupuje neki raritetni nož. Pomalo sve ode u krasni k.c. Šljam svodnički i dilerski na ulici toliko bi valjda oblijetao čovjeka dok sa njega ne bi skinuo i posljednje što ima. Tako je bilo i sa posljednjim crncem koji je pokušao 'poslovati' sa Edmondom. Ponudio je Edmondu ovaj dobru žensku za 40 dolara, ali ga je u nekom zakutku ipak ulovio oko vrata tražeći od njega sav novac. U tom trenutku je Edmond svisnuo i sve je krenulo kvragu.. Postao je luđak u TOP TEN svih luđaka u filmovima kojih bi se ja mogao sjetiti.

Obzirom na nešto širi opis radnje za ovaj film već u samom početku ne bih dalje razvezivao. 'Edmond' je film s filozofijskom kretanjem i funkcionira kao skup dijelova i momenata, kao jedna velika igra frustriranog i gnjevnog pojedinca koji pukne od nagomilanog bijesa prema tome kakva je narav grada i svijeta oko njega. On shvaća da je to nešto što se nije dogodilo u zadnjih godinu ili mjesec dana, nego mu je takav čitav život. Sve ostalo, kako je i gdje završio pogledajte u drugoj polovini filma koji je moćan i prepun snažne metafore.

---------------------------------

(EDMOND IDE KUĆI S POSLA (PODSMJESI))

(ZASTAO ISPRED IZLOGA BR.115.)

(GATARE ZNAJU ŠTA MOŽE MUČIT SREDOVJEČNOG MUŠKARCA)

(ŠTO KARTE KAŽU?)

(KARTE PREDSKAZUJU KOMPLETNU PROPAST)

(POGLED E MOJ SINKO NIŠTA TI SE DOBRO NE PIŠE)

(NEŠTO DUBOKO PRAZNOVJERNO KAO DA SE PROBUDILO I PODSJETILO GA DA JE ODAVNO U SILAZNOJ ŽIVOTNOJ PUTANJI)

(EDMONDU KARTE STOJE..)

(KAO DA ĆE SAM USKORO POČINITI MASAKR)

('A.')

('A?')

('NISI TAMO GDJE PRIPADAŠ.')

(POSLOVNI RUČAK (OSJEĆA KAO DA NE ŽIVI))

(ŽENA MU GOVORI KAKO JE SLUŽAVKA RAZBILA ANTIČKU LAMPU KOJA JE KOŠTALA 250$)

(OSTAVLJA JU.GODINAMA ZNA DA JU NE VOLI.)

(KUD GA PUTEVI DALJE VODE..SEX TOYS EROTIC GIFT)

(COMPLETELY NUDE, ABSOLUTELY NUDE)

(DO YOU WANT TO PLAY?)

(LIVE NUDE GIRLS GIRLS GIRLS)

(KAKO MANIJAKALNO NAMETLJIVO GIRLSGIRLSGIRLS)

(OTVORENO 7 DANA 24 SATA)

(USPON ZA RAJ ZA 25 CENTI)

(STATI-PLATITI)

(PLATIO VEĆ NA ULAZU SASVIM SIGURNO 50 PUTA VIŠE OD 25 CENTI)

(SPREMAN ZA ŽENU)

(STIŽE)

(AJDE OPUSTI SE, BIT ĆE NAM LIJEPO)

('KAKO MI MOŽE BIT LIJEPO?KAKO SE UKLANJA OVA BARIJERA?')

('DOĐI, UBACI DESET DOLARA')

('SAMO MALO, NEMAM DESET, IMAM DVADESET..HOĆU LI DOBITI KUSUR?')

('AHA, UBACI DVADESET..')

(EDMOND POKUŠAO U EKSKLUZIVNIJEM RAZREDU)

('KAKO SI?' - 'DOBRO.NIKAD PRIJE NISAM OVO RADIO.')

('ĐOGIRAM, A U ŠKOLI SAM SE BAVIO HRVANJEM.')

(..NAKON MNOGO POKUŠAJA NAŠAO ISKRENU KONOBARICU.. JOŠ UVIJEK NORMALAN)

(ONA VOLI TOTALNO ISKRENE MUŠKARCE)

(ISKREN DO SRŽI)

(A ONDA JE DIJALOG OTIŠAO PREDALEKO)

('..A ONDA SAM DOPUSTILA DA ME J...Š, ODLAZI!!')

(SMIRUJE JU)

('VIDIŠ ŠTA SI SAD URADILA..')

(SIMBOLIČNO SAV SE UKLOPIO U TAMNI SVIJET PODZEMNIH ŽELJEZNICA)

Vjerujte mi, kroz slike nije otkriveno previše od cijelog filma. Možete komotno pogledati i bit će vam jasnije.

----------------------------------------

Trailer








Oznake: Stuart Gordon, David Mamet, William H. Macy, drama, triler, crna komedija, 2005, 8/10

- 19:10 - Komentari (3) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 23.02.2015.

15 MINUTES (2001)

64.15 MINUTES (2001, USA) Ocjena: 8/10
(15 minuta); kriminalistički, drama; 120'
Redatelj: John Herzfeld
Scenarij: John Herzfeld
Glazba: Anthony Marinelli, J.Peter Robinson
Snimatelj: Jean-Yves Escoffier
Uloge: Robert De Niro, Edward Burns, Kelsey Grammer




U ovome filmu ćete vidjeti kako reagiraju sustav i mediji na pojavu najgorih kriminalaca u američkome društvu. Narod se u većinskom dijelu zapravo sastoji od ideologizirane publike koja se zove gledatelji televizije. Masovni medij kao što je televizija informira svoje gledateljstvo najnovijim svježim sadržajima koje su za njih uredili. Sve je to u redu osim jedne vrlo ključne stvari, a ta se odnosi na istinitost i realnost tog medijskog materijala. Naime, taj osim što je privlačan, senzacionalan i bombastičan nikad nije istinit; zapravo je uvijek onako kako nije. Ta sredstva komunikacije između pošiljatelja i primatelja informacije nikada i nikako nije ravnopravna jer primatelj se lijepi na sočnu informaciju olako kao muha na izmet, i što je najvažnije uvijek to u nekom obliku na kraju plati. Organizator i kreator jedne slike stvarnosti to radi za neki oblik profita sebi i partnerima u poslu. Strukture takvih medija su kao hobotnica povezane sa političkim utjecajnim centrima. Film '15 Minutes' govori o tome dok na površini vrlo glatko prikazuje kako šljam i zločinci iz istoka Europe došavši u Ameriku bez problema mogu uspjeti služeći se klimom pravnih i poslovnih odnosa koji im se tamo nude. Došli su uloviti nekog starog dužnika da im vrati pare, a našli su se u izvrsnoj situaciji da dignu masnu paru posluživši se plodnim tlom showbiza pomiješanog sa novinarskom i advokatskom branšom koja legalistički vodi svoj posao. Praktički mogu raditi što hoće kad su zločini i perverzija nešto što mediji jako vole i što publika vrlo rado konzumira, bilo da se zabavlja bilo da se zgraža. Jednostavno, servirana priča tamo prolazi i oko toga se vrti biznis. Napuhavaju se svi segmenti koji sačinjavaju društvo, od vatrogasca koji ima svoje zaduženje do policajca koji obavlja svoj posao. Film mi je bio vrlo dobar, osim što možda malo djeluje napravljen na brzaka. Ali u toj munjevitoj akciji valjda i počiva sindrom slobodnog senzacionalističkog kapitalističkog društva. Skandali, afere, otimačine, ubojstva.. sve je utrživo. Tužbe i obrane na sudovima se iznađu za bilo što. Biti 15 minuta slavan je kao batina sa dva kraja. Žuti tisak (mediji) na tračevima gradi pompu oko čovjeka na dužnosti kojega onda odluče ubiti kriminalci koje pak obrana na sudu dobivši spor učini neuračunjljivima i slavnima. Paklu i parničenjima nema kraja. De Niro je glavna zvijezda u ulozi detektiva Eddiea Flemminga, dok ostala ekipa sačinjava vrlo dobar glumački tim. Zločinački dvojac Karel Roden-Oleg Taktarov koji igraju - manijakalnog ubojicu Emila iz Češke na tragu Hanibala Lectera iz 'Silence of the Lambs' (Roden) i Rusa koji kao usput snima njegove zločine malom digitalnom kamerom (Taktarov) posebno dobro djeluju u filmu. Preporučio bih za pogledati. Nije uopće tako slab kako je vrednovan na IMDb-u. Dapače film je vrlo poučan i samim tim vrijedi.


(IMIGRANTI U REDU)

(EMIL I OLEG)

(OLEG:'KAO DIJETE GLEDAO SAM FILM OD FRANKA CAPRE 'DIVAN ŽIVOT')

('OTADA ŽELIM DOĆI U SAD, ZEMLJU SLOBODNIH I DOM HRABRIH.')

('..U ZEMLJU U KOJOJ SVATKO MOŽE OSTVARITI SNOVE.')

('SRANJE! NAPUŠTENO DIJETE NA TIMES SQUAREU.. PREBLAGO KVRAGU!')

('NEĆE BITI UZBUDLJIVO, NEĆE BITI GLEDANO..')

