ONAJ KOJI GLEDA FILMOVE

subota, 24.01.2015.

EL NINO DE LA LUNA (1989)

59.EL NINO DE LA LUNA (1989, ESP) Ocjena: 9/10
(Mjesečevo dijete) fantazija, misterij, SF
Redatelj: Agusti Villaronga
Scenarij: Agusti Villaronga
Glazba: Dead Can Dance
Snimatelj: Jaume Peracaula
Uloge: Maribel Martin, Lisa Gerrard, Enrique Saldana




Uvjerio sam se kako španjolska kinematografija ima niz ovako finih, upravo čudesnih priča koje su obogaćene vrlo maštovitim metaforama, i koje u vidu filma misterije donose na film parabolu kao da svjedoče nekoj sporednoj mitologiji čovječanstva koja ide usporedo sa životom, a ljudi je uglavnom ne vide. Jedna takva priča je i ova, a pripovjeda o 12-godišnjem dječaku Davidu (E.Saldana) koji je siroče a kojemu je jedna stara žena ispričala priču o drevnom proročanstvu prema kojemu je on bijelo dijete Mjeseca s moći u očima, a čiji dolazak jedno crnačko pleme u Africi prema svojim vjerovanjima iščekuje, za punog Mjeseca kad se na nebu pokaže vatreni znak. U fantaziji priče mi posatajemo uvjereni kako je to propročanstvo istinito i kako je dječak zaista pod posebnim utjecajem Mjesečeva zračenja.

Moje mišljenje je sljedeće: Ovaj film govori o moći i značenju života, o začeću, rođenju, dolasku na svijet, o prisustvu i veličini, u ovom slučaju -dječačkog- duha.. o njegovom transcdentalnom životu, o misteriju majčinstva i uloge djeteta na Zemlji i u Svijetu. David je siroče, i nema majku, on dobiva malo neobičnu skrbnicu Victoriu (M.Martin) koja ga vodi u opskurni centar za siročad i mlade ljude u kojem neka čudna organizacija koristi svoje 'štićenike' dok radi nešto okultno sa skrivenim zlokobnim ciljem. Ti ljudi su nakanili usmjereno i po metodi ciljano začeti i roditi Mjesečevo dijete tako što će pariti dvoje mladih stanara svoje ustanove. Čini se da su svi ti mladi na neki način ostavljeni, napušteni, siročad.. i njihova je uloga takva da su oni odvojeni od žive Ljubavi svojim nepripadanjem, bilo djedovima, bakama, očevima, bilo majkama, bilo sestrama, bilo braći. Ustanovljeni su u ledenoj i opskurnoj kući okultne organizacije. Ta kuća htjeli mi ili ne htjeli povući paralelu podsjeća nas na sve ono što je Svijet, kao golema organizacija koja brine sa svim svojim mehanizmima za svoje građane svijeta, puk jadan i obespravljen. Doznajemo da ta briga, taj krov nad glavom, hrana i pravo na šetnju u okrugu ograđenog imanja ipak ne pružaju nimalo ljubavi, nimalo osjećaja radosti, nimalo moći kakvu dječak ima u konekciji dok se gleda licem u lice s Mjesecom. Taj Mjesec u ustanovi, zli patroni i upravitelji zlouporabljuju u svrhu svojeg tajnog plana i svoje ideje za upravljanjem. (…) U međuvremenu, kad dječak David uspije pobjeći sa svojom 'nađenom' majkom koja je zatrudnila sa momkom iz zajednice, prilike se stanu mijenjati. U slobodi, bez školske brige čarobnjačkih učitelja, pod nebom, u tišini, uz pucketanje vatre, zvuk zrikavaca i cvrkut ptica, u pronalasku drugih ljudi srca punih topline.. tamo je dječak počeo disati i ostvarivati se kao dijete majke Zemlje.. stao je na put prirode dok se s karavanom otisnuo prema svojem plemenu u srcu Afrike. Na putu, u šatoru među Tuarezima, negdje u pustinji ponovo je rođen od svoje prijateljice koju zove majkom, Georgine (L.Gerrard) koja je poslije poroda umrla. Baš kao da prije nikada i nije bio rođen, jer bio je odvojen od ljubavi srca svoje majke, nije imao nikoga osim zaštite hladne i mračne, gvozdene institucije. Sve što je imao, crpio je u Mjesecu u kojeg se noću zagledao. On na koncu puta kao u proročanstvu dolazi svome plemenu, tako što mu poglavica dlanom dotakne grudi.

Film je putovanje, kao san, vi tu priče živite, slušate, gledate, promišljate. Moglo bi se dogoditi da vam bude nerazumljiv. I sam sam se gledajući pitao, što bi to moglo biti, što bi značilo sad ovo, sad ono. Mislim da je zadnja poanta u spajanju djeteta sa pravom majkom Zemljom koja kao duša živi u malom crnačkom plemenu kraj rijeke duboko u Africi, pod mjesečinom koja u vodi te rijeke ima sasvim drugu vibraciju nego što je ima u suzi oka zatvorenog siročeta neke hladne gradske ustanove dok čezne za majkom.

Glazba je fenomenalna. Dead Can Dance je nešto što valja čuti. Lisa Gerrard, koja igra Georginu (majku) je bila članica tog benda i komponirala muziku za 'El Nino de la Luna', a inače je australska glazbenica i skladateljica koja surađuje na uvaženim filmskim i drugim umjetničkim projektima.



















------------------------------------------

(ZATVORENI SVIJET FUNKCIJE, UVJETA, OGRANIČENJA, SVRHE, KAZNE I STRAHA)

('SPROVEDITE RUTINSKU PROVJERU!')

(VICTORIA - NIJE MOGLA BITI MAJKA; BOLNO)

(LJUDE ZATVARAJU OVDJE)

('OVDJE ĆE TI BITI BOLJE NEGO U SIROTIŠTU.')

(ZBUNJUJUĆ DVORAC)

(OVO JE INSTITUCIJA; SVE OSTALO IZVAN ZGRADE JE SLOBODA)

(KAO KAFKIN SUD)

(NOVI U SVIJETU PORETKA)

(TOČNO SE ZNA TKO JE GDJE I ŠTA TKO TREBA DA RADI)

(TIPIČNA HRANIONICA)

(U DVORANI PRIJE SIMPOZIJA O ZAČEĆU - NE BIĆA - NEGO NOVE MATERIJE)

(GEORGINA JE BIĆE POKRETA - MORALA JE OTPUZATI PO OGRLICU)

('MORAMO IZABRATI OCA I MAJKU DA STALNO KONTROLIRAMO EMBRION..')

(DOK SVI SJEDE KAO SVEZANI NA NJENOM LICU SE VIDI NEKI JAD)

(UVJERENI KAKO SLUŠAJU NEŠTO ISPRAVNO I BITNO)

(OVO NIJE STAJANJE NEGO VRTNJA I GIBANJE.)

(BILA JE NA STRANI ZLA A VOLJELA JE DJEČAKA; POMOGLA DA SE ISTINSKI RODI)

(NA KRAJU BIJEGA, NA KRAJU PUTA .. U NOVO ROĐENJE)

(ŽIVO GANUĆE)

(ŠAMAN PRIHVAĆA...)

(..DIJETE MJESECA)

(DUH ŽIVOTA PRONAŠAO SRCE ČOVJEKOVO)

-----------------------------------------

Trailer/Original Music

Oznake: Agusti Villaronga, fantasy, mystery, španjolski film, 1989, 9/10

- 15:27 - Komentari (5) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se