Prvo, da vam zaželim sretnu i uspješnu Novu godinu.
Je li vam se dopada moj borić?
Opet me opaka bolest napala. Opravljam se. Još sam uvijek pod lijekovima. I to sad više neće nikad prestati. Bilo je strašno, ali sad sam dosta dobro.
Moj me Miško pazi i čuva i redovito mi potajno stavlja tabletice u hranu. Misli da ja to ne znam, ali ja se samo pravim da ne znam. Da ga ne bih žalostila.
Kad su sunčani dani redovito odlazimo na naše drago mjesto u parku, gdje smo nekada zajedmo trčali.
Sad se samo igramo, ne trčimo. I grijemo se na suncu.
Proslavili smo moj 13-ti rođendan, skromno, zbog bolesti. Ali, ne predajem se! Još se igram sa Miškom i veselo lajem kad mu dođe netko u posjetu. Sad me stalno nosi ispod vindjakne, jer ne smijem mnogo hodati. Zbog toga sam se malo udebljala ...
Eto, sad sve znate.
Sve vas lijepo pozdravljam i volim i svima želim sretnu i uspješnu Novu 2012 -tu godinu. Još jednom!
Av av!
Moram vam reći, ponovo sam bila bolesna, ovog puta zbilja teško. Moj je Miško pomislio ... ali ne! Nećemo o tim ružnim i tužnim temama. Prizdravljam, borac sam, kaže moj Miško i točno nakon tjedan dana bolovanja, ponovo smo krenuli u osvajanje Velog vrha.
Naravno, tu je moja prijateljica Drina, koja se obradovala mom oporavku i koja je neumorno trčala šumom, dok je mene moj Miško nosio utopljenu ispod vindjakne. Moram se čuvati ...
Još ponegdje ima krasnih boja jeseni.
Posjetili smo i naše omiljeno stablo.
Tu je i odbor za doček.
A na samom vrhu i on mi se radosno pridružio.
Tu smo proslavljali moje ozdravljenje i malo sam trčkarala i njuškala uzbudljive tragove. Ne smijem se previše uzbuđivati. A ova dvojica su radosno divljala:
Slijedi lagani povratak uz uživanje u raskošnim bojama.
Ovaj je prizor izmamio osmjeh sjećanja na Miškovom licu.
A kad smo stigli kući, uživali smo u drugim raskošnim bojama.
