ONAJ KOJI GLEDA FILMOVE

srijeda, 31.12.2014.

BOUND FOR GLORY (1976)

53.BOUND FOR GLORY (1976,USA) Ocjena: 8/10
(Put ka slavi, Na putu do slave); biografska drama
Redatelj: Hal Ashby
Scenarij: Robert Getchell, Woody Guthrie (autobiografija)
Glazba: Woody Guthrie*
Snimatelj: Haskell Wexler
Uloge: David Carradine, Ronny Cox, Melinda Dillon




Vrlo dobra biografska drama o američkom narodskom kantautoru, svestranom čovjeku i glazbeniku koji je pjevao iz duše o svemu što tišti i o svemu što podiže malog obespravljenog i osiromašenog američkog čovjeka u potrazi za svojim kruhom.

Godina je 1936. Woody Guthrie, čovjek iz srca Amerike, Oklahome, živi sa svojom porodicom u malom pustom teksaškom mjestu. Usred gospodarske krize i nestašice, nedostatka ikakve poslovne perspektive on se otpravlja bespućima Zapada prema obećanoj zemlji iz priča – toploj i plodnoj Kaliforniji. Skoro pola filma traje prava pravcata odiseja; Woodyjevo hodanje, pjevanje, stopiranje, švercanje vlakom, susretanje sa vrstama ljudi koliko je duginih boja na nebu. I? Kakav je to čovjek, pitamo se mi.. nakon što smo saznali koliko je uspješnih glazbenika i umjetnika kasnije djelovalo i nahranilo se na 'korijenima' Guthrijeve duše (glazbenik Dylan, pisac Kerouac itd.)..? Izgleda da je bio čovjek koji je hodio ovim svijetom, zapravo svojim dijelom svijeta, kako bi preživljavao od svoje prisutnosti među ljudima, a ne živio ili preživio od svoga rada. Preživljavanje tog čovjeka uključuje jednu osobitu komunikaciju među ljudima – davanje sebe iz svoje duše drugima i primanje njihove radosti, utjehe, osmijeha i nove nade natrag u svoje srce. Upravo tako, Woody Guthrie je bio samouki umjetnik.. s dušom odabranom ravno od Boga .. shvaćao je pjesmu kao stvar duše, kao nešto što ima svaki čovjek u sebi ('Svaki čovjek ima svoju pjesmu'). „Ne trebaš znati note, samo zapjevaj o čemu ti srce želi“, govorio je. Glazba je sastavni dio svačijeg svemira, samo je upitno da li ju svatko čuje ili tupi svoje. Sasvim smo na tragu američke bluzerske tradicije. Krize su pogađale čitav narod, a na ovom filmu je razvidno – i bjelački.

Genijalan je ovo prikaz o tome što je to 'siromaštvo'. Biti siromašan u materijalnom smislu vodi čovjeka da pronađe dušu koja će mu biti utjeha, nada, drago rame za plakanje, stisak ruke prijatelja, male pomoći, mali guranac iz grabe kad te nikakve svete ni državne vatrogasne službe neće doći pogurati. Dovoljno je poklanjati, i primiti za to zagrljaj, a ne na sva zvona dijeliti i govoriti – To sam Ja donirao, vidite kako sam dobar, neću završiti u paklu nego u raju jer je to moj župnik zapisao u svoju crkvenu knjigu i pred svima javno obznanio. Siromaštvo više ljudi nalik je na jedno zajedničko napaćeno lice čije srce kuca kao jedno kad im neki Guthrie, Dylan, Cash ili Springsteen opali pjesmu iz duše koja je ravna Velikom prasku u njihovom živom bolnom biću. Bogataš koji ima želi imati još više zato jer se boji svoje sjene i zgrtanjem još većeg bogatstva on si osigurava svoj mrtvački hladni mir u kojem može hraniti se sa svojim srebrnim viljuškama. Za njega će raditi svi jer on je ovlašten da se hrani na tuđoj muci. Šta bi onda taj pjevao? On može samo roktati od zadovoljstva što se baš dobro nažderao.

Guthrijeva priča je priča o čovjeku iz naroda koji i da hoće ne može se obogatiti, jer njegov život je pjesma. Njegov govor srca je drukčiji. Kad si rođen da voliš, da pjevaš i hodaš s gitarom na ramenu da uveseljavaš i griješ druge ljude tebi za to i ne treba bogatstvo, ali ti si osuđen na smrtnu kaznu (sjebu te) čim te nanjuše vlasnici protoka novca. Oni te nanjuše, kupe te (jer ti pristaneš zbog gole potrebe da imaš 20 dolara u džepu za sebe i svoju obitelj; ako ne onda te uzmu na silu), snime, reproduciraju i prodaju te masama po svojim uvjetima na čelu sa državnom cenzurom. Pjevaš što ti kažu. Malo pomalo oni nekog takvog poput Guthrieja učine bogatim, njegova izvorna pjesma posivi, on poružni, sav natekne od alkohola i kokaina, oda se porocima do kraja i ne može tako dalje. Tako nije mogao Kurt Cobain ni Jim Morrison i mnogi drugi. No, Guthrie je Guthrie..

Woody Guthrie je vječito na putu prema Slavi (Blago siromašnima).

Evo jedna dobra recenzija za knjigu: Recenzija-W.Guthrie

I za kraj 2014..

Human Touch

Oznake: Hal Ashby, Woody Guthrie, biografski, drama, 1976, 8/10

- 13:15 - Komentari (2) - Isprintaj - #

subota, 27.12.2014.

AN ANGEL AT MY TABLE (1990)

52.AN ANGEL AT MY TABLE (1990,NZL) Ocjena: 9/10
(Anđeo za mojim stolom); biografska drama
Redatelj: Jane Campion
Scenarij: Laura Jones, Janet Frame (autobiografske knjige)
Glazba: Don McGlashan
Snimatelj: Stuart Dryburgh
Uloge: Kerry Fox, Alexia Keogh, Karen Fergusson



Poslije dosta dvoumljenja, nakon što su slike ovoga filma odstajale oko dva tjedna u mojoj glavi odustao sam od negativnog prvog dojma prema ovom filmu. Iritiralo me trajanje filma, jer mu to uostalom i jest glavni minus; traje malo predugih 2 sata i 38 minuta. Ima tu određenih površnosti i letimičnog neulaženja u psihologiju glavnog lika, ali sada mi je baš sve svejedno.. jer ovo nije Bergman ni Hitchcock i ne mora ni biti. Danas mi se film čini zapravo prekrasan i ja ga obožavam. Radi se o biografskoj drami o novozelandskoj pjesnikinji i spisateljici Janet Frame, o njenom djetinjstvu i odrastanju 1930-tih godina, o njenim mukama sazrijevanja kao djevojke i umjetnice i o torturi u državnoj bolnici nakon što su joj pogrešno dijagnosticirali shizofreniju, pa sve do puta u Europu 1950-tih. Ona je rođena u siromašnoj porodici s mnogo braće i sestara i oduvijek je bila malo debeljuškasto zamusano i raščupano crvenokoso čudo. Njezina čista duša, vječiti upitnik iznad glave, život i odrastanje na rubu zemaljske kugle u savezu su sa posebnošću nesavršene prljave djevojke loših zubi kojom ju je Bog obdario i znak su ljepote koju je krasno vidjeti, bilo na filmu, bilo na crno-bijeloj fotografiji, bilo na ulju na platnu, bilo u kojoj umjetničkoj formi. Janet Frame u ovom filmu je divno čudo prirode, kao cvijet kojem smeta kisela kiša, biljka podložna bolestima i nedaćama nedobrog svijeta ljudi. U njoj je nešto poput ideala netaknute izvorne ljepote. Njezina ljepota je iz Raja, dok sva druga ljepota modnih hostesa, glumačkih i pjevačkih arhetipa nema mjesta u Raju, nego je ta ljepota ljepota nametnuta, plaćena, pretplaćena, naplaćena, uplaćena, umjetno namirisana, ukrašena, uveličana, kićasta, plastična, špičasta, nakaradna. Nije baš da se vaš pisac tako lako zaljubljuje u likove iz filmova i romana, ali u ovom slučaju baš kao da ga je nešto odalamilo. Tri tjedna nakon što je pogledao ovaj film, shvatio je da mu je Janet posebna i čini se da se zaljubio. U sve tri glumice koje igraju Janet Frame. One su sve kao jedna. Blesavo zar ne? Eto… malo šale nije na odmet. Toliko je slatkih i simpatičnih momenata s malom Janet da ne može a da vas ne prožme milina. Pogledajte u slikama ispod. To dijete je kao plišani medvjedić kojeg vam dođe da ga zagrlite. Tu si ne možete pomoći, ma koliko profesionalnost od vas zahtijevala da pišete ozbiljnu recenziju. Sveukupno u slučaju Janet Frame zapravo se radi o jednom osjetljivom i osjećajnom biću koje s čuđenjem promatra svijet, koje je kao autentični izdanak povučene i iskrene ljudske prirode. Reći ću vam u suštini kako stoji sa ovim filmom redateljice Jane Campion. Film je prvenstveno za gledanje, u punom značenju te riječi. Kad ga pokušavate pratiti, mnogo čitati što se govori, mučiti glavu sa radnjom i pričom.. možda vam se neće film toliko dopasti, jer je u neku ruku suviše klasičan, nema nikakve posebne nadgradnje koja će vas zaokupiti više nego kod nekih možda uvjerljivijih i značajnijih biografskih filmova. Slike koje ću vam izdvojiti i posložiti bit će vam sasvim dovoljan pokazatelj što je adut ovoga filma. To je saga o životu jedne djevojke kakav jest. To je više poezija u slici nego bergmanovsko ili frojdovsko čudo psihoanalize. Ne može se umanjivati ovaj film zbog njegovih nedostataka, a ne može ga se ni uveličavati i dovađati u suvišne komparacije, zato jer se ovaj film voli. Nevjerojatno ali istinito, na prvo gledanje mi uopće stvari sa ovim filmom nisu ovako izgledale. Nakon poniranja u fotografiju filma, u sve njegove zakutke ja sam osjetio istinsko oduševljenje.