('A ŠTO PREDLAŽEŠ DRUGO..DA IZMIŠLJAMO VIJESTI?')

('ŽELE GLEDANOST KAO I JA..AKO BUDE KRVI, VODIMO!')

(OLEG UGLEDAO IDEALNU KAMERU U IZLOGU ZA MAZNUTI)

(TOP STORY SHOW - GLEDAJTE I UVJERITE SE!)

(U NESLUŽBENOJ KOOPERACIJI - NOVINAR (LIJEVO) I MURJAK (DESNO))

(PRIPREMA/MONTIRANJE VRUĆEG KADRA ZA VEČERNJI SHOW)

(SAD ĆE.. SAD ĆE..)

(JEL IDE?)

(SAD ĆE OPASNI KRIMINALAC DA ŠMUGNE, SAMO ŠTO NIJE..)

(SAČEKUŠA UVIJEK UPALI)

(EVO GA, PAO JE..)

('BRŽE! SNIMAAJ!!')

('ZAŠTO ME LOVITE?')

(BIO JE TO NEKI KURVIŠ KOJEGA ŽENA IZBACUJE S METLOM)

(ČEŠKI KOLJAČ SHVAĆA DA ZLOČINOM MOŽE DOBRO ZARADITI)

(OPASNO BAVLJENJE FILMOM)

('GASI USRANU KAMERU.')

('GLEDAM KAKO MILOŠ UMIRE.')

('UGASI TO!')

(ČEŠKO-RUSKA SVAĐA)

('PUSTI!', KAO DA RAZUMIJU DA SE TRGAJU ZA VRUĆI PLIJEN)

('NE OBRAĆAJ MI SE NA RUSKOM, JASNO?!')

('VOLIM AMERIKU.' ; VIŠE NE MORAŠ BITI KUM DA BI TO IZREKAO)

('NITKO NI ZA ŠTO NIJE ODGOVORAN.')

-----------------------------------------------------

Trailer



Oznake: John Herzfeld, Robert De Niro, kriminalistički, drama, 2001, 8/10

- 17:35 - Komentari (8) - Isprintaj - #

petak, 20.02.2015.

OVRHA (2013)

D2.OVRHA (2013, HRV)
(The Foreclosure) dokumentarni, 46'
Redatelj: Neven Hitrec
Glazba: Marko Pelaić, Ivan Mažuranić
Kamera: Dragan Marković
Producent: Vera Robić Škarica
Sudjeluju: obitelj Medak


'KAFKA U METKOVIĆU'

Zaista s punim oduševljenjem želio bih predstaviti ovaj film kojeg sam sinoć evo pogledao drugi put, u večernjem terminu Trećeg programa HRT-a. Film se može pronaći i na youtube-u. ( Film )

Tko ne zna o čemu se u filmu radi može si pročitati na sljedećoj stranici:

O sadržaju

Ja ću danas opisati dojmove o ovom filmu iz svog kuta gledišta. Naime, kad sam počeo gledati film prvi put još prošle godine nisam bio informiran o čemu se radi i posve sam nepripremljeno čekao što se to sa tom obitelji događa dok se u pozadini čuje otkucavanje zidnog sata koje ne prestaje. Odjednom meni je sasvim prekipjelo nakon što sam uočio s koliko se zapravo iracionalnim i virtualnim problemom suočava to dvoje nedužnih i običnih ljudi; nisam više izdržao i počeo sam se smijati kao rijetko kad u životu. Tako mi svega puknuo sam od smijeha. Ne upućen u njihov konkretni proces i gnjavažu zbog koje ih se tereti van je izašla samo njihova gorčina, pusto prešećivanje po kući, lančano pušenje cigarete za cigaretom, ženina kuknjava, svađanje, šutnja, pa veselje kad se muž sa suda vrati sa papirima koji osiguravaju nastavak vještačenja; veselje kao da su dobili na lutriji. Taj apsurd je upravo prepun humora u čitavom tom mraku, a sve pod simbolima svega onoga za što su se ti ljudi u Hrvatskoj borili i za što su radili. Trenutak kada gospođa Medak sva sretna – pazite sad - novim ročištem mužu sa osmijehom govori kako sutra odma kuha pun lonac raštike je vrhunac kada vam dođu suze na oči. Taj njihov entuzijazam usprkos toga što ih se melje i vara, i što ta prevara o kojoj se vijeća iza zatvorenih vrata kafkijanskog suda nikada neće prestati. Taj slučaj sasvim je nalik na Kafkinu parabolu ili sličicu iz 'Procesa' sa čovjekom koji čitav život sjedi pred vratima Zakona, a vratar nikako da mu ih otvori, nego mu odgađa da će mu ih sutra otvoriti primajući svakoga dana od njega mito. Kad čovjek tog čuvara vratiju na kraju života priupita, kako to da nitko drugi osim njega nikada nije pokušao da uđe, ovaj mu odgovara da su ta vrata određena samo za njega. Nevjerojatno, ali čini se da je tako. U ovom filmu mi pratimo obitelj Medak kao da je sve što proživljavaju njihov zasebni specijalni problem jer je takav Zakon. Sve iznad toga je neki politički problem ili prosto statistički problem državnog zavoda za statistička kretanja. Možemo mi povlačiti teze kako je tisuće ljudi u Hrvatskoj pod ovrhom, kako je sve zavezao užasni lihvarski bankarski sustav, a opet vrijeme neumitno prolazi i mi se NE bavimo svojim životima i razinom raspoloženja i zadovoljstva za svoju budućnost, nego duramo i liječimo se gurajući se po čudovišnim postupcima, po ročištima, gušimo se u papirima, ukazujemo i dokazujemo nešto što nikada nećemo dokazati.

S jedne strane ovaj film prikazuje ozbiljnu i zabrinjavajuću hrvatsku stvarnost, a s druge dočarava užas uzaludnosti borbe za svoju nedužnost. Kad se jednom upletete u stvari Suda, prava i zakona tu više nema povratka. Ono što ti procesi u sebi imaju je nešto toliko stravično da nadilazi svaki pokušaj da zdravim razumom pokušate razmrsiti neku svoju pravdu ili istinu. Još povrh svega toga nije teško zaključiti da vi čak ne morate ni biti kako se to kaže na neki način 'sam svoj krivac' što ste se recimo išli zaduživati kod banke ili bili nekome jamac i slično; optužba, sistemi suda i procesa kad-tad doći će sami na vaša vrata. Uvijek smo za nešto krivi. Moramo biti. Isto tako u takvom sustavu kriminal nikada ne spava i uvijek ćete biti na meti da vas se prevari ili opljačka. Pravni sistemi ne štite onog građanina koji je na rubu da izgubi dostojanstvo čovjeka nego onoga na kojemu grade svoju moć i autonomiju.

Eto, možete sagledati ovaj dobar dokumentarni film i na neki svoj način. Možete ga shvatiti sasvim jednostavno i ljudski s empatijom za jadne ljude. Moguće je povući još neke interpretacije. U svakom slučaju vrijedi pogledati.

Intervju s režiserom








Oznake: Neven Hitrec, dokumentarni film

- 12:09 - Komentari (4) - Isprintaj - #

srijeda, 18.02.2015.

A BEAUTIFUL MIND (2001)

63.A BEAUTIFUL MIND (2001,USA) Ocjena: 8/10
(Genijalni um) biografska drama
Redatelj: Ron Howard
Scenarij: Akiva Goldsman, Sylvia Nasar (roman)
Glazba: James Horner
Snimatelj: Roger Deakins
Uloge: Russell Crowe, Ed Harris, Jennifer Connelly



Ono što sam vidio u ovome filmu vrlo bih rado volio vidjeti u nekom novom remakeu kojeg bi mogle iznjedriti možda 20-te ili 30-te godine 21.stoljeća. Zapravo, ja bih rekao da za priču o genijalnosti i 'bolesti uma' nije ni bitan sam predložak u pogledu biografije ovog američkog matematičara Johna Nasha kojeg uvjerljivo igra Russell Crowe. Po mom mišljenju, bilo bi zanimljivije da priča o genijalnom umu ne ide u pravcu povezivanja sa konačnim društvenim uspjehom i kako je sve u znaku happy enda te kako je snagom uma savladana bolest i kako je pobjedila ljubav na svečanoj dodjeli Nobelove nagrade. Ovaj genijalni matematičar pobjeđuje(!) u društveno-moralnom kontekstu i to je moja glavna zamjerka ovome filmu. Gledatelj kao da mora shvatiti da se nešto ipak isplatilo – shizofrenijom i stotinama i stotinama elektroterapija izmoždeni profesor čak je u svojoj trećoj životnoj dobi dobio i zaposlenje predavača na svom sveučilištu. Briljantan um doveo ga je do takve razine ustrajnosti da je on uspio doći do te mjere svjesnosti da može birati – hoće li biti bolestan ili ne; prihvaća li svoju iluziju ili ne. Genij, bolest, ludilo, introvertirani um, stvar ličnosti, cijela psihoanaliza, sve baš sve pada u vodu 'holivudiziranjem' na temu. Naboj je pretvoren u pomične slike kroz život jedne 'velike ličnosti'. Klasično gledanje na stvari ne doprinosi vrijednosti ovog filma niti iznimno zanimljive ideje koju praktično ovaj film ima. Takvi filmovi obično su 'film u filmu', ne toliko u vezi s pričom, kao što imaju 'Pulp Fiction' ili 'L.A.Confidential', nego su izvana naoko lakog koncepta, dok u sebi sadrže nešto što gledateljima lako promakne i što nitko ne uvidi ako ne pogleda film najmanje dva puta, i to u vrlo kratkom razmaku između dva gledanja.

