ONAJ KOJI GLEDA FILMOVE

četvrtak, 29.01.2015.

POISON (1991)

60.POISON (1991,USA) Ocjena: 9/10
(Otrov) drama, horor, SF
Redatelj: Todd Haynes
Scenarij: Todd Haynes, Jean Genet (novels)
Glazba: James Bennett
Snimatelj: Maryse Alberti
Uloge: Edith Meeks, Larry Maxwell, Susan Norman




Ukratko o filmu treba reći da je originalan, bez dovođenja u vezu s time kako je javno i medijski angažiran i s kojim je i kakvim pokretima i idejama povezivan (kao pokret 'new queer cinema'). Mnogo se bruji kako je 'Poison' film s gay tematikom pa publika shodno tome i reagira uzimajući zdravo za gotovo da film tako nešto i promiče. Film je upravo genijalan i govori daleko više te vam ga ja zato donosim u svojem ogledu.

Što je to nadljudsko što upravlja čovjekom? Što je to toliko moćno, neovisno o bilo kojoj pojedinačnoj ljudskoj volji? Gdje leži uzrok ljudskoj patnji? Da nije Bog? Da nije Vrag? Nešto u ovome svijetu oduvijek truje čovjeka u njegovom duhovnom i psihofizičkom razvoju a da je on kad je rođen trebao postati sasvim slobodno i nezatrovano biće. Za mnoge kužne pojave ljudsko biće nije dobilo mehanizam obrane, niti ga je steklo u svom duševnom imunosnom sistemu. Gdje je izvor tog toksičnog nesklada koji je posijan među ljude, pa da su oni toliko međusobno zavađeni, pohlepni, agresivni, pohotni, i da su toliko željni hraniti se, i da su na kraju toliko silno slijepi kao začarani i sve krivo vide i tako djeluju? Postati čovjekom nikada nije bila stvar pojedinca, nego stvar zajednice u kojoj se ovaj zatekao otkako je od majke rođen. Njegov mehanizam slobodne volje i odabira odmah je stavljen u tuđe ruke.

U ovom filmu isprepliću se tri odvojene, a spojene, tri mračne ljudske priče. Prikazana su tri tipa nesretnika, u filmovima pod naslovima „Homo“, „Horror“ i „Hero“. Pratimo ih u strukturama i na stazama društvenih trovačnica (popravni dom, kaznionica, civilno društvo, tradicionalna obitelj, škola, zdravstvena institucija, ulica itd.), i gledamo na kojoj razini njihovo biće pati. Prvi je John Broom (S.Renderer), čovjek koji je od rane mladosti stjecajem životnih okolnosti odrastao po domovima, a kasnije po zatvorima. Njegov odgojni krug i krug međuljudskih odnosa kretao se uvijek u muškom društvu, i to u onom odbačenom, prezrenom i prljavom muškom društvu, a zapravo u muškom čoporu. Johnovo seksualno sazrijevanje odvijalo se uz sputavanje slobodne volje, zbilo se ono u zatvorskom okruženju s jakom gradacijom među sve samim 'mužjacima'. John je socijaliziran u takvim uvjetima da je i sam kao odrastao muškarac stekao homoseksualne sklonosti. Međutim, on je zauvijek ostao konstantno u grču, i neprestano ga prate flashbackovi nasilničkog ponašanja njegove okoline iz prošlosti. Sve smrducka po nečemu što bi se moglo nazvati 'zatrovana kultura'. U zatvoru vidimo scenu orgičke pederastije nalik na antičke običaje. Hijerarhija je među primatima takva da dominantniji primat ima pravo na onoga pasivnog kojeg je nadjačao. Međutim, među ljudima (kao što vidimo u filmu) ipak se može zaključiti da postoji nešto što se zove bol, patnja i poniženje. Ima jedna scena koja ukazuje na to da su ljudi u ponižavanju slabijeg u svojoj zajednici sposobni činiti takve gadosti kakve majmuni ne bi nikada. Čovjek se čini kao najveća životinja od svih.

Protagonist drugog filma „Horror“ je dr. Graves (L.Maxwell). Priroda njegova unutarnjeg karaktera je istraživačka, znatiželjna, ali na onoj razini na kojoj nije svakodnevna ljudska znatiželja. Njegova znatiželja ide u smjeru čeznuća za istinom, ona je iskrena i otvorena prema spoznavanju boga. Za razliku od dr. Gravesa, svakodnevna ljudska znatiželja je samo glad i pohlepa za hranjenjem tuđim usudom i nevoljama. Čovjek i beskonačno bešćutni izmišljeni bog kreiran tisućama godina u čovjeku uvijek žele etiketirati kako bi odbacivali, optuživali, i tako opravdavali ideju svojeg obrasca mišljenja. Dr. Graves bio je znanstvenik koji je učinio eksperiment (stvorio je eliksir seksualnosti), upotrijebio ga slučajno na sebi i postao nakazan. Što je još gore postao je zarazan u čemu i stoji čitava alegorija. Otuđenje i izolacija koju je doživio od života su mu napravile horror. Navukao je na sebe prezir sredine, i svugdje je bio progonjen. Potrebno je znati zašto je dr. Graves popio taj kobni napitak; Vidimo kako on ni u svojoj karijeri nije bio prihvaćen, njegove su teze popljuvane i odbačene jer nije bio 'sličan' ni istovjetan bilo kojem prihvatljivom nauku; dakle on je već bio na putu da ga društvo odbaci; on je dakle već bio u bijegu, samim time bio napušten, usamljen i s osjećajem ugroze, te je zato sanjao o hormonu seksualnosti da ne ostane sam. On upoznaje asistenticu koja mu se divi i koja želi biti s njime bliska, ali je ona kao lutka na navijanje čiji mehanizam za ljubav i emociju ide kako su je u školi navinuli.

„Hero“ je priča o „neuravnoteženom“ sedmogodišnjem dječaku Richieu koji je ubio svog oca usred njegove svađe sa dječakovom majkom. Djelo ovog dječaka je herojsko, dakle to djelo nije nedjelo jer je dječak bio u 'zatrovanom' stanju kad je to učinio. Cijelo susjedstvo i društvo izrazilo je užas i čuđenje nad tim događajem – ali su ga uglavnom okarakterizirali kao normalno dijete ili sa uobičajenim nestašnim mušicama. Upečatljivo je da je majka sklona dječaka opisati kao dobro i povučeno dijete, dok učiteljica i odgajateljica ga opisuje kao predmet znanstvene psihološke ekspertize (malo je dakle pokazivao naznake agresije). Vidimo da je društvo zatrovano, od obitelji, preko škole, bolnice, čak i dječakovih prijatelja sedmogodišnjaka na dalje. Dječak je, dakle po njima, već u sedam godina stigao postati opći društveni problem zajednice, zajednice koja je po zakonima dobronamjerna i ustanovljena na ispravnim temeljima dobra i čovječnosti. Nitko, međutim, nije znao zaviriti u mračni dječakov svijet tuge i samoće. Oni su ga znali provući preko pedagoških i psiholoških ustanova, testirati ga anketama, samo što nisu unajmili egzorcističku službu da istjera iz njega đavla. Nije nitko poznavao to dijete. Dječak je u svojoj obitelji bio izložen (kroz postupke oca i majke) nemilosrdnoj volji bezobzirnih, bešćutnih i odvratnih roditelja koji su na dijete ostavili neizbrisiv trag. Očeva agresija, prizor seksualnog čina, kažnjavanje, zapuštanje, sljepilo – sve su te spoznaje duboko uzdrmale dijete. Dječak je bio dakle u svom životu - najprije predmet kojeg smo u startu definirali kao 'društveno biće' da bi on postao faktički ocoubojica i bjegunac. Tu su za čovjeka izvorišta najvećih životnih frustracija, boli, strahova i patnji. Ponekad dijete ubije jednog roditelja ili počini samoubojstvo, a nekad se povlači i samo u teškoj depresiji odrasta i bježi, bježi i bježi do pakla neke ovisnosti ili vječnog pisanja u pomračenju svoje duše. Unutra u pojedincu kad ga povrijedi jednoumlje moćne zajednice kao što je to institucija tradicionalne, ovom ili onom ideologijom zatrovane obitelji, u njemu se onda sve lomi – raste otpor, agresija, otuđenje i zlo. Dječak je samo zlom odgovorio zlu u svojoj obitelji.

