Jučerašnji je dan, subota, bio prekrasan, pa smo moj Miško i ja odlučili prošetati do izvora Rječine, rijeke koja napaja grad Rijeku. Evo što smo vidjeli:
Malo smo i pozirale, moja prijateljica Drina i ja.
Evo i mene ... malo podalje od vode!
Evo me još jednom.
Ispod ove gromade izvire Rječina koja daje život gradu Rijeci.
Kao što vidite, dalje ne možemo. Nekad se moglo ... nekad, a sad posvuda neke zabrane, gunđa moj Miško.
Još jedan pogled i ...
... počinjemo s povratkom.
Nadam se da vam se dopala ova lijepa šetnja prirodom.
Sve vas volim i lijepo pozdravljam. Av av!
Kako ste? Pitali ste se gdje sam? I kako sam? Ovdje sam i dobro sam. Krasno se osjećam i stalno zadirkujem svog Miška, jer sam shvatila da me više neće kažnjavati.
Danas ću vas prošetati oko zgrade u kojoj živimo, da vidite kako je jesen lijepa oko nas.
Na samom izlazu iz zgrade, dočekao nas je ovaj list.
U parku u kojemu se djeca igraju i u koji ne zalazim, pravi tepih od lišća.
Do mog parka, ima mnogo novosti koje moram pronjuškati. Sakrivene su u lišću.
Evo, ovo je moje mjesto. Ovdje svakog jutra počinjemo dan. Ja njuškam i obavljam toaletu, a moj se Miško zagrijava prije treninga.
Danas se ovdje sunča i maca, prema kojoj je netko bio zao.
Ima i raskošnih boja, nije sve žuto.
Vraćajući se u zgradu, ponovo je sve obojeno u žuto, boju zlata.
I još malo veselih boja!
A da se uvjerite kako sam čila, iako ću uskoro napuniti 13 godina, pogledajte moju šetnju u obližnjem parku.
Sve vas puno volim i lijepo pozdravljam. Av av!