Film je odličan u pogledu toga što se bavi unutrašnjim svijetom shizofrenične ličnosti, što i ne trebamo uzeti bez rezerve. Inteligencija u protagonistu ove priče Johnu Nashu i inteligencija tajne službe koja se bavi konspiracijom i traganjem za najskrivenijim špijunskim šiframa rade prema istim valovima. U prvom dijelu filma prikazano je kako američka tajna obavještajna agencija vrbuje Nasha za pomoć u dešifriranju sakrivenih kodova, a onda nadalje, dok ulazimo u drugi dio filma mi vidimo kako Nash pati od psihičkog poremećaja ličnosti zbog kojeg on izmišlja osobe i događaje. Međutim, treba naglasiti da on te događaje i osobe sebi imaginizira tek nakon bolničkih tretmana lijekovima i šok-terapijama na koje su ih 'sumnjivi' doktori doslovno na silu odvukli. Došli smo do točke u kojoj smo napipali puls ovog filma; primarna stvar nije 'psihička bolest' a još manje srcedrapajuća obiteljska priča glavnog lika. 'A Beautiful Mind' film nije jednako 'A Beautiful Mind' knjiga. Film ne možemo suditi po izvanjskom scenografskom obliku. Također, moguće je interpretirati Nashovu priču na način da je on bio svojevrsna žrtva tajnih službi jer je bio suviše što neoprezan, što svojeglav u ustrajanju da izađe iz svojstva agenta i špijunaže.

Filmu dodjeljujem zamjerku koju iznosim u prvom paragrafu ovog osvrta, a ta se može imenovati sa – holivudiziranje. Ono što je meni dojmljivo, a van onoga je što opisujem u tekstu iznad je sam pojam genijalnog uma. Genijalan um (više ili manje u vezi s bolešću) čini se kao nešto sa čim je čovjek zarobljen. Matematički Nashov um funkcionira kroz zapletene varijable, jednadžbe, običnom umu čudovišne i nerazrješive teoreme. Takav um zatvara osobu, čini ga bićem samoće i odvojenosti od ostatka svijeta. Takav čovjek zaista postaje kao otok koji se odvaja od kopna. Što je dalje od kopna, djeluje sam sebi to veći, važniji, do razine da umišlja da je presudan za čitav Svijet, za čitavo čovječanstvo. Tako osjeti i strah da je praćen; živi sa ljudima koji proizlaze iz njegove podsvijesti. On kreira nepostojeće, postaje bolestan, čak opasan. Howardov film razrjeđuje, pojednostavljuje i čini sve da se obrani um kojega je nositelj protagonist ove priče.

Ne ocjenjujem ga ocjenom 7 od 10 niti 9 od 10 upravo iz razloga jer film ima određenu važnost. Stoga ocjenu uz naslov filma koja će biti 8 od 10 uzmimo uz dobru mjeru svih mogućih argumenata koji opterećuju ovaj film. Film je za 7 i pol.


(U SVOM SVEMIRU MJERI NAŠ)

(U SVEMU JE MATEMATIKA)

(IZAZOV KOLEGE NA PARTIJU GO-A)

(GENIJALNI UM, A GUBI U MATEMATIČKO-LOGIČKIM IGRAMA)

(KOLEGA ZADIRKUJE)

('NISI TREBAO DOBITI..')

(KOLEGA POBJEĐUJE)

('MAT SITUACIJA' - POBJEDA NIJE UVIJEK NA STRANI GENIJALNIJEGA)

(POZVAN NA MALU SURADNJU U PENTAGON)

(PRIKAZ KAKO MU 'SIJEVA')

(TO JE TO)

(SVAKI PRAVI GENIJ IMA SVOG 'VELIKOG BRATA')

(KAO DA ŽIVI OVE DIFERENCIJALNE JEDNADŽBE)

(UČENICIMA: 'NEKI ĆE OVU JEDNADŽBU RJEŠAVATI MJESECIMA..')

(DO NJE SVE ŽENE SU MU UGLAVNOM PREDSTAVLJALE NERJEŠIV MATEMATIČKI PROBLEM)

(TAJNI AGENT - ČOVJEK KOJEGA NIJE BILO?; E.HARRIS)

(DOŠLA JE JER JE RIJEŠILA ZADATAK)

('USREDOTOČENI' TO NIJE BAŠ OČEKIVAO)

(JE LI OVA DJEVOJČICA TU?)

(VODI LI ZAISTA RAZGOVORE S TIM LJUDIMA?)

(DA LI GA STVARNO PRATI TAJNI AGENT?)

(SUDJELUJE LI ZAISTA U NOĆNOJ POTJERI/PROGONU?)

(HOSPITALIZIRAN)

(JEDNOM PRILIKOM ŽENA ZAVIRILA U KUĆICU U VRTU)

(I PRONAŠLA LABORATORIJ ZA ŠIFRE)

(DEŠIFRIRANJE KOMBINACIJA KAO PAUKOVA MREŽA)

(MOZGANJE U BIBLIOTECI)

(FAZE U KOJIMA JE SHVATIO KOLIKO SU NJEGOVI LIKOVI PLOD NJEGOVE MAŠTE)

(OPROŠTAJ OD ILUZIJE)




Oznake: Ron Howard, drama, biografski, Russell Crowe, Ed Harris, 2001, 8/10

- 08:43 - Komentari (6) - Isprintaj - #

petak, 13.02.2015.

KULTURA CVETA (2013)

D1.KULTURA CVETA (SRB, 2013)
(Kultura cveta, Culture is Booming) dokumentarni
Redatelj: Branko Radaković
Scenarij: Branko Radaković
Sudjeluju: Miško Bolf, Bojan Cvetković, Darko Cvetković, Boško Stanojević-Bole




Iz nekakvog svog neovisnog kuta gledišta ne bih mogao ovaj film da okarakteriziram suviše modernim, suviše istraživačkim ili ne znam koliko avangardnim stilskim projektom, kako god se već to danas u visokim umjetničkim i kulturnim krugovima nazivalo. Ne ne bih to ocijenio ni kao ono što nazivaju alternativom. Upravo naprotiv, film mi djeluje nepretenciozno i univerzalno po tom pitanju i premda se režija bavi aktualnim problemima momentalne situacije u kulturi, društvu i ljudima, ja bih ovaj film najrađe odredio kao nešto kultno, ali normalno. To je dokumentarni film koji može zadržati gledatelja prikovanim za stolicu kao da je igrani. Imate pravo, ovako jedan noviji film i ne može još bogzna koliko biti kultni kao što su to neki nagrađivani i svijetu poznatiji i eksponiraniji šampioni, ali onda si možete misliti koliko je ovaj film u meni izazvao pomutnje i osjećaja kada se može slobodno reći da je na putu da ga se uzme kao kultni. Jer ako uzmemo i sam pridjevak 'kultno', ono više danas nije kao prije 30 ili 40 godina. Danas je na snazi masovno, 'jeftino rađeno-skupo i naširoko prodano', idejno-konceptualno sve na isti kalup. Sa mnogo sigurnosti dat ću si tu slobodu i nazvati ovaj dokumentarni film specifičnim, sa jednom umjetničkom i kulturnom izražajnom crtom kakve ne nalazimo u filmovima nekih inostranih autora.

Radaković režira film o stanju u kulturi u Srbiji kakva je u zadnjih nekoliko godina, a sve to putem sugestivnih manevara kamerom dok intervjuira ljude iz različitih pora društva. Definitivno jedan od najboljih filmova koje sam gledao a u kojima se koristi intervju kako bi se dobila jedna čvrsta vizija kako stvari stoje u svijetu u kojem svi mi živimo. Ispitanici su zapravo ujedno mediji koji iz sebe emitiraju nataloženu emociju, a da kroz njih frcaju sedimenti kulture koja u njima postoji. U filmu je ugrađena i priča o mentalitetu i priča o socijalnim devijacijama i o politici jednog povijesnog trenutka, i konačno.. u filmu je ugrađena priča o percepciji kulture iz različitih osobnih perspektiva.

