|
|
| veljača, 2007 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Smij se i onda kad bi plakati htjela.
Smješkom ublaži bol što se u srcu skriva.
Jer tako se mora pred ovim svijetom koji u tuđim suzama uživa!!!
Glavni urednik: Brooke7
Kapetan: Diddlina 7
duša bloga: Zvijer007
''Na ramenima mi 2 anđela sjede
Čuvaju me od nesreće i bijede
2 anđela danju,noću rade
Paze da mi neko sreću ne ukrade.''
Ponovo....
Kriva sam,
pred Bogom i pred ljudima,
takva mi je sudbina,
ne misli da ponosna sam
na to što nisam
anđeo,
kad zavodim, ne zavolim,
kad prevarim, ne zažalim,
al samo tebi sanjam da se vratim ponovo...
Voli me iz inata,
voli me bez ostatka,
voli me bilo gde sam
baš takvu kakva jesam.
Voli me kad me nema,
voli me pored svega,
voli me kad nijedan baš
razlog za to nemaš
ponovo, ponovo,
pred tobom grešna stojim
ponovo, ponovo,
za tvoju ljubav molim
Evo me,
slobodno mi kaži ne,
zaboravi me ili se navikni da nemam krila
nikad nisam bila
anđeo,
kad zavodim, ne zavolim,
kad prevarim, ne zažalim,
al samo tebi sanjam da se vratim ponovo...
Voli me iz inata...
Budim se na inicijativu tvoga glasa.
Mamurna od sna gdje nisi bio realnost.
Ne želim sanjati više, zabluda bi me mogla obuzeti i uvjeriti da ovo sve možda i je san.
Volim tvoj jutarnji pogled i obraze na kojima se nazire crvenilo,
tvoje usne spremne da prihvate moje u svakom trenutku.
Fascinira me to što si pored mene jednostavno ne dopuštaš san.
Što budan čekaš na moje ponekad i ne tako zanimljive zaključke,
na moj poljubac koji nije uvijek rekla bi potpun, moj pogled koji ponekad ne želi gledati.
I još uvijek dijete u meni dopušta mi da vjerujem u bajke.
Želim biti najneobičnija princeza, ali tvoja.
Želim da imamo dvorac, nemoguče konstrukcije, ali naš.
Ne želim da bajka potraje vječno ali želim da u tvom ponekad neshvatljivom srcu uvijek postojim JA.
Ne znam kako će se vama ovo svidjeti ali mene je baš dirnula u srce :)
Zvjerice carica si!!
brooke7
Život je niz borbi.Surova stvarnost nas upućuje na ne tako ljepu budućnost.Materijalne i površne stvarčice nam oduzimaju pravo na sreću.Ideali su postali izmišljotine kako bi život učinili zanimljivijim.Ljudi više ne vjeruju u individualnu snagu.Niz takvih crnih,rekla bi činjenica,dovodi do toga da svoje stavove stavljam pod jedan veliki upitnik.Ali vračam se na naslov i na istinu ili možda iluziju na koju čekam već duži vremenski period,odnosno od onog trenutka kada je moja mama snažno zavrištala da ju je gotovo čula cjela bolnica,da ne duljim,cjeli moj život.Oduvijek sam smatrala da je ona poslovica "važno je sudjelovati" nerealna,lažna i površna.To vodi do toga da je i u životu samo važno sudjelovati.Zbog toga se i događaju ovakve stvari,ljudi žive eto tako samo da žive.Postali su pasivni promatrači,u očima im je umor,kao da čekaju kada će ovo sve proći.Ljudi više u ništa ne vjeruju više im ništa nije moguće,prestali su biti djeca.Izgubili su sebe u potrazi za idealima i sada gledaju tuđim očima,misle tuđom glavom,žive tuđi život.I ljubav je postala isprazna,napamet naučena te ne zaslužujemo da je zovemo njenim imenom,nazvat ćemo je "TO" ili "ONO",bolje ono,jer ono je gledano u gramatičkom smislu nešto dalje od to,a "ONO"je postalo dalje od daljeg.
