ONAJ KOJI GLEDA FILMOVE

srijeda, 01.10.2014.

CRIES AND WHISPERS (1972)

24. CRIES AND WHISPERS (1972, SWE) Ocjena: 10/10
(Krici i šaputanja/Viskningar och rop); drama
Redatelj: Ingmar Bergman
Scenarij: Ingmar Bergman
Glazba: Pierre Fournier (cello): Suite No.5, J.S.Bach
Snimatelj: Sven Nykvist
Uloge: Harriet Andersson, Liv Ullmann, Ingrid Thulin




Ingmar Bergman koji je skoro bankrotirao ulažući sva sredstva iz petnih žila kako bi snimio ovaj film, učinio je na kraju jako dobru stvar; jer da je projekt propao i ovaj film nije ugledao svjetlo dana, ne bi 'sedma umjetnost' danas imala jedno od najboljih filmskih dramskih ostvarenja ikad snimljenih.
Bergman je sasvim ušao u problem ljudske psihologije i krenuo u potpunosti otvoriti kompleks ličnosti. Sa genijalcem i prijateljem Nykvistom, i intelektualnim, beskompromisnim, uigranim i talentiranim glumačkim timom, postavili su dramski zaplet ovako: Početkom 20. stoljeća, u jednoj velikoj kući, na raskošnom romanesknom imanju koje odiše takvom ljepotom godišnjih doba (u jeseni), kao da je sama svjetska pjesnička bol ukotvljena baš tamo, odrasle su zajedno tri sestre, a koje su se sada opet tu nastanile zbog teške bolesti najstarije sestre Agnes (H.Andersson). S njima je u kućanstvu dugogodišnja sluškinja Anna koja njeguje bolesnicu. Agnes je smrtno bolesna i leži u bolesničkoj postelji puna agonije koja ju prožimlje zajedno sa ukupnošću tjelesne i duševne boli. Karin (I.Thulin) i Marija (L.Ullmann) su sestre u dva različita karaktera, one su dva psihološka tipa. Karin, hladna, nedodirljiva, prepuna osjećaja krivnje i gorčine – a Marija, vjetrenjasta, blaga, suptilna s mnogo ironije i podsmijeha na licu. Karin je brutalna i otresita, ona je mislilac i zatvorenik vlastitih mentalnih košmara. Ona kori i optužuje, proklinje pa traži oprost želeći povući nanesenu uvredu. Marija je romantični altruist i nostalgičar koja ne susteže svoje suze kad ih treba liti. U kući se čuju kotačići satnih mehanizama kako otkucavaju vrijeme, mrak te kuće je osjetan, opipljiv, a mi ga osjetimo silovito u trenutku jedne noći dok Agnes počne umirati. Dok Anna nosi svijeću u bijeloj spavaćici, kroz hodnike i sobe huči i zavija nekakav sablastan vjetar. Neki propuh, zrak kao predznak smrti koja se očekuje. Služavka Anna jedino je toplo ljudsko biće koje je imalo kontakt sa umirućom. Bolesnica je u samrtničkom grču samo nju dozivala. Čudo koje će se gledatelju prikazati u drugoj polovici filma rasvijetlit će čitav unutarnji kozmos zatvorene ljudske osobe: psihu koja se manifestira kroz egoizam. Te dvije u stvari nesretne sestre, Karin i Maria, ne žive život života, ljubavi, osjećaja, suosjećanja, one ne žive život smrti, pjesme, riječi, ptica, osmijeha, dodira i blizine, nego žive život straha, svog ega, svoje psihe i puti. Njihova gorčina, nostalgija i prezir stvar su himbe. To će same doživjeti u spazmičnom smrtnom zagrljaju pokojne sestre. Nikada neće ništa razumjeti od boli i duše svoje priproste i jednostavne služavke koju će na kraju učiniti isplaćenom služavkom. Uz prikazano dostojanstvo zahvalnosti.
Film 'Krici i šaputanja' bez imalo zadrške mogu izdvojiti i navesti ga kao osobni favorit među najboljim Bergmanovim ostvarenjima.




(ČEMERNO JUTRO)

(SJEĆANJE NA BLISKOST)

(SLUŽAVKA ANNA)

(BOLNI VAPAJI U NOĆI)

(UTJEHA)

(ZNACI PRENERAŽENJA)

(ŽALOVANJE)

(SUPRUG-GOSPODAR STVARI)

(HIMBA I STRAH)

Oznake: Ingmar Bergman, drama, švedski, 1972, 10/10

- 11:38 - Komentari (3) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se