Evo slike..

(ŠTO SE TO U DALJINI VIDI?)

(IDEMO BLIŽE..)

(ČUDO)

(UVIJEK PROMATRALA ČUDNOVATI SVIJET LJUDI)

(..KOJI SU JOJ..)

(..BRANILI VIDJETI.)

(BOLEST)

(BOLEST)

(BOLEST)

(ŠTO TO IMA OVDJE)

(OD TATI UKRADENIH NOVACA KUPILA ŽVAKE PA IH DIJELI)

(PROZVANA PRED RAZREDNI SUD: 'ODAKLE TI NOVCI?')

(KAZNA; STAJANJE GLEDANJEM U PLOČU)

(VRIJEME PROLAZI.. JADNO MALO ZLATO PLAČE..)

(AŽDAJA LIKUJE)

(PRIMJEĆUJE SVE)

(SESTRICE KAO SARDINE)

(ZAMUSANE I BLATNE)

(VIDI SE KAMO JU PUT VODI..)

(ODRASTANJE NA RUBU SVIJETA)

(POZDRAV DJETINJSTVU)

(POSVUDA SA BILJEŽNICOM)

(U TINEJDŽERSKOJ DOBI; UVIJEK DRUKČIJA)

(IZRASLA U DJEVOJKU)

(NA LITICI GLEDAJU OBLAKE I PRIČAJU O DEČKIMA)

(NE ZNA SE UKLOPITI)

(SAMOĆA POD VEDRIM NEBOM)

(MUČNE GODINE TUGE U DUŠEVNOJ USTANOVI)

(DONIJELI JOJ U BOLNICU NJEZINU KNJIGU)

(DOLAZAK U ŠPANJOLSKU)

(OSLUŠKUJE I PIŠE UZ MIRIS SVIJEĆA, NOĆI I MORA)

(LJUBAV I ROMANSA)

(OPET SAMA)

(VRATILA SE)

----------------------------------------------------

(KERRY FOX)

Oznake: Jane Campion, drama, biografski, novozelandski film, 1990, 9/10

- 12:08 - Komentari (3) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 22.12.2014.

SCROOGE (1970)

51.SCROOGE (1970, UK) Ocjena: 8/10
(Božićna priča); drama, obiteljski, mjuzikl
Redatelj: Ronald Neame
Scenarij: Leslie Bricusse, Charles Dickens (priča 'A Christmas Carol')
Glazba: Leslie Bricusse
Snimatelj: Oswald Morris
Uloge: Albert Finney, Alec Guinness, Edith Evans




'SYMPATHY FOR MR. SCROOGE'

Božić dolazi. S njim u srce ulazi čarolija koja preplavljuje duh svakog bića koje je sposobno voljeti i radovati se. Sklon sam vjerovati da postoje mjesta na zemlji, a tako i u ljudskom srcu gdje je Božić više od onoga kako ga percipira potrošački narod i državne institucije. Ima onih trenutaka kad vam se može dogoditi da vi stvarno osjetite radost, onako kao da vam srce zaigra kako zaigra malom djetetu kad se veseli nekoj sitnici. Nekad je te radosti više, nekad je manje, zavisno o tome kako vam je u životu, koliko ste sami ili koliko niste sami, koliko ste zatvoreni ili niste zatvoreni. Pa kako bilo, s ovim riječima htio bih svim svojim čitateljima, stalnijim, povremenim i onima novim zaželjeti mnogo dobre volje i mnogo ljubavi u novoj godini, neka to bude moja poruka svima vama za ovaj Božić – s rođenjem malog Isusa i novog mladog Sunca. Idemo opet s novom nadom slaviti izlaske sunca uz puno puno novih filmova na mom blogu. Eto, odluka je pala za ovogodišnji Božić da vam recenziram jedno staro muzikalno ostvarenje 'Božićne priče' po literarnom liku Charlesa Dickensa iz 1970. godine., po gospodinu Scroogeu.

Priča je to koja može objasniti što je krivo a što je pravo ako mi osjećamo i kako(!) osjećamo radost u vrijeme Božića. Znači ne isključivo ako Božić slavimo kao katolici ili pravoslavci po zakonu crkvenog Zapada ili Istoka, nego ako Božić slavimo iz srca onako vraški radosno, pa makar i malo, malu trunkicu. Čast poštivanju i poslovičnom dijalogu među vjerama i zakonima državnih vjera, svim ratovima i pjesmama s nacionalnim predznacima, popovima i izborima predsjednika, čast svim ministrima i premijerima bivšim i sadašnjim što u prvom redu blistaju kod ponoćke klonulog pogleda a sutradan odlaze potrošit nekoliko tisuća eura na skijanje na račun jadnog naroda sa crkavicama od penzija i plaća. Neka oni nama još 'služe' trideset, ma šta trideset.. pedeset godina! Čast i Bogu i šopingu u čije ime se sve te pompe uz fanfare sprovode, ali Božićni duh bi ja sagledao drugim očima. Očima koje gledaju oči druge osobe, rukama koje kite svoj mali kućni bor, običnom riječju dobro ti jutro majko, sestro, mužu, ženo, sine, ljubavi. U Scroogeovoj duši se desilo da nije imao kome reći sretan božić ni dobro jutro sljedećeg dana jer je dugo godina bio kao ovi naši trudbenici gore. Ali Scrooge se nije smijao tome, kao što se lažno smiju ovi gore. On je duhove upozorenja shvatio ozbiljno. Scrooge je za ove gore, dakle, anđeo i ima pravo obući se u djedicu božićnjaka.

'Scrooge' nije film samo za djecu. 'Scrooge' je film za obitelj, a ako ste i najsamiji na svijetu, možete ga u miru gledati. Ako vam se spusti i koja suza za mr. Scroogea ništa zato. Lijep je film. Bajka. Bajka o čovjeku tvrda srca, o škrcu, lihvaru, pokvarenjaku, poslodavcu koji je zamrzio ljude, njihovu radost, i njihov Božić. Meni je simpa taj usamljeni stari pokvareni Scrooge jer je bolji od svih političara i direktora firmi zajedno. I ne da ga simpatiziram zato što je zao, nego zato što zbog njegove bajke mnogo znamo o prividno sretnim ljudima i svijetu i duhu Božića oko sebe. U badnju večer 1860. Oko 7 sati g.Scrooge mrzovoljno broji svoje zlatnike i važe ih vagom dok ga napušta pomoćnik g. Cratchit koji odlazi k svojoj ženi i djeci u svoj topli dom. Scrooge odlazi na ulicu još prije ponoći obići sve dužnike, produžuje im rok otplate uz nove kamate i lagano se po snježnom vremenu (jer je već u godinama) sam vraća u svoj hladni dom. Kad tamo, u polumraku sobe pred njim se pojavi duh njegovog pokojnog partnera Marleya koji je sav u lancima, jer je bio kao i Scrooge zao i škrt poslodavac i novčar u vrijeme života. Najavljuje Scroogeu kako će ga iza ponoći posjetiti tri duha; duh prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. To će Scroogea odvesti u prošlost i vratiti mu suze na lice. Uvući će mu se u srce osjećaj ljubavi, osjećaj za prepoznavanje svijeta kojeg sada može vidjeti drugim nematerijalističkim očima.