Bez obzira što mi rekli o tome što je to kultura i kakva bi trebala da bude Radaković dok radi ovaj film je svjestan da se u javnosti govori sve više, i da se sve više govori a da se sve manje nešto korisno može da izrazi, vidi i čuje. U tom silnom žamoru mnogo je pametnih i učenih misli i opservacija, mnogo energičnih revoltom usmjerenih stavova.. društvo činjenično nije niti glupo niti je izgubilo sluh i njuh za dobru umjetnost i visoku kulturu, a opet sve je nekako ipak klonulo, posivjelo, arhitektura praktičnih poslovno-stambenih betonskih zgrada i uskih nesuvislih bulevara koji nemaju infrastrukturu čak ni da se dijete ima kamo ići popiškiti, ljudi su bolesni od ružne situacije u kojoj sami i nezaposleni gledaju televiziju i ne da im se više čak ni iz kreveta ustati. Tako vam se i vaš filmski bloger i kritičar pomalo osjeća; da ima mnogo toga da kaže, ništa ustvari ne radi, a na kraju mu se čini sve tako da si mora postaviti retoričko pitanje u kojem mu se čini da je i sam malo pretjerao s pameću. To je ta silna želja za izrazom, za time da se čuje što imate u sebi, da date svoj udio duše kulturi koja vas okružuje, a vašoj 'kulturnoj' državnoj eliti se jebe za to. Nameće se ideja da oni koji imaju novac imaju i kontrolu nad ušima i očima konzumenata kulture. Ljudima više nije do kulture nego do novaca za prehraniti se, preživjeti novi dan.

Drugo pitanje koje film sadrži je o sukobu raznih oblika tzv. kultura koji poput hibridnih utjecaja formiraju društvo u nešto što više nije nalik na domaću srpsku kulturu nego je nalik na nešto poput moderne gej-kulture. Ta i slične kulture moćnog Zapada i svih koji drže monopol nad medijima saopćavanja i izražavanja uzurpiraju svijet mašte, prostor razmišljanja i kreativnu viziju mladom čovjeku u Srbiji ili bilo kojoj državi te veličine i taj čovjek više kao da ne treba da razmišlja da nešto izumi, da nešto naslika, da odsvira i da stvori bilo što umno. On danas samo treba da ima sponzora, neku vezu u medijima ili prosto novac kojim otac može da plati pa da on ili ona onda pjeva i zabavlja masu koja već odavno ne sluša muziku nego gleda koliko je dekoltea otkriveno i koliko se stražnjica i koja se bolje sjaji i više drma. Svi naši umovi, kulturnjaka, umjetnika kulturnih radnika, školovanih i onih narodskih, sva inteligencija mora se klanjati potenciranim likovima iz mašte zapadnjačkih spisatelja, kao što je lik Harryja Pottera. I Srbi i Bugari i Hrvati i Grci i Rumunji i Česi i Slovaci.. svi kao da su strpani u lonac tog komercijalnog i strateškog kulturnog anglo-američkog utjecaja. Zašto klinci navijaju za izmjenu popisa školske lektire? Zašto bi Tolkien imao prednost pred Andrićem ili Ćopićem, i to da se Andrić ukine a Tolkien stavi u školsku lektiru? Tolkien? U redu, ali zašto reći da je Tolkien dio naše kulture kad postoje domaći stvaraoci? Ljudi će gledati na ono čime ih se 'kupi' i čime ih se zaokupi. Isto tako jedan Tolkien se stavlja ispred Čapeka, Cankara, Nazora ili bilo čijeg drugog autora ovisno o tome čijoj kulturi i književnosti ovaj pripadao. Hobit bude na torbi džaka dok likovi naših književnosti spavaju stoljetnim snom. No to je već danas stara priča. I o njoj se već govori dosta dugo među ljudima.

Film daje priliku gledatelju da vidi na jednom mjestu u 71 minutu rezime onoga što se danas misli, razumijeva, što se spoznalo i očemu se posvuda bruji i govori. Sve što je aktualno bilo unazad zadnjih par decenija pa do unazad nekoliko godina. Intervjuirani ispitanici su svjedoci vremena kojeg danas živimo i koje smo živjeli, 'dolaze' iz različitih polja zanimanja (profesori, umjetnici, 'obični' ljudi) i iz različitih generacija. U igranim umecima, kao i u upotrebi sugestivnih likovnih pasaža, igre objektivom i kombinacijom sa glazbenim brojevima mi prolazimo jedno iskustvo gledanja koje donose gore u tekstu spomenuti kultni filmovi.

Film je izuzetno duhovit. Možda da se još samo kaže i ta stvar da film djeluje interaktivno; mi ga razumijemo. Naročito u Hrvatskoj. Film kao da progovara psihologijom koja je u nama. Progovara ne samo o kulturi, nego o našem problemu, o nagriženoj današnjici u kojoj cvjetaju različiti sukobi, a dok je osvojena vlast u rukama za ljude i kulturu neosjetljivih vlada.

O autoru

----------------------------------

DA LI KULTURA CVETA?

('P MSLM DA KURTULA CVETA..')

('PA ŠTA BIH REKLA O KULTURI..')

('PA...')

('NEMA JE..')

('MISLIM IMA JE,ALI SAMO U NAMA..')

('U TEBI, MENI..')

(SLIKAR-MISLILAC:'MISLITE DA JE NAŠIM RODITELJIMA BILO LAKŠE NEGO NAMA?')

('ONI SU BEZ KINTE RADILI I VODILI NAS NA MORE A ŠTA MI SADA..?')

('KAD BI SVI KVALITETNI INDIVIDUALCI I UMETNICI REKLI DOSTA JE TOGA, NITKO VIŠE NE BI MOGAO DA KENJA')

('SVE JE KOMERCIJALA, SVE JE U OPTICAJU..')

('A OMLADINA? VI STE NENADJEBLJIVI.')

(POGLEDAJTE ŠTA PROFESOR DRUGE GENERACIJE MISLI O OMLADINI I KULTURI)

(NEVJEROJATNO DOBRO GOVORI)

(MISLI, OSJEĆA..)

(SUOSJEĆA)

('SVAKA IM ČAST.')

(NEŠTO U UNUTRAŠNJOSTI OVIH LJUDI ČINI FILM KULTNIM)

('ŠTETA JE ŠTO DRŽAVA NE PREPOZNAJE TU MLADALAČKU ISKRU, ENTUZIJAZAM, OPTIMIZAM, SNOVE, ŽELJE..')

('ALI JE PITANJE ŠTA ĆE ONI I KAKO RADITI SUTRA..')

('I JA SE SAMO BOJIM ZA NJIH DA SE NAKON ŠKOLOVANJA U 30-TIM..')

('--NE-OKRENU... NEKOJ BORBI ZA GOLI OPSTANAK.')

(KAMERA REAGIRA NA TOK RIJEČI INTERVJUIRANOGA)

('NAROD MRDA, NAROD HODA, MISLI DA JE ŽIV..')

('A U STVARI NIJE, ON JE SAMO FIZIČKI ŽIV, DUHOVNO NIJE..)

(NOVO VRIJEME)

(DRUGARSTVO CARUJE)

(TO JE VAN SVAKE PAMETI ŠTA ONI RADE)

(LJUDI KOJI SU OVO URADILI SUICIDALNO RAZMIŠLJAJU)

(EKONOMSKA ČETVRT GRADA)

(KAKO DA SE OVUDA UOPĆE PROĐE?)

(VRLO NAPETA ATMOSFERA)

(I TO JE STRAŠNO)

(TO GOVORI SVJEDOK SVEGA TOGA)

('MI SMO KAO DECA IGRALI BASKET,FUDBAL..ALI NA TRAVI!')

('MEĐUTIM ŠTA SE DESILO...')

('DANAS DECA NEMAJU GDE NI DA PIŠKIJU PA MORAJU EVO POGLEDAJTE..')

(EVO POPIŠAN ZID)

('ONI ZAPRAVO HOĆE DA NAPRAVE EUROPSKU ATMOSFERU OVDE..')

(O ŠKOLSTVU;UČITELJI KAO KAPETANI BRODA KOJI NE ZNAJU PLIVATI)

('ONI MOGU DA PLOVE, ALI TAJ BRODE NIKAD NEĆE DA STIGNE DO TAČKE, NEGO ĆE DA SE VRTI U KRUG')

('JER TAJ NE ZNA NI KOMPASOM DA SE SLUŽI, NIŠTA NE ZNA BRATE..')

('SJAD SJE IDE KOD TE AMERIKE..TAMO IMA LEBA BEZ MOTIKE..')

('U EULOPU..')

(JEDNOZUBI KIT)

(ILI PLISKAVICA..GOVORI NERAZUMLJIVO ALI IMA TU ISTINE)

(ZATVORENO/CLOSED)

('VREME ĆE POKAZATI DA IH NIKADA NIJE NITI ĆE IH ZANIMATI KULTURA NI UMETNOST..')

(POLITIKA CVETA)

(LOKOT,EU-CERTIFIKAT,NAMJENA KONTEJNERA)

('GEJ KULTURA..? TO MENI BRE NE DOLAZI DO PAMETI BRE!')

(BOLE EX-EKV; ODGOVARA NA PITANJE O GEJ KULTURI)

(PITA SE; 'E SAD..PARADIRANJE..KOME TO TREBA, ZA ŠTA TO TREBA.. ')

('IMAM UTISAK OPET DA SE SVE TO ŠIRI IZ INOSTRANSTVA..')

(OVJEKOVJEČEN NA FILMU)

(MOŽE SE NAĆI NA YOUTUBEU)

Oznake: Branko Radaković, dokumentarni film

- 15:43 - Komentari (1) - Isprintaj - #

utorak, 10.02.2015.