U sva tri slučaja obrađena je velika i duboka čovjekova nesreća kada on sam ništa ne može učiniti protiv volje krute i pokvarene zajednice koja širi otrov u njihove duše. Ono što je zajedničko svakoj ljudskoj nesreći počiva u nevjerojatnoj nemogućnosti da se išta predosjeti, da se reagira, bilo što odluči ili popravi. Ništa nije bilo moguće učiniti za onog homoseksualca, ništa nije bilo moguće učiniti za onog u sebi zatočenog gubavca, ništa nije bilo moguće učiniti za ono dijete. Drugi pojedinci postaju, ili kao i oni sami, ili na njima parazitiraju. Tokovi nezaustavljivo idu po volji božjoj, po volji zajednice.. šire ili uže – nemilosrdno i nedokučivo. Iz ljudske kreature, nemoguće je eliminirati nakazu; nemoguće je predosjetiti i preduhitriti nakazu da ona ne djeluje. Ljudski stvor reagirat će obrambeno ili napadački ovisno o slučaju Volje. Čineći uporno tzv. dobro (a po diktatu zajednice), mi ćemo uvijek izazivati neki otpor, pobunu, uzrokovati zlo, zbog svoje nedorasle pameti i zadojenosti okvirima kako su nas naučili u školama ili u crkvama. Tako stoje stvari sa sva tri protagonista u ovom omnibusu. Prikazan je realitet njihove nemogućnosti da bilo što učine bilo u kojem smjeru; prikazana je njihova kobna determiniranost društvenim tokovima i kulturnim tekovinama. Za čije grijehe je odgovarao dječak koji je ubio svoga oca? Zašto je to sekularno i crkveno društvo ponovno zakazalo? To društvo prepuno svetih i humanih, ali zadatih vrijednosti. Koga je uopće briga, istinski briga, za tog dječaka koji pati? Za tog dječaka može biti briga možda nekoga kao što je Dr.Graves koji se istinski pita „Zašto?“. Društvene strukture uvijek misle na neku siročad u množini kojoj uplaćuju na račun neke dobrotvorne zadruge u ime nekog virtualnog dobra sa zvučnim potpisom. Hrane gladne koji uporno tu istu hranu povraćaju.


(HOMOSEKSUALAC BROOM SE U ZATVORU PRISJEĆA SVOJE PROŠLOSTI)

(ČOPOR)

(NAJPOTČINJENIJI U ČOPORU)

('REKAO SAM OTVARAJ JEBENA USTA..!')

(OGAVNE IGRICE KOJE SAMO LJUDI IGRAJU)

('SPORTSKO' NATJECANJE U PLJUVANJU U USTA)

(I UŽIVAJU U TOME)

(POBJEDNIK)

(NETKO SKRIVEN U GRMLJU VIDI SMRDLJIVI POKOT ZEMALJSKI)

(TEŠKA BOL I PATNJA PONIŽENOGA I PORAŽENOGA)

('TO JE TO! RASPADAJUĆA KONDENZACIJA POTPOMOGNUTA DOZVOLJENOM MOLEKULARNOM KOAGULACIJOM!')

('USPIO SAM!' - IZKEMIJAO HORMON SEKSUALNOSTI)

('PRATIM VAŠ RAD VEĆ GODINAMA DOKTORE..')

('NAPISALA SAM RAD NA VAŠOJ TEORIJI MOLEKULARNOG ZGRUŠAVANJA.')

('PROCJENA VODLJIVOSTI OBJAVLJENA JE U ZNANSTVENOM ČASOPISU NA M.I.T.!')

('VAŠE OTKRIĆE ZGRUŠAVANJA BIJELIH STANICA PRETEŽITO U ŽIVČANOJ RASTROJENOSTI..')

(POČETAK JE OVO NEKE ČUDNE LJUBAVI)

(ZBUNJEN. NIJE OČEKIVAO ŽENSKU OSOBU.)

(IDU ONI.. ON GUBAV, ONA FANATIČNO VEZANA ZA SVOJ PREDMET.)

(POGLEDI PUNI UPITNIKA..)

(..STRAHA...)

(..GAĐENJA...)

(..DJEČJE ZLOBE.)

(MALI RITCHIE NAŠAO TATU NA MAMI I ŠOKIRAO SE)

(MAJKA: 'SJEĆAM SE NJEGOVOG POGLEDA..')

('BIO JE POTPUNO ISTI KAO KAD BI GA OTAC KAŽNJAVAO..')

('BIO JE UZORNO DIJETE, MALO POVUČEN..')

(NAKON DOGAĐAJA SUSJEDE ZGROŽENE KAO NIKAD)

(UČITELJICA: 'KOLIKO KOLIČINU NEPRIJATELJSTVA JE POTICAO'; NIJE SE UKLAPAO)

(MEDICINSKA SESTRA: 'MISLILA SAM DA JE ZAO.')

(SVI SU KRITIČNI PREMA MALOM RITCHIEU KOJI JE UBIO SVOG OCA)

(RITCHIEV VRŠNJAK: 'BIO SAM NJEGOVA ŽRTVA.')

(UČITELJ TJELESNOG ODGOJA; ANALIZE NE PRESTAJU..)

('ZAŠTO?!!!')





Oznake: Todd Haynes, drama, horror, art, 1991, 9/10

- 17:14 - Komentari (6) - Isprintaj - #

subota, 24.01.2015.

EL NINO DE LA LUNA (1989)

59.EL NINO DE LA LUNA (1989, ESP) Ocjena: 9/10
(Mjesečevo dijete) fantazija, misterij, SF
Redatelj: Agusti Villaronga
Scenarij: Agusti Villaronga
Glazba: Dead Can Dance
Snimatelj: Jaume Peracaula
Uloge: Maribel Martin, Lisa Gerrard, Enrique Saldana




Uvjerio sam se kako španjolska kinematografija ima niz ovako finih, upravo čudesnih priča koje su obogaćene vrlo maštovitim metaforama, i koje u vidu filma misterije donose na film parabolu kao da svjedoče nekoj sporednoj mitologiji čovječanstva koja ide usporedo sa životom, a ljudi je uglavnom ne vide. Jedna takva priča je i ova, a pripovjeda o 12-godišnjem dječaku Davidu (E.Saldana) koji je siroče a kojemu je jedna stara žena ispričala priču o drevnom proročanstvu prema kojemu je on bijelo dijete Mjeseca s moći u očima, a čiji dolazak jedno crnačko pleme u Africi prema svojim vjerovanjima iščekuje, za punog Mjeseca kad se na nebu pokaže vatreni znak. U fantaziji priče mi posatajemo uvjereni kako je to propročanstvo istinito i kako je dječak zaista pod posebnim utjecajem Mjesečeva zračenja.

Moje mišljenje je sljedeće: Ovaj film govori o moći i značenju života, o začeću, rođenju, dolasku na svijet, o prisustvu i veličini, u ovom slučaju -dječačkog- duha.. o njegovom transcdentalnom životu, o misteriju majčinstva i uloge djeteta na Zemlji i u Svijetu. David je siroče, i nema majku, on dobiva malo neobičnu skrbnicu Victoriu (M.Martin) koja ga vodi u opskurni centar za siročad i mlade ljude u kojem neka čudna organizacija koristi svoje 'štićenike' dok radi nešto okultno sa skrivenim zlokobnim ciljem. Ti ljudi su nakanili usmjereno i po metodi ciljano začeti i roditi Mjesečevo dijete tako što će pariti dvoje mladih stanara svoje ustanove. Čini se da su svi ti mladi na neki način ostavljeni, napušteni, siročad.. i njihova je uloga takva da su oni odvojeni od žive Ljubavi svojim nepripadanjem, bilo djedovima, bakama, očevima, bilo majkama, bilo sestrama, bilo braći. Ustanovljeni su u ledenoj i opskurnoj kući okultne organizacije. Ta kuća htjeli mi ili ne htjeli povući paralelu podsjeća nas na sve ono što je Svijet, kao golema organizacija koja brine sa svim svojim mehanizmima za svoje građane svijeta, puk jadan i obespravljen. Doznajemo da ta briga, taj krov nad glavom, hrana i pravo na šetnju u okrugu ograđenog imanja ipak ne pružaju nimalo ljubavi, nimalo osjećaja radosti, nimalo moći kakvu dječak ima u konekciji dok se gleda licem u lice s Mjesecom. Taj Mjesec u ustanovi, zli patroni i upravitelji zlouporabljuju u svrhu svojeg tajnog plana i svoje ideje za upravljanjem. (…) U međuvremenu, kad dječak David uspije pobjeći sa svojom 'nađenom' majkom koja je zatrudnila sa momkom iz zajednice, prilike se stanu mijenjati. U slobodi, bez školske brige čarobnjačkih učitelja, pod nebom, u tišini, uz pucketanje vatre, zvuk zrikavaca i cvrkut ptica, u pronalasku drugih ljudi srca punih topline.. tamo je dječak počeo disati i ostvarivati se kao dijete majke Zemlje.. stao je na put prirode dok se s karavanom otisnuo prema svojem plemenu u srcu Afrike. Na putu, u šatoru među Tuarezima, negdje u pustinji ponovo je rođen od svoje prijateljice koju zove majkom, Georgine (L.Gerrard) koja je poslije poroda umrla. Baš kao da prije nikada i nije bio rođen, jer bio je odvojen od ljubavi srca svoje majke, nije imao nikoga osim zaštite hladne i mračne, gvozdene institucije. Sve što je imao, crpio je u Mjesecu u kojeg se noću zagledao. On na koncu puta kao u proročanstvu dolazi svome plemenu, tako što mu poglavica dlanom dotakne grudi.