'Scrooge' iz 1970., ali i druge verzije ove predivne priče jednostavno zrače čaroliju radi koje svijet ima smisla, a svijet ima smisla dok je tajanstven, privlačan koliko i zastrašujuć. Nepoznati svijet, svijet želja kojima težimo i o kojima sanjamo ne možemo si kupiti jer tako bi oni koji imaju gomilu para bili i najsretniji ljudi na svijetu, a oni to nisu niti mogu biti. Istraživati, čeznuti, željeti; putovati i otkrivati daleke krajeve možemo samo radosnim i otvorenim srcem, srcem istinske ljubavi. Putovati ne znači samo otputovati u Pariz ili vidjeti snjegove Kilimandžara da bi mi bili duhovnija bića. Putovati znači pitati se kako je drugoj osobi, brinuti, voljeti, dati svoju ruku, oprostiti, usrećiti ali i prihvatiti osmijeh, rame za plakanje, kratak susret, dodir. Najljepši snovi su neispunjeni snovi. Čim se ispune, odmah se rađa želja za imati više, jer san je umoren, poništen. Scrooge je odlučio preko noći ne gomilati više sebi tamu u svojoj duši nego otvoriti svoje srce odmah rano na božićno jutro. Magija je u tome da je on sada prihvaćen a da to nikada nije bio. Sada mu vrijedi i nadati se i sanjati, ne osvrčući se na jučer, ne misleći na sutra. Scrooge iz godine u godinu, nikad ne umrijevši, upozorava ljude da je on živ u bajci, da je ono što on predstvlja duh Božića kojeg vrijedi pustiti iz svoga srca u obliku radosti i nesebičnosti (dati dar i isplatiti plaću i božićnicu) . Zato volim naziv 'Božićna pjesma', pjesma kao novorođenčetov prvi plač, instiktivna radost zbog novog rađanja, svakog novog udaha, svakog novog koraka, svakog novog Božića.












(MOJI NOVČIĆI..)

(DOBRONAMJERNI ROĐAK:'UJAČE EBANIZER, NI NE ZNAŠ KOLIKO ME RADUJE TVOJE SRETNO LICE..')

(SCROOGE: 'TI SI..')

(VANI NA ULICI KO ZAVRAGA SVE VESELO)

(POVRATAK DOMA U KASNI SAT)

('SSCROOOGE..')

(U TO ISTO VRIJEME DOM CRATCHITOVIH)

(VRAŽJA SVJETLOST)

(WHOO...)

(ZAGRLJAJ KAO DA SE VIDE PRVI PUT NAKON DUGO GODINA)

(NEKA SVIJETLI)

(MARLEYEV DUH DOŠAO PO NJEGA)

(PROGANJANJE)

(PAD U BEZDAN)

(U ZAGROBNOM ŽIVOTU)

('POČET ĆU ISPOČETKA')

(USREĆIO DJECU)

(VRAĆA SE SRETAN KUĆI ZNAJUĆI DA JE UČINIO DOBRU STVAR)


Oznake: Scrooge, božićni, britanski film, obiteljski, bajka, Albert Finney, Dickens, 1970, 8/10

- 10:07 - Komentari (7) - Isprintaj - #

srijeda, 17.12.2014.

LOVE STREAMS (1984)

50.LOVE STREAMS (1984, USA) Ocjena: 9/10
(Ljubavna strujanja); drama
Redatelj: John Cassavetes
Scenarij: Ted Allan (sc.&predstava), John Cassavetes
Glazba: Bo Harwood
Snimatelj: Al Ruban
Uloge: Gena Rowlands, John Cassavetes, Diahnne Abbott




'ŠTO JE LJUBAV?'

Iz ovog jedinstvenog Cassevetesovog, posljednjeg i najzrelijeg filmskog redateljskog i glumačkog ostvarenja, ukupno sam povukao tri do četiri dijaloga kroz koje je moguće vrlo dobro shvatiti cijelu poentu. Ali o tome u sljedećem odlomku. Najprije da kažem nešto o Cassavetesu kao glumcu. Možda to kažem pomalo i ambiciozno obzirom da Cassavetesa znam površno, a posebno po legendarnoj ulozi žigosanog Viktora Franka u filmu 'The Dirty Dozen' (1967), preko vrlo solidnog 'Minnie and Moskowitz' (1971) kojeg je režirao, a u kojem igraju njegovi standardni glumci Gena Rowlands i Seymour Cassel pa sve do nekoliko uloga koje su mi ostale samo u magli. Sve do 'Love streams' iz 1984. u kojem je - da se tako slobodno izrazim – 'razvalio'. Snimio je film svih filmova o strujanju ljubavi u sjebanom svijetu ljudi. Zasigurno je intencija dugo klijala u životu tih umjetnika (pisca i režisera; Ted Allan-Cassavetes) pa da urade nešto ovakvo. Film koji spaja ideju čovjeka materijalno osiguranog, kažimo 'bolesno' bogatog, koji leži na gomili para stečenih na imenu 'zvijezde', koji je bolestan, jebeno bolestan od tih para koje troši na kurve, ali i na mlade djevojke na putu da to postanu samo zbog nedostatka pameti, na alkohol i luksuz; koji dakle spaja tu ideju sa dušom u čovjeku koja silno želi, i jedino što može je samo da voli i samo da ljubi. Cassavetes kao da je uskrsnuo legendarnog Bogieja. On je iz noći u noć pijan, spava sa ženama kojima u frenetičnom smijehu ispisuje čekove kao po listovima salate, vraća se s cigaretom u ustima koja je sastavni dio tog čovjeka, posrće i ruši sve što je obješeno po zidovima njegove kuće, vječito je porezan, krvav, nespretan, turoban, kao gomila nesklada. I na kraju – svima nam je jasno – da je on dobar, on je najbolji i najkrvaviji lik jer ga kao takvog uvijek neki macho-frajer dobro pretuče. Dakle, bogat, dobar, pijan, tučen, sjeban, krvav, živ. On je u svijetu pisanja kao u nečemu umjetnom, u zoni u kojoj uspijeva čak i da živi sa svim tim djevojkama u istoj kući. One su se udomaćile, i on ih ljubi kako nijedan macho ovog svijeta ne bi znao. Nitko tu nikoga ne voli, to je samo takav život – i on to zna. O ljubavi ćemo u narednom odlomku, jer film je upravo o tome. Ne sjećam se je li Bogart igrao neku tako izraženu osebujnu višeslojnu ličnost, ne – mislim da nije. Cassavetes ujedno gradi nešto kao hommage, dok sa druge strane pokapa tu motivima dosta usku eru noir estetike prošlih decenija.

Dijalog prvi: Kod Roberta Harmona (J.Cassavetes) uobičajeno dolaze lijepe mlade djevojke, zadivljene njegovim šarmom, knjigama, privučene nekom svojom fantazijom. One su kao začarane nečime što se zove 'strujanje ljubavi'. One su u ovom kadru sve oko šanka i gledaju u njega svojim slatkim okicama kao 'pred Trnoružičin san' znatiželjnim. Robert spravljajući piće od šampanjca i narančinog soka govori s jednom 18-godišnjom ljepoticom: '.. You see.. a beautiful woman.. has to offer a man her secrets.. I'mean, this is so beautiful I can't tell you.' Ako žena svome muškarcu ne ponudi i ne povjeri svoje tajne, onda nema ničega.. vrijeme je uzalud, ne valja ništa. Mlada djevojka je u fantasy svijetu, misli kako sve zna, često je prgava, uvjerena da pred njom nema tajni, osvojit će i prisvojiti sebi ljubav muškarca, često je neukrotiva, a onda svejednako na kraju nešto zapinje, ne ide i neide.. izostane sreća, zadovoljstvo, strujanje ljubavi nije istinsko.. nije stalno.. razočaravajuće je. Ovaj deziluzionirani pisac, prokleti sjebani obogaćeni superstar iz sjene to govori ovoj djevojci jer ju vidi u njezinoj nadobudnoj vrućoj mladenačkoj ustreptalosti.