AIR AMERICA (1990)

62.AIR AMERICA (1990,USA) Ocjena: 7/10
(Air America); akcija, komedija
Redatelj: Roger Spottiswoode
Scenarij: John Eskow, Richard Rush, Christopher Robbins
Glazba: Charles Gross
Snimatelj: Roger Deakins
Uloge: Mel Gibson, Robert Downey Jr., Nancy Travis





Ne smije se nasjesti na percepciju koja prevladava o ovom naslovu. Chateri ga nazivaju pomalo bez da su promislili sa onako.. cool akcić, komedija, s ocjenama ispod prosjeka. Ne bi to bilo baš tako, bez obzira na pomalo odbijajući plakat filma sa zvijezdama koje podsjećaju na neke malo sapunjaste filmove u svojoj ranijoj karijeri prije 1990. (naročito R.Downey Jr., koji je meni sasvim ok glumac). Film je to, kad se malo bolje sagleda, s tematikom i dramatiziranim satiriziranim fenomenom nalik na seriju i film M.A.S.H. (1970), o malo drugačijoj prirodi ratovanja u Vijetnamskom ratu. Kada kažemo Vijetnamski rat, mi ne možemo vidjeti samo jednu stranu tog sukoba koju između ostalog ima svaki rat, a ta bi bila onaj prsa o prsa s puškama u gorućem plamenu u moru neprijateljskih vojnika, i upitati se da li je film donio dovoljno napetosti i tako ocjeniti film. Tako je, u 'Air America' toga nema dovoljno.. i premda film itekako obiluje inteligentnim humorom, vi ga baš i nećete uvijek shvatiti i prihvatiti, jer ponekad zaista i nije sve toliko za smijeh ili podsmijeh. Iako je film zabavan i prava je parodija američke politike i poslovanja, sve je to primjenjivo i na neke druge prilike i neke druge ratove. Rat je kao rođeno polje za procvat kriminala, sive ekonomije, šverca, trgovine opijumom, krađe, kocke, prostituiranja, mutne trgovine oružjem itd. Pravo leglo prljavštine i zla koje nitko ne vidi i čemu nitko ne pridaje važnost. Nijedna medijska kuća, naravno nije došla snimiti kako ti 'fini' dečki rade svoj posao, jer bi ih najvjerojatnije popapala neka hm.. procrvena gerilska banda iz prašume. Može se posnimiti malo kako na humanitarnom planu ide dobro i dosta. Doista je važno i shvatiti ovaj film, osim što je moguće zabaviti se.

U ovome filmu radi se o Laosu 1970 ili 1971. kada su Creedence Clearwater Revival bili na 4. mjestu sa 'Run Through the Jungle' koja u ovom filmu svira među ostalim glazbenim brojevima iz tog vremena. Laos je zemlja na indokineskom poluotoku koja se pruža zapadno od Vijetnama i koja je predstavljala nešto kao tampon zonu, strateški teritorij na kojem su SAD i komunističke snage odmjeravale svoje snage na drukčiji način, vodeći manevarski rat pomaganja i propagande. Tamo se sve vidi, kako momci tvrtke 'Air America' rade na svojem planu američkog sna na tuđem terenu. Konspiracija i tajni forumi koji su iza američkih vlasti za svoj 'biznis' , dakako moraju imati i tegleču marvu i razne vrste plaćenika koji izvršavaju da robe cirkuliraju između bitnih točaka. Osjeća se da sve to funkcionira financirano od strane homića kakav je napuhanko američki senator koji se zabunio dok je kineskom genaralu predao kofere sa japankama, bermudama i ostalom odjećom misleći kako je ovaj nosač. Još je jedan fenomen vrlo uočljiv u ovom filmu, a taj je kada jedan od djelatnika 'Air America' kompanije veli kako će se svi poslije rata s odličjima po bircevima doma hvaliti gdje su sve bili na ratištu dok su ostali pjevali kurcu pjesmu. Ovaj film otkriva tu mogućnost: gdje su mnogi 'ratnici' zapravo riskirali svoju glavu.. po zonama gdje caruje šljam i trgovina i profiterstvo tzv. kompanija za transport hrane, lijekova i slično. Pa pogledajte i naš rat u Hrvatskoj; imate priču da je čovjek iz rata došao 1993. s cijelom videotekom doma a tek je onda kupio video-rekorder jer još nije 1989. kad smo svi mi ostali.. a da još nije pogledao pošteni film, jednostavno.. dovuklo se svašta s ratišta i zgarišta, kao da se tamo održavala tombola.

Ne, nikako film nije za zajebanciju iako tako izgleda, i mi ako je sve što želimo pobrojati viceve i fore koliko ih Mel Gibson ili njegov kompić tokom filma izvale, onda film i nije baš nešto, po tom pitanju je bolji Mister Bean. Ti skečevi su u filmu samo zbog atmosfere i pojačavanja parodije američkog vođenja politike usporedo sa ratom u Vijetnamu. Na samom početku filma, vidimo pilota Gibsona kako u jednoj birtiji-kolibi sluša na TV-u Nixonovu presicu gdje govori kako vojska SAD nije u ratu u Laosu, nego imaju mirotvornu ulogu; kaže – naša vojska nije u Laosu.. Iz toga proizlazi sve.. Laos je raj na zemlji, oaza za fantomske firme, lažne legaliste, opskurne gay senatore i političare, razne zgubidane iz američke burze koji žele zaraditi brzu lovu.

Roger Spottiswoode nije neki anonimus u svijetu filmske industrije. Čovjek zna raditi filmove. Neću mnogo nabrajati tako da ostane u prvom planu današnji osvrt na film, pa ću samo izdvojiti jedan za preporučiti: Under Fire (1983), kod nas preveden 'U plamenu Nikaragve' s Nick Nolteom i Gene Hackmanom u glavnim ulogama.


(NIXON: 'U LAOSU NEMA AMERIČKIH VOJNIH SNAGA..')

('...BRINE NAS POKRET TRUPA SJ.VIJETNAMA U LAOS..')

('AMERIČKO PRISUSTVO U LAOSU DOLAZI U OBZIR NA ZAHTJEV NEUTRALNE VLADE..')

('AMERIČKO LJUDSTVO NIJE TAMO DA BI SE BORILO..')

(..PRUŽAMO LOGISTIČKU PODRŠKU I OBUČAVAMO IH..)

(SELJAK S PUŠKOM)

(PUCA NA AMERIČKOG TRANSPORTERA)

(NEKAD I 'SKINE' POKOJEG)

(SLUŽBENO NJIH U LAOSU NEMA)

('VRAĆAMO SE NAŠIM OČIMA NA NEBU.. BILLYJU COVINGTONU..KAKO JE BILLY?')

('PUSHIN TOO HAAAARD!')

(BILLY U L.A.-U IZVJEŠTAVA O STANJU U PROMETU)

(ZA*EBAVA ŠOFERE)

(MLADO LUDO)

(SUSPENDIRALO GA)

(USKORO:'NAŠA FIRMA JE AIR AMERICA..')

('ČINE JE SAMO CIVILI, AMERIČKI PILOTI KAO TI..')

('ALI ODUZETA MI JE DOZVOLA.')

('NIŠTA ZATO, DOBIĆEŠ JE NA TAJVANU!')

(PILOTI NA 'LOGISTIČKOJ PODUCI')

(ODBOR ZA DOČEK SENATORA)

(OTKAD JE STIGAO..)

(NIJE SKINUO..)

(NADMENI OSMIJEH)

(SASTAJALIŠTE KRUPNIH RIBA DEBELIH MJEŠINA RAZLIČITIH MOTIVA)

(VIJETNAMSKI RAT POD NAVODNICIMA)

(KOJI RAT, TU TEKU MED I MLIJEKO)

(NE SE ZA*EBAVATI SA SENATOROM)

(SENATOR IZNERVIRAO LU SUNGA UHVATIVŠI GA 'SLUČAJNO' ZA KOLJENO)

(RISKIRA SE GLAVA I U FIRMI AIR AMERICA)

(LAOS)

(POLJA CVIJEĆA UZ 'GIMME SHELTER')

(NIJE SMAK SVIJETA)

------------------------------------

(AIR AMERICA, 1990)

------------------------------------

Gimme Shelter/The Rolling Stones



Oznake: Roger Spottiswoode, Mel Gibson, Robert Downey Jr, AKCIJA, Komedija, ratni, 1990, 7/10

- 13:12 - Komentari (5) - Isprintaj - #

subota, 07.02.2015.