Zvijer007
Mali je čudo.Ne samo zbog baratanja i izuzetne motoričnosti veći nevjerovatne želje za upornim košarkaškim treningom.Mora se dogoditi zaista nešto nepredvidljivo da DRAŽEN ne postane veliki košarkaš,govorili su još kada je bio dječak.Često su mu govorili "stani,pričekaj druge",on je tvrdoglavo,te najčešće uspješno ulazio među trojicu i poentirao.Treninzi u klubu mu nikada nisu bili dovoljni,te je dodatno trenirao i nije propuštao partije "basketa"u svojoj Preradovićevoj ulici.Kada bi osjetio da ga šut ne služi,budio se prvim oglašavanjem pjevaca te je u praznoj dvorani dok su čistačice obavljale svoj posao,znao šuitirati i do 200 lopti.Zoran Slavinić ga je prvi stavio među dvanaestoricu,usprkos tome što su svi govorili kako je mlad i nespreman.Moka je izjavio."Nema više mjenjanja dvanaestoga igrača,to je DRAŽEN.Ne želim više slušati ni mudrovanje u stilu Dražen je još premlad,štetit će mu to.Nema tu mlad ili star.Nego jesi ili nisi,a Dražen već jest.On će nema sumlje biti velik igrač."Posljednje utakmice igrao je u svom najdražem dresu,Hrvatskom dresu.Iako ne tako važne utakmice,on je igrao svaku kao da mu je posljednja,možda je slutio.U igri se najbolje razumio s Vrankovičem i Rađom,NBA tercet znao se zabaviti i u brojnim satima dokolice.Nakon utakmice Hajduka i dinama kada su bjeli osvojili kup morao je"izdržati pritisak"ove dvojice.Zavezali su ga za krevet,Vranković ga je"triskao" i vikao "gazi,gazi purgera",cerio se od smjeha,nije mogao doći sebi od smijeha.Bili su klapa.Posljednju utakmicu protiv Slovenije odigrao je punim gasom,nije kalkulirao iako je mogao.Igrao je kao da utakmica odlučuje o europskom zlatu.Zadnje koševe za najdraži dres postigao je iz slobodnjaka kada smo gubili 5 koševa.Tugu je ubrzo smjenila spoznaja da će za nekoliko dana opet biti u svojoj domovini.Trebao je biti ali nije.Te noći nitko nije slutio da posljednji put gleda sada već legendu Hrvatske košarke.U utorak sve je potresla vjest koja ledi žile.Je li moguće?A još jučer se raspitvao što ima nova u njegovu Šibeniku,ima li kakav"mali na vidiku".Nema ga DRAŽENE.Bio je samo jedan,zbogom majstore...BIo je velik igrač dobar u svim područjima;slobodnjaci,trice,asistencije,obrana,sve je bilo njegovo,bio je rođeni vođa,lider već sa 17,bio je pobjednik od prvih dana,ali ujedno je imao i glavu,strahovitu glavu,shvačao je da ga svaki propušteni dan vodi natrag.Mrzio je gubiti,bio je borben i odgovoran,nije bilo utakmice koja mu se nije sviđala,utakmice koja mu se nije igrala.Bio je i ostat će vječna inspiracija.Naš Mozart bio je virtuoz nad virtuozima,ljubav prema košarci držala ga je do posljednjeg daha.KAŽU DA BOG UZIMA SEBI ONE KOJE VOLI,PA TAKO I DRAŽENA,NADAM SE DA I U RAJU IGRA NAJLJEPŠU IGRU!!!
Najlipšu si pjesmu o mladosti priča!!!!!!!
Zvijer007
Osam sati ujutro,ja budna,dan pomalo oblačan i potiče na razmišljanje.Slušam novog Mecka jer mi se prošli pjesma jako svidjela pa vrijedi poslušat novi uradak.Sviđa mi se(mom frendu koji mi je i spržio cd tj. mislim dvd :) ovo će bit dobra izjava).Ostadoh sama u pustom stanu,samo ja i komp...svi me napustili pa tako i moja najdraža sekica...treba se spakirala i put pod noge...ode ona u Italiju,žena luda šta ćes...