Film je putovanje, kao san, vi tu priče živite, slušate, gledate, promišljate. Moglo bi se dogoditi da vam bude nerazumljiv. I sam sam se gledajući pitao, što bi to moglo biti, što bi značilo sad ovo, sad ono. Mislim da je zadnja poanta u spajanju djeteta sa pravom majkom Zemljom koja kao duša živi u malom crnačkom plemenu kraj rijeke duboko u Africi, pod mjesečinom koja u vodi te rijeke ima sasvim drugu vibraciju nego što je ima u suzi oka zatvorenog siročeta neke hladne gradske ustanove dok čezne za majkom.

Glazba je fenomenalna. Dead Can Dance je nešto što valja čuti. Lisa Gerrard, koja igra Georginu (majku) je bila članica tog benda i komponirala muziku za 'El Nino de la Luna', a inače je australska glazbenica i skladateljica koja surađuje na uvaženim filmskim i drugim umjetničkim projektima.



















------------------------------------------

(ZATVORENI SVIJET FUNKCIJE, UVJETA, OGRANIČENJA, SVRHE, KAZNE I STRAHA)

('SPROVEDITE RUTINSKU PROVJERU!')

(VICTORIA - NIJE MOGLA BITI MAJKA; BOLNO)

(LJUDE ZATVARAJU OVDJE)

('OVDJE ĆE TI BITI BOLJE NEGO U SIROTIŠTU.')

(ZBUNJUJUĆ DVORAC)

(OVO JE INSTITUCIJA; SVE OSTALO IZVAN ZGRADE JE SLOBODA)

(KAO KAFKIN SUD)

(NOVI U SVIJETU PORETKA)

(TOČNO SE ZNA TKO JE GDJE I ŠTA TKO TREBA DA RADI)

(TIPIČNA HRANIONICA)

(U DVORANI PRIJE SIMPOZIJA O ZAČEĆU - NE BIĆA - NEGO NOVE MATERIJE)

(GEORGINA JE BIĆE POKRETA - MORALA JE OTPUZATI PO OGRLICU)

('MORAMO IZABRATI OCA I MAJKU DA STALNO KONTROLIRAMO EMBRION..')

(DOK SVI SJEDE KAO SVEZANI NA NJENOM LICU SE VIDI NEKI JAD)

(UVJERENI KAKO SLUŠAJU NEŠTO ISPRAVNO I BITNO)

(OVO NIJE STAJANJE NEGO VRTNJA I GIBANJE.)

(BILA JE NA STRANI ZLA A VOLJELA JE DJEČAKA; POMOGLA DA SE ISTINSKI RODI)

(NA KRAJU BIJEGA, NA KRAJU PUTA .. U NOVO ROĐENJE)

(ŽIVO GANUĆE)

(ŠAMAN PRIHVAĆA...)

(..DIJETE MJESECA)

(DUH ŽIVOTA PRONAŠAO SRCE ČOVJEKOVO)

-----------------------------------------

Trailer/Original Music

Oznake: Agusti Villaronga, fantasy, mystery, španjolski film, 1989, 9/10

- 15:27 - Komentari (5) - Isprintaj - #

utorak, 20.01.2015.

LE GRAND VOYAGE (2004)

58.LE GRAND VOYAGE (2004, FRA-MAR-BUL-TUR) Ocjena: 8/10
(Veliko putovanje) drama
Redatelj: Ismael Ferroukhi
Scenarij: Ismael Ferroukhi
Glazba: Fowzi Guerdjou
Snimatelj: Katell Djian
Uloge: Nicolas Cazale, Mohamed Majd, Jacky Nercessian



Film o putovanju na hodočašće (Hadž) koje je jedan od stubova Islama i zadaća je svakog muslimana koji je u mogućnosti da jednom u zemaljskom životu ode u Meku. Film ima meditativnu vrijednost, mi pratimo oca i sina, francuske Marokance, na putovanju iz Francuske preko Italije, Slovenije, Hrvatske, Srbije, Bugarske, Turske, preko Sirije i Jordana do Saudijske Arabije. Na tom putu mi vidimo nezadovoljnog mladića liberalnijih uvjerenja koji se odmakao od očeve vjere i tradicije, koji protiv svoje volje mora voziti oca na hodočašće u Meku. Na putu susreću različite ljude, događaju im se mistične situacije dok se nevidljivim sponama duhovno zbližuju. Čim je put bio tegobniji, zaobilazniji, tim je više put zaista počeo poprimati oblik hodočašća. Mladić je brbljao, navaljivao, tipkao po mobitelu, sve prestizao na auto-putu ne bi li žurbom sve što prije obavio; dok je otac većinu puta šutio, i drukčijim govorom komunicirao sa sinom. U konačnici, u samoj Meki, na kraju hodočašća pokaže se i nešto paradoksalno, koliko i vrijedno, a to pogledajte sami u ovoj pažnje vrijednoj drami.

Uz današnji film, koji je ostavio traga na moje duhovne osjećaje, evo već kroz sedam dana želio bih kratko opisati svoja ćutanja, ne bih li i vas potaknuo da pogledate ovaj lijep film. Naime, teško je reći kako film 'Veliko putovanje' nije religijski film jer u središtu je radnje Hadž, sveto hodočašće vjernika u Islamu. No ono što je meni gledatelju veliko u ovom filmu i u priči o putovanju oca i sina jest jedna osobita vrst ljubavi koja između njih stoji. Ljubav između oca i sina je u početku, zbog njihovih svakidašnjih svjetovnih stavova praktički neraspoznatljiva, a onda kada krenu na taj veliki put korak po korak dolazi do izražaja. Ali ta ljubav nije ljubav ni kako bi ju tumačio Freud, ni kako bi ju tumačila neka društvena disciplina, ta ljubav nije na bazi sentimentalnosti kakvu kasnije sin ima sjećajući se priče iz djetinjstva ili mladosti, ta priča neće ostaviti na tog mladića takav utisak da će on kasnije u memoarima govoriti kako smo jednog dana moj stari i ja provozali naš auto. Pogledajte što je ovo: Ovo je priča o Ljubavi oca i sina u kojoj živi Znanje. Sina koji je raspršenog uma, koji se ljuti i žuri i smije se i plače dok vozi oca stotine i tisuće kilometara daleko.. njega drži nemir kojeg mu uzrokuje Neznanje. Sin je egoist i mali narcis (vidimo kako nije udijelio milostinju ubogoj ženi s djetetom), mlad je, ali se otisnuo na put na kojem će upiti više od Znanja, osjetit će svoju dušu na kraju cijelog puta. Zato je to film s pričom o Velikoj i Časnoj Ljubavi.

Slični filmovi sa ovakvim duhovnim pričama i dramama postoje i temeljeni na drugim vjerama i naucima, da točno kažemo – Znanjima. Ne bih želio širiti mnogo uputa i informacijama o naslovima; pretpostavljam da moj čitatelj već ima svoje favorite u toj vrsti filmova, a i ionako ću još pisati o zapaženim ostvarenjima. Zato ću preporučiti samo jedan, a zbog toga što je ovaj put riječ baš o Islamu, neka bude i film na tom tragu: Abbas Kiarostami: 'Where Is The Friend's Home/Khane-ye doust kodjast' (1987). Riječ je o iranskom filmu kojeg je nevjerojatno iskustvo pažljivo pogledati, jer nije riječ o vjeri koliko o društvu kroz savršenu prizmu duhovnih metafora.













(KAKO SIN CIJELIM PUTEM POGLEDAVA OCA)


(SKRENULI S AUTO-PUTA)

('KOJIM ĆEMO PUTEM? LIJEVO ILI DESNO?')

('OVDJE ĆEMO PROVESTI NOĆ.')

(OTAC MU JE BACIO MOBITEL)

(FOTIĆEM FOTOGRAFIRA NOĆ?? ; JOŠ GA DRŽI PRAKTIČNI ZAPADNJAČKI UM)

(POVEZLI ČUDNOG PUTNIKA)

(U SNJEŽNOJ BUGARSKOJ)

(ZAPELI USRED MEĆAVE, JEDVA IZVUKLI ŽIVU GLAVU)

(PRED MEKOM)

(U MEKI)

(MEKA)

(GLEDA NA SLICI SVOJU DRAGANU...)