INDECENT PROPOSAL (1993)

61.INDECENT PROPOSAL (1993,USA) Ocjena: 8/10
(Nemoralna ponuda) drama, romantika
Redatelj: Adrian Lyne
Scenarij: Amy Holden Jones, Jack Engelhard (knjiga)
Glazba: John Barry
Snimatelj: Howard Atherton
Uloge: Robert Redford, Demi Moore, Woody Harrelson




'KAD LJUDI MISLE DA IM NOVAC MOŽE OSIGURATI SREĆU'

Prilično velika rasprava se rasplela o ovoj drami u kojoj je u središtu priče dilema: 'Biste li kao sretno udana žena spavali sa bogatim muškarcem jednu noć i drugi dan se vratili mužu s računom 'debljim' za milijun dolara?' Širem gledateljstvu, čini se, ovaj film sjeo je upravo tako, uprtih očiju u tu ideju vodilju koja strši iz priče: 'Biste ili ne biste pristali na takvu novčanu ponudu i pregazili sve što vam je sveto u vašoj emotivnoj i ljubavnoj vezi?' Gledateljstvo se na tom zadržalo kao pijano plota i samo prati psihičke reperkusije i izljeve ljubomornog muža, nakon što njegova žena provede noć sa milijarderom. Može li ili ne novac kupiti ljubav jest pitanje koje je postavljeno, ali ono nije u cijeloj stvari temeljno niti najvažnije da se gledatelj samo to pita. Posve skučeno gledanje na stvari (a što je, ironično, dijelom usađeno i u tok ovog filma) presudilo je ovome filmu da ima tako nisku ocjenu na IMDb domeni (5,7 a kažu da je bila i niža). Pod broj 1 ovo je film koji od samoga početka govori kroz odnos između dvije stvari koje usporedno isprepliću jedna drugu u današnjem svijetu, a taj odnos je sljedeći: Duh-Materija, ili ako hoćete nazovimo to emocionalno-praktično. Duh zastupa sretan par ljudi koje se voli Diana (D.Moore) i David (W.Harrelson) i oni su mala zajednica koja se sastoji od muškarca i žene i iznad svega što oni imaju je njihova ljubav; sve izvan njihovog intimnog kruga je materijalno, sve ono na čijim temeljima funkcionira zajednica koju nazivamo Čovječanstvo – sve je u tom pojmu, moralno i nemoralno i time upravlja novac i gomila se bogatstvo, čak i duhovno je u sferi platežnosti, ni humanost ni volonterstvo nisu besplatni, sve se ovako ili onako nekome isplati. Iznad svega ovaj film progovara o opsesiji materijalnim; u slučaju Davida i Diane, o nesvjesnoj opsesiji i determiniranosti materijalnim. Vidimo kakve su to muke što njih more unatoč tome što imaju sretnu vezu i ljubavni odnos. Njih pritišće kredit, dug, imperativ da se kupi nova kuća, da se riješe papiri i potpišu drugi. Ljudi neprestano traže nekakvo dodatno ostvarenje kao da je potreban pečat na već postojeću vezu. Tako ni ovaj par nije spoznao da je potrebno pustiti kvragu kuću i poslove u banci. Oni su radije krenuli putem kockarnice gdje će upoznati fatalnog milijardera Johna Gagea (R.Redford), koji će uskoro ponuditi lijepoj Diani i Davidu milijunsku ponudu da ova na jednu noć svjesno prevari muža. Svakim daljnjim korakom njihova zaljubljenost prijeti da pređe u ovisnost novcu i stvarima. David je arhitekt bez pravog posla i u fazi kad se razdvojio sa Dianom ponudio je svoje usluge predavača za neki minimalac u nekoj školi; tamo je održao predavanje o suštini kamenih i arhitektonskih građevina. Počevši od cigle, upozorio je kako i cigla ima dušu i da i ona hoće biti više nego što jest, baš kao i čovjek. Dok je to govorio na zidu je vrtio projekciju slika velebnih ostvarenja arhitekture od egipatskih piramida, preko nebeski visokih gotičkih katedrala, do avangardnih čuda samostojećih nebodera. Te su građevine plod strastvene ljubavi i posvećenosti svojih graditelja, ali ih to nije ostvarilo kao ljude; princip je takav da se sve to svodi na jednu ogromnu težnju Bogu i na koncu smrt ili s nekim uvjerenjem s velikim mučnim upitnikom u duši. Iza njih ostala su ogromna zdanja, jedna veća od drugih, čiju ljepotu polako ali sigurno nagriza zub vremena. Film u tom pravcu i ne odlazi predaleko, ali naznake za tu filozofiju su tu po cijelom filmu. Čovjek će se diviti čudesno kićenoj fasadi kuće, dok će zapostaviti svoj duhovni život sa svojom ženom. Zaboravit će da seksualni i emotivni duhovni život nisu na prodaju ni pod kojim uvjetima. Sreća i svjetlost bili bi u zagrljajima, pogledima, sitnim svađama, zajedničkom životu u kojemu su on i ona jedno, a nesreća i tama bili bi u tuzi, kockarskoj sreći i bogatstvu koje samo sebe izgrađuje a čega je nositelj nesretni milijarder John Gage. Ljubavnike uništi potreba materijalističkog svijeta da ozakonjuju, da nadograđuju kuće, da kupuju veće aute i usrećuju jedni druge što maštovitijim poklonima.

U ovome filmu nije se potrebno previše naprezati. Koncept je jasan i mi vidimo koga tu što muči. Važno je prepoznati demona koji vlada životima ljudi i koji kiti cijeli svijet svojim urbanim i sakralnim spomenicima, štampa ugovore, novac i kuje kovanice i žetone za igru po primamljivim kockarskim stolovima. Taj demon je širitelj lažne ljepote, slatkorječivi introvert koji udvara i zavodi služeći se onom gospodom koju je već opsjeo. Taj demon školuje mlade parove da se ponaša po tokovima platežne moći, prema tome tko si može koliko priuštiti.

Nema se tu što raspravljati. Kad se već toliko pitaju, preporuka za odgovor dragim Amerikankama bi bio: 'Ne ne bi to učinila ni sa Robertom Redfordom..'

Ovaj film zaslužio je malo više pažnje, pa evo prilike da ga ja predstavim. Suviše je površnih i negativnih kritika na njega bačeno. 'Trokut' Woody Harrelson-Demi Moore-Robert Redford funkcionira izvrsno i dojmljivo da si ja tu ne mogu zamisliti bilo kojeg drugog aktera.

(ZALJUBILI SE U GIMNAZIJI)

(SMISAO; 'JESAM LI TI IKAD REKLA DA TE VOLIM?')

(SMISAO; 'NISI..')

(U POČETKU MISLE POZITIVNO; DIANA: 'POZAJMIT ĆEMO NOVAC.'

(STEGNULI REMEN I UZELI KREDIT ZA NOVU KUĆU)

(UIII .. A ŠTA SAD?!)

('TREBATE OTPLATITI KREDIT.')

(50 HILJADA.. GDJE DA SMOGNEM..?)

('DAVIDE, BOJIM SE.')

('BEZ NOVCA SMO.')

(SMISLITI NEŠTO)

(OSTATI ZAJEDNO)

(MILIJARDER U CASINU BACIO OKO NA DIANU)

(NE RAZUMIJU ONI ŠTO SU TO KOCKA I NOVAC)

(ULOŽIO DVOSTRUKI IZNOS KOJI NJIMA TREBA SAMO U JEDNO DIJELJENJE)

(DAVID I DIANA SAMO SUDJELUJU)

(DOK ON..)

(IGRA I...)

(POBJEĐUJE)

(DAVID PRED NEMORALNOM PONUDOM)

(SLAŽU SE DA NOVAC NE MOŽE KUPITI LJUDE)

(ZADNJA ZAJEDNIČKA NOĆ PRIJE UGOVORENOG PRELJUBA)

(NOĆ IZDAJE-KUPNJE)

(NEIZVJESNOST NA RASKOŠNOJ JAHTI)

(DEMI MOORE VRHUNSKI IZNIJELA EMOCIJE)

(ON JE VJEČNI NESRETNIK)

(ONA TAKVOG JOŠ NIJE SRELA)

(POVRATAK S MILIJUNOM - DA LI IM JE ŽIVOT LJEPŠI I BOLJI?)

(DAVID OSTAO SAM - PODERAO SVOJU LJUBAV)

(ALI USKORO SVE POLIJEPIO NAZAD :))

Oznake: Adrian Lyne, Robert Redford, Demi Moore, Woody Harrelson, drama, romantika, 1993., 8/10

- 12:38 - Komentari (1) - Isprintaj - #

srijeda, 04.02.2015.

POPIS FILMOVA ZA 01/2015

Popis filmova pregledanih u 1.mjesecu 2015.
(rangirani od višeg prema niže)


8/10

'The Artist' (2011) FRA-BEL-SAD, M.Hazanavicius – 'Umjetnik', premijerno prikazan na HTV-u poslije Nove godine. Hommage nijemom razdoblju u 'nijemoj' tehnici koji nije samo to nego i više od toga. Kao film u filmu 'Umjetnik' ide na tragu zvučnih Chaplinovih 'Svjetla pozornice' (1952) o duhovnoj smrti umjetnika koji svoj život diše u poetici i estetici nijemog filma ludih 20-tih i kriznih 30-tih. Doista ovaj film izbacuje na površinu jedan začudni fenomen, a tiče se umjetnosti i svijeta umjetnikovog življenja – a to je glas. Dakle – ne zvuk – nego upravo glas kao eksplozivni oblik komunikacije koji će zasjeniti sve što je do tada bilo u umjetničkom izražavanju. Sva ta raspeća, sve zaokružene Venerine obline i sva glazba fugovlja i simfonovlja Bacha i Mozarta, sve će se promijeniti dok na filmu krene saobraćanje putem govora.. bez melodije, bez pjesme.. živi realistični, streloviti hihotavi ženski flertovi i muške sirove besjede. Potpuni i totalni živi zvuk. Svaka milota i svaki duh idealizma pretvara se u vrtlog poput vjetra i završava usisan nevidljivom crnom rupom i sada mi imamo zvučni film u boji koji se sprema da postane savršeno oblikovan po mjeri tvarne stvarnosti. Mi skoro da možemo reći da film nijemog razdoblja i film zvučni iako ih spaja nepobitna spona, kao da nisu ista ta umjetnost. Možda u dogledno vrijeme kažem i ponešto više o ovom filmu kad skupim neke informacije.