Dijalog drugi: Sarah (G.Rowlands), Robertova sestra, rastaje se sa mužem (S.Cassel) kojemu sud dodjeljuje njihovu 13-godišnju kćer. Ona već sigurno ima ohoho preko 35, možda i preko 40 godina, osjeća gomilu depresivnih misli u sebi, splasnuće žara životne radosti (pitamo se čemu to?). Fali joj sve što osjeća da je izgubila: oslonac, rame za plakanje, nježnost, povjeravanje, poštovanje, da netko za nju brine, strast, seks, radost u malim stvarima, obitelj.. jer u životu se nalazi nešto što konstantno nagriza, ždere i guta njezinu sreću. Ona, naime, vjeruje u 'strujanje ljubavi', ona kao žena vjeruje u fiks ideju 'vječne ljubavi', u onaj 'zauvijek' s oltara, u onaj 'volim te'. A opet, ne zna što joj se događa i da joj se sve to događa upravo zbog vjere u 'strujanje ljubavi'. Ona dolazi bratu. Uvjerava ga kako je i on u kurcu zbog nedostatka 'ljubavi' pa mu odluči kupiti kućnog ljubimca (i to ne jednog). Uskoro, jet-set imanje s bazenom alkoholiziranog promiskuitetnog pisca postaje farma sa konjima, patkama, kozom, raznim kokoškama i psom Jimom. Taj humoristični dio filma je toliko tragikomičan da vas zaboli duša kad to vidite. Robert joj iskreno kaže: 'Ljubav je mrtva. Postoje samo muškarci, i postoje samo žene koji žele provesti svoje vrijeme što ugodnije.. i to je sve.' Pa iako joj to govori, on upire sve snage farmera zbog ljubavi koju ima za svoju sestru. Shvatite ovaj film je nešto prekrasno.

Dijalog treći: Robertu dolazi druga bivša supruga ostaviti 8-godišnjeg sina da ga on pričuva preko subote i nedjelje. Dječak je upao u nešto u što valjda nikad više u životu neće doživjeti od strane ljudi. Pred očima klinca odigrale su se dvije beskrajne krajnosti: Vidio je ljubav koju si sam nije znao objasniti (Robertova iskrena ljubav za sestru) i vidio je vlastitog oca kako pijan i krvav puže pred vratima njegovog brutalnog očuha koji mu je tati još prethodno razbio nos. Još prije nego se to odigralo Robert je za šank-barom u svojoj vili sinu rekao ovako: 'Znaj sine, kad navršiš 14-15 shvatit ćeš ovo što ću ti reći.. Ja ti u životu ne volim muškarce, ne volim ni žene.. ; Mali upita: A koga voliš?; Stari: 'Valjda volim samo djecu. Djecu i starce, oni su uvijek takvi kakvi jesu.'

Ovo je film koji bi trebao razbiti toliko ružnu i ofucanu predrasudu o tome kako muškarac koji ima mnogo žena u životu da je njegov um, um retardiranog alfa mužjaka, koji ženu gleda kao stopostotni seks objekt. Ili ako hoćete, film želi upozoriti na to da je u nečemu drugom problem.. u retardiranom društvu u kojem nastaju 'retardirani' muškarci i 'retardirane' žene. A Robert je prikazan sa desecima žena oko sebe, a da nije prikazan niti jedan jedini kadar seksa i bilo kakve sirove strasti.. U pozadini se daje zaključiti da on to radi, ali to radi ne iz ljubavi, ne iz sreće, nego to radi jer je takav svijet. U tom kretenu i smeću od čovjeka ipak kuca strašno veliko srce.

Stujanje ljubavi je nešto što ljudi, ti 'zreli muškarci i zrele žene' nazivaju 'ljubav'. Ljubav koje ustvari zapravo rijetko ima u pravom obliku. Ona je zapravo uvijek samo to, paravan za zajednički život: provod, avantura, energični bljesak zaljubljenosti, pa borba, djeca, izlet i roštilj, rođendanska proslava s kumovima ili rodbinom, ljubomora, fizičko gađenje, odbijanje seksa, svađa, razvod. Zatim 'taj vrt zajedničke ljubavi' malo pomalo, pa sve jače i jače stane nadvijati plašt neke čudne struje; struje imperativa za održanjem i zadržavanjem bračnog partnera, struje da se ne izgubi posao i da se zarađuje, struje bijesa i bijega i frustracije, tuge. Dosta sam rekao.

'Love streams' je portretiranje, majstorski film, prepun životnih istina. Sve ostalo, svoje utiske, svoja dobro provedena 2 sata, pronađite sami gledajući ovaj izvrstan film. I naravno, nakon što za pripremu pogledate slike.


(JEDAN)

(DVA)

(TRI)

(ČETIRI)

(PET; A OVA LIJEVO JE ONA POD TRI)

(ONA POD TRI I POD PET LIJEVO)

(ŠEST,SEDAM)

(SLATKA OSAM; DO NJE DEVET KOJA JE -POPRILIČNO SAM SIGURAN- ONA POD ČETIRI)

(ONA POD PET IZBLIZA; TKO NE BI VOLIO OVAKVU LJEPOTICU?)

(SARAH NA RASTAVI)

(UPRAVO DOK MU ULEĆE ZGODNI TRANSVESTIT PHYLLIS ON...)

(..UGLEDAO DESET..)

('IMAŠ U PLANU NEŠTO ZA VEČERAS?')

('DA. PO NOĆI PIŠEM KNJIGU.')

(DESET JE SUSAN)

(SUSAN MORALA FRAJERA ODVEST K SEBI)

(PIJAN I NATUČEN; NE MOŽE DALJE)

(I SUSANINU MAJKU MU SRCE VOLI)

('SINE ZNAŠ: 'MUŠKARCI NISU DOBRI, KAO NI ŽENE.')

(ŠTO JE OVO? TATA IMA HAREM?)

('HOĆU MAMU!!')

('NISAM LI TI SINOĆ REKAO DA ĆU BITI VANI??')

(ALI SLOMIO SE)

(JAZZ AMBIJENT - LIKOVI POPUT ROBERTA SU SAMOTNJACI)

(UVIJEK KAD ŽENE NISU TU ON S CIGARETOM BAULJA SAM PO KUĆI)

(SARAH- OTVORITI SVOJE SRCE NE MOŽE SE BILO KOME)

(NITI ONA NAŠLA MUŠKARCA..)

(NITI ON LJUBAV.)

(IDE ONA SA KUĆNIM LJUBIMCIMA)

(ON JU VOLI VIŠE OD ŽIVOTA)

(HE REALLY, TRULY AND DEEPLY CARES.)

----------------------------------------------------

(J.CASSAVETES, G.ROWLANDS: SUPRUŽNICI U STVARNOM ŽIVOTU)

(GENA ROWLANDS U FILMU 'FACES', 1968.)


Oznake: John Cassavetes, Gena Rowlands, drama, 1984, 9/10

- 16:21 - Komentari (1) - Isprintaj - #

subota, 13.12.2014.

AGNES OF GOD (1985)

49.AGNES OF GOD (1985,USA) Ocjena: 8/10
(Božja službenica Agnes); drama, misterija, triler
Redatelj: Norman Jewison
Scenarij: John Pielmeier (scen.&adaptacija kaz.komada)
Glazba: Georges Delerue
Snimatelj: Sven Nykvist
Uloge: Jane Fonda, Anne Bancroft, Meg Tilly




Priča: U jednom kanadskom samostanu (država Quebec) u javnost izađe potencijalno skandalozni slučaj mlade opatice Agnes (M.Tilly) koja je rodila i koja je pronađena sa mrtvim novorođenčetom u košari za prljavo rublje. Pitanje je, kome u društvu koristi da slučaj izađe u javnost a kome ne? Slučaj je potrebno razriješiti konsenzusom. U istragu je upućena psihijatrica Martha Livingston (J.Fonda) s ciljem da nađe neuračunjljivost majke; u svemu skupa ispadne da se doktorica ljudski zainteresira za mladu Agnes..

U jednom dijelu inozemne kritike nalazimo procjenu kako je kriminalistički (triler)-element filma koncepciji ovog filma samo naštetio, jer tobože nikamo ne vodi, pa je samim time kao takav i suvišan. Prema tome proizlazi da je u formi kazališnog komada ova priča uvjerljivija i bolja (vidi, Roger Ebert/Agnes of God). Ne moramo bježati od činjenica da film ima svojih manjkavosti ili suvišnosti, kako se već okrene, međutim ja bih se u svome osvrtu držao onoga što me najviše zaokupilo i utjecalo na moje razmišljanje sve do trenutka kada ovo pišem. Neke vanjske poveznice koje obuhvaćaju realnost položaja, konkretno – žene (djevojke Agnes koja je pod misterioznim okolnostima zanijela, rodila i izgubila dijete koje je zadavljeno) – variraju, i tu svaki gledatelj može postavljati se prema svojem shvaćanju i percepciji, viđenju društva i svijeta i tako donositi sud o slučaju kojega ova priča donosi. Jeste li protiv celibata, ili ste katolik, ili da imate kakav neutralan ili specifičan kritički stav; u svakom slučaju mogla bi se razvesti rasprava o ovom filmu. Međutim, ja ću se osloniti na ono što je meni osobno u filmu dobro.