(DRUGIM DUBLJIM OČIMA)

(MASA HADŽIJA)

(SAMOM PROTIV TOKA RIJEKE JE NEMOGUĆE)

(VRAĆA SE KUĆI KAO PRODUHOVLJENI PUTNIK)



Oznake: Ismael Ferroukhi, Nicolas Cazale, drama, francuski film, 2004, 8/10

- 13:41 - Komentari (3) - Isprintaj - #

subota, 17.01.2015.

DANGEROUS BEAUTY (1998)

57.DANGEROUS BEAUTY (1998, USA) Ocjena: 7/10
(Ljubavnica Venecije) drama, biografski, romantika
Redatelj: Marshall Herskovitz
Scenarij: Jeannine Dominy, Margaret Rosenthal (knjiga)
Glazba: George Fenton
Snimatelj: Bojan Bazelli
Uloge: Catherine McCormack, Rufus Sewell, Naomi Watts, Jacqueline Bisset




Ova biografija o 'ljubavnici Venecije', kurtizani Veronici Franco povijesno je zapravo pojednostavljena i na film adaptirana priča s vrlo dobrim kostimima i scenografijom. Priča je to o ženi koja je živjela u Veneciji u 16. stoljeću i pripadala je onoj vrsti uglednih, otmjenošću, pameću i pjesničkim duhom obdarenih žena, za koje se misli da je u Veneciji onog vremena bilo jako malo. Čak štoviše, Veronica Franco, moguće je da je bila najreprezentativniji primjer tog profinjenog tipa kurtizane (cortigiana onesta), i kao takva je u svojoj osobi nosila karizmu, ali i stigmu žene koja se mora podavati i prodavati za potrebe visoke i ugledne klijentele i za stvar same države. U suštini problema priče o toj ženi jesu odnosi među percepcijama koji vladaju u društvu jedne renesansne republike, a u doba žestoke inkvizicije, i tiču se pogleda na konzumaciju ljubavne veze i pogleda na ostvarivanje zajedničkog suživota dvoje ljudi kojemu je prepreka klasni odnos i materijalni status. Žena je kroz čitavu povijest bila muškarcu faraonskih, cezarskih, papinskih, senatorskih osobnosti meta broj jedan, nemojmo se dati zavarati. Uvijek su ih zanimali samo veliki grozdovi, pečene svinjeće i janjeće glave i ženska njedra. Nikakve arhitekture, visoki zvonici ni tornjevi, pjesme ni misli u dubokim molitvama nisu muškarce tog kova zanimale koliko ženska putenost. Visina tornjeva simbol je majmunskog nadmetanja za alfa primata u svojem gradu-republici. Ovako pišem zato što je film u neku ruku upravo takav, anegdotalan, šaljiv, iako je jasno kao dan koliko je tema ozbiljna i upravo usmjerena na mračno viđenje muško-ženskog ljubavnog odnosa kao nečeg kužnog ako je izvan braka. Poanta je da je renesansa koja je u to vrijeme obuhvatila čitavu, ne samo Italiju, nego i velik dio Europe, djelovala kroz život, umjetnost i modu tako da je čovjek svjestan svoje zemaljskosti i tjelesnosti. Venecija je imala kroz umjetničke stilove osobito razvijen osjećaj za naturalizam, naročito jak senzibilitet za toplinu i boju ženske putenosti i ljepote. U Veronicino vrijeme djelovao je i radio čuveni Tintoretto, slikar koji je unutar svog opusa portretirao i samu našu junakinju. Ovaj film bez greške pokazuje taj gotovo kult obožavanja erotične ženske ljepote kakav je strujao tih godina Venecijom. To prepoznavanje bujne i plodne prirode na zemlji koja je u potpunoj poveznici sa duhom i tijelom ljudskog stvorenja.

Priča ukratko ide ovako: Veronica Franco (lijepa C.McCormack), mlada je djevojka iz građanske obitelji bez miraza koja negdje 1570-tih godina piše pjesme i ljubi gospodara Marka (R.Sewell), ali joj on u skoro vrijeme – premda protiv svoje volje - na jednom sastanku obznani da se ne mogu uzeti jer on zbog politike i materijalnih odnosa mora oženiti drugu ženu, kći Lombardskog vojvode Giuliju (N.Watts). Kako bi dobila dio zadovoljštine za tugu koju joj je nanio dragi Marko, kao djevojka vrlo prirodnih manira i čednih mladenačkih mušica Veronica odluči poslušati nagovor svoje majke (J.Bisset) da postane kurtizana jer ima za to sve atribute od izvorne ljepote do šarma pjesničke duše i figure oživjele Venere; tim više što joj je i sama majka u mladosti bila kurtizana. Sve žene koje su se poudale za najuglednije muževe presvijetle Republike počele su da se suše i krvare iznutra dok im muževi pohode postelje bajnih čarobnih kurtizana. Priča je to koja na vagu etičnosti stavlja izraz slobodne strasti između muškarca i žene, mladića i djevojke, ukoliko se oni uzajamno ljube. Priča je to o propagatorima vjere i zakonskih društvenih odnosa, o onoj gospodi i eliti koja će radije osladiti se i zadovoljiti ženskim tijelom kakve, uvjetno rečeno legalne prostitutke tajno nego li u ime ljubavi koju ujedno zabranjuju dok im žena kod kuće sjedi i predstavlja mrtvo živo biće od silne podređenosti instituciji braka. Na konačnom procesu u kojem se pod predsjedanjem Inkvizicije sudi Veronici dolazi do vrlo komičnog, ali i vrlo znakovitog trenutka u sudnici kada se dovodi u pitanje suučesništvo muževa Venecije u tzv. 'čaranju i herezi' kojima je ona prouzročila sav taj razblud među siročičima, časnom gospodom patronima, cenzorima, ministrima, admiralima, paterima i monsinjorima koji nipošto ne bi opskvrnuli svoj brak (ni sa ženom ni sa Bogom) dok prisežu svetim otajstvima kao dična porota.

Naime, film je više ovako zgodan za pogledati negoli bi to bio nekakav ogledni primjerak filmske i dramske umjetnosti. Filmičan je, jednostavan, okuugodan, ne zamara vas i nije otišao u ničemu predaleko da bi ga se dovodilo u bilo kakve upitne vrijednosne konotacije. Gledatelj može i uživati i postaviti si usput neka značajna pitanja.


('O VENECIJO..')

('VENECIJO RAJU, PONOSNA I LIJEPA...')

('..ŽIVJELI SMO ZA STRAST LJUBAV I LJEPOTU..')

('UŽIVANJE JE BILO NAŠA JEDINA OBAVEZA')

(LJUBAVNICA GRADA)

(LJUBAVNICA GRADA)

(VERONICA, PRVA LJUBAVNICA GRADA)

(U GRADU SA MARKOVOM SESTROM, MOIRA KELLY)

(ZDRAVICA MLADENCIMA U IME VELIKOG BOGATSTVA I DUGOROČNOSTI LOZE)

(OTAC: 'ZNAM ŠTO JE LJUBAVNI ČAR..UŽIVAJ U NJOJ ALI ČUVAJ GLAVU I SRCE.')

(S MAJKOM KOJA ZNA ŠTO JE ZAVOĐENJE)

(POSTALA KURTIZANA)

(NA PRIJEMU KOD GOSPODE)

(NJIHOVA LJUBAV PRIJE...)

(..I POSLIJE OSTALA ISTA)

(VERONICA FRANCO: UČENA...)

(ZALJUBLJENA)

(ZANOSNA)

(PRKOSNA)

(PROVOKATIVNA PREMA ŽENAMA...)

(..KOJE SU SUPRUGE PRESVIJETLE GOSPODE...)

(BEZ OBZIRA NA ZANAT KURTIZANE NJENO SRCE PRIPADA NJEMU)

(SA ZAKONITOM; 'ZA ČIME TI ŽUDIŠ DRAGA?')

('SAMO TO DA TI PODARIM MNOGO SINOVA I DA TI BUDEM DOBRA ŽENA..')

(INKVIZITOR)

(DUŽD)

--------------------------------------------------------------------------------------------

(VERONICA FRANCO, PORTRAIT BY TINTORETTO, 1575)

(CATHERINE McCORMACK, BRAVEHEART (1995), SPY GAME (2001), 28 WEEKS LATER (2007)

Oznake: Marshall Herskowitz, Catherine McCormack, Rufus Sewell, Naomi Watts, romantična drama, biografski, 1998., 7/10

- 17:59 - Komentari (4) - Isprintaj - #

utorak, 13.01.2015.

