ONAJ KOJI GLEDA FILMOVE

nedjelja, 02.11.2014.

HACHI: A DOG'S TALE (2009)

37.HACHI: A DOG'S TALE (2009,USA-UK) Ocjena: 8/10
(Hachiko, priča o psu); drama, obiteljski
Redatelj: Lasse Hallstrom
Scenarij: Stephen P.Lindsey, Kaneto Shindo
Glazba: Jan A.P. Kaczmarek
Snimatelj: Ron Fortunato (dir.fotografije)
Uloge: Richard Gere, Joan Allen, Cary-Hiroyuki Tagawa



Čovjekova izvorna i čista duša odavno je zastranila. Stala se opijati tko zna kad u nejasnoj mitski zamagljenoj davnini i danas sa takvom dušom čovjek luta, a da ne vidi jasnog puta. Duša mu je upravo kao kad se osoba napije pa onda vidi titravu suženu sliku duplih puteva. Neka drevna tvrdoglavost ili strah čovjeka do danas drže zauzdanog i on vjeruje u sjene u pećini.. Zato bi čovjeku bilo dobro da uči od životinja, naročito od psa koji mu je tisućljetni prijatelj. Nikako čovjek čovjeku ne može biti prijatelj na tako snažnoj razini. Čovjek je čovjeku od davnina vuk. A pas.. pas mu je vjeran drug.

Hachiko je japanska pasmina Akita (Veliki japanski špic), vrsta pasa koje su u Japanu dresirali za borbe, i bili su vjerna pratnja šogunima. Međutim ono što je za naš film i ovaj esej bitno stoji u činjenici da je to vrsta psa stara prema podatku u filmu 4 tisuće godina. Od početaka dakle, uvjetno rečeno, pisane povijesti taj je pas čovjekov vjeran prijatelj. I do danas on je sačuvao svoju vjernost, svoju plemenitu discipliniranu ćud i ljubav za svoga gospodara kao da se ne radi o njegovom gazdi nego baš kao da se radi o nekom prešućenom, davno datom zavjetu. Iz tog psa do današnjega dana, iz njegovih očiju izvire nešto sjajno, jasno i toplo – kao dan, duša neokaljana – kao što je bila i prije 4 tisuće godina; a čovjek, biološki i fiziološki inteligentnije biće po stupnju razvoja ipak ima jednu dušu ispranu, zgužvanu, zgaženu od povijesti, koja se boji i svoje sjene. Čovjekova duša stisnula se u podsvjesni (nesvjesni) kutak sebe kojeg po Freudu nazivamo id i čuči tamo barem za 4 ooo godina dalje od istinskog prijateljstva i iskrenog slobodnog življenja. Psa se često kao simbol mrzi i krivo interpretira kao prljavo i beznačajno stvorenje. A sve to zbog mitologije i legendi od antike pa sve do postmoderne u ljudskoj, zloj i slijepoj opsjednutosti; u mrakom okupanoj vlastitoj pećini u kojoj drhture i glasno se hvastaju oko svoje kosti istine. Čovjek bi kao biće razuma i visokog stupnja pameti trebao iznaći načina da spasi pse, da ih drži u redu; posebno u velikim gradovima.

Priča… Film ovog švedskog redatelja, američko-britanska je adaptacija japanskog predloška; filma 'Hachiko Monogatari' iz 1987. snimljenog prema istinitoj priči. Radi se o vjernom psu koji je cijeli život odlazio dočekivati svoga gospodara na željezničku stanicu dok bi se ovaj vraćao s posla. Kad je jednoga dana čovjek umro, pas je još čitavih devet godina nastavio u istom ritualu, na istome mjestu dočekivati svoga gazdu koji više nikada neće doći… sve do svoje smrti.

U američkoj verziji, filmu koji je pred vama, igraju Richard Gere, Joan Allen, Jason Alexander (George iz Seinfelda); ekipa poznata i popularna tako da je film složen u dobroj mjeri u maniri estetike holivudske romantike, a manje u maniri ekspresionizma koji bi pojačavao sam odnos između gospodara i psa. Međutim, ono što je jako dobro, upravo iz tog razloga i tog tona jest u onome što se dobilo, a dobila se slika američkog društva u onom njegovom dijelu koji se non-stop seli, putuje za poslom, prilikama, ženi se iz imperativa, rastaje se zbog toga što ne zna živjeti, hrani se s nogu i čitav opskurni i zapetljani svijet shvaća kao veliko zezanje. A pas Hachi je briljantan. Sve je to urađeno dosta lijepo i sa dosta mara. Film je friško prikazan na televiziji, pa ako niste svakako pogledajte. Osim dublje i značajne pozadine, kao stvorene za dobru raspravu, ovaj je film ipak jedan lagan i dirljiv film za širu gledateljsku publiku.

(NAŠLI SU SE NA ŽELJEZNIČKOJ STANICI)

(..BIO SAM MALI..)

(SRETNI DANI)

(HACHIKOVO SRCE)

(U DVORIŠTU)


(HACHIJEVA PERSPEKTIVA)

(HACHIJEVA PERSPEKTIVA)

(SVAKODNEVNI ISPRAĆAJI I DOČECI)

(NEMA TE ZAPREKE KOJA BI ZAUSTAVILA HACHIJA)

(A ONDA SE ON VIŠE NIJE VRATIO...)

(TUGA)

(USTRAJNOST)

(USTRAJNOST)

(USTRAJNOST)

(SAMOĆA)

(SAMOĆA)

(GODINE PROLAZE...)

(..STARI DRUŽE..)

('..NE MORAŠ VIŠE ČEKATI..')

('MORAM.')

(ČEKANJE DO DUBOKO U NOĆ)

Oznake: L.Hallstrom, R.Gere, drama, obiteljski, 2009., 8/10

- 16:28 - Komentari (6) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se