7blogerica

< veljača, 2018  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28        

Veljača 2018 (6)
Siječanj 2018 (8)
Prosinac 2017 (12)
Studeni 2017 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga


(Brojanje počelo 5.12.2017.)


Linkovi

12.02.2018., ponedjeljak

Zimski đir




- 09:35 - Komentari (14) - Isprintaj - #

11.02.2018., nedjelja

Ubaci koju zraku!

Ovih dana si se nagrijalo,
sve si redon obasjalo,
na svakoga zraku, dvi,
na meni nisi štedilo,
šaka zraka!

Ne daruje se, jednako, baš sva'ko!
Ljubav se jednostavno priliva, to je.

Tvoj nježni uron, u more bistro,
moja je hrana,
od samog Boga dana!

Ko te jutrom iščekuje,
dok kavu ne pije,
vježbom se razbuđuje,
te ti se smješkom raduje!?
Znamo nas dvoje!

Bilo je ponuđenih destinacija,
van svakog racija,
al' privlačne karijere, bez barijere:
''Samo dođi, di mi, tu i ti!
Štaš radit' tu, u provinciji!?''.

Dobra su me srca zvala,
lakoćom pera,
odgovor sam milijun puta, dala,
uvik isti:
''Ne, hvala!''.

Čula san i povirovala,
još ka' mala,
kako nigdi s tobon,
al' na tuđem nebu,
ne bi bilo ''ono baš baš'',
za me.

Pa neka meni tebe, jutros,
povedi me, di god oš,
kraj mora, kroz boriće,
ubaci koju zraku,
moš i šaku,
pa ćemo na piće, di bilo,
dok te ne ispratin,
bez riči, ljubavi sita.




(danas, slikano oko ure, dvi popodne)

- 10:03 - Komentari (6) - Isprintaj - #

08.02.2018., četvrtak

Sveti AMAZON!

Nauči se štogod i na blogu.
Hvala ti, shadow-of-soul!

Ovo će mi olakšati radost pisanja!
I ne samo meni, već i drugima...znam ih nekoliko.

Ja ti zahvaljujem u moje ime.


Naime, nisam virtualni tip, ni blizu,
a boraveći na blogu, zadržim se duže, nego što bih to, uopće, htjela.

Te komentari, na koje odgovorim, jednostavno, jer to sama pristojnost nalaže...
Zatim, odem vidjet' što su moji komentatori objavili, pa pogledam, ostavim trag!
Pazim da koga ne zaboravim!

Često nemam vremena, pa se zbog toga osjećam loše,
dvojim da li zadržati se, još malo, pa da ''obavim'' sve posjete,
ili, jednostavno, ne zadržati se, nimalo!
Ponekad odlučim to: ''ne zadržati se, nimalo!'',
pa se, opet ne osjećam ''slobodno''.
Nosim tu neku grižnju savjesti!

Ukratko, volim pisati.
Družiti se, sa nepoznatim ljudima, baš i ne!
A moraš, jednostavno moraš.

Pisati, napisati i NE BRISATI!
Eto, tako će to izgledat'.
Jednostavno, OBJAVITI, bez moliti se ikome, družiti se ciljano... itd itd!


Eto, to ja zovem čudom!
Ili kako se sada često zna reći, ''učitelj dolazi kada si spreman''.
Ovo je iz jedne knjige, dragog mi Jorgea Bucaya,
a uvale ga mnogi, kao svoju umotvorinu, kroz svoje objave,
bez da citiraju i navedu autora...
a štaš!!

Da...baš imam vremena, imam i napisanog teksta, puno, neobjavljenog nigdje,
izbrisanog je bilo, puno više, ali...bilo, pa prošlo!
Neće se ponoviti, majci!

Još jednom, hvala ti, shadow-of-soul, za informaciju!
''Proletila'' sam bila, ovih dana, malo blogovima, cool i fresh listama i na to ''naletila'', kod tebe!
Ma divota!


- 09:05 - Komentari (29) - Isprintaj - #

05.02.2018., ponedjeljak

''Meni se ne žuri!''

Prekjučer, kupujemo kćer, unuka i ja!
Poneku krpicu, svaka, recimo to tako.

A ljudi moji, one biraju sebi, ja sebi! Kako drukčije!?
Je, je...kako da nije!
One meni biraju!
Ka' da sam ja malo dite.
Primučim, pritrpim, al', polako...doć' će i mojih pet minuta, dica!

Njihov ukus ne komentiram, drukčije, do:
- ''Ma baš ti je lipo!''.

One meni, za svaku krpicu, koju provam:
- ''Nemoj to!''.
Na pitanje:
- ''Zašto?'',
odgovor je:
- ''A i nije nešto!''

Sad se ja mislim...
''Aj, neću!'' i ne kupim.

Nije ni meni ''nešto'', da se razumimo, al' neloše je!
Svidilo mi se par stvari, šta je je.

One, valjda, ne ''valjda'', već, ne vide da ja uživam u robi broj većoj!
To je moj đir.
Oduvik.
Ne volim da mi se ništa prilipi, uz mene!

Šta god uzmem:
''To ti je široko, uzmi manji broj!''

''Neću!'', promislim, ne izgovorim.

Došle mi kući.
Bilo je tu i za vozit' se...do Zadra smo, bile, skoknile.

Umorilo me baš to, šta nisam ništa sebi kupila!
Zbog njih.

Gledaju moje pametnice šta su kupile!
Vesele se, provaju...lipo, nema šta!

Ma di je meni bila pamet, njih badavat'!?
Tribala sam kupit', šta sam tila i gotovo!
Al' ne spominjem, ništa.

Veselim se s njima, ako ništa, uživala sam bit' s njima!
A to je puno.
Hvala Bogu na tome.

Jučer ja zamolim sina, da mi učini uslugu:

- ''Dvi ure samo, dušo!?''

- ''Nema problema!'', kaže sin i odemo sad, nas dvoje, do Zadra.

Parkiramo se, izlazimo, on krene u kafić:
- ''Samo ti polako, ma (majko)!'',
reče i migne, ono, po njegovu.

Njemu ništa nije teško, ako 'oće,
a ako neće, moš se slikat!

Ja za po ure kupim sve, šta jučer nisam ''smila''.
Sritna ka dite malo, odem do kafića!
- ''Jel' sve u kesama!?'', pita me.

Hahaha
Smijemo se oboje!

- ''Ja ne mogu virovat' da si ti njih, jučer, poslušala!?
Stariš, majko, stariš!''

- ''Ufff, ne spominji mi.
Sebi više, s njima, ne kupujem ništa, nema šanse!
Ubile su me u pojam!
Amen.
Sad si ti nafrka'!''

- ''Samo ti reci, idemo nas dvoje, uvik! Di god ti triba!''

- ''Ma znam, al' znaš da te nikad ne činim da me voziš, ovo je bilo...njima za dišpet!''

Pratilo nas je sunce, cilim putem, proletilo je u tren.
Ogovarali smo njih dvi, stali na tren, u Biogradu,
pa im u Lidla kupili keksiće i čokoladice.
Tek zafrkancije radi!


Lipo je nakupit' godina, ma kako god zvučalo!

Nema žurbe više!
Di sam, tu sam.
Šta sam učinila, učinila sam.
A šta nisam, to nit' ne spominjem, jer pomalo pada u zaborav.
Postaje nebitno!

Mladost je bila zahtjevnija.
Nije bilo opuštanja, majci!
Slušaj, radi i gledaj da sve stigneš.
Iscrpilo bi i slona.
Biž ća!
Ne žalim ja za mladošću!

Ono šta bi me usrićilo, bilo bi, da me moji voljeni, žele, u svojoj blizini, uvik!
Hoće li tako i biti, ovisi samo o meni.
Nema ljubav ništa s tim!
Ona je neupitna.
Strpljenje je važno.
Mladi ga ne mogu imati, baš za svakoga.
A ja ga imam za njih i za sebe!

''Meni se ne žuri!'' (ja)
''Kad ja tebe, majko čujem, blago ti se.'' (oni)

Eto, to oni registriraju, od svega šta ja govorim!
Pa se nećeš smijat!?

A dico moja, doć' će i vaše (slobodno) vrime...di vam se žuri!?

A isto mi se žurilo, odma sutradan otić kupit' šta sam zacrtala!
Žensko!
One će mene...kako da ne!


- 17:16 - Komentari (18) - Isprintaj - #

03.02.2018., subota

Iskrica istine (po drugi put)

Avanturice koje potraju, tek neko vrime,
upravo zbog svog lepršavog modela, najčešće se ugase neprimjetno.

Kako su dolepršale, tako i odlepršaju, u vedrom tonu.

Nema tu gubitka, nema tu osjećaja neuspjeha.
Obično vrime ugasi lipotu, kojom avanture mirišu.
Istekne joj rok i gotovo.

A kad se ugase velike ljubavi?
Taj prekid boli dugo.
Pa jel' to vridno toga?
Valjda je!

Bolje su mi avanturice.
Ne dvojim.
One donose osmijeh na lice!

A ko to smi reć' ovako javno?
I di to smiš, uopće, reć'?

Razvila bi se tema, meni,
ma svima,
ne samo meni,
u neinteresantnom pravcu.

Naslušala bi se hvalospjeva, o dobro poznatim, ''velikim ljubavima'',
pri tom svjesno il' nesvjesno,
nebi izvirila nijedna mrljica iz tog ''čuda od velike ljubavi''.
Takva san i ja, ne znan šta mi je sad bilo.
Trenutak istine.

Iskrica istine.

''Lažeš ti njima, lažu one tebi...'',
reka' bi jedan moj stari prijatelj, od kojeg moš, samo istinu čut'!

Nije baš da lažemo, mislin se, al' je daleko od istine!

(iz arhive)
- 12:42 - Komentari (12) - Isprintaj - #

Iskrica istine

Avanturice koje potraju, tek neko vrime,
upravo zbog svog lepršavog modela, najčešće se ugase neprimjetno.

Kako su dolepršale, tako i odlepršaju, u vedrom tonu.

Nema tu gubitka, nema tu osjećaja neuspjeha.
Obično vrime ugasi lipotu, kojom avanture mirišu.
Istekne joj rok i gotovo.

A kad se ugase velike ljubavi?
Taj prekid boli dugo.
Pa jel' to vridno toga?
Valjda je!

Bolje su mi avanturice.
Ne dvojim.
One donose osmijeh na lice!

A ko to smi reć' ovako javno?
I di to smiš, uopće, reć'?

Razvila bi se tema, meni,
ma svima,
ne samo meni,
u neinteresantnom pravcu.

Naslušala bi se hvalospjeva, o dobro poznatim, ''velikim ljubavima'',
pri tom svjesno il' nesvjesno,
nebi izvirila nijedna mrljica iz tog ''čuda od velike ljubavi''.
Takva san i ja, ne znan šta mi je sad bilo.
Trenutak istine.

Iskrica istine.

''Lažeš ti njima, lažu one tebi...'',
reka' bi jedan moj stari prijatelj, od kojeg moš, samo istinu čut'!

Nije baš da lažemo, mislin se, al' je daleko od istine!

(iz arhive)


- 07:10 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se