Svi znate da je moja Lori bila bolesna. Posljednjih 15 dana njenog života stanje se pogoršalo uz jaki kašalj, kojeg smo liječili sirupom, tabletama i konačno injekcijama. Nije pomoglo.
24.02. primjetio sam da Loricu muče bolovi. Silno je kašljala, nije mogla doći do zraka i stanje je postajalo iz časa u čas sve gore i gore. Odlučio sam to prekinuti. Ne dozvoliti da pati.
Jučer, 25.02.2012. subota, njeno je malo i hrabro srce prestalo kucati. Ostao sam uz nju do posljednjeg časa, držeći je na koljenima i milujući je. Otišla je mirno, sasvim malo protestirajući, više iz običaja, jer to se od nje uvijek očekivalo.
Iskopao sam joj grob u šumi, u kojoj smo trčali i gdje smo proveli mnoge lijepe i sretne trenutke. Ispratila ju je i njena vjerna prijateljica Drina.
Nisam je želio mrtvu fotkati. Ali želio sam imati uspomenu sa Lorina groba. Neka mirno spava. Hvala joj za sve sretne trenutke koje je provela uz mene. I naravno, nikad je neću zaboraviti.
Evo posljednje Lorine fotke fotkane 25.02.2012. subota u 8:05 ujutro.
Hvala vam što ste pratili njene avanture.
Zbog ledene bure danima smo bili u kući, u zatvorenom. I kad je moj Miško rekao "šuma", odmah sam veselo pomislila na ovo mjesto i nisam se prevarila.
Čim smo stigli u Šampjane, na lovište, veselo sam počela njuškati.
Mirisa je bilo na sve strane!
Uživala sam i jurila od jednog traga do drugog.
Nismo se došli samo prošetati: donijeli smo kukuruza za divljač. Ovo je hranilica za divlje svinje, već sam vam to objasnila i sigurna sam da ste zapamtili. Divlje svinje je njuškom gurkaju i kukuruz, kojeg je moj Miško usuo unutra, kroz male rupice ispada, pa se divljač gosti.
Bilo je prijatno nakon dužeg vremena vidjeti poznati lijepi krajolik.
Moja prijateljica Drina ovdje bi obično pila vodu, ali sad je sve smrznuto: pogledajte kako šeće po ledu.
Zanimljiv detalj jednog stabla.
Hranilice smo napunili, lijepo prošetali i krenuli nazad, kući.
Eto, još samo da prijeđemo preko ceste, gdje nas čeka auto, pa je šetnja šumom gotova.
Sve vas volim i lijepo pozdravljam. Av av!