7/10

'Lady in White' (1988) SAD, F.LaLoggia – Volim gledati filmove i ne držati se strogo samo onoga što se vidi i što je posloženo i ponuđeno od strane pisca i redatelja. Ovaj ne odveć eksponirani film u vrijeme izlaska, a kamoli danas, ide u red zaboravljenih horora-fantazija, rečeno je ukratko o čemu se tu radi i šlus. Međutim, kad sam malo dulje gledao u film, negdje oko ponoći dok mi je mjesečina obasjavala prozor, meni je pomalo počelo sijevati da ovaj film nije samo obični spoj fabule i franšize, nego ima čaroliju unutarnjeg svemira kojeg ima svako iskreno ljudsko biće. Čak je sam što Ameri kažu 'plot' slabiji dio ovog filma. Može se pročitati kako se radi o jednom dječaku koji u noći vještica 1962 u jednom malom mjestu završi zatvoren u svlačionici škole, gdje ugleda duha pred deset godina ubijene djevojčice, biva napadnut i da se sve dalje nastavlja u stilu whodunita, dok se ne otkrije ubojica; kako je film stravičan, ali ne prestravičan itd. Po meni ovaj film treba gledati, ako ne dječakovim očima, onda očima kako dječak nema majke(!) i kako mu se zato zatvorenom u jednoj garderobi, pred očima, u mističnoj samotnoj noći pričini prizor kako nevidljivi ubojica davi djevojčicu duha koja traži pomoć. Ovaj film govori o drugoj dimenziji, na dojmljiv način, bez da zahtijeva mučenje gledatelja. Na neki način, ovaj film je oprečan ili čak srodan, ako ste gledali, psihičkim morama nabijenoj 'Ženi u crnom'.


6/10

'Baby Blood' (1990) FRA, A.Robak – Francuski horor s elementima totalne brutalnosti pomiješanih sa nešto misterije, komedije i erotike. Biće iz samih početaka evolucije živih organizama na Zemlji nije uspjelo da se rodi kao sva druga bića koja se na neki način finaliziraju u svojoj reprodukciji. Zato se to biće seli kao 'stanar' od majke do majke u kojoj se razvija pripijeno uz majčin fetus. Takvih filmova sa bićima nalik na ogavnog crva sam se nagledao, i našao da su najbolji oni s više duhovitosti.. (npr. 'Brain Damage' F.Hennenlottera iz 1988. ili 'Bad Taste' P.Jacksona iz 1987., da ne govorim o ipak boljem 'Shiversu' (v.moja recenzija br.2) od Cronenberga koji je već na malo drukčijem polazištu). U ovom filmu je malo to sve nategnuto kao da fali više od same hipoteze kako to biće ide iz tijela u tijelo prolijevajući krv rukama svoje udomiteljice. Film bih preporučio onima koji vole dobar trash, iako ovaj film ipak to nije, u smislu bizarnoga hororca. Slobodna i neusiljena gluma, egzotična ljepota nage Emanuelle Escourrou, perfekcionistički snimljeni kadrovi smrskanih lubanja, špricanja krvi i društvene travestije uz dodatak dobre glazbe drže ovaj film gledljivim i prihvatljivim. A između ostalog osjeti se europski odmak.


'American Flyers' (1985) SAD, J.Badham – Sportska i ljudska drama o braći koja vode bitku protiv bolesti baveći se biciklizmom. Glavne uloge ostvaruju Kevin Costner kao stariji brat i David Marshall Grant kao mlađi, sa svojim zgodnim potporama Rae Dawn Chong i Alexandrom Paul. Klasična je to i jednostavna priča o bratskoj ljubavi, ustrajnosti, neodustajanju od života i sportskom duhu; priča protegnuta kroz krasan krajolik središnjeg dijela SAD-a (Missouri) i brdski krajolik američkog zapada (Colorado). Iako nije najbolji biciklistički film, imamo sve elemente žanra i nekoliko dobrih glazbenih brojeva za dobro provedenu večer uz film.

'Desert Hearts' (1985) SAD, D.Deitch – Film o lezbijstvu. Da pravo kažem, nisam se baš nešto uspio udubiti u ovaj film, pa ipak ne mogu tvrditi da ne valja. Ženski autorski tim (Donna Deitch - režija, Natalie Cooper - scenarij, Helen Shaver, Patricia Charbonneau) koji potpisuje rad na ovome filmu uspio je napraviti šarmantnu i egzotičnu romantičnu dramu koja se vrti oko lezbijske veze i ljubavi među ženama. Ovaj film naprosto ne djeluje agresivno u nekom smjeru u smislu potenciranja kako bi se povukle nekakve moralne odrednice ili kako bi se gledatelja uvjerilo u ispravnost ili neispravnost takvog odnosa. Žene se u ovom filmu upoznaju i zavole iz čijeg se odnosa reflektira odgovor na pitanje o ljubavi između dvoje koje se voli; a to je otprilike ovako – ljubavnički odnos zahtijeva nepredvidivost u svakoj narednoj minuti, ne zna se što će biti, i kao takav nasuprot je ljubavnoj vezi koja se gradi principijelno i po Božjem zakonu iza čega slijedi ovjereni brak. Ljudi koje zanima tema, debata, pitanja o pristupima je li lezbijstvo ok ili nije mogu pogledati ovaj film jer nije da se ne otvara prostor za razmišljanje. Meni osobno možda bi ipak trebao netko pojasniti kako istinska ljubav može funkcionirati između dvije žene, i da to možda ipak ne treba nazvati nekim drugim nazivom, možda strast, ljubovanje, stav, bijeg, linija manjeg otpora, razočaranje. Što utječe na lezbijsku vatru? Slijed gena s Lezbosa ili praksa ljubavničkih zanosa u umjetnosti kroz stoljeća? Ove dvije žene u filmu sumnjam da su svjesne koje su to čini što ih vitlaju i progone da se one zbližuju i ulaze jedna drugoj u krevet. Pogledati? Zašto ne.


5/10

'Gone In 60 Seconds' (2000) SAD, D.Sena - Sad se pripremite.. Ovaj mjesec prvi put sam gledao ovaj film pošto nisam kad je izašao, a preferiram Nicolasa Cagea koji se onako dalekim pogledom frajerski nagledava sa naslovnice plakata. Mislio sam pola 12 je, nisam u stanju za nešto zahtjevnije, a oči mi još mogu izdržat bljeskanje eksplozija i tumbanje auta, pa rekoh da se poigram i razonodim.. rekoh bit će to opet neka retardirana akcija a onda se dogodilo ovo.. ne baš odmah jer radnja filma jest malo zastranila što se maštovitosti tiče; pred kraj filma ja sam vjerovali ili ne ZAPLAKAO, da dobro ste pročitali, kao malo dijete. Totalno me dirnulo nešto dok N.Cage sa Ford Mustangom bježi policijskoj potjeri. Po mostu, po uskim ulicama, po garažama, naprijed, nazad, gasi, pali, starta, šalta, prebacuje na nitro, postiže 290 na sat.. i sa lica neskida ludu frajersku facu. Mora da bi spasio brata pokrasti 50 skupocjenih brzih automobila i odfurati ih stričeku mafiozi (lik tog kriminalca je, kažu ne bezveze, Britanac; glumi Christopher Eccleston). Taj osjećaj akcije se jednostavno ne da najbolje opisati, film znaš da je naivan za popizdit, a opet tebi je super.. osjećaš se ok, a ne izaziva nikakvu ovisnost. Film sadrži odličnu stvar 'Stop The Rock' (Apollo 440), singlicu iz 1999. koja je obilježila 2000. i ja sam je u to vrijeme slušao, kao i druge dobre numere ovog soundtracka.