L.A.CONFIDENTIAL (1997)

56.L.A. CONFIDENTIAL (1997,USA) Ocjena: 8/10
(L.A. Povjerljivo); kriminalistički, drama
Redatelj: Cutris Hanson
Scenarij: Brian Helgeland, James Ellroy (priča)
Glazba: Jerry Goldsmith
Snimatelj: Dante Spinotti
Uloge: Kevin Spacey, Russell Crowe, Guy Pearce, Kim Basinger




'HUSH HUSH' (ŠUŠKA SE ŠUŠKA SE)

Film, premda visoko na IMDb ljestvici (94.mjesto svih vremena na datum 1.mjesec 2015.), ipak ne bih stavljao tako visoko. Neću reći da film nema svoje kvalitete; film je ustvari dobar ali s time da nije vrh vrhova, i jedina stvar a koja je zapravo za moj filmski ukus od najveće važnosti, a koja mi u ovome filmu nije dobra jest u jednom dijelu stereotipični žanrovski pristup. Film je jednim dijelom klišejast ali ga mogu podnijeti. Čim više otkrivam modernije neo-noir filmove to mi je jasnije da se s time ne može napraviti nešto revolucionarno pa onda puno puta kod tih naslova ispadne da nešto smeta zadnjem dojmu. Pravi i izvorni žanr kriminalističkog film-noira trebalo bi ostaviti gdje mu je i mjesto, najkasnije u ranim 60-tima. 'L.A. Povjerljivo' evocira to vrijeme 50-tih godina i stavlja nas usred mračnih radnji losanđeleskog podzemlja, među kriminalce s ulice, i u srce prirode sumnjivog poslovanja tamošnje policije LAPD. Gledatelj se može ugodno zavezati za ekran uz policajce (detektive) različitih karaktera, agresivnog i pravičnog Buda Whitea (mladi Russell Crowe), prilagodljivog i inteligentnog Jacka Vincennesa (Kevin Spacey) i ambicioznog ali sposobnog cinkaroša Eda Exleya (Guy Pearce) koji zajedničkim snagama trebaju razotkriti krvavi zločin u moru likova koji smrduckaju na odvratnu prevaru i sotonsku zavjeru. Pa ipak u filmu kao da postoji neki tanašan sloj patetike dok se likovi međusobno jedni drugima ispovjedaju i povjeravaju, a onda zdušno kreću u junački napad (kao da nije kriv truli i korumpirani sistem iza kulisa, nego naši junaci pate od sindroma teškog djetinjstva). Taj osjećaj bi neke gledatelje mogao odvratiti od gledanja, ali zato sam ja tu da vas uvjerim da film ipak vrijedi. Inače, takvi policijski orijentirani filmovi bolje su mi napravljeni kad proizvodnja filma prati svoje vrijeme (npr. bacite oko na 'Prince of the City', S.Lumeta iz 1981.), i koji su od prve do zadnje minute u struji bez zamagljivanja umjetnim dimom, ali što je tu je. Ovaj film sam zavolio tek nakon trećeg gledanja kada sam pomno prionuo dramaturgiji. Kad sam isecirao film bio sam vrlo zadovoljan. Pa evo šta ću vam reći: Daleko od toga da iz ovog filma ne možemo povući nešto pametno i dobro urađeno. Film je kao kriminalistička drama sa svojim društvenim podkontekstom uspjeliji dio poetike i estetike ovog filma. Evo što je prosto fenomenalno: Da film ne bude sapunjav i klišeiziran spašava priča koja je jasna i premda malo spora, pruža vam na uvid sve kako stvari stoje i kako na sponi 'kriminalni milje – javni mediji i showbiz – policija-sudstvo' teku stvari. Sve je zapravo pod velom tajne, postoji biznis radi kojeg se događa prestiž za ulov odnosno vrijednosni plijen (u drogi,u poslu, novcu ili roblju ove ili one vrste; u filmu su to žene za prostituciju). Visokopozicionirani klan u policiji i tužilaštvu ucjenjuje mafioze i tako čine jednu sliku koja nikako nije vidljiva vani nego se sve događa upravo 'povjerljivo'. To povjerljivo u jednom obliku izlazi kao 'žutilo' u magazinu o lezbačama, drogi, seksu i inim sočnim stvarima ('Hush Hush'), a u drugom se dalje slaže po arhivima, dosjeima i javnim novinama onako kako paše preživjelim glavama koje ostaju na pozicijama s medaljom časti oko vrata. Fenomenalno je to što se vidi u ovome filmu, a što ljudima nikada do dana današnjeg 1997. ili 2015. još nije jasno ni pojmljivo. Film odmah iz prve ruke pogađa u poantu sranja koje se zbiva oko zakonodavstva, sudstva, redarstva.. nema tu pet ni šest nego odmah je prikazan mali blagoglagoljivi jebežljivi novinarčić koji sve informacije bitne za okretanje para provuče preko sebe smijuljeći se u svojem žutotiskovnom laboratoriju za skandale i senzacije – Sid Hudgens (D.De Vito), a kao police officer morate biti ili sirovi, naivni i glupi ili bezobrazno i prokleto ambiciozni i beskrupulozni kako bi zadovoljavali u svom poslu pod glavešinama koji prekrajaju, češljaju i ucjenjuju čitav grad u svojim mutnim poslovima koristeći položaj čovjeka od zakona.

Možda da zaključno još samo kažem nešto o rangu ocjenjivanja. 'L.A. Confidential' mi za oktavu ima slabiju uvjerljivost, kao da postoji nešto što mi koči potpuniju uvjerljivost što u konačnici utječe da film ne mogu staviti uz bok svih filmova neovisno o žanru koje sam ocijenio sa recimo 9. Postoje neki slabiji filmovi, primjerice u eri noir tematike, a koji su naprosto uvjerljiviji, toliko da vam 'okus' po njemu ostaje u sjećanju još dugo poslije; u nekim slučajevima čak godinama. Zato mi je 'L.A. Confidential' ipak ostao u sjećanju kao samo vrlo dobar, ne i sjajan film da bi bio moj favorit, što u konačnici naravno ne znači da ga ne bih preporučio.


(SLOBODA MEDIJA UKLJUČUJE I SVOJU LJIGAVU STRANU INFORMIRANJA)

(SVIME RAVNA KLIKA NA VRHU)

('GARANTIRAM VAM LAGANU KAZNU...')

('SVJEDOČIT ĆETE PROTIV TROJICE POLICAJACA KOJI SU NA PUTU ZA PENZIJU...')

('NE HVALA, NISAM POTKAZIVAČ.')

('DIVIM TI SE ŠTO PRIHVAĆAŠ NASILJE KAO DIO POSLA..')

('.. I IMPRESIONIRAN SAM KAKO KAŽNJAVAŠ ONE KOJI TUKU ŽENE..')

(NAKON SUSPENZIJE ŠEF MU VRAĆA ZNAČKU I PIŠTOLJ JER..)

(..POLICIJI JE UVIJEK POTREBAN NETKO ZA PORAVNATI REBRA ILI BUBREGE)

(NOVINARČIĆ - PERAČ SOČNIH VIJESTI)

(NOVINARI DOBRO SURAĐUJU SA LJUDIMA ZAKONA)

(S VLASNIKOM AUTOMOBILA, GOLF TERENA, FINIH KURVI I TOKOVA DROGE)

('LYNN BRACKEN JE MOJA VERONICA LAKE.')

('TRAŽIM CURE KOJE SLIČE NA ZVIJEZDE. PONEKAD UPOSLIM PLASTIČNOG KIRURGA.')

(A IMA I SVOG BULDOGA)

(PROSTITUCIJA NA NAČIN VISOKOG KRIM-MILJEA)

(NJEGOVA ISKRENOST PRIVLAČI NJEZINU ISKRENOST)

('TI SI PRVI MUŠKARAC KOJI MI NIJE REKAO DA SLIČIM VERONICI LAKE..')

(I ON JE ISKAZAO NEKOME SVOJU PATNJU)

(1950-TE; POGODITE FILM..)

(VRIJEME DOK AMERIČKI AUTI JOŠ PO SEBI NISU IMALI ŠPIČASTE REPOVE I VISOKE KLJUNOVE)

(U ISTRAZI JEDNI ŠPIJUNIRAJU DRUGE; VINCENNES I ED)

(PRATE BUDA; 'NIJE NJEMU NI TAKO LOŠE..')

(JESU LI STVARNO TRI USPALJENA CRNCA POČINILA...)

(...OVAJ ZLOČIN, ILI SE IPAK TREBA UPITATI TKO STOJI IZA SVEGA?)

('NAŠA PRAVDA MORA BITI BRZA.. PRETRAŽITE SVAKOG SUSJEDA!')

(UZBUDLJIVA SCENA; ŠTO BI SVAKI PRAVEDNIK MORAO URADITI JEDNOM ĐUBRETARU - POGLEDATI!)

(KRATKI ISJEČAK POSTUPANJA SA ĐUBRETAROM)

Oznake: Curtis Hanson, Kevin Spacey, Russell Crowe, Kim Basinger, drama, kriminalistički, 1997, 8/10

- 16:18 - Komentari (4) - Isprintaj - #

četvrtak, 08.01.2015.