Počeo je svirati Pakito,odmah sam ga prepoznala,ništa novo uvijek isti ritam udara ,nabija...sada nemam snage za to!Odlučujem, prebacujem se ja na c.j...
Uglavnom rekla sam svojoj sis (sestri) da ću napisat post o njoj tak da se može obradovati kad upali komp u Italiji i vidi da ekipa i dalje misli na nju....cura je na pravu,1 godina,čovjek bi pomislio da će proć s 5 koliko uči ali ne ona je zadovoljna i sa 3 ipak je to pravo....nemogu joj zamjeriti ,meni je 3 u gimnaziji jebena ocjena ali to sam samo ja!Ima dečka u italiji i eto ode ona kod njega na 2 tijedna...brijem da ću poluditi,vjerojatno ću od tuge MORAT stalno visiti na beli i blogu jer bi u protivnom pukla.
Nemam inspiracije više,vidi se da ja nisam duša ovog bloga pa ću ovo privest kraju....odo probat zaspat i po mogučnosti zakasniti na prvi sat kao po običaju....
brooke7
Početak je uvijek nekako najteži,a tek započeti priču o anonimnom čovjeku teže je od težeg.Zato ću ja pisati o poznatom strancu,strancu koji mi je jednom prilikom rekao da riječima govorimo tako malo.Susrela sam ga jednog nevažnog dana,osjećala sam farsu ponovnog susreta,bilo je jasno da je nekad davno naš odnos ostao nedorečen,ali preskočimo prošlost.Pozvao me je u šetnju,moja brbljavost gušila je svaku njegovu naizgled kompliciranu riječ.Filozofirala sam suprostavljajući se sebi i svome uvjerenju da biti filozof i nije neka filozofija.zastali smo na tren,mahnuo je glavom prema obližnjem kafiću zvanom "U PROLAZU" ,sjeli smo na terasu za stol ,sasvim u kutu,gotovo nevidljiv konobaru.Počeo je onaj meni najgori a njemu najdraži dio,otvorili smo sezonu šutnje.Mislim da je trenutno nadigrao moju divlju ćud.Trudila sam se dokučiti svaku njegovu šutnju.Što ga to sprječava da mi ponekad uputi osmijeh,ili možda samo riječ? što je to unutra s lijeve strane njegova prsnog koša? Zatim mi je rekao da dobro pogledam u njegov pogled.počelo je konstantno razmišljanje sa moje strane.Bio je to tragičar koji svoju priču nikada nije napisao, koji se usudio uputiti mi pitanje postoji li modro-crvena zvijezda,čovjek koji je pogrešku smatrao velikim uspjehom.Jednostavno nije podnosio psihičku samoću,bio je čovjek čiji su postupci bili moralno iskreni i nemoralno lažni.Sada shvaćam da je moja pogreška što sam uzrok njegova nesavršenstva tražila u njemu a ne u sebi.........
STRANAC VIŠE NIJE STRANAC.........
Tišina počinje tek tada kada nastupi psihička smrt,zato mi uputi ponekad pokoju riječ,možeš i rečenicu samo se nemoj naprezat previše?????????????????????????
Pozdrav svim stranim strancima!
Zvijer 007
Eto došao je i taj dan....povijest se stvara,nas blog se otvara!Kako bi rekla moja frendica zauzeli smo poziciju da poharamo svijet......
Upravo danas nakon mog milijuntog citanja i prepisivanja pjesme koju je smislila opet ta ista frendica palo mi je na pamet da bi njena djela mogla objavljivat bas tu.Nikad nisam visila na kompu (osim kad treba ic na belu...:)) pa bi mogla poceti....evo da malo kazem nesto ukratko o blogu i nama....govorit cemo o nasoj najdrazoj grupi crvenoj jabuci,o zivotu i nasim stavovima,uglavnom o svemu kaj nam padne na pamet...u teamu 7 andjela nalaze se 3 frendice,pitate se zakaj onda 7...zato jer svakoj na ramenima 2 andela sjede, a onaj sedmi je nas zajednicki anđeo čuvar....da ne duljim.....to je TO!!
brooke7