Nekada ne pronađete ništa, nikakvu ni najmanju smjernicu, na internetskim stranicama i forumima a što bi vas pomaklo sa 'mrtve točke' u kojoj vi sve već znate a što svi po različitim osvrtima prislično komentiraju. Kod ovoga filma upotrijebio bih nešto što sam pronašao na IMDb-u pod 'message boards' a kaže ovako: „ The Virgin Mary today, perhaps.. “ Bez ikakve sumnje, dok sam gledao film u tom smjeru mi je išla misao. Pretpostavljam da je intencija autora ove drame i bila upravo ta da kaže nešto o našem vremenu u kojem će se vidjeti kako 'diše' svijet u heterogenoj smjesi klerikalnog i sekularnog društva, u neizbježnom doticaju (unatoč ideološkom antagonizmu) te dvije domene čiji su protagonisti časna majka Miriam (A.Bancroft) i doktorica psihijatar Martha Livingston (J.Fonda). Agnes (M.Tilly) djevojka koja je u djetinjstvu i pubertetu zlostavljana i koja je (možda baš) iz tog razloga ostala djevičanski čista, završila je u samostanu među opaticama gdje je začela 'kao da je po Duhu Svetom' s obzirom da su sva vrata samostana kao zidinama opasana, a ona je nesvjesna sebe i svoje seksualnosti uopće, osim preko božjeg nauka. U istrazi doktorica Marta saznaje za tajni prolaz..

Ova alegorija podsjeća nas gledatelje na pretpostavku da se danas rodi dijete, po svim zakonima (crkvenim i državnim) nezakonito, u okolnostima toliko tajanstvenim i nedokazivim; navodi nas na pitanje - što bi se najvjerojatnije s takvim djetetom dogodilo..? Možemo uzeti u obzir kako se stvar razrješava u filmu (to neću otkriti), pa opet, mi nismo ubijeđeni sasvim.. Za novoga malog Isusa nema dovoljno guste potrebe, nema klime.. svijet je suviše kaotičan, čovječanstvo se između sebe trga oko komada mesa kao bijesni psi. Jedni gomilaju i grade, drugi pate i nestaju. Mogućnost senzacije svedena je na minimum. Milijun je malih bezvažnih senzacija koje splasnu za mjesec ili dva. Film je apsolutni favorit za ljubitelje filma za razmišljanje.


(SAMOSTANSKI DVOR)

(ZAŠTITNI BEDEM)

(TIŠINA SAMOSTANSKIH HODNIKA)

(PONIZNOST,MOLITVA,ŠAPUTANJA)

(MOLITVA U MIRU SAMOSTANA NIJE ZA SVAKOGA)

(ŽENA IZ IZVANJSKOG I ŽENA IZ ZATVORENOG SVIJETA)

(LICE MAJKE MIRIAM: SARKAZAM-NAJBOLJI LIJEK PROTIV VLASTITE GREŠNE PROŠLOSTI)

(ODJEDNOM, POJAVIO SE ZAJEDNIČKI BOG VJERNIKA I ATEISTA)

(RAPORT: 'AGNES PONOVI: MENSTRUACIJA JE PRIRODAN PROCES I NE STIDIM SE TOGA..')

(LIJEPA, A MAJKA JU JE UBIJEDILA DA JE SVE NA NJOJ GOLOJ RUŽNO;LIJEPO JE SAMO ČISTO PRED LICEM BOGA)

(BAROKNA KOMPOZICIJA; KAO VERMEEROVA ILI REMBRANDTOVA SLIKA)

(AGNESIN PRVI LJUDSKI RAZGOVOR)

('JA MISLIM DA BEBE NASTAJU KAD NEKI ANĐEO SLETI MAJCI NA GRUDI I ŠAPNE JOJ NEŠTO.')

('LOŠE BEBE NASTANU KAD IH POSRNULI ANĐEO GURNE TAMO DOLJE..I ONDA ONE RASTU I RASTU..')

('I SAD ME ZOVE..')

(HUMORNA SCENA O 'KRIVCU' ZA AGNESINU BEBU - OTAC MARTINO SIGURNO NIJE TAJ :-)

(AGNES POD HIPNOZOM GOVORI O SVOM DOŽIVLJAJU SNOŠAJA)

(ŠTALA - SVETO MJESTO SLOBODE DO KOJEG VODI PODRUMSKI HODNIK)

(ŠTALA JE MOŽDA SVETO MJESTO, ALI NIJE ČISTO - VIDI TROZUB)

(GOLUBOVI LETE...)

(A USJENI SJEDI: GOLUB? GOLUBICA? DUH SVETI? PROVJERITE..)

(ZNATIŽELJNA, ZALUTALA, UPLAŠENA.)

('SVE JE TAKO.. LIJEPO.. AH.. AUREOLE, PERJE, ZVIJEZDE PADAJU..')

(ZAČEĆE ; OVAKO ONA VIDI MUŠKARCA)

('AGNES, KAŽI TKO JE ON, KAŽI DA MOŽEMO DA GA UHITIMO!')

('BOG!!')

('I SAD ĆU GORJETI U PAKLU ŠTO GA MRZIM!')

Oznake: Norman Jewison, Jane Fonda, Meg Tilly, drama, časne sestre, 1985, 8/10

- 19:28 - Komentari (6) - Isprintaj - #

utorak, 09.12.2014.

JOAN OF ARC (1999)

48.JOAN OF ARC (1999, FRA) Ocjena: 8/10
(Ivana Orleanska/The Messenger:The Story of Joan of Arc); biografski, povijesni, drama
Redatelj: Luc Besson
Scenarij: Andrew Birkin, Luc Besson
Glazba: Eric Serra
Snimatelj: Thierry Arbogast
Uloge: Milla Jovovich, John Malkovich, Faye Dunaway



Ne bih želio raditi strašne usporedbe ovog raskošnog muzikalnog kostimiranog remek-djela sa starim ekranizacijama o Ivani Orleanskoj iz jednostavnog razloga što mi se svaka od njih sviđa na jedinstven i drugačiji način. Bessonov film je remek-djelo koje se ne može uvrstiti u vrhove svjetske kinematografije, ali se može uvrstiti u sjećanje čovjeku kao pamtljiva traka slika kojoj se je ugodno vraćati i pogledati ponovno. Veliki veliki adut ovog filma je njegov izgled, slika u pokretu. Kadar je vječito u slow, normal ili fast motionu uz besprijekorno zumiranje (krupni plan-drugi plan). Imate fantastičan zoom lica djevojčice Ivane Orleanske od 8 godina (Jane Valentine) da joj vidite pjegice na licu i dlačice pod nosom do pokreta ubrzanih oblaka kako lete kroz vrijeme u nebeskom svodu uz glasnu i prodornu zvonjavu. Iskustvo gledanja ovog filma je sjajan doživljaj. Dok ste u kinu, ni blizu – ni predaleko of filmskog platna, u potpunoj tami vi možete steći dojam da ste otišli u rano 15. stoljeće, da se možete sakriti u neki žbun kraj livade na kojoj je trčkarala mlada Ivana iz Domremyja. Vi ste ušli u san u kojem možete doticati tlo srednjovjekovne legendarne francuske junakinje i razmišljati o povijesti, njenom životu, ljudima, ratovima, razlozima za situaciju koja u to vrijeme vlada u francusko-engleskim i uopće europskim političkim prilikama tog vremena. Samo kad pogledate lica sporednih uloga koja susrećete na kraljevom dvoru, u utvrdi, crkvi, na ratištu, na gradskom trgu-gubilištu; od kralja Karla VII (J.Malkovich), visokog plemstva, dvorjana, vitezova do upečatljivih dijaboličnih crkvenjačkih faca biskupa, opata i svećenika, poredanih po hijerarhijskom redu – pa sve do jedinstvene Mille Jovovich kao Ivane Orleanske – morate se uživjeti u to vrijeme i koloplet okolnosti. Svijet slike, igre snimateljevog zumiranja, portretičnost koju postiže koreografska ekipa, epski dimenzionirano ratno polje, mistika crkvenog srednjeg vijeka – sve to dopire do vaših osjetila.

Dakako, Besson i Birkin scenaristi, historiografski hodaju po skliskom terenu pošto znamo da su povijesne interpretacije izvora vrlo osjetljiv i kompleksan pojam kojeg i sama historiografija do dan-danas percipira relativizirajući i valorizirajući povijesne fakte na svoj način (Crkva svoj, francuska republikanska ili socijalistička politička svijest na svoj, posebni mislioci i teoretičari povijesti ili umjetnosti na svoj, službena općepovijesna praksa u školstvu na svoj). Luc Besson nam je ponudio jednu Ivanu od njezinog djetinjstva pa do njezine 19 godine kad je spaljena na lomači kroz više mogućnosti. Postavlja dosta pitanja, a publici prepušta da traži sama svoje zaključke i razmišlja da si pronađe odgovore.