FALLING DOWN (1993)

55.FALLING DOWN (1993, USA-FRA) Ocjena: 9/10
(Dani ludila); drama, kriminalistički, triler
Redatelj: Joel Schumacher
Scenarij: Ebbe Roe Smith
Glazba: James Newton Howard
Snimatelj: Andrzej Bartkowiak
Uloge: Michael Douglas, Robert Duvall, Barbara Hershey




'ČOVJEK U BIJELOJ KOŠULJI I KRAVATI TERORIZIRA GRAD'

Film koji je danas pred vama ja bih najradije nekako drukčije nazvao; dakle, ne onako općenito 'Dani ludila', nego na primjer 'Čovjek pukao', 'Pukao mu film' ili 'Točka pucanja', 'Put bez povratka na staro' ili jednostavno 'Odljepio', 'Odšarafio'. Sve nas navodi na situaciju u koju je doveden pojedinac u ovom našem današnjem modernom kapitalističkom trgovačkom društvu koje funkcionira na uzoru Zapada, znači SAD-a jelte.. zemlje iz koje potječu zgnječeni hamburgeri, dok sa slike na ogromnom meniju fast food restorana isti izgleda kao da bi on vas proždro a ne vi njega. Znači na Zapadu u sjedinjenim zapadnim državama, u Južnoj Koreji i Japanu gospodar je novac i sav protok života tako je usklađen i svi se ponašaju uslužno se smješkajući mušteriji s bejzbol palicom ispod pulta, radeći svoj građevinski besmisleni posao, natjeravajući se i pucajući po kvartovima sa skakavcima i uzijima kao da se igraju rata i tako dalje; policija to sve nadgleda, svi u međuvremenu svraćaju na jedan topli stješnjeni hamburger sa sosom od paradajza i na kavu od mamutovog mlijeka i pognutih glava u ustima obrađuju tu mješavinu dok im to sve ulazi u obliku sranja kroz krv sve do mozga. Zatim retardiraju. Na takav način retardira i društvo i ništa više nije prirodno. Niti ljubav muža i žene, niti bračna situacija, niti ljubav oca prema vlastitom djetetu, ne hranite se dobro, šefovi vas plaćaju crkavicom za besmisleni i izmišljeni posao, vi mlatite praznu slamu, radite u službi novca za nečiju korist i za lažne ideale. Pored vas bogataši, plastični kirurzi, različiti mafijaši (koji su ujedno veliki humanitarci i mecene poretka) ograđuju svoje privatne raskošne hacijende bodljikavim žicama na kojima imaju golf terene, bazene i vile s vrtlarima, batlerima i čistačima. A onda se ponekad dogodi i to: greška u sustavu, zastranjenje u društvu.. poneki pojedinac jednostavno 'odljepi', najprije malo, a zatim postupno prelazeći granice do kraja. U 'Falling Down' radi se upravo o tome. Svi znamo legendarnog i kul taksista Travisa Bicklea (R.De Niro) koji je prilično nenadjebiv lik u filmovima tog tipa, ali mislim da ovaj William 'D-Fense' Foster (M.Douglas), iako nema baš tako spektakularan mot i nastup, sudjeluje u mnogo više akcije na terenu koja prikazuje kako nema jednog jebenog mjesta u tom gradu (L.A.) a da on ne naiđe da mu nešto ne pojačava bijes prema tom društvu iz kojega je i sam zapravo ispao kao kotačić starog zahrđalog satnog mehanizma. Ne, on ne nabavlja oružje kao što ga od prekupaca i švercera nabavlja Travis; on, Bill ga sasvim slučajno nalazi na cesti, preuzima ga od onih s kojima uđe u verbalni delikt (od korejskog trgovca bejzbolska palica, od bande hispanoamerikanaca – nož i kasnije vatreno oružje i bazuka). On je upravo miroljubivi građanin koji je postao – opasan, tzv. teroristički faktor u moru bandi i đubradi koja ucjenjuje, pljačka i siluje. Za društvo kakvo je američko – on je taj problem, onaj koji ne želi više služiti novcu svojega gazde.. on, a ne banda koja je rak-rana cijelog društva; da ne govorimo o pravim uzrocima opće bolesti društva.

On radi najprirodniju stvar na svijetu. Život u svojstvu kapitalističkog činovnika (radi u firmi 'Obrana' od komunista) ga je već dobro nagrizao.. sve se događalo kako to tipično u takvim društvima ide.. posao kao pasji skot ne od 9 do 5 - nego 24 sata dnevno, izolacija, obroci po smrdljivim fast foodovima, ne viđanje djeteta i porodice, ne imanje vremena ni za wc kao čovjek, rastava, stigma zbog posla kojeg radi, kriza zrelih godina itd. Rastavljen, sit govana koja je jeo usput na način cateringa ili fast fooda, sjeban od šefova koji ga nadgledaju, on se jednog popodneva vraća samo blago uzrujan s odlukom da ode posjetiti svoju malu kćer kojoj je baš toga dana rođendan. Sve na ovom svijetu, u tome gradu zla okrenulo se naopako.. čep u prometu, radovi na cesti koja je potpuno ispravna, zabrane, daveži, ulični šljam, svi do zadnjeg trgovca samo trže trže i ukazuju na svoj teritorij i vlasništvo. William nikako da se probije do doma kamo je naumio doći vidjeti svoju kćer samo na jedan dan iako mu žena brani posjete prijeteći policijom i sudskom zabranom. Eto toliko. Čovjek da bi došao do onoga što mu je najmilije u ovakvom društvu vlasništva, kapitala i teritorija mora prijeći brojne prepreke; svu govnarsku gamad ovog svijeta koja je zapravo retardirani odraz lošeg lažnog političkog poretka stvari nametnutog odozgo.

U ovome filmu ćete uživati jer je jasan, znakovit i za njega kao da ima sila razloga da bude na raspolaganju gledateljima. Film teče tako da mi pratimo ovog 'junaka' stupanj po stupanj, kako iz situacije u situaciju sve više pizdi na idiotski sustav i prljavu ulicu na koju obični ljudi bezuvjetno pristaju. On više nije mogao pristajati ni časa na njihove zakonske uvjete, i na uvjete društvene klime, nije više mogao probaviti dirigiranje novca i percepciju konzumera. Odlučio je rješavati sve sam uzevši zakon u svoje ruke, a sve vodeći se jednim ciljem – vidjeti svoju kćer. Steći ćete uvid u to kako je jedan čovjek zaposlenik udruge u čijem opisu posla stoji 'obrana od komunizma' – tog dugogodišnjeg paravana za vođenje agresivne američke politike, u to kako taj isti čovjek automatski postaje terorist samo ako se odluči za borbu na vlastita prirodna i ljudska prava kontra uobičajene novčarsko-profitne prakse građana oko sebe. Meni osobno, film je bolji od filmova tipa 'Terminator', bar za jednu stepenicu.


(JEDNOGA DANA NA POVRATKU S POSLA)

(U PROMETU OPĆI KAOS)

(VJEČNO RADOVI NA CESTI)

(POČECI IZBIJANJA NERVOZE)

(TRUBE,ŽAMOR,LUPANJE,SMOG,SPARINA)












('HEJ! A KAMO SI TI KRENUO??!')

('IDEM DOMA!')

('TO KOŠTA OSAMDESE PE CENTI..')

(NIKAKO DA RAZMJENI NOVČANICU U SITNO)

('IDITE SAD! BEZ NEVOLJA..')

('OSTAJEM.')

(NAŠAO ORUŽJE BROJ 1 - 'ISUSE ŠTA JE OVO?')

('UZMITE NOVAC! UZMITE NOVAC!')

('ZAČEPI! GOVORI JASNO I RAZGOVJETNO!)

('PA TI MISLIŠ DA SAM JA LOPOV?!')

('TI SI LOPOV!')

(ZOVE ŽENU TREĆI PUT)

('SAMO DA TI KAŽEM DA DOLAZIM DANAS NA ADELIN ROĐENDAN..')

('NE, NE MOŽEŠ DOĆI.')

(SJEO DA ODMORI ALI NEMA MIRA; 'NE ZNAŠ ČITATI STARI?')

('JA ĆU TI PROČITATI, PIŠE DA JE TU PRIVATAN POSJED!')

('TO PIŠE?')


('TO SE ODNOSI NA TEBE JEBOTE!')

('MADA FAKA, DAJ JEBENU TORBU!')

(ORUŽJE BROJ 2 - NOŽ-LEPTIR)

(ORUŽJE BROJ 3)

(ORUŽJE BROJ 4)

(ČOVJEK NA PUTU PREMA DOMA)

('LJUBAZNO OSOBLJE' U BRZOM RESTORANU)

('NE MOŽETE DOBITI DORUČAK JER TO JE NAŠA POLITIKA..')