'The Patriot' (1998) SAD, D.Semler – Gledao sam Gibsonovog 'Patriota' pa rekoh idem pogledati i Seagalovog. Da vidim kako je to Seagal patriot. Očekivao sam nešto ozbiljnokomično kako to samo Steven Seagal može i zna u svojim akcijskim filmovima, ali eto u ovom filmu je to izostalo. Iznenadio sam se koliko je film ajmo reći pristojan. Miriše tu po zavjerama, po terorizmu, po ratovanju biološkim oružjem – s druge strane po aktivizmu za homeopatiju, ekologiju, tradiciju, izvornu domorodačku kulturu itd., ali ipak ostaje nabacano zbrda zdola i što je najuočljivije, opet malo pre-NAGLO kako to u filmovima sa Stevenom Seagalom biva (on cijeli slučaj talačke krize ovdje riješi, ne s aikido vještinama, nego jednostavno u jednoj milisekundi trgne rukom i jednostavno zlikovcu UZME pištolj iz ruke koji mu drži kćer za vrat). Ostalo je dobro. Fina indijanska muzika u pozadini, mnogo lijepo snimljenih kadrova prirode, odnos oca i kćerke, odnos među ljudima tog gradića u pustopoljini planinske Montane, sve je mirno kao u 'Životu na sjeveru' (serija koju, ako netko mlađi slučajno nije, neka slobodno pogleda, toplo preporučujem, v.'Northern Exposure' (1990)). Akcijski dio koji problematizira terorističku narav zlih reakcionarnih pojedinaca s puškama koji pokreću zarazu oslobađanjem mutiranog virusa među populaciju je naivan, i mi treba da prijeđemo preko svih svojih predodžbi o tom problemu. Ako ne gledate sve i svašta i birate naslove – dobro je zaobići, a ako pak gledate sve i svašta vi pogledajte pa vidite.



'Devil in the Flesh' (1998) SAD, S.Cohen – Ne da ovakve trilere ne volim, naprotiv, ovakve trilere volim ali od njih i očekujem mnogo mnogo više. Da ne nabrajam sve za što sam osjetio da sam zakinut kao osjetljiv gledatelj, reći ću samo kako je psihologizacija likova i nabijenost atmosfere veoma slaba. Kad bih vam išao opisati o čemu se u filmu radi, izgledalo bi vam to privlačnije nego li bi to mogli vidjeti u filmu, zato neću duljiti. Tinejdžerica Debbie Strand (R.McGowan) pati od nedefinirane opsesije sobom i svojim ciljevima (nismo sigurni je li zlostavljana od roditelja koji na početku izgore u požaru) zbog čega bez ikakvog ustezanja ona ubuduće brutalno likvidira tko god da joj ide na živce. Najprije smakne bakinog psića za osvetu užasnoj baki koja ju zlostavlja otkako ju je udomila. Uskoro baci oko na svojeg novog učitelja kreativnog pisanja koji je u sretnoj vezi. Kažem, djeluje zanimljivo i obećavajuće, ali nije uvjerljivo. Ne bih htio kvariti nikome doživljaj.. film se može pogledati, ali za moj ukus ipak nije to to. Lik Rose McGowan nije loš izbor za ovu ulogu, ali ipak na kraju ostaje više jedan tinejdžerski film za osobnu edukaciju.

4/10

'Brokedown Palace' (1999) SAD, J.Kaplan – 'Palača s rešetkama'; Odličan film? Tako sam vidio nekoliko ocjena.. i ostao razočaran. Očekivao sam barem solidan triler ili nešto na tragu dobre sudske drame kao što je Kaplanova 'The Accused' (1988) s Jodie Foster u glavnoj ulozi, a s a kojime se ovaj film uspoređuje. Žao mi je, ali mene ovako nešto ne može uvjeriti ni u što. Dvije nerazdvojne maturantice iz srednje škole Alice (C.Danes) i Darlene (K.Beckinsale) odluče malo se nagraditi i otići na provod na Havaje, a da ludilu ne bi bilo kraja, potegnu one na kraju čak do Tajlanda. Tamo upoznaju mutnog tipa Nicka (D.Lapaine) na čije rutinsko upucavanje nasjednu i zbog kojega ih tajlandska policija uhvati na aerodromu sa 6 kila droge u torbi a za što tajlandski zakon nema milosti; dobiva se 40 godina minimalno. E sada što mi je u svemu patetično i nedobro… Iznad svega osjećaj koji me nikad nevara kad nešto nije za probavit. Cure su kao kakve bebice u tom ženskom zatvoru, prešećivaju se, druže se, iseravaju se sa svojim pubertetskim mušicama; u situaciji da ih čeka doživotna kazna one čekaju da odvjetnik izvana nešto malo potegne, sigurne su da su nedužne i da samo trebaju nekoga da im pobogu vjeruje. Kao da se razrješava neki trač je li i koja je, a koja nije, spavala sa tim prevarantom Nickom. Malo suza, malo kreveljenja; tata od jedne i tata od druge su doma u SAD-u u poslu.. pa iako Alicin tata ne radi posao kao 'negativniji' Darlein tata – on jednako MOŽE platiti odvjetnika svojoj kćerki. I sve to bi trebalo ispasti kao jedna psihološka studija požrtvovne prijateljice koja je spremna lagati ne bi li iskamčila slobodu za svoju uvijek uspješniju ali ne i pametniju prijateljicu. Mi se gledatelji trebamo čuditi kako je njih dvije sirotice, koje su bez pameti otišle trošit i zezat se po hotelima s nepoznatim frajerima u Tajland, kako ih je užasni policijski i kažnjenički režim ulovio i zatočio, a one nisu krive. Posebno se naglašava kako su zatvorene i osuđene a bez da su krive. Na trenutak sam pomislio da se to sa mnom netko šali, trljao sam oči, jel ja to dobro vidim kako se film razvija… Ne velim da film možda ne zaslužuje nekakvu srednju ocjenu za prolaz, međutim, mene je iziritirao negdje od polovice kad počne 'zatvorski i sudski' dio priče.


'Def-Con 4' (1985) KAN, P.Donovan – postapokaliptički SF B-produkcije koji u bazi ima premisu koja drži vodu, a odnosi se na mogućnost nuklearnog rata u budućnosti između najvećih vojnih sila u Svijetu (zapadnog i istočnog bloka, SAD-SSSR) s time da SAD ima pokretnu atomsku platformu u svemiru iz koje može ispaljivati nuklearne projektile prema ciljevima na Zemlji. U tih 15-tak uvodnih minuta film da je završio bio bi to pažnje vrijedno kratkometražno igrano djelce, ali ovako ništa od svega. Scenario na Zemlji je jednoličan i nalik na maštu u dječjoj igri dok se igraju rata malim figuricama vojnika. Nije mi žao da sam ga pogledao, ali ipak ne bi mnogo raspravljao. Ostat će to mali podsjetnik da vidimo kako je funkcionirao jeftini SF i takav tip filmova sredinom 80-tih godina prošlog stoljeća.


Zahvala administraciji za stavljanje na naslovnicu!

Oznake: popis filmova 2015.

- 10:40 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 02.02.2015.

NAJAVA: DOKUMENTARNI FILMOVI

Dokumentarni, kratki, eksperimentalni, znanstveni, obrazovni, propagandni, istraživački, društveni, popularni, kućni amaterski snimci iz 'prapovijesti' filma, prvi snimljeni poljubac, filmovi u kojima je zabilježeno vrijeme .. sve su to filmovi koji su promicali epohu kao svjedok vremena i ljudskog napretka, stanja ili propadanja, filmovi koji su oblikovali gledanje na ideje i pojmove kao i na razmatranje činjenica. Čitavo polje nefikcionalnih filmova i onih koji su pretežito na tragu činjenica, izvora, argumenata i dokaza, a ne na tragu fikcije nemoguće je izostaviti kada se govori o umijeću snimanja, prikaza i izraza u mediju filma.

Moj blog ne može opravdati svoj naziv adrese kada njegov autor ne bi pisao i o toj velikoj grani filmske umjetnosti. O filmovima koji dokumentiraju.

Pošto pratim mnogo više igrani film, dokumentarce bih predstavljao etapno, s vremena na vrijeme pod posebnom numeracijom (od broja 1), da se ti filmovi ne bi miješali sa redovnom trakom igranih filmova. Tako ćete dokumentarce čitati pod brojevima D1., D2., D3.. itd. s posebnom oznakom (tagom) ukoliko se radi o eksperimentalnom, znanstvenom ili možda dokumentarnom filmu sa elementima igranog. O kratkom filmu (trajanja do 15 min.) ću pisati kada se i ako moj blog u nešto razvije.

Napomena: Namjena i namjera predstavljanja ovih filmova nije sasvim istovjetna sa onom po pitanju igranih filmova. Kroz igrane filmove, kao što ste mogli vidjeti, volim biti malo više subjektivan – donijeti svoj proizvoljni filozofski zaključak, odvagnuti svu količinu utiska, emocije i (ne)zadovoljstva i konačno ocijeniti film. To sve podijeliti svima koji čitaju moje osvrte i svima koji vole i gledaju filmove. Dokumentarni film, kratki film, i ostale filmske dokumentarne projekte neću ocjenjivati. U ovom 'DOCU' poddirektoriju mog blog-dnevnika ići će recenzije filmova koje sam recentno pogledao: ujedno radit ću na tome da preporučim što je dobro pogledati, zašto, i što se u tom filmu nalazi. Nastojat ću da donesem opet svoj utisak, ali koliko je god moguće neutralno jednostavno i jasno. Znači, što pogledam, dam osvrt na blogu da vi vidite. Hoću da se ovo čita, jer kakav bih ja to pisac bio koji ne želi da ga netko čita. Svi komentari (bez teških riječi i uvreda) vrlo su dobrodošli, prijedlozi, preporuke, mišljenja, što ste vi pogledali; sve uvažavam.

To sam htio reći za danas uz pozdrav čitateljima i svima koji su komentirali moje dosadašnje objave.




Oznake: najava

- 11:27 - Komentari (5) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se