Što se meni osobno sviđa u Bessonovoj 'Ivani Orleanskoj'? Sviđa mi se kontroverzija u njenom liku. Svejedno je što kritičari prigovaraju povijesne manjkavosti i netočnosti (poput podatka da Ivana nije imala sestru nego braću; (scena dok pred malom Ivanom barbarski engleski vojnik bestijalno siluje na mač nabodeno mrtvo tijelo njezine sestre, a koja je maloj prepustila neku ostavu kao sklonište). Onaj gnjev u mladom ustreptalom srcu. Iz nevinog bića izrasta kao ženski arhanđeo Mihael, anđeo konjanik sa teškim mačem koji svoju viziju vjere u Boga suprotstavlja moći agresivnih engleskih okupatora. Bessonova Ivana nadahnuta je onakvim ludilom kakvim je operirao Scorsese-DeNirov 'taksist', gnjevom osvetnika koji u slučaju legendarne djevice ima karizmu svetog vojskovođe. Ivana Orleanska je veći osvetnik nego Gibsonov William Wallace, škotsko 'hrabro srce', jer je ona ispuzala sa dna, kao – naglasimo to – nepismena(!) ali lucidna seljanka, ona je psihološki tip mesije kojeg njena podsvijest gurka stalno prema pobjedi. Ona ima karizmu, ne samo mitskog junaka, nego i proroka, njezin mit je u polaritetima djevica-ratnica-vještica-svetica. Ona je poput Judite francuske nacije. I da zaključim što je jednostavnije moguće: u filmu je lagano i prohodno sve, nije nedokučivo ni zamršeno, približeno je gledatelju kao čovjeku kojega zanima drugi čovjek, obična djevojka Ivana i njezin prolazak kroz proceduru, krvavi poziv, i mistični svijet njezina života. Film je toliko klasično i jednostavno zanimljiv da znam da ću ga razumije se pogledati još mnogo puta.

(NEBO ZAPADNOG KRŠĆANSTVA, FRANCUSKA 1420.)

(MALA IVANA U TRKU; TEŠKO ZAUSTAVLJIV 'MOVING' KAMEROM)

(JUNAKINJA - NEPISMENA SELJANČICA, SVETA PRINCEZA IZ NARODA)

(LICE U FOKUSU: DETALJNOST NA RAZINI)

(IVANA I IZGUBLJENI MAČ - ZEMALJSKA SLUČAJNOST ILI SVETI POZIV?)

(DJEČJA IGRA)

(DJEČJA MAŠTA)

(15.STOLJEĆE:PUTEVI KOJIMA SE RIJETKO PROLAZI)

(VIZIJA+STVARNOST: DOGAĐAJ KOJI ĆE PROMIJENITI POVIJEST)

(ZVONJAVOM U MISTIČNO SREDNJOVJEKOVLJE)

(VRHUNSKI SAKRALNI KADROVI)

(ULOMCI SA CRKVENIM SAKRALNIM DEKOROM)

(SAHRANA; KOSTIMI-UVJERLJIVO)

(PAZILO SE NA DETALJE: DJEVOJČICI IVANI CRNO POD NOKTOM)

(SVEĆENIK ISPRED OLTARA - VRHUNSKI IZBOR SPOREDNIH GLUMACA)

(NATURALIZAM NA LICIMA STANOVNIKA SREDNJOVJEKOVNOG GRADA)

(IVANINA VIZIJA U CRKVI...)

(..U STILU 'IN HOC SIGNO VINCES'..)

(...)

(CHATEAU CHINON)

(FRANCUSKI PRIVREMENI DVOR-'DAUPHIN' FRANCUSKE CHARLES I NJEGOVI SAVJETNICI)

(VITEŠKO DRUŠTVO - FRANCUSKI OKLOPNICI)

(DJEVICA ORLEANSKA - SVETA RATNICA)

(TMURNO BOJNO POLJE)

(LUĐAČKA RATNIČKA HISTERIJA U NJOJ)

(ULAZAK U PLAMTEĆU TVRĐAVU)

(KRUNIDBA CHARLESA (KARLA) VII)

(SVEĆENSTVO - NJIHOVA JE PRVA I ZADNJA U SREDNJOVJEKOVNOJ EUROPI)

(PASTOR ROUENA NUDI IVANI OTKUP GRIJEHA)

(STRATIŠTE NA TRGU U ROUENU)

Oznake: Luc Besson, biografski, povijesni, drama, Milla Jovovich, John Malkovich, francuski film, 1999, 8/10

- 19:29 - Komentari (10) - Isprintaj - #

petak, 05.12.2014.

BUĐENJE IZ MRTVIH (2005)

47.BUĐENJE IZ MRTVIH (2005,SRB) Ocjena: 10/10
(Awakening From The Dead); drama
Redatelj: Miloš Radivojević
Scenarij: Miloš Radivojević
Glazba: Kornelije Kovač
Snimatelj: Radoslav Vladić
Uloge: Svetozar Cvetković, Ljuba Tadić, Anita Mančić




'FILM O PROPALOJ GENERACIJI KOJU NAGRIZA MRŽNJA MINULIH VJEKOVA'