('RIK, JESTE LI IKADA ČULI IZREKU DA JE MUŠTERIJA UVIJEK U PRAVU?')

(NEKOLIKO TRENUTAKA KASNIJE: 'RIK, MOGU LI SADA DOBITI DORUČAK?')

(ČINI SE DA MOŽE DVA A NE JEDAN)

('VIDITE O TOME VAM JA GOVORIM...')



Oznake: Joel Schumacher, michael douglas, Robert Duvall, drama, triler, satira, 1993., 9/10

- 16:42 - Komentari (9) - Isprintaj - #

nedjelja, 04.01.2015.

THE DEER HUNTER (1978)

54.THE DEER HUNTER (1978,USA-UK) Ocjena: 9/10
(Lovac na jelene); drama, ratni
Redatelj: Michael Cimino
Scenarij: Deric Washburn; Michael Cimino, Louis Garfinkle, Quinn K. Redeker (priča)
Glazba: Stanley Myers
Snimatelj: Vilmos Zsigmond
Uloge: Robert De Niro, Christopher Walken, John Cazale, John Savage, Meryl Streep



Možda bi se ipak bilo dobro uzdići nešto iznad uskog gledišta na ovaj film pošto je velikom broju gledatelja koji poznaju ovaj film jasno o čemu se tu radi. Skupina prijatelja, radnika u čeličani u Pennsylvaniji, potomaka ruske porodice emigranata, živi, radi, provodi se, zabavlja, ženi i udaje u svojem gotovo rustikalnom kraju koje nalikuje kao predgrađe predgrađa Pittsburgha, kao neko rusko seoce s pravoslavnom bogomoljom ukomponirano u arhitekturu industrijskog Zapada. Kao da je riječ o kulturi u kulturi. Oni tamo svi žive svoj američki san, kao da su negdje u Rusiji davno iščupani i ovdje zacijepljeni kao što se cijepe sorte jabuka. I sada pred trojicu mladića, jedrih i srčanih Amerikanaca - Michaela (R.De Niro), Nicka (C.Walken) i Stevena (J.Savage) doleti poziv 'u ime Boga i Domovine s čašću' za službu u ratu u Vijetnamu. Njihov primitak tog poziva, njihov totalni slom tamo u paklu rata, njihovo vrijeme nakon službe u vojsci .. sve to ako niste vidjeli, lako ćete pogledati. Što rat učini čovjeku od života, od snova, od ljubavi, od prijateljstva, od bratstva, i kako utječe na njihovu spoznaju. Drugi par rukava je gledanje na to zašto se vodi taj rat i kakva je percepcija i odnos prema tome što se događa. Ljudi koji su ostali doma, isprativši svoje muževe, braću i prijatelje nastavili su sa svojim poslom, sa svojim mukama svakidašnjeg života.. zarađivajući teško za svoj kruh, pijući za šankom, igrajući biljar i kuglajući. Vrlo je upečatljiva scena, čak preteška a da se ne spomene, kad se družina prijatelja ponovno nađe u lovu na jelene nakon što se Michael (De Niro) vratio 'prekaljen' iz rata; Nekada kad bi išao u lov na jelena vrebao bi na tu životinju kao ubojica, kao – ne na plijen – nego, naglasimo to, kao na trijumf!.. pucavši jelenu među oči bez imalo ustezanja. Sada nakon što je doživio pakao 'pucanja sebi u glavu' u ruskom ruletu, gledanja slika kako svinje razvlače trupla raskomadane djece po blatu, on je osjetio strah, duh i živo srce tog jelena.. vidio ga je ravno u oči i nije mogao opaliti. Scena koja gađa u suštinu, o kojoj sam zapravo želio progovoriti, događa se u baraci poslije lova. Pijani Michaelovi prijatelji, koji cijelog života samo gunđaju, piju i preživljavaju, u nekom koškanju posvade se, a onda u jednom trenutku Stanley (J.Cazale) potegne pištolj kojeg obično nosi na svog prijatelja koji ga je zadirkivao. U to među njih uleće pobješnjeli Michael i odigra Stanleyu kultnu scenu 'ruskog ruleta' ne bi li mu objasnio značajnu razliku između zajebancije i ozbiljnog bitka koji spava u svakom oružju. Obični Amerikanci koje su ovi momci ostavili otišavši u Vijetnam ostali su u svome gradiću 'sanjati' svoj američki san. Nakon katastrofa i tragedija koje su se izdešavale sa tom trojicom i Nickyjevim sprovodom na kraju, oni na okupu poslije sahrane opet kao obitelj u crnini, dok ne znaju što bi rekli da razbiju neugodnu tišinu i izbjegli teške jecaje koji žele da provale, oni tiho i tužno započnu pjesmu 'God bless America'. Jer opet u toj Americi, sada ne više sivoj ni romantičnoj kao na početku, nego crnoj, oni ostaju da žive.. o tome svjedoče pogledi koje za stolom razmjenjuju Michael i njegova i pokojnikova voljena Linda (M.Streep). Opet ostaju, pa makar i na ruševinama jednog života nekakvi temelji za ljubav, nade i još nerođene snove.

I za kraj ovog osvrta htio bih završiti na tragu svoje početne misli; da sve ono što film prikazuje pogledate i osjetite sami. Sva njegova recimo to tako tri dijela, jer je film tako komponiran (prije odlaska u rat- u ratu – i poslije rata); a ono što treba da se kaže treba da bude misao koja kao da konstantno leti iznad fabule i želi sve to da obuhvati. To je smisao svijeta. Smisao koji se širi svijetom uz gomilu ratova. Novac ide uz rat, rat ide uz novac. Vrijednosti poput Boga, Blagoslova, Domovine, Časti i Dužnosti redovito idu uz golemu mašineriju koja u magli financira sve te pohode. Milijuni mladića koje se šalje da ratuju izgube upravo ono u ime čega su išli u te pohode. Izgube svog Boga, svoju domovinu, svoju čast. Jer kako to sve zaraditi u ratu? U ratu obrane od komunizma koji bi iz Vijetnama mogao zaprijetiti? Ništa ti mladi ljudi ne mogu zaraditi u toj vojničkoj uniformi osim da izgube pamćenje, živce, noge, ruke, muškost, čast, braću, prijatelje.. tko im to može poslije rata isplatiti? Tko će napredovati ili prosperirati kad oni daju svoje živote za svoju zastavu? Njihova obitelj? Društvo? Opće dobro? Tko?

'Lovca na jelene' ako niste, svakako pogledajte. I sam eto priznajem da jedan dug period svog života nisam 'u komadu' sabrano pogledao ovaj film. Kad je čovjek mlad teže se nosi sa dugim uvodima kao što to ima ovaj film, tako da je možda u tome nešto kao zamka u koju će se uloviti mlađi gledatelj. To je važno reći, jer nije dobro da se ovaj film gleda na preskokce ako se gleda prvi put i želi se upiti odličan dojam.

Impresivno je da i akcija u ovom filmu ima pravo mjesto. Ovu ratnu i socijalnu dramu ispunjavaju slike kao iz života uz besprijekornog Roberta De Nira, Christophera Walkena, i posebno bih još istakao - Johna Savagea. Ovaj film je obavezna lektira za svakog filmofila.

(KRUH SVAGDAŠNJI)

(RADNIČKA KLASA)

(GLEDANJE UTAKMICE PRIJE LOVA NA JELENE)

(ZAFRKANCIJA: 'JA ULAŽEM 20$ DA QUARTERBACK EAGLESA NOSI HALJINU!')

(RUSKA ENKLAVA MELTING POTA U PENSILVANIJI)

(STEVENOVA ŽENIDBA - PRAVOSLAVNI OBRED)

(SVEČANA SALA ZA ISPRAĆAJ MLADIĆA U VOJSKU)

(UJEDNO SVADBA - VESELJE POD KRILATICOM NACIJE)

(STEVENOV POSLJEDNJI KAZAČOK)

(PIJANI, MLADI, NADOBUDNI - NICK, MIKE I STEVEN)

('NADAM SE DA ĆE I NAS POSLAT TAMO GDJE IMA AKCIJE!!')

('JEBI GA.')

('JEBI GA? ŠTO JE REKAO? JEBIGA??')

('PA KAKO JE TAMO JEBIGA?')

('JEBIGA!')

(ODUVIJEK JE SHVAĆAO VIŠE)

(DOK SE ONI KAO I UVIJEK SVAĐAJU OKO HRENOVKE)

(LOV NA JELENA - SAMO IGRA?)

(TAMO GDJE NEBESKI SVOD DOTIČE ZEMLJU)

(SMRT JEDNOGA BOGA)

(BOLNO ODUZET ŽIVOT)

(OKLADE VIJETKONGOVACA U RUSKOM RULETU)

('NE BRINI! ZA PET MINUTA IZLAZIMO ODAVDE..')

(RULET ŽIVOTA I SMRTI, NISU MISLILI DA ĆE BITI TAKO)

(PUCANJE SEBI U GLAVU POD PRISILOM)

(MRŽNJA)

(VIŠE OD MRŽNJE)

(POVRATAK U DOMOVINU GDJE SVI SANJAJU AMERIČKI SAN)

(OŽILJCI - MICHAEL)

(OŽILJCI - STEVEN)

(OŽILJCI - NICK)

(ARBITAR U RUSKOM RULETU - DEMON)

(NICKOV POSLJEDNJI ISPRAĆAJ)

('..GOD BLESS AMERICA..'; TIHI PJEV)

----------------------

Cavatina by The Shadows

Oznake: Michael Cimino, Robert De Niro, Christopher Walken, drama, ratni, 1978, 9/10

- 14:16 - Komentari (6) - Isprintaj - #

petak, 02.01.2015.

POPIS FILMOVA ZA 12/2014

Popis ostalih filmova pregledanih u 12.mjesecu 2014.
(od više rangiranih prema niže)

7/10

'Minnie and Moskowitz' (1971) SAD, J.Cassavetes – Gena Rowlands koja često igra ulogu sredovječne žene u kritičnim godinama u ovome filmu nesretna je žena iz white collar branše koja uđe u fazu da joj život postane prosto nepodnošljiv. Nikako i nikako u njoj čelični snobizam i krivo viđenje svijeta romantike, osjećaja i ljubavi ne popuštaju, sve dok ne upozna zvrkastog, direktnog i slobodoumnog hipija Seymoura Moskowitza (S.Cassel) s dugom čupom i brkovima. Ona je ogledni primjer kćerke uštogljene majke, a on je ogledni primjer sina majke ala Žuži Jelinek. Minnie i Seymouru nikako da krene, a opet stvari su sa Seymourom toliko katastrofalne da katastrofalnije ne mogu biti, da nije moglo proći a da u njoj onaj teški snobistički teret odgoja i društvenih normativa konačno ne pukne. Ona shvati da je on dobar. Mogao bi vam se svidjeti ovaj film.


'Manic' (2001) SAD, J.Melamed – našao sam na forumu svježi prijedlog za ovaj film na temi o filmovima na temu psihičke bolesti i psihoterapije, i baš kao da su se zvijezde nekako poklopile ja sam još koji dan prije pripremao se pogledati ga a bez da sam znao da ću na forumu naići na prijedlog. Film je o delinkventima između 13 i 17 godina u mentalnoj instituciji, koji su zatvoreni i pod nadzorom, ali ne izgleda da terapije i terapeutske metode pomažu. Svi ti klinci imaju različite dijagnoze fobije i frustracije; od agorafobije, shizofrenije, kronične depresije, ekstremne hiperaktivnosti itd. Snažna je stvar što film propitkuje stavove, misli i međusobnu interakciju pacijenata koja je često puta izvanredno logična, razumna i fascinirajuće empatička. Njihov život mržnje, patnje, volje, čežnje pa sve do otvorenih poriva za agresijom, samoozljeđivanjem, urlanjem zacijelo je nusprodukt utjecaja loše okoline u kojoj su odrasli. Vrlo dobar, ali ne i vrhunski film.


5/10

'Kiss of the Dragon' (2001) FRA-SAD – Chris Nahon režija, Luc Besson scenarij, Jet Li priča i glavna uloga, Bridget Fonda druga glavna uloga, dobri ostali francuski glumci dio su ovog akcijskog krimića koji me nije mnogo naljutio, nego naprotiv mi je prošao dosta dobro. Dade se prijeći preko naivnih elemenata, ali dade se i uživjeti u ovu laganu priču o agentu kineskog ministarstva policije poslanom da obavi špijunski posao u Parizu. Međutim na putu mu se nađe debelo korumpirani pariški šef policije insp. Richard (Tcheky Karyo) koji ima svoje kriminalne i nehumane namjere a s kojim ovaj Kinez (Jet Li) mora surađivati. Ali ne zadugo.. Tu se između njih nađe, naravno žena Jessica (B.Fonda) koju Richard drogira i šalje ju svojem svodniku. Pravednik će upotrijebiti svoju specijalnu istočnjačku vještinu na putu istine – zmajev poljubac (što je to vidite).


'Romancing The Stone' (1984) SAD, R.Zemeckis – film 'Lov na zeleni dijamant' koji se gledao obično za ili oko Nove godine. Kad ste dijete vi još koješta niste upili u svom životu, pa rasterećeni cijelog života ispred sebe možete bez problema uživati u zelenim kadrovima Kolumbije, 'igri' lovice između pozitivaca i negativaca i smijuckati se forama nespretnih negativaca-luzera. Malo kasnije super vam je kako M.Douglas u vlažnoj džungli skliznuvši za K.Turner završi u blatnoj kaljuži ravno glavom u njezinom međunožju J. Još malo kasnije sve skupa vam je simpatično i zabavno zezanje ugodno za oko. Eto, pogledao sam još jedanput (možda peti-šesti put), i konstatirao bih da filmu vrijedi dati ocjenu iz sentimentalnih razloga koja je tek prolazna. Radnju vjerujem znate, ako ne evo : Joan Wilder (Kathleen Turner), spisateljica tipično ženskih ljubavnih romana živi u svom svijetu uživljujući se u svoju literarnu junakinju Angelinu koju uvijek spasi tajanstveni desperados i junački obarač ženskih srca, a samac i lutalica i sve ostalo, Jesse. Takav scenarij se pretvori u stvarnost kad joj u Kolumbiji kriminalci (De Vito, Z.Norman) otmu sestru, kamo ona pođe ne bi li je otkupila i uskoro zaluta u tropskoj prašumi. U igri je blago za koje Joan ima kartu.. Njezin Jesse pojavi se u obliku Jacka Coltona (M.Douglas) itd itd. Volim film, ali ne ocjenjujem baš visoko.



4/10

'Desperate Hours' (1990) SAD, M.Cimino – stvarno, ali stvarno muka Isusova bila je izdržati ovaj film do kraja. Sav taj talent i karizma glumačke postave jednostavno ulupan u prazno: Anthony Hopkins, Mickey Rourke, Mimi Rogers, Kelly Lynch. Ne znam što se htjelo s ovim filmom. Pod žanrom za ovaj film stoji – drama, kriminalistički, triler. Ovdje nema ništa od toga osim očajnih 105 minuta. Hoćete kratak sadržaj? Evo: Suludi psihotični osuđenik, zločinac kojeg glumi Mickey Rourke pobjegne iz pritvora računajući na pomoć dodijeljene mu odvjetnice koju glumi Kelly Lynch. Uz pomoć još dvojice kriminalaca (u kojima bi mi trebali vidjeti neku iskonsku pravednost nasuprot sustava) on provaljuje u kuću obitelji Tima Cornella (A.Hopkins) gdje od početka do kraja davi članove te obitelji s glupim završetkom (pucnjava efbiajevaca). Sve je u tom upornom davljenju. Prilično ne loš, nego slab film, možda upravo zbog osjećaja što nam pred licem šeću vrsni glumci. 90 posto sam siguran da vam neće biti dobar. Ali tko zna.. Moja ocjena ipak jedva dovoljan 4. Onako kao u školi.. jedva dvojka.


3/10

'Broken Arrow' (1996) SAD, J.Woo – priređujući se za ovaj film sam se jako napeo, premda ne znam zašto, kao da se vani očekuje da počnu atomske bombe padati. Dva pilota američke vojske Hale (C.Slater) i Deakins (J.Travolta) imaju pokusni let radarima nevidljivog bombardera iznad Utaha sa nuklearnim raketama. Sve što trebate skontati u ovome filmu je tko je 'dobri' a tko 'zli' američki časnik. Oni među sobom imaju od početka sukob principa što na koncu eskalira u avionu pri letenju. Oni se posvade i potuku, onako hong-kong-akcijski u kabini, zatim.. katapultira se prvi Hale (dobri) a za njim zli Deakins (Travolta) prethodno ispustivši nuklearno oružje u pustinju. Radnja se vrti oko bežanije za bombama koje su oteli uroćeni teroristi koji imaju namjeru preprodati te bombe. Tu je i cura, rendžerica koja pomaže dobrome Haleu. Kud već film nema vrijednost osim da se gledatelj zabavi tu još nije ni gluma najuvjerljivija. Moguće pogledati, ali samo ako se zainatite ili volite Travoltu. Jer mislim ipak da i nije neka ideja za film 'za ozbiljno' nabacivati se atomskim bombama kao kinder-jajima. Nije zamjerka toliko tehnici Johna Wooa koliko skromnoj i naivnoj koncepciji za radnju filma kojoj ne manjka patetike.


Oznake: popis filmova_1

- 13:12 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se