|
|
| < | ožujak, 2007 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Smij se i onda kad bi plakati htjela.
Smješkom ublaži bol što se u srcu skriva.
Jer tako se mora pred ovim svijetom koji u tuđim suzama uživa!!!
Glavni urednik: Brooke7
Kapetan: Diddlina 7
duša bloga: Zvijer007
''Na ramenima mi 2 anđela sjede
Čuvaju me od nesreće i bijede
2 anđela danju,noću rade
Paze da mi neko sreću ne ukrade.''
Ponovo....
Kriva sam,
pred Bogom i pred ljudima,
takva mi je sudbina,
ne misli da ponosna sam
na to što nisam
anđeo,
kad zavodim, ne zavolim,
kad prevarim, ne zažalim,
al samo tebi sanjam da se vratim ponovo...
Voli me iz inata,
voli me bez ostatka,
voli me bilo gde sam
baš takvu kakva jesam.
Voli me kad me nema,
voli me pored svega,
voli me kad nijedan baš
razlog za to nemaš
ponovo, ponovo,
pred tobom grešna stojim
ponovo, ponovo,
za tvoju ljubav molim
Evo me,
slobodno mi kaži ne,
zaboravi me ili se navikni da nemam krila
nikad nisam bila
anđeo,
kad zavodim, ne zavolim,
kad prevarim, ne zažalim,
al samo tebi sanjam da se vratim ponovo...
Voli me iz inata...
Jednostavno imam potrebu ovu pjesmu posvetiti jednoj osobi...ako se ta osoba ikad sjeti i dođe na ovaj blog te pročita pjesmu, možda dođe do nekih promjena...Pjesma se zove Stari moj a izvodi ju naravno legendarna Crvena jabuka. Pa frendice moja draga nadam se da ćeš shvatiti što je pisac htio reći i što ja želim reći...
O gdje si sada
Stari prijatelju moj
Po kojem moru ploviš ti
I gdje su sada
Naše bivše djevojke
Koje smo nekad voljeli
Uz gem il' dva
Ti i ja
I sve će proći stari
Prijatelju moj
Sve naše tuge radosti
Sve važne stvari
Će nam biti nevažne
I ostaćemo samo mi
Uz gem il' dva
U starosti
Neka ove noći čaša
Prazna ostane
Jedna za tebe
Druga za mene
Neka ove noći pjesma
Tuga postane
Pjevam za tebe
Ti pjevaj za mene
Stari moj
Da l' ćemo moći
Jedan drugom priznati
Sve greške i zablude
Pod murvom ću te
Jednog dana čekati
Kada snage ne bude
Uz gem il' dva
Ti i ja
O gdje si sada
Stari prijatelju moj
U kojoj luci tražiš spas
Svega će biti
Na ovom svjetu blesavom
Samo neće biti nas
Uz gem il' dva
Nikada....
brooke7
Sjedila je baš onako kako svaki dan sjedi,u isto vrijeme,u istom bircu.Pila je kao i obično čašu mineralne i uz to čašu rakije.Smijala se karakteristično baš kako se samo ona smijala,bila je decentno namazana baš kao njen život.Raspustila je kosu jer znala je da on dolazi.Bila je čudno lijepa i baš ta osobina činila je njenu pojavu neodoljivom.Uvijek kada bi primjetila njegovu modru jaknu na vratima zapalila bi cigaru,iako inače ne konzumira nikotin.Povukla bi dim i izbacila ga,znala je da je u magli dima još posebnija.Sviđalo joj se kako njen žarko crveni ruž ostaje na filteru cigare.Pogledala ga je krajičkom oka i mahnula glavom,onako potpuno nezainteresirano iako je u njoj nešto strašno gorilo.Ostala je sabrana i spremna na daljnje razgovore i glasan smjeh,koji kao da je ispunajavao prostoriju.Nije ostala nezamjećena,i znala je to,ali nije željela dati na znanje da i ona može zamjetiti.ON i skupina njegovih i njezinih prijatelja sjeli su za stol baš kod nje.Igrom slućaja raspored je bio takav da su sjedili toliko blizu jedno drugome da je pomislila da će je pogled,ili možda snažni otkucaji srca izdati.Počeli su pričati,gledala ga je ravno u dušu,a da to nije ni slutio,ili mu je možda bilo negdje u podsvjesti.Razgovor su počeli sa karakterističnim pričama,baš kako razgovor uvijek počinje,no kako su minute otkucavale i sati prolazili,prerastalo je to u inteligentni apsurd,u priče o kojima niko nikada nije pričao,u nešto što je najviše voljela kod njega,iako nesvjestan pokazao joj je dušu.Bila je to duša zaigranog dječaka,koji još uvijek vjeruje maminim rječima.Vrijeme je nesmetano prolazilo sve dok u jednom trenutku nije rekao da sutra odlazi.Pokušala je ostati sabrana,ali neuspješno.Onako