Iz ovog filma valjalo bi izdvojiti jednu ideju kao točku za predgovor u daljnjoj interpretaciji, jer se prosto nameće kao prepoznatljiva. Ima jedna, kažimo to tako, izreka, vrlo uobičajena u srpskom (i ne naravno samo u srpskom) narodu koja se može izraziti na više načina, a govori je uvijek zadrti otac sinu, a smisao je sljedeći: 'Ja sam te napravio.' , 'Ti si moje govno, a ne ja tvoje', ili.. 'ja sam tebe napravio, a ne ti mene'; Tako otac prezire sina. Tako otac „voli“ sina koji ga eto razočarava. Postoje neki mračni i duboki, kao pod tepih zameteni razlozi iz kojih otac obezvređuje svog sina. Srbija je zemlja koju Srbi zovu Otadžbinom. Zemljom svojih otaca. Otac je u filozofskom smislu nešto kao Subjekt sa velikim 'S', dok sin ako ne sluša poruku svojih očeva zastranjuje, prestaje da bude dostojan. Srbija nikad nije zvanično smatrana majkom, kao što je npr. Rusija Rusima. Ovaj film na ezoteričan način prikazuje kako sve ono što je čovjeku vidljivo u svijetu tobože apolitične stvarnosti, zbilje i „realnog života“ jest zapravo san, prepun pretjerivanja, iluzije, zadrtosti i laži. Pokazuje kako sve što jest, upravo i jest toliko mračno, groteskno i bolesno zbog takvog načina shvaćanja. Iz razgovora između oca i sina, dvojice glavnih likova u filmu, zaključuje se kako ništa u Srbiji nikada i nije postojalo osim vjekova mraka. Vjekovi povijesti i inače nisu ništa doli vjekovi mržnje, rata, čemera i jada, 'obrane' otadžbine s etapama svjetlosti, koje su kao raspukline a u kojima žive te „izgubljene generacije“ koje i ne mogu drugo nego odživjeti taj svoj kratki život osjećajući se kao u noćnoj mori, osjećajući da su i sami samo poput obične more i sramote svojeg zadrtog oca, plemena (prezimena) ili naroda. Veli naš protagonist Miki svojim studentima uz sok i pivo ovako: „ setimo se Andrića koji kaže.. ne smemo da zamerimo našem narodu, čak ni kada greši.. je li dobro tako..? Ne znam..“ Generacijama smo učeni da uzimamo 'narod' kao nešto sveto, nešto u što pripadamo i moramo pripadati smjelo. No je li tko pitao, je li sve to dobro? Je li baš zastvarno svima to tako lijepo svijetli ko u betlehemskoj štalici ili ipak neki crni ili crveni ili zeleni gavrani sjede sastrane na crnim granama ponad svježe otkopanih grobnih jama? Grobovi su različiti, sa zvijezdama, sa križevima, svih boja i ideologija; jedne slave druge ignoriraju. Kad će netko doći zapaliti svijeću običnom čovjeku koji je umro kao socijalni slučaj, onome što nije bio ni četnik ni ustaša ni partizan. On, Miki, je eto sada mrtav posjetio svoje prijatelje iz života, a ovi pojma nemaju da je ovaj umro. Takva je stvarnost. Ljudima su stvari, zajedno sa životima otišle u krasni kurac. Rakiju piju kao vodu, a opet, veli Mikijev drug iz škole (sada doktor) dok s njime ispija po čašicu američkog viskija ovako: 'Dobro je da pijemo viski, da pijemo rakiju bi se valjda pobili, ovako samo seremo..' Zaključujem: Koja brutalna istina: Zaista mnogo seremo, zvali se Srbi, Bosanci ili Hrvati.' Kakve li pozitive? Jedni drugima saopćavamo – „ ..zar ti ne bi krao da si na njegovom mjestu? Daj ne seri.“ U tim generacijama poživi netko za koga bi se moglo reći da taj čovjek osjeća, ljubi, želi da istinski pošteno i pravedno misli i radi; a takav netko odmah se utopi u živom blatu vlastitih usuda, u razočaranju kad otkrije da je svaka možebitna renesansa uzalud. (jebi se ti i tvoja ljubav – poručuju nam sa govornice u saboru/skupštini, bitni su stolci! - i to doslovno – stolice – živjele nam institucije). Ovaj film govori kako renesansni čovjek jednog naroda nigdje nije toliko osuđen na smrt kao što je to slučaj u srpskog naroda. Neki narodi imaju svoju renesansu na fasadama svojih gradova, na licima svojih žena, u nošnjama susjednih naroda, u jezicima koji se šire; a srpski narod svoju renesansu ima na grobljima, u zagrobnom svijetu, među mitološkim bićima vampirima. Njezin (renesansin) cvijet procvjeta samo u rijetkim trenucima primirja ili kada dođe do izneneadne tišine među zaraćenim šovinističkim nepismenjakovićima, nosiocima 'režima', kada pojedinac izađe iz groba i pokaže da je on – renesansni čovjek – tu. Izvanredna je simbolika u ovom filmu; glavni lik, Miki (S.Cvetković) izlazi iz groba tek što je umro, upravo u vrijeme NATO-vog bombardiranja Srbije. On obilazi sve koga je u svom životu imao, kako bi u to kratko vrijeme izvršio jednu osobitu zadaću koju nije za života učinio. On, zapravo renesansni čovjek, dolazi ispuniti ono što nikada nije bio u stanju za života, dolazi s ljudima podijeliti svoju zagrobnu prosvijećenost, objaviti im to posvemašnje stanje koje se poput olovnog neba nadvilo nad Srbiju, reći im kako je – iznijeti im svoje tajne o ljubavi, o prijateljstvu i potrebi da se ljubi, da se stvarno živi bez mržnje. Međutim on tek sad saznaje pravu sliku istine, on saznaje svu kob naroda s kojim je živio i iz kojega je proistekao. Taj narod alegorijski je prikazan kroz ljude koje Miki posjećuje iz mrtvih; tu su Zoki, stari prijatelj koji živi kraj rijeke i po cijele dane pije, a zapravo je neostvareni umjetnik koji svoja remek-djela skriva negdje u podrumu; tu je drugi školski prijatelj Rale, koji je policijski inspektor u isto vrijeme u službi državnog aparata (Miloševićev portret u uredu) i u službi kriminalnih krugova, pa stari Mikijev otac (glumi briljantni Lj.Tadić) kojeg izjeda rak - koji je jedva živući ali nesalomljivi tvrdi simbol zatucanog srpskog političkog ideološkog korpusa koji se vječno hrani pristašama i glasačima takvim kakav je sam taj otac. Ustvari oni su živi-a-mrtvi, a ne on koji je ustao iz groba. On njih nalazi 'mrtve' jer ne žive oni nego ideologije i oni što vedre i oblače, raspolažu njima, običnim Srbima. Riječi tog oca, njegov izraz lica dok sina naziva govnom je poput nesalomljivog bedema mračne strane srpske historije. Miki je prolaznik, predstavnik Lazara koji je ustao u Srbiji, i koji je odlučio: ostvarivši deziluziju na ovom svijetu, te stoički počinivši i grijeh i zločin, odlučio vratiti se u svoj grob. Tako je moralo biti. Pojasnimo: Miki se digao iz mrtvih kako bi posjetio svoje voljene, kako bi vidio svoju prvu neprežaljenu ljubav Hrvaticu, kako bi utješio muslimanku, služavku njegovog oca koja je u ratu izgubila brata, kako bi zagrlio prijatelja i kako bi pronio glas o nekakvoj istini u toj mračnoj napaćenoj zemlji; došao je pronijeti vijest o ljepoti i životu, o svemu što zapravo živi u smrti i snu srpskog roda; a u tom drugom bivstvovanju na zemlji, među svojim ljudima, naučio je da jedino što vrijedi je ubiti i njih i sebe. Počiniti i zločin i grijeh. Vratiti se u grob, spoznavši da sve što vrijedi za života je na grob se posrati. Brutalno i gadljivo, zar ne?

Dok se gleda ili piše o ovome filmu osjeća se jeza u žilama, osjeća se jauk žrtava jedne sahranjene generacije i generacije koja se i dalje sahranjuje; ne samo u Srbiji, nego na čitavom raspadnutom tijelu, strvini bivše državne tvorevine Jugoslavije. 'Buđenje iz mrtvih' jedan je, ako ne i najbolji srpski film koji sam do sada pogledao. Na trenutke u meni je nešto progovaralo kao da se samo od sebe istiskuje: ' Ove nema nigdje, ovo jebeno nema na svijetu nigdje..' Tako je šaptalo. Ima možda, ali ovako ludo sivo, crno, bolno i sjebano kao što je tu tako nema nigdje. Scena u kojoj Miki odbaulja u šumu namočenu snijegom kako bi benzinom polio i spalio svoje najmilije što je imao, album sa slikama svoje porodice, i kada povrati na sve to – je vrh vrhova. Pljunuti Kafkin svijet na balkansku potenciju.

Nema nikakve dvojbe – film je izniman, odličan i ja ga preporučam.

(GROBLJE-KOSTURNICA IDEOLOGIJA)

(STVAR POVIJESTI, VRAGA I BOGA)

(IZLAZAK IZ GROBNICE I)

(IZLAZAK IZ GROBNICE II)

(NAD SVOJIM SPOMENIKOM)

(NAD SVOJIM SPOMENIKOM II)

(SLUZAVI SVIJET ŽIVIH)

('ANDRIĆ JE REKAO... JE LI DOBRO REKAO? NE ZNAM...')

(MIKI (SRBIN) I NJEGOVA LJUBAV (HRVATICA)='ZABRANJENA OBITELJ')

(OTAC: "GOVNO JEDNO, MORAO SI DA ŽENIŠ ONU.. MOGO SI DA OŽENIŠ NAŠU..")

('PA KAKO SI MI TI?')

(MIKI:'A ETO TAKO, VIDIŠ I SAM, ŠTA DA TI KAŽEM..')

('VIDIM VIDIM.. NE MORAŠ NIŠTA DA MI PRIČAŠ, NE MORAŠ TI MENI A NE MORAM NI JA TEBI..')

('E MOJ MIKI, OTIŠLI SMO U PIČKU MATERINU..')

('ZNAŠ DA SAM RAZMIŠLJAO OZBILJNO DA SE ZAPALIM NA TERAZIJAMA..')

('ŠTO SE NISI ZAPALIO?..')

('PA NE ZNAM.. NE ZNAM..')

('UVIDIO SAM VELIKU DOZU NEORIGINALNOSTI U TOME.. LJUDI SU TO RADILI, RADE I RADIT ĆE..')

(SMUČILO MU SE USKRSLOM DOK JE SPOZNAO RAZINU PAKLA NA ZEMLJI)

('VUPREM OČI VU TO NEBO VISOKO..')

Oznake: Miloš Radivojević, drama, srpski film, 2005, 10/10

- 17:31 - Komentari (1) - Isprintaj - #

srijeda, 03.12.2014.

POPIS FILMOVA ZA 11/2014

Popis filmova pregledanih 11/2014
(poredani od više rangiranih prema niže)

7/10

'Faustrecht der Freiheit' (1975) SR.NJEM, R.W.Fassbinder*
'Rio das Mortes' (1972) SR.NJEM, R.W.Fassbinder**

*Prva dva Fassbinderova filma koja sam gledao uopće. Zapravo, lažem, gledao sam prilično dobru Fassbinderovu seriju 'Berlin Alexanderplatz' iz 1980. god., ali o njoj nekom drugom prilikom. 'Faustrecht der Freiheit' ili 'Fox and His Friends' je film s gay tematikom u kojem 'aktivnog' homića Foxa (Lisca) glumi sam Fassbinder. Šta da vam kažem.. nisam pogriješio da sam ovo vidio. Osjeća se da je film napravio 'lik' sa dobrom 'žicom' za filmove. Nema mnogo 'pederskih' filmova koje sam gledao, a o kojima imam zaista visoko mišljenje. Naslov o kojem govorim je jednostavan, oduran, običan, genijalan, mučan, stvaran; o tome kako pasivni ljubavnik Eugen (kao Foxova 'supruga') iskorištava našeg protagonista 'muškijeg' od njih dvojice – Foxa, cirkuskog zabavljača. To je zapravo film iako među gay populacijom, o maćehinskoj ulozi društva prema pojedincu koji je dobar samo dok je iskoristiv.

**Drugi film 'Rio das Mortes' nije mi bio baš sjeo, jer je nedorečen i uglavnom dosadan. Znam da je i tu postojala vjerojatno neka namjera režisera da uradi neki utisak svojim filmom, ali sa mnom mu nije uspjelo – dao sam mu 2 od 10)

'Places in the Heart' (1984) SAD, R.Benton – drama; kažu bazirana na reminiscenciji Roberta Bentona, ('Kramer protiv Kramera') s tematikom iz vremena Velike gospodarske krize. O ženi (Oskarom nagrađena S.Field) koja u malom mjestu u teksaškoj periferiji nakon tragične smrti svoga muža (šerifa) na sve načine pokušava održati svoju obitelj. U tome joj pomažu ljudi 'kao na proputovanju' koji su smetnja društvu, Moze (D.Glover) – crnac skitnica-drifter i g.Vill (J.Malkovich), čovjek koji je izgubio vid u I.svj. ratu. Film je to o golemoj hrabrosti i volji žene kojoj je muž bio glavna i jedina karika za poduzimanje životnih zadataka, da uspije sama održati kuću i djecu (Frank i Possum), i to uz dvoje ljudi sa bezuvjetnom dobrotom u srcu (crnac i bijeli slijepac). Neki momenti su prekrasni i puni čarobnog naboja (kao onaj kad dolazi tornado, a slijepi gospodin Will bazajući po oluji traži malu djevojčicu Possum). Film bi zavredio i bolju ocjenu i možda osvrt da mi se ne čini da je u njemu umetano suviše guste kršćanske metafore.

6/10

'The Adventurers' (1970) SAD, L.Gilbert – Ovaj film mi se dopao jer je klasičan, ne mnogo dobar, ne mnogo loš.. kao da čitate jedan od onih starih romana iz 19. stoljeća simboličkog realizma a pred očima vam sve moguće boje. Crno-bijela era nijemih filmova 20-tih godina 20. stoljeća je radioaktivna eksplozija u usporedbi sa tim romanima iz starine. Govorim o štivu koje je kao lagana fantazija, a opet sadrži jedan vitalni vrlo objašnjivi realizam. U ovom su se filmu izredali mnogi glumci koje držim dobrim glumcima i koje rado gledam u različitim ulogama – glumac poznat iz jugoslavenskih filmova Bekim Fehmiu (ja ga najbolje pamtim po ulozi Ciganina u 'Skupljačima perja' i u filmu 'Partizanska eskadrila'), Candice Bergen (poznata Murphy Brown u istoimenij seriji), Ernest Borgnine (jedinstvena pojava s raširenim prednjim zubima i raščupanim obrvama, glumio u mnogim vesternima;)
Vidite da ne morate nužno voljeti neki određeni naslov da bi voljeli film uopće. 'The Adventurers' je film o tiraniji i o tome kako izgleda jedan vojnički režim u jednoj zemlji Južne Amerike. Film bi vam se trebao svidjeti, a jedino na što treba biti spreman je davljenje sa satima i satima koliko traje: predugih 170 minuta, a čini vam se kao vječnost.

'Left Behind' (2000) KAN, V.Sarin – fantasy film temeljen na istoimenom bestselleru a radi se nešto kao o polu-ostvarenju Apokalipse na zemlji. O božjoj i čovječanskoj vlasti. Za razbibrigu, meni je bio solidan video-film. Nije prekrcan vizualnim efektima i generalno ne promašuje logiku zbivanja na zemlji. Ne bježi se od imenovanja Ujedinjenih Nacija kao središta moći, ističu se bitni parametri oko kojih se vodi politička bitka u Svijetu (prehrana), spominju se korporacije, bankarski moćnici itd. Što se same fikcionalne radnje tiče, dogodi se to da se ispuni drevno proročanstvo i Nebo (Bog) jedne večeri usisa sve istinske vjernike sa Zemlje. Sva nevina djeca i oni s vjerom u Boga jednostavno nestanu, dok preostali ostanu dijeliti tugu i kaos na zemlji. Protagonista, reportera sa mjesta događaja u Jeruzalemu putevi vode ravno prema službeniku Sotone. Tko se voli zabavljati s nečim laganim, evo mu nešto solidno.

'Never Talk To Strangers (1995) SAD-KAN, P.Hall – romantično-psihološko-erotični triler sa sexy R. De Mornay i A. Banderasom u gl.ulogama. Film prolazi kao triler u kojem vas se drži u napetosti (vjerujte) do pred kraj. Svojih pluseva film ima, ali na kraju zapravo vidite da je sve u svemu porozan. Sudska psihijatrica Sarah Taylor (R.De Mornay) ispituje mogućnost dvostruke ličnosti serijskog ubojice Maxa Cheskog (H.Dean Stanton) i upoznaje misterioznog neznanca Tonya (Banderas) s kojim se upušta u strastvenu intimnu vezu.. događa se da ju netko počinje proganjati ostavljajući joj jezive darove pred vrata stana.. Za fantomskog napastovatelja 'nudi se' nekoliko kandidata.. Možda se nekome više svidi film nego meni. Pa zato samo naprijed. Meni je samo prolazno uz dodatak da film ima i pluseve.

4/10

'Joe Somebody' (2001) SAD, J.Pasquin – Malko prelagana komedija za moj ukus s onim glumcem kojeg sam sto puta najmanje vidio na RTL-u, a glumi ne znam u kojoj točno humorističnoj seriji. Bolji poznavatelji hum.serija će znati tko je Tim Allen. Ja ga nisam gledao u nekoj drugoj zapaženijoj ulozi, ali mogu reći da je simpa. Ali zato znam nešto bolje Kelly Lynch i Jamesa Belushija. Sve u svemu, tako… prožvaknuo sam i sam sebi rekao da se nisam baš užasno razočarao.

3/10

'A Little Princess' (1995) SAD, A. Cuaron – Ne znajući da će mi sutradan HRT emitirati nesretnog olovnog depra 'Šegrta Hlapića' u nedjeljnom večernjem terminu u subotu sam ničim izazvan pokrenuo ovaj dječji film, i ostao razočaran. Nije da imam pik na ocrnjivanje dječjeg filma, nedaj bože bajke, ali šta mi ne sjedne-ne sjedne. U ovome se filmu sve svodi na najjednostavnije šablone koje primamo društvenim odgojem još u vrtiću. Djevojčica pred I.svjetski rat rastaje se od svog voljenog tate koji odlazi na front, i iz kolonizirane Indije gdje je bila sa ocem prelazi u newyorški internat za djevojčice strogoj i zloj odgojiteljici. Do kraja filma morate se mučiti iščekujući da nekamo priča krene, ali ne dogodi se mnogo toga.. do samog kraja djevojčica se bakče sa zločestom babom dok vani grmi i sijeva. Nemojte se smijati: 'Lassie se vraća kući' – to je bio film.

2/10

'Food of Love' (2002) SAD, V.Pons – Gay film.. muški… Imam inače jedan poveći popis filmova za svaku godinu za skinuti pa rekoh sebi jedan dan da izaberem neki naslov iz 2002, pa šta god da random strelica miša izbaci pogledat ću – a kad ono baš neko gay sranje. Od svih filmova koje ta godina ima, stotine njih vrijednih meni izbaci baš ovo. Šta sam ja dragom bogu skrivio? Al što je tu je. Reko sebi idem ga pogledati onako pred ekranom kompjutera sa stolca. Kad sam film počeo da gledam dao sam mu priliku. Na kraju kad sam to sve odgledao (oko 60% filma), shvatio sam – pod br.1 – nevjerojatno mi je mučno, ali stvarno.. i pod br. 2 – gledao sam stvarno boljih filmova o homoseksualcima (poput Fassbinderovog, v. gore). Da malo opišem sve to skupa..? To mazanje, masiranje, šaputanje.. Ma ne. Vjerujte nije dobro. Čak sam našao da ni gay-publika nije bila zadovoljna. Two Thumbs Down.




Oznake: popis filmova_1

- 11:06 - Komentari (5) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se