ONAJ KOJI GLEDA FILMOVE

srijeda, 10.09.2014.

BRUTTI,SPORCHI E CATTIVI (1976)

13. BRUTTI SPORCHI E CATTIVI (1976, ITA) Ocjena: 9/10
(Ružni,prljavi i zli/Dirty,Ugly and Bad); komedija, drama
Redatelj: Ettore Scola
Scenarij: Sergio Citti (dijalog), Rero Maccari, Ettore Scola
Glazba: Armando Trovajoli
Fotografija: Dario Di Palma
Uloge: Nino Manfredi, Maria Luisa Santella, Francesco Anniballi



RUŽNA,PRLJAVA I ZLA STRANA SIROMAŠTVA

Za biti isposnik, prosjak i veliki siromah prepun isijavajućeg duha treba imati i malo pameti. Nije ta vrlina za svakoga. U ovome Scolinom filmu kojeg dio kritike smatra odvratnim (R.Egbert) moguće je, dapače vidjeti kakvu je razinu siromaštva i moralne bijede u stanju iznjedriti kapitalističko društvo.
U živoj maniri naturalizma autori ovog filma prikazuju dno dna ljudske zajednice, s mjesta u Rimu koje kao da nadvisuje sve brežuljke, s pogledom koji puca na kupolu 'Sv.Petra', koji je tamo negdje nisko dolje. Kao da likovi ovog filma nisu smrdljiva sirotinja nego bogovi Olimpa. Ironično i istinito prikazana je institucija obitelji koja u Crkvi vrijedi kao temelj temelja roditeljske ljubavi i odgojiteljske brige. Ova obitelj koja se grana na četiri koljena toliko je silnim vezama spojena da se nitko ne da iz iste kuće, pa iako žive gore nego svinje, među štakorima i sa nekim klimavim drvenim wc-om. Njihova se obiteljska zajednica temelji na parazitiranju jednih na drugima, a najviše na ocu s novcima i paralitičnoj babi s penzijom, te na prljavim zanatima svih vrsta. Iz te obitelji zasigurno neće ispuzati na ulicu neki novi sveti Franjo. Možda više nego išta u ovoj priči koja nije nimalo nerealna plaši ta nezaustavljivost njihovog razmnožavanja. Tako je, oni su ljudska bića, ali žive krajnje animalno i bestijalno. Oni ne mare na čiju će ženu tko naskočiti dok svi u mraku te stračare grupno spavaju. Svejedno je tko spava s kim dok popije malo vina. Djeca rastu u čoporima, a primjer su im prilike i spodobe u tom slamu u kojem žive ljudi gore nego životinje. Duh Sveti kao da je digao ruke od ovakvih mjesta; djeca djeluju kao da su na granici između anđeoskog i demonskog stvorenja; od tih ljudi nikad neće biti ništa više nego je to 'prljavo, ružno i zlo stvorenje'. Iz ovog filma moguće je nazrijeti presjek jednog modernog civiliziranog urbanog društva. Na dnu dna te piramide, upravo tamo gdje je volumen tog tijela najširi i najdublji sjedi taj sloj čijim pripadnicima ni imena nisu bitna. Taj najmasovniji sloj je ta gomila što se plodi i množi i živi izvan resora društvene uprave. Ti ljudi ne zauzimaju mjesta na biroima rada, niti su njihova imena među osiguranicima ministarstva zdravstva; oni samo kad ih policija ulovi u kakvom razbojstvu ili značajnijoj pljački ili bludu na javnom mjestu bivaju privedeni na kakav dvomjesečni zatvor, i otome se vodi teška dokumentacija visoka dva metra, sastavljena od kazni i različitih optužaba. (scena u policiji kod načelnika kamo je priveden 'pater familias' je izvanredno snažna; kako izgleda ured i kako izgleda glavni odgovorni službujući u tom uredu) Država nema vremena ni volje za tu prljavu masu. Krezuba baba u kolicima valjda je jedina koja ima neku vezu sa starim vremenima i koja je nekog vraga zaradila u državnoj službi (možda u svojstvu čistačice) da obitelj 'uživa' njezinu penziju od mjeseca do mjeseca. Interesantno je još i to, koliki je prag imunološke tjelesne izdržljivosti kako pojedinaca, tako i čitave te prljave zajednice. Otporniji su nego životinje, žive i jedu tamo gdje štakori uriniraju a ne boluju od nikakve kuge. Ni metci im ne mogu ništa, otporni su na mišomor. Žene su uvijek trudne, i neizvjesno je tko je, u kakvom stanju i gdje zaskočio istu. Nemaju socijalne bolesti kao što ih ima radnička klasa. Radnička klasa, čak i viši građanski stalež, čini se da žive u mnogo većem strahu od vlastite propasti i poraza nego ti cigani u čoporu. Boluju od alergije na prašinu, na deterdžente, umiru od raka jetre ili pluća, pate od nesanice, migrene, žene su nerijetko depresivne, frigidne i inertne. Ništa manje muškarci kojima uvijek treba neki farmaceutski podizač za libido.
Tako vam dođe film kao ozbiljna drama, dok kao komedija Scolin film je pravi klasik. Možete ga gledati kao specijal epizodu nečega poput stripova Alana Forda. Talijani su dobri u tim stvarima. Film je pun intelektualne simbolike i genijalnog glumačkog performansa. Da vam ne prepričavam dojmljive scene i kadrove, bacite oko na youtube; naročito oni koji nisu gledali.


(SLAM)
(SVAKODNEVICA)
(ŠOGOR I ŠOGORICA, NANDO SE VRATIO IZ NOĆNE SMJENE)
(ROMANTIČNA VEČERA)
(EVO DRAGA, OVO JE ISIDE)
(SIN SE PRIŠTEKO U TATIN BRAČNI BRLOG)
(OBITELJ IDE PO BABINU PENZIJU)
(LEPOJ NEVJESTI ISPAO MAKARUN)
(JEBEM TE ŽIVOTE)
(DA BOG DA CRKO SINE)

Oznake: Ettore Scola, Komedija, talijanski film, 1976, 9/10

- 12:19 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se