kroz kapljice vode koje su se tek nazirale u njenim očima odlučila se oprostiti od njega.Ali za nju to nije značio zagrljaj ili poljubac.Uputila mu je najljepši pogled,pa nek ju zaboravi ako može.Nije više razgovarala s njim,prikrivena ljutnja činila je njeno lice još ljepšim.Okrenula je glavu i nastavila sa samo njoj svojstvenim smjehom,baš kao da ništa nije ni bilo.Otišao je s jutrom,nije se okrenuo,baš zbog toga ga je i voljela,znao je ostavljat i prikriti svoje suze.I vjerojatno nikada neće saznati njegove osječaje,ali pretpostavit ćemo da su bili slični,ili možda identični njenima.Živoz ide dalje,a ako je pretpostavka točna,rješiti će se i ova čudana misterija dvoje naizgled hladnih ljudi.Susjedstvo je za nijansu hladnije bez njega,ali nije ona tip djevojke koja tuguje.Ako je sretneš,po osmjehu ćeš je prepoznati.
Uvijek sam mislila, mene neće snaći takva sudbina. Trudila sam se da nikad ne osjetim bol...nikad dopustila nisam da budem ostavljena. Smatrala sam da je bolje ostavljati nego biti ostavljen. Kako se kaže:''Za sve postoji prvi put'' tako se i meni to dogodilo. Vratile su mi se sve moje laži, varanja, ostadoh sama, ostavljena. Zatečena u nepoznatoj situaciji nisam znala šta da radim....ponosna kakva jesam, bila i ostala, ponašala sam se kao da mi ništa nisu značile njegove riječi, sječam se i sad kakvu su mi bol nanjele. Srce mi je slomljeno ostalo i postalo prazno,tako pusto, samo...Oduvijek sam bila čudna biljka. Nitko nije mogao vidjeti moju unutrašnjost i prave osječaje. Izgledala sam kao bezosječajna i jaka osoba....nitko nije ni pomislio kakva sam zapravo! Ipak kao što rekoh stigla je i mene takva sudbina.Sad shvačam da sam sama sebi najviše naudila. Kao što čovjek stvori sliku druge osobe kakva njemu paše, uveliča njegove sposobnosti, dobrotu i svako krivo ponašanje opravdava...tako sam i ja, ipak logično je da to radimo jer smo...zaljubljeni. No ni sad neznam dali sam bila zaljubljena ili sam jednostavno tražila potporu i samo to uzbuđenje i povezanost su me natjerale da to pomislim. BIlo je ljeto, more i sunce je pržilo, previše stupnjeva! Svako ljetovanje ima neke svoje tradicije a naše se vjerojatno kao i večina ostalih sastojalo od cuganja , izlaženja i zajebancije. I prije sam vidjela te prekrasne oči kako me gledaju ali sad su imale drugačiji pogled ( i dalje se uvjeravam da nije alkohol u krvi kriv za taj pogled)...koji me jednostavno probio! Samopouzdana ko i uvijek (iako nemam nekog pretjeranog razloga biti...) naravno napravila sam prvi korak... započeli smo razgovor i nastavili ga izvan birca, sve je bilo savršeno. Bio je drugačiji od ostalih, samo je htio pričati, pokazivao je interes za mene i moje mišljenje o svemu! Možda je baš u tom trenutku postao još veći u mojim očima....Gledala sam ga sa znatiželjom-koja li će slijedeča tema biti...i uvijek me iznova iznenadio. Dani su prolazili, mislila sam bit će od toga nešto....ipak bili smo posebni! U šali kako smo sami zaključili, na svijetu postoje dvije savršene osobe...jedna muškog a jedna ženskog roda ...mislim da je očito da smo to bili mi. Tako je on rekao, jer ja pak nisam htjela pokazati da mi je stalo i da to i sama mislim...to mi nije bila navika. U tih par dana proživjeli smo kao neki parovi u godini dana....prevaru, pa njegovo ispričavanje, moju netoleranciju i ljutnju...al kako sam se mogla ljutiti na te prekrasne oći ...i još ljepši osmijeh...Napravila sam največu grešku u svom životu. Zgazila sam svoj ponos i prešla preko nečega do čega sam rekla da nikad neću. I opet smo mi zajedno čekali jutro, gledali zvijezde i uživali u blaženoj tišini...kako svaka priča završava tako je i ova. Moru i ljetovanju je došao kraj, pa tako i svim njegovim obečanjima i lijepim riječima...Nikad nisam niti ću saznati koja je bila svrha svega toga...ionako ništa nije dobio s tim!
brooke7
Nikada nitko ne ostaje,svi žive u strahu od jedne osobe koja im poklanja previše ljubavi da bi ostalo i za sutra.Ti konstantno bježiš,bojiš se vezanja,užasava te pomisao da netko može voljeti tvoju naizgled iskrivljenu moralnost.Ti dobro poznaješ strah,ali čuvaš ga negdje u dubini,ne poznaješ poraze jer nikada nisi vodio pravu bitku,bojiš se samoće ali nikada mi to nečeš reći,vjeruješ u bajke a prestao si ih živjeti.I zato će ovaj put ONA otići.Otići će sasvim iskreno,bez puno suvišnih rijeći.Biti češ povrjeđen jer navikao si se da si ti taj koji odlazi,a navika je prokleto zeznuta stvarčica.Zapitat češ se,ali na tvoje pitanje odgovor nećeš dobiti.Ona je ta koja će promjeniti laž u istinu,ali ne zadugo.Sada kada nikoga nema ti ne želiš tražiti,samo čekaš i opet radiš istu pogrešku.Iako misliš da si nešto naučio tvoj ponos ti ne dopušta da učiniš naučeno.Pogreška za pogreškom tvoj se život pretvara u kaos iz kojega je izlaz i više nego težak.Sada više nema ni ponosa u tvojim očima,ali ti opet ostaješ pri svome,tebi je blesava poslovica koja kaže da je povijest učiteljica života.Pošto ti je ponestalo aduta u rukavu,mislim dječače da je vrijeme da počneš vjerovat u čuda kako ne bi ostao tek još jedna sitna duša na ovom tlu mnoštva ljudi............
Zvijer007
Možete li se zakleti da ćete zauvijek ostati samo prijatelji ?
Sjetih se te teme i kako nikada nisam dobila konkretan odgovor na to pitanje tj. dobar argument ljudi koji se slažu da postoje, opet počinjem temu....
Da krenem od početka...imala sam frenda, nas par cura i duplo vise frendova...cijela ekipa...no uvijek je tu bilo nekih koji su jednostavno provodili više vremena zajedno, dopisivanja, djeljenja tajni, svega...misleći bit ćemo mi frendovi, al samo to prolazili smo kroz sve...Tada je došlo do raspada tog dugog prijateljstva i to iz glupih razloga....Od tad sam malo skeptična prema tome m-ž prijateljstva i u njihovo postojanje gubim nadu. Nikad nisam nit ću sad tvrditi da je to u praksi nemoguće al smatram da sad u ovim godinama(...) jednostavno pravog,onog iskrenog prijateljstva kad znaš da imas nekoga koji će uvijek biti uz tebe i razumijeti te u svakom pogledu baš i ....nemože biti. Uvijek je tu neka međusobna privlačnost zbog koje može doći do prepreka i raspada...jer trenutačno su naši interesi drugačiji...Možda griješim al svatko ima pravo na svoje mišljenje...pa dozvolite da čujem Vaše....
brooke7
