ONAJ KOJI GLEDA FILMOVE

četvrtak, 16.10.2014.

SONATINE (1993)

30.SONATINE (1993, JPN) Ocjena: 10/10
(Sonatina); drama, kriminalistički
Redatelj: Takeshi Kitano
Scenarij: Takeshi Kitano
Glazba: Joe Hisaishi
Snimatelj: Katsumi Yanagijima
Uloge: Takeshi Kitano, Aya Kokumai, Tetsu Watanabe, Susumu Terajima



'NEPODNOŠLJIVA LAKOĆA UBIJANJA'

G.Murakawa (T.Kitano), iskusni i prekaljeni yakuza, osjeti zamor na svom životnom putu i svome partneru to saopći jedne večeri dok voze ulicama Tokija. Njegov život od rane mladosti zahtijevao je ubijanje i autoritativno postupanje, zbog hijerarhijskih okolnosti u mafijaškim krugovima u kojima vladaju neprestani uvjeti holokausta. Žrtvovanje, samožrtvovanje, krvava brutalna odmazda, osveta, jednom rječju – krvoproliće. Ubojstva radi vladanja i dominacije su životna stvarnost i istina u životu jednoga vodećeg yakuze. Zasićenje tim životom je toliko izvrsno doneseno u studiji i interpretaciji Takeshijevog lika da je to nevjerojatno. Na njegovom licu konstantno stoji jedan začuđeni smiješak u kojem se prelijeva zdrav razum, nužnost logičkog postupka i siloviti nihilistički cinizam. Ovaj film ne prikazuje Japanca, čovjeka čija je duša smeće, nego prikazuje tog čovjeka na njegovom stravičnom ubilačkom putu, čovjeka koji ima u svome životu svoje vrijeme uspona i svoje vrijeme mira. Čini se kako je Murakawa suviše dugo ostao, ili bio prisiljen kretati se na tom putu vatre i kavge, pa je odlaskom sa društvom na Okinawu naglo želio postići stupanj mira za kojim mu duša čezne, družeći se s njima i igrajući s njima razne igre. Ključna tragedija tog čovjeka leži u njegovoj nemogućnosti ostvarenja vrhunaravnog i jedinog cilja u životu svakog japanskog duhovnog bića; u nemogućnosti mirnog povratka izvoru, u nemogućnosti oslobađanja svijesti od svake klice materijalističke pojavnosti. Kad mu to neide on poseže za silom; rješava se svake barijere koja mu stane na putu oružjem i smiješkom; on se lovi dobra, ljubavi i radosti i istovremeno mašina gomilu gangstera pucajući iz strojnice. (sjajan prizor u kojem vidimo samo na katu zgrade sobu - ne i njega- kako u njoj sve svjetluca i blješti od njegovih rafala; kao da je otišao nešto zavariti švas-aparatom a ne pobiti hrpu gangstera) On je pokretan iznutra, njegov duh kao da simulira pravovremenost kročenja životom po slikama (postajama) zena, i nikako više da se fragmentira do kraja. Njegova živa želja za istinskim životom, nasuprot 'neistinskog' života, njegova žudnja za pravim putem toliko silovito želi izaći van da se na svijetu čini kao potpuna sumanutost – ludilo. U liku tog yakuze postavljen je jaz između dvije osobe – jedne koja je totalni ubojica i druge koji je potpuno duhovno čisto biće. One se u njemu, tom čovjeku, dodiruju. Kroz ovaj se film istančano može proniknuti u metafizičku stranu dvojnosti; pravednosti-nepravednosti. Koliko je ideja pravednika ili nepravednika u karakteru Murakawe zapravo oslobođena svih lanaca etike i moralnosti. Pravednik nije nekakvo iskonsko biće bogom dano, a da se ništa 'ne pita' njegovog antipoda.

(YAKUZA)

(PUT)

(DOLAZAK NA OKINAWU)

(ONA KOJU JE SPASIO GA VOLI)

(NEOBIČAN FRIZBI NA PLAŽI)

(GRADNJA KRUGA ZA HRVANJE)

(BITKA)

(ZAIGRANO SRCE RADOSTI)

(IGRA ŽIVOTA)

(ZNA TAJNU SVOG PIŠTOLJA)

(ŽIVOT JE SAN)

(KIŠA)


(SUSRET SA LJUBAVI)

(U DIZALU)

(NEPODNOŠLJIVA LAKOĆA UBIJANJA)

(NA PUTU SAMOĆE)

(OSTAJE SAMO ŠUM VALOVA)

(GAŠENJE)

(JIN&JANG)

Oznake: Takeshi Kitano, drama, japanski film, 1993., 10/10

- 12:56 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se