ONAJ KOJI GLEDA FILMOVE

četvrtak, 29.01.2015.

POISON (1991)

60.POISON (1991,USA) Ocjena: 9/10
(Otrov) drama, horor, SF
Redatelj: Todd Haynes
Scenarij: Todd Haynes, Jean Genet (novels)
Glazba: James Bennett
Snimatelj: Maryse Alberti
Uloge: Edith Meeks, Larry Maxwell, Susan Norman




Ukratko o filmu treba reći da je originalan, bez dovođenja u vezu s time kako je javno i medijski angažiran i s kojim je i kakvim pokretima i idejama povezivan (kao pokret 'new queer cinema'). Mnogo se bruji kako je 'Poison' film s gay tematikom pa publika shodno tome i reagira uzimajući zdravo za gotovo da film tako nešto i promiče. Film je upravo genijalan i govori daleko više te vam ga ja zato donosim u svojem ogledu.

Što je to nadljudsko što upravlja čovjekom? Što je to toliko moćno, neovisno o bilo kojoj pojedinačnoj ljudskoj volji? Gdje leži uzrok ljudskoj patnji? Da nije Bog? Da nije Vrag? Nešto u ovome svijetu oduvijek truje čovjeka u njegovom duhovnom i psihofizičkom razvoju a da je on kad je rođen trebao postati sasvim slobodno i nezatrovano biće. Za mnoge kužne pojave ljudsko biće nije dobilo mehanizam obrane, niti ga je steklo u svom duševnom imunosnom sistemu. Gdje je izvor tog toksičnog nesklada koji je posijan među ljude, pa da su oni toliko međusobno zavađeni, pohlepni, agresivni, pohotni, i da su toliko željni hraniti se, i da su na kraju toliko silno slijepi kao začarani i sve krivo vide i tako djeluju? Postati čovjekom nikada nije bila stvar pojedinca, nego stvar zajednice u kojoj se ovaj zatekao otkako je od majke rođen. Njegov mehanizam slobodne volje i odabira odmah je stavljen u tuđe ruke.

U ovom filmu isprepliću se tri odvojene, a spojene, tri mračne ljudske priče. Prikazana su tri tipa nesretnika, u filmovima pod naslovima „Homo“, „Horror“ i „Hero“. Pratimo ih u strukturama i na stazama društvenih trovačnica (popravni dom, kaznionica, civilno društvo, tradicionalna obitelj, škola, zdravstvena institucija, ulica itd.), i gledamo na kojoj razini njihovo biće pati. Prvi je John Broom (S.Renderer), čovjek koji je od rane mladosti stjecajem životnih okolnosti odrastao po domovima, a kasnije po zatvorima. Njegov odgojni krug i krug međuljudskih odnosa kretao se uvijek u muškom društvu, i to u onom odbačenom, prezrenom i prljavom muškom društvu, a zapravo u muškom čoporu. Johnovo seksualno sazrijevanje odvijalo se uz sputavanje slobodne volje, zbilo se ono u zatvorskom okruženju s jakom gradacijom među sve samim 'mužjacima'. John je socijaliziran u takvim uvjetima da je i sam kao odrastao muškarac stekao homoseksualne sklonosti. Međutim, on je zauvijek ostao konstantno u grču, i neprestano ga prate flashbackovi nasilničkog ponašanja njegove okoline iz prošlosti. Sve smrducka po nečemu što bi se moglo nazvati 'zatrovana kultura'. U zatvoru vidimo scenu orgičke pederastije nalik na antičke običaje. Hijerarhija je među primatima takva da dominantniji primat ima pravo na onoga pasivnog kojeg je nadjačao. Međutim, među ljudima (kao što vidimo u filmu) ipak se može zaključiti da postoji nešto što se zove bol, patnja i poniženje. Ima jedna scena koja ukazuje na to da su ljudi u ponižavanju slabijeg u svojoj zajednici sposobni činiti takve gadosti kakve majmuni ne bi nikada. Čovjek se čini kao najveća životinja od svih.

Protagonist drugog filma „Horror“ je dr. Graves (L.Maxwell). Priroda njegova unutarnjeg karaktera je istraživačka, znatiželjna, ali na onoj razini na kojoj nije svakodnevna ljudska znatiželja. Njegova znatiželja ide u smjeru čeznuća za istinom, ona je iskrena i otvorena prema spoznavanju boga. Za razliku od dr. Gravesa, svakodnevna ljudska znatiželja je samo glad i pohlepa za hranjenjem tuđim usudom i nevoljama. Čovjek i beskonačno bešćutni izmišljeni bog kreiran tisućama godina u čovjeku uvijek žele etiketirati kako bi odbacivali, optuživali, i tako opravdavali ideju svojeg obrasca mišljenja. Dr. Graves bio je znanstvenik koji je učinio eksperiment (stvorio je eliksir seksualnosti), upotrijebio ga slučajno na sebi i postao nakazan. Što je još gore postao je zarazan u čemu i stoji čitava alegorija. Otuđenje i izolacija koju je doživio od života su mu napravile horror. Navukao je na sebe prezir sredine, i svugdje je bio progonjen. Potrebno je znati zašto je dr. Graves popio taj kobni napitak; Vidimo kako on ni u svojoj karijeri nije bio prihvaćen, njegove su teze popljuvane i odbačene jer nije bio 'sličan' ni istovjetan bilo kojem prihvatljivom nauku; dakle on je već bio na putu da ga društvo odbaci; on je dakle već bio u bijegu, samim time bio napušten, usamljen i s osjećajem ugroze, te je zato sanjao o hormonu seksualnosti da ne ostane sam. On upoznaje asistenticu koja mu se divi i koja želi biti s njime bliska, ali je ona kao lutka na navijanje čiji mehanizam za ljubav i emociju ide kako su je u školi navinuli.

„Hero“ je priča o „neuravnoteženom“ sedmogodišnjem dječaku Richieu koji je ubio svog oca usred njegove svađe sa dječakovom majkom. Djelo ovog dječaka je herojsko, dakle to djelo nije nedjelo jer je dječak bio u 'zatrovanom' stanju kad je to učinio. Cijelo susjedstvo i društvo izrazilo je užas i čuđenje nad tim događajem – ali su ga uglavnom okarakterizirali kao normalno dijete ili sa uobičajenim nestašnim mušicama. Upečatljivo je da je majka sklona dječaka opisati kao dobro i povučeno dijete, dok učiteljica i odgajateljica ga opisuje kao predmet znanstvene psihološke ekspertize (malo je dakle pokazivao naznake agresije). Vidimo da je društvo zatrovano, od obitelji, preko škole, bolnice, čak i dječakovih prijatelja sedmogodišnjaka na dalje. Dječak je, dakle po njima, već u sedam godina stigao postati opći društveni problem zajednice, zajednice koja je po zakonima dobronamjerna i ustanovljena na ispravnim temeljima dobra i čovječnosti. Nitko, međutim, nije znao zaviriti u mračni dječakov svijet tuge i samoće. Oni su ga znali provući preko pedagoških i psiholoških ustanova, testirati ga anketama, samo što nisu unajmili egzorcističku službu da istjera iz njega đavla. Nije nitko poznavao to dijete. Dječak je u svojoj obitelji bio izložen (kroz postupke oca i majke) nemilosrdnoj volji bezobzirnih, bešćutnih i odvratnih roditelja koji su na dijete ostavili neizbrisiv trag. Očeva agresija, prizor seksualnog čina, kažnjavanje, zapuštanje, sljepilo – sve su te spoznaje duboko uzdrmale dijete. Dječak je bio dakle u svom životu - najprije predmet kojeg smo u startu definirali kao 'društveno biće' da bi on postao faktički ocoubojica i bjegunac. Tu su za čovjeka izvorišta najvećih životnih frustracija, boli, strahova i patnji. Ponekad dijete ubije jednog roditelja ili počini samoubojstvo, a nekad se povlači i samo u teškoj depresiji odrasta i bježi, bježi i bježi do pakla neke ovisnosti ili vječnog pisanja u pomračenju svoje duše. Unutra u pojedincu kad ga povrijedi jednoumlje moćne zajednice kao što je to institucija tradicionalne, ovom ili onom ideologijom zatrovane obitelji, u njemu se onda sve lomi – raste otpor, agresija, otuđenje i zlo. Dječak je samo zlom odgovorio zlu u svojoj obitelji.

U sva tri slučaja obrađena je velika i duboka čovjekova nesreća kada on sam ništa ne može učiniti protiv volje krute i pokvarene zajednice koja širi otrov u njihove duše. Ono što je zajedničko svakoj ljudskoj nesreći počiva u nevjerojatnoj nemogućnosti da se išta predosjeti, da se reagira, bilo što odluči ili popravi. Ništa nije bilo moguće učiniti za onog homoseksualca, ništa nije bilo moguće učiniti za onog u sebi zatočenog gubavca, ništa nije bilo moguće učiniti za ono dijete. Drugi pojedinci postaju, ili kao i oni sami, ili na njima parazitiraju. Tokovi nezaustavljivo idu po volji božjoj, po volji zajednice.. šire ili uže – nemilosrdno i nedokučivo. Iz ljudske kreature, nemoguće je eliminirati nakazu; nemoguće je predosjetiti i preduhitriti nakazu da ona ne djeluje. Ljudski stvor reagirat će obrambeno ili napadački ovisno o slučaju Volje. Čineći uporno tzv. dobro (a po diktatu zajednice), mi ćemo uvijek izazivati neki otpor, pobunu, uzrokovati zlo, zbog svoje nedorasle pameti i zadojenosti okvirima kako su nas naučili u školama ili u crkvama. Tako stoje stvari sa sva tri protagonista u ovom omnibusu. Prikazan je realitet njihove nemogućnosti da bilo što učine bilo u kojem smjeru; prikazana je njihova kobna determiniranost društvenim tokovima i kulturnim tekovinama. Za čije grijehe je odgovarao dječak koji je ubio svoga oca? Zašto je to sekularno i crkveno društvo ponovno zakazalo? To društvo prepuno svetih i humanih, ali zadatih vrijednosti. Koga je uopće briga, istinski briga, za tog dječaka koji pati? Za tog dječaka može biti briga možda nekoga kao što je Dr.Graves koji se istinski pita „Zašto?“. Društvene strukture uvijek misle na neku siročad u množini kojoj uplaćuju na račun neke dobrotvorne zadruge u ime nekog virtualnog dobra sa zvučnim potpisom. Hrane gladne koji uporno tu istu hranu povraćaju.


(HOMOSEKSUALAC BROOM SE U ZATVORU PRISJEĆA SVOJE PROŠLOSTI)

(ČOPOR)

(NAJPOTČINJENIJI U ČOPORU)

('REKAO SAM OTVARAJ JEBENA USTA..!')

(OGAVNE IGRICE KOJE SAMO LJUDI IGRAJU)

('SPORTSKO' NATJECANJE U PLJUVANJU U USTA)

(I UŽIVAJU U TOME)

(POBJEDNIK)

(NETKO SKRIVEN U GRMLJU VIDI SMRDLJIVI POKOT ZEMALJSKI)

(TEŠKA BOL I PATNJA PONIŽENOGA I PORAŽENOGA)

('TO JE TO! RASPADAJUĆA KONDENZACIJA POTPOMOGNUTA DOZVOLJENOM MOLEKULARNOM KOAGULACIJOM!')

('USPIO SAM!' - IZKEMIJAO HORMON SEKSUALNOSTI)

('PRATIM VAŠ RAD VEĆ GODINAMA DOKTORE..')

('NAPISALA SAM RAD NA VAŠOJ TEORIJI MOLEKULARNOG ZGRUŠAVANJA.')

('PROCJENA VODLJIVOSTI OBJAVLJENA JE U ZNANSTVENOM ČASOPISU NA M.I.T.!')

('VAŠE OTKRIĆE ZGRUŠAVANJA BIJELIH STANICA PRETEŽITO U ŽIVČANOJ RASTROJENOSTI..')

(POČETAK JE OVO NEKE ČUDNE LJUBAVI)

(ZBUNJEN. NIJE OČEKIVAO ŽENSKU OSOBU.)

(IDU ONI.. ON GUBAV, ONA FANATIČNO VEZANA ZA SVOJ PREDMET.)

(POGLEDI PUNI UPITNIKA..)

(..STRAHA...)

(..GAĐENJA...)

(..DJEČJE ZLOBE.)

(MALI RITCHIE NAŠAO TATU NA MAMI I ŠOKIRAO SE)

(MAJKA: 'SJEĆAM SE NJEGOVOG POGLEDA..')

('BIO JE POTPUNO ISTI KAO KAD BI GA OTAC KAŽNJAVAO..')

('BIO JE UZORNO DIJETE, MALO POVUČEN..')

(NAKON DOGAĐAJA SUSJEDE ZGROŽENE KAO NIKAD)

(UČITELJICA: 'KOLIKO KOLIČINU NEPRIJATELJSTVA JE POTICAO'; NIJE SE UKLAPAO)

(MEDICINSKA SESTRA: 'MISLILA SAM DA JE ZAO.')

(SVI SU KRITIČNI PREMA MALOM RITCHIEU KOJI JE UBIO SVOG OCA)

(RITCHIEV VRŠNJAK: 'BIO SAM NJEGOVA ŽRTVA.')

(UČITELJ TJELESNOG ODGOJA; ANALIZE NE PRESTAJU..)

('ZAŠTO?!!!')





Oznake: Todd Haynes, drama, horror, art, 1991, 9/10

- 17:14 - Komentari (